KLon ,vidim ja da si ti odlucio da ona nadje novog ,a jest vala sta ce joj ozenjen ,Dalila je to zakuhala ,e hajmo sada nastavak (mozemo se ovako malo i dogovarati)

obuze je neka drhtavica,kakvu nikada nije osjetila,zeljela je to dijete pa makar i kao samohrana majka,a sada je i to otislo u nepovrat,suza se spusti niz obraz i tren zivota ostade zauvijek u njenom sjecanju,i kada bude grlila buduce unuke ta gorcina ce biti prisutna,nezarasla i nezaboravljiva kao sto je i ovog jutra...

U tisini i samoci tog prokletog bijelog prostora,ustvari se pitala da li je zeljela sve to!?Da li je bila sposobna podnijeti toliki teret,koji bi odjednom morala nositi i to najvjerovatnije ...sama!?
A samo da nije znao tako lijepo pricati,samo da nije znao biti najnjezniji na svijetu....tad bi vec odavno ona bila daleko od njega i njegovog prokleto sretnog zivota!!
Sanjala je sve ono sto je on imao...njeni snovi ostali su ne dosanjani...Ah,valjda je to zivot!!
Iz njenih najskrivenijih i najdubljih misli,trglo je kucanje na vratima.To kucanje izgledalo je tako bucno i tako joj je smetalo u toj sumornoj tisini....ali ipak neko je kucao!?Srce joj je pocelo udarati jace od iscekivanja ,ko bi to mogao biti!?Jedva cujno,glasom koji bi govorio i sutio u istom trenu,ipak je progovorila:
"Slobodno..."

...Vrata se otvorise, kad ono Sefkija na vratima. "Pa dje si ti bona, hebo te patak mali" rekao je svojim sexi glasom. Neki cudan miris je usao sa njim u sobu i trebalo joj je dugo da skonta da je to miris kravljeg *ovneta. Kada je primjetio da se ona mrsti, samo je rekao:"Izvini, morao sam krave da nahranim". Bila je sretan i tuzna u isto vrijeme...krave...to je podsjeti na sretne dane djetinjstva i cuvanja krava...( )

P.S. Ja volim smijesne price

Renati se kod Sefkije uvijek svidjala njegova jednostavnost,mada je svaki put kada ga vidi pomislila da je strasno zgodan.Tako i sada udje u sobu i odmah joj ponudi da dodje kod njega na selo,on je zivio u velikoj kuci sa svojom porodicom,roditeljima ,bratom,snahom ,djecom ,svi su zivjeli zajedno i dobro se slagali.U potkrovlju kuce imali su 3-4 sobe koje su nekada iznajmljivali,jedna od soba je sada bila pripremljena za Renatu.Predlozio joj je da razmisli o tome ,a njoj se prijedlog sve vise svidjao.Voljela je to selo,u koje je cesto isla kao djevojcica jer je tu stanovala i njena tetka ,koja se poslije odselila.

