Stupine

[Edited by cupo on 19-07-2009 at 02:00 GMT]

Uvode mozda grijanje



Nos se svudje mora turit

Izgradnja u Tuzli, okolini, široj regiji, i BiH; izgradnja kao kulturološki fenomen, predstavlja prevashodno kulturološki stav pojedinaca, grupa ljudi i zajednice.

On se odražava prevashodno u arhitektonskim rješenjima, kroz širinu i dubinu pogleda na ovozemaljski svijet.

Arhitektonska rješenja koja su preovladavala do konca 80 tih godina u BiH, pa prema tome i u Tuzli, odražavala su strah od novog, pogotovo nečeg uzvišenog, apologetskog; te tako imamo arhitektonska rješnja stereotipa koji je preovladavao, stereotipa jednakosti; uskih ulica, istih objekata kako u privatnim, tako i u društvenim objektima, koji nisu smjeli da imaju tehnička, logična rješenja pogleda, kako na istok tako i na zapad, takodje na sjever, i isto tako jug, a posebno pogled s visine. Putevi nisu bili gradjeni tako logično da imaju krvotok, od glavnih prema sporednim, sa jasnim i upečatljivim raskrsnicama i petljama, prstenovima itd. Takodje vjerski objekti su pratili stereotip društva.

Arhitektonska izgradnja je bila odraz patnje ljudi, pomanjkanja kulturoloških vrijednosti istih, manjka širine i dubine pogleda.

Sredinom 90 tih godina, izgradnja u BiH, tako i u Tuzli predstavlja sirovu borbu za goli opstanak, namicanja materijalnih vrijednosti, neplanske izgradnje, isto tako pomanjkanja kulturoloških vrijednosti i logičnih arhitektonskih vrijednosti.

Ali već tada imamo naznake otpora stereotipima jednakosti i podredjenosti sivilu kulturoloških arhitektonskih rješenja.

Polagano arhitektonska rješenja dobivaju smisao i logiku podredjenosti prema istoku, u prihvatu prvih sunčevih zraka, prema zapadu u zalasku sunca, prema sjeveru kao hladnijoj strani i prema jugu kao toplijoj strani.

Opšti pogled je pogled koji gleda daleko iza brda.

Ulice se proširuju, onako kako trebaju i kako se radi i ovih dana u Tuzli. Razmišlja se već o logici i proširenju glavnih puteva, prstenovima oko grada, laganim prilazima i izlazima iz grada.

Glavna arterija, put kroz BiH se počinje posmatrati onako kao glavni put od općeg interesa.

Arhitektonska rješenja vjerskih objekata, osim nekih koji slijede stereotip prethodnog, te ona koja su donacija prijateljskih zemalja i slijede stereotip sredstava odakle dolaze; prevazilaze okvire prosječnog, a imaju korijene uzvišenog od onih koji su ih projektovali, i imaju dozu ličnog pogleda projektanta.

Tako da imamo šaradu koja odražava jedan pozitivniji duh i širinu i dubinu pogleda bez strahova, bar od pojedinaca.

Nadalje Mostovi; Na Drini ćuprija, Mostar...; pojmovno mostovi koji spajaju ljude; zadužbine koje pokoljenja spominju i hvale.

Interesantno je pratiti Izgradnju u Tuzli i povremeno davati kulturološke komentare .

Jer izgradnja sama po sebi predstavlja ekonomski napredak, i dobro je došla, ali u kolikoj mjeri je kulturološki napredak, mislim općenito zajednice, a i pojedinaca koji joj daju pečat.

Pod pojedincima se ne misli na individualnu izgradnju, već na arhitektonska rješenja projktanata, i onih koji vode projekte u općinskim institucijama.

Sjenjak, stambeno-poslovni objekat

citat:

---

Olivera wrote:
Hej, cupko, hajde nam slikaj ono iznicanje pored medicinskog faksa.

---

Povise raskrsnice za Mosnik

Put ka bolnici



Pivara Tuzla



Preko puta nove zgrade "Toranj"