UZ MENE

Zaboravicu jednom reci
rijec tako prokleto vaznu
pitam se sta ce se desiti tada
dal`ce te slutnja nagristi dragi
jer s tim suludim srcem
tumaras poput slijepca
dok ja posrcem,podizem se...padam.
Pitam se dragi da zaneseni srecom
prerano ne dotaknemo dno ocaja
jer priznat ces da volimo snazno
a to sluti gubitku,predosjeca kraju.
Al`ljubav mi nasa ulijeva nadu
kao da me hrabri
uvijek vraca snagu
dok je doticem rukom poput carolije
ona traje.

Selma 2000.godina
(moja zena)

Mrtvo. Plitko. Mrtvo. Mrtvo. Mrtva. Nista. Prazno. Prazna. Ne gledaj me u oci, nema tamo nista, ne za tebe... Mahnit smijeh, brzo! Da prikrije suze. Prije nego poteku, prije nego se slomim. Zar ne vidite da sam dobro?! Glumim posljednim ionima snage, ali oni to ne znaju. Divno se zabavljam...

...Više ni sa jutrom ne mogu zaspati. Nasilno i mahnito, ali nisam ni trepnula. Gusta tekucina zaokupila mi je pogled i misli na sekundu, polako klizeci, ali nisam ništa osjetila...zato stari, vec gotovo izbljedjeli oziljci, peku. Vjerujes da znam vrijeme i razlog svakog? Prvi put, zbog tebe, kako je to davno bilo...i vec sam i tada znala, no i dalje se uvjeravala da to nije nista, ne moze biti tako, nemam toliki peh, ne opet, ne, ovaj puta biti ce drugacije...i bilo je, pala sam i tresnula jace nego ikad prije, nemam vise volje za ustajanjem, ne vidim smisao...vjerojatno bih jos i mogla, ali, cemu? Ponovo da padnem? Ne, ne i ovaj put...

Ma jesam luda, ko normalan bi ovo radio od sebe? I ne mogu prestati, razum je izgubio svaku kontrolu, a srce je ludo od boli...jer, jos uvijek, sa svime sto je od mene ostalo, volim te.

A ti... ...kada bi te stranac upitao koliko si ih poljubio, pitam se da li bi i mene brojao...? 

O jednoj velikoj ljubavi ( Crtice )

Koliko vremena je proslo , od naseg prvog susreta. A sjecam se svega , kao da je jucer bilo. I jos uvijek me odusevljavas i privlacis . I svaki novi susret sa tobom , pun je iznenadjenja , radosti i odusevljenja. Tesko mi pada , svaki rastanak, pa makar i na kratko vrijeme.
A toliko se toga desilo, za ovih 40 godina, od naseg prvog susreta. I toliko toga se promjenilo. Samo je moja ljubav prema tebi, ostala ista.Pokusao sam da te zaboravim , da te prestanem voliti. Ali tvoje cari su isuvise jake , zanosne . I nisam uspjeo. I evo, sama pomisao na tebe , ispuni me nekom toplinom , osjecajem koji je tesko opisati. Dalmacijo, volim te. ( odlomak ) 

malo opustanja uz boje, ljepilo, lakove