Evo nam i Kapije sreće, ispred koje su krunisani svi sultani i gdje su se dočekivali gosti:




Sultan je, naravno, bio super zauzet i sa domaćim podanicima. Stalno ga je neko molio da ga pomiluje, da mu ukine neku kaznu, da mu se smiluje hudom. A sultan bi ih primao u ovom prostoru.

I, onda kad padne noć, sultan bi odlazio u svoje prostorije u harem. Harem je prostor gdje je živjela sultanova mama, glavna supruga, njegove ostale supruge, i njegova djeca. Harem su čuvali eunusi koji su, iako ja ne razumijem zašto, bili poznati po svojoj odanosti sultanu. Evo njihovih prostorija sa desne strane u haremu:




Najbitniji dio harema su bile konkubine. One su označavale sultanovu moć, nekad ih je u haremu znalo biti i 1,000. Evo gdje bi one obitovale ukoliko nisu bile posebice zapažene.




Ovo su prostorije ili sultanove majke ili sultanove glavne supruge. Najpoznatije sultanova glavna supruga je Roxelana, supruga Sulejmana Veličanstvenog. Ona je bila spletkašica, radila je sve da njen sin Selim naslijedi Sulejmana, kao što i jeste, ali je Selim bio toliko nebitan vladar da je od njegove vladavine sve krenulo na dole po sultanat.




Ovdje je sultan dopuštao da ga zabavljaju. On bi sjedio dole sa svojom glavnom suprugom i ministrima i najbližom familijom, a konkubine bi bile po balkonima.







Jedna od stvari koje nisi htio da budeš za vrijeme otomanske vladavine je da si sultanov sin u vrijeme njegove smrti. Otomanska imperija nije imala najjasnija pravila glede nasljeđivanja sultana, pa je novim sultanom mogao postati bilo ko. Sve što je pretendant trebao da uradi je a) da se prvi pojavi u palati, b) da uzme svilen gajtan i da koka brata po brata. Ona Roxelana koju sam spomenuo je smakla ili je, slagaću, 16 ili 26 sultanove djece samo da njen sin naslijedi prijesto. Zima da te uzme brrr. Kasnije je bratoubijanje postalo službeno zabranjeno pa bi novi sultan svoju braću pokupio i stavio u pritvor gdje bi ih čuvali nijemi eunusi... i gdje bi oni, s vremenom, i čenuli pameću. Uglavnom, evo gdje su goste primali prijestolonasljednici kad nisu imali nijednu brigu na pameti.







E, vraćamo se na konkubine. Na samom početku harema su bile one koje nisu bile nešto posebice zapažene, a ovdje su živjele miljenice, one koje je sultan volio ili one koje su mu rodile djecu.




I evo izlaz iz harema koji vodi prema onoj Kapiji sreće:

Ovako je Istanbul izgledao u bizantijsko doba kada se zvao Konstantinopol. Ništa, skoro pa isto, osim što je ogromna koncentracija crkava, zamijenjena ogromnom koncentracijom džamija.




A evo i unutrašnjosti famozne Aje Sofije. Sa lijeve strane piše Allah, s desne Muhammed, a u sredini Djevica Marija s Isusom :lol :lol :lol Balijska posla pa haj.




Ovo je vodovod koji je korišten za vrijeme Bizantije. Pronađen je relativno nedavno, a ljudi ga sada posjećuju i bacaju novčiće kao u neku fontanu želja.




Ribe se očito ne ljute:




Ali ja mislim da se ovoj meduzi popelo na vrh...

I evo jedne od najveličanstvenijih džamija na svijetu: džamija sultana Ahmeda. Ova džamija se također i zove Plava džamija zbog plavih pločica kojima je ukrašena.




Džamiju je sagradio nesretni sultan Ahmed nakon što je izgubio ratove protiv Perzije, i to je pare uzeo direktno iz otomanske kase jer nije bilo ratnog plijena. Sagrađena je na mjestu bivšeg bizantijskog dvorca, u slavu Allaha, naravno, a hudi sultan Ahmed je bio toliko preplašen zbog pomanjkanja milosti božje, da je ovu džamiju sagradio sa čak šest minareta! Čitav dar al-Islam se digao na noge, jer kako to može biti da neka džamija na svijetu ima više minareta od glavne džamije u Meki i plaho su mu zahaterili. Mislim, slagaću, da su sedmi minaret na toj džamiji u Meki tek nedavno sagradili.




Evo još jedne zaostavštine bizantijskog carstva, dva obeliska, tik ispred Sultanahmedije:

Inače, šta rade Istanbuljani? Prodaju farmerke, bunare po tramvajima, šta će :lol :lol :lol Evo je, pokrivena pijaca, ako ste ikad bili u Istanbulu, morali ste ovdje doć. Ja sam se malo odvikao da me neko gleda i da sa mnom neko komunicira iz čista mira, jebiga živim u Holandiji, nema ovdje praznog razgovora, ali ne i Turci, napadnu te sa svih strana. Gospodin, srebro?




Osim što prodaju ama baš sve pod kapom zemaljskom, isto tako i jedu, aman to puca. Ja inače obožavam pohovani mozak, pa, eto, kad me budete pozivali da vam dođem, da znate šta da pravite, ja sam se obaljestio jedući ih. Ove jabuke su me bile podsjetile na mog djeda rahmetli, on je meni vako prije pravio :2h :2h :2h




I druže se, samo bi se družili. Nije vala bilo nikog ko nas nije iz gaća istreso sa pitanjima. Naletili smo na jednog bivšeg Jugoslavena, taksistu, koji nas je isto tako obasuo pitanjima i ljubaznošću, pa nas onda podobro zajebo :lol :lol :lol




Eto! :g)

sorry sto dizem temu staru vise od godinu dana, ali da ne otvaram novu s istom tematikom... elem, evo mojih par nevjesto skljocnutih i obradjenih fotografija istanbula... ovo sto je vec napisano je super, cak sam vise cula sad, nego kad sam bila... elem, fakat, grad je samo takav da se zaljubis u njega... zaista...

ne znadoh koliko fotki moze stati u jedan post, pa zato idu dva

ne zamjerite mi, malo volim da naglasavam boje i oblake, a to ne ispadne uvijek najbolje

citat:

---

besmir wrote:
Kad smo bili ovaj zadnji put odsjeli smo u jednom hotelu u Taksimu, a evo, sad trebamo da prijeđemo most da idemo u stari dio grada. Vrijeme bilo grozno i maglovito, pa se druga strana nije ni vidjela.

-------------------------------

Vjerovatno u Interkontinentalu na Taksimu,

Taksim koji se izdiže iznad ostalih dijelova Istanbula, kao Evropa u srcu Turske,

inače Istanbul je kolorit sjaja i bijede, istoka i zapada, kolorit svega što postoji na zemaljskoj kugli.

ali prevashodno jeste Orijent,

i svako ko je u mogućnosti bi ga trebao posjetiti,





[Edited by ledo on 27-05-2009 at 17:03 GMT]

Hvala svima za ovaj divan putopis!Posebno za Pamukale jer cu tamo u decembru na godisnji odmor,a iduce godine selim se Tursku jer to je zemlja gdje zelim provesti ostatak zivota. 

Hej, moja Najlo... nemam ništa da kažem, ali volim da kažem "Hej moja Najlo" to mi je nekako ko da sam kod kuće i tračam s poznatim svijetom. To mi je divan izraz prijateljstva, kad nekom kažeš "Hej moja Najlo," skoro kao što je i "Pa draga Šefika" savršeni izraz iznenađenja... Evo saću opet... Hej, moja Najlo...

:lol :lol :lol :lol