....Proslo je 6 mjeseci ,dolazilo je proljece a Renata je jos bila u Cupicima ,bol zbog gubitka djeteta je bio ogroman,oziljak koji ce zauvijek ostati na srcu ,cesto je mislila o tom nerodjenom bicu.Kada je imala snage da realno misli zanala je da je mozda tako i bolje ali nije mogla naci utjehu u tome.Zasto je izgubila dijete ,zasto bas ona ?,stalno je prolazilo njenom glavom.Mislila je o Vedranu,mada vremenom manje,ipak, mislila je o njemu,o njima ,ne vise sa toplinom u srcu kao nekada nego sa stisnutim zubima gotovo s mrznjom,mislila je kako se zavaravala s njim,sjetila se njegove reakcije kada je cuo da je bila trudna.Nije pitao ni kako je nego se samo bojao da nece sve doci do njegove zene.Shvatila je da ga je idealizovala i da je je znala samo djelic tog covjeka ,da je znala ono sto hoce da zna i vidi.
Svaki dan joj je bio isti,uzivala je u monotoniji ,jer nije imala snage da nesto radi ,nije mogla cak ni da cita ,samo da seta,razmislja i razgovara sa mjestanima.
Damir ,mladi ginekolog ,joj je sve cesce slao SMS poruke,a i ona njemu,sve se vise radovala kada vidi "koverticu" i bezvoljno citala kada vidi da nije od Damira.Slao je duhovite porukice koje su joj pricinjavale veliku radost.
Setala se sa smjeskom na licu i mislila o Sefkiji i Damiru ,muskarcima koji su bili dva svijeta ,u svakom je nasla nesto sto joj se svidja ,mada nije bila spremna za nove veze ,bojala se zaljubljivanja i nadala se da ce vise nikada nece zaljubiti,za nju je ljubav bila suvise bolna .Setajuci dodje do ograde i nasloni se na nju ,gledala je Sefkiju koji je kosio,gledala je kako mu se svaki misic pomjera na ledjima,imao je lijepu kozu ,preplanulu i zdravu ,pogled joj poce lutati do saka ,pa opet na ledja ,noge...i osjeti onaj zaboravljeni nemir u dnu stomaka .Sefkija se naglo okrenu i za momenat ostade bez teksta ,zbunio ga je njen pogled ,vidio je i da je Renati neprijatno i samo jedva promrlja "Damir dolazi ,hoce da te vidi".....




___________________

Dalila pa ja sam napisala da je trudna a sta od zene uradismo, ,hajde sada vi

Damir je usao nakon uctivo pokucavsi na vrata s buketom ljiljana u jednoj ruci i drugom rukom duboku u dzepu svog bijelog mantila. Ugledavsi Sefkiju, ljudeskaru od covjeka, na momenta se zbuni, ruka mu instinktivno krenu da sakrije buket iza ledja onda se uhvati u zadnji momenat shvativsi kako blesavo bi se njegovo ponasanje dojmilo Rente i ruka s buketom za moment zamlatara glupavo po zraku.

Sefkija promrlja, " Dobar dan doktUre" ( e jel sa sela il nije hebemu!!) i izadje iz sobe saginjuci glavu da ne bi zakacio stok na vratima.

Damir se osmjehnu na Rentau i krenu prema vazi na stolu da zamjeni cvijece koje je tek donio juce s novim ljiljanima." Otkud Sefkija ovako rano ujutro, da se nije sta desilo?"

" Ma", renata se vrpoljila " nij sve je u redu> Sefkija daosao da mi predlozi da se uselim kod njih u ucu, potkrovlje slobodno pa da ne stanujem sama"

"A jel", Damir se namrsti, "nisam znao da zelis zivjeti na selu,...Zar bi se mogla naviknuti na odustvo gradske buke i zbivanje, zar ti ne bi nista nedostajalo"?, misleci pri tom na samog sebe, ne sa malom dozom samosazaljenja´

Renata ga je cijelo vrijeme posmatrala ispod oka znajuci nekako, ne razumom, nego negdje u dubini stomaka da je mislio na sebe... znala je i odgovor, samo kako ga srociti...

Damirova ruke je pocivala mirno na pokrivacu i renta je instinktvino pomilova, od dugackih prstiju i pomalo izrazenog zgloba na laktu, ispod rukava.....

( hajmo sad malo zapaprit!
)

Damir je usao nakon uctivo pokucavsi na vrata s buketom ljiljana u jednoj ruci i drugom rukom duboku u dzepu svog bijelog mantila. Ugledavsi Sefkiju, ljudeskaru od covjeka, na momenta se zbuni, ruka mu instinktivno krenu da sakrije buket iza ledja onda se uhvati u zadnji momenat shvativsi kako blesavo bi se njegovo ponasanje dojmilo Rente i ruka s buketom za moment zamlatara glupavo po zraku.

Sefkija promrlja, " Dobar dan doktUre" i izadje iz sobe saginjuci glavu da ne bi zakacio stok na vratima.

Damir se osmjehnu na Rentau i krenu prema vazi na stolu da zamjeni cvijece koje je tek donio juce s novim ljiljanima." Otkud Sefkija ovako rano ujutro, da se nije sta desilo?"

" Ma", Renata se vrpoljila " nije sve je u redu - Sefkija dosao da mi predlozi da se uselim kod njih u kucu, potkrovlje slobodno pa da ne stanujem sama"

"A jel", Damir se namrsti, "nisam znao da zelis zivjeti na selu,...Zar bi se mogla naviknuti na odustvo gradske buke i zbivanja, zar ti ne bi nista nedostajalo"?, misleci pri tom na samog sebe, ne sa malom dozom samosazaljenja´

Renata ga je cijelo vrijeme posmatrala ispod oka znajuci nekako, ne razumom, nego negdje u dubini stomaka da je mislio na sebe... znala je i odgovor, samo kako ga srociti...

Damirova ruke je pocivala mirno na pokrivacu i renta je instinktivno pomilova, od dugackih prstiju i pomalo izrazenog zgloba ka laktu, ispod rukava.....

( hajmo sad malo zapaprit! i ja navijam za sefkiju!!
)

[Edited by Dalila on 12-08-2004 at 13:02 GMT]

Dok je ona pricala Damiru o svojim svakodnevnim tegobama i nadanjima pokusavajuci skrenuti paznju na svoju hudu sudbinu, Damir je bio odsutan duhom. U glavi mu se vrtila slika Renatinog nagog tijela vezanog uz resetke kreveta dok je on mlijecno bijelu put sarao krvavim masnicama svog bica osjecajuci neodoljivi uzitak u jecajima Renate. ALI NE on se trgnuo, ne smije dozvoliti da upropasti jos jedno mlado tijelo na zrtveniku svoje prikrivene strasti. U medjuvremenu Renata je primejtila da njene rijeci odlaze negdje u zrak ne doticuci Damira! U prvom momentu nije shvatila sto se dogodilo, ali kada se pomnije zagledala u njegove oci vidjela je suze koje se kotrljaju niz obraze. Posla je rukom prema njegovom obrazu ali se on trgnuo i rekao samo jedno kratko NE ja to ne zasluzujem, bjezi sto dalje od mene!

Renatu je Damirovo ponasanje strasno zbunilo,polako je hodala prema svojoj sobi u glavi ponavljajuci njihov razgovor.Odjednom je cula neke zvuke koji su dopirali iz sobe u kojoj se je prije dva dana smjestila zena koju jos nije vidjela.Morala je proci pored te sobe,vrata su bila malo otvorena ,osjetila je zelju da proviri i vidi sta se desava.Krevet je bio uredno zategnut,pored kreveta nemarno odbacene jako lijepe zenske cipele .Uz prozor je bila jedna fotelja,kao opcinjena je gledala poznate muske ruke kako se pomjaraju od zeninih ramena do butina.Zena je sjedila muskarcu u krilu ,zanesena strascu ,uzivajuci u ritmickom kretanju.Renata nije mogla odvojiti oci od tog prizora,prepoznala je Sefkijine ruke ,iste one ruke koje su i nju tako milovale i osjetila ljubomoru i zelju da trci sto dalje od te sobe .Trcala je i bacila se placuci na krevet .Odjednom joj se i slika zabacene ,zenske glave ,kose boje meda ucini nekao poznata i shvati da je to Vedranova zena.......





nastavite ...ja ne mogu vise od smijeha

Sit sam ja tebe droljo nedefinisana ,Dobar sam ti samo od plate do plate ,a sonte mi dajes samo na kreditnu,rece Sevkija izvadu comagu i odsjece ga satarom.