|
Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima
|
Rodjeni
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 30-11-2006
Lokacija: Diva Grabovica
Odgovori: 8284
IP: Maskiran
  
|
Re: niko kao ja
AZRA
Branimir Johnny Štuliæ, lider grupe, roðen je u Skopju, u Makedoniji, zemlji gdje vjeèno sunce sja, 1953. godine. On je zarana primoran na èeste promjene prebivališta zbog prirode oèeva posla (èasnik), te kljuène godine odrastanja i afirmacije provodi u Zagrebu, gdje je upisao Filozofski fakultet ali samo da bi zadovoljio starce. Veæ se tada gotovo fanatièno odluèuje baviti glazbom. Važno je reæi da su na njega najviše utjecali Beatlesi, ali prvenstveno radi ideje benda. Isto tako bio je lud za sevdahom što se oèitovalo u prvoj fazi njegova glazbena rada kada je osnovao Balkan Sevdah Band. Svirali su gotovo sve od njegovih vlastitih pjesama, narodnjaka, pa do The Beatles. Pod utjecajem novog vala (new wawe), vremenom se bend sve više okreæe rocku i kroz njega prolazi mnogo razlièitih glazbenika. Nakon što su postali poznatiji rock´n´roll sastav, mijenjaju ime u Azra (djevica), po istoimenoj poemi Heinricha Heinea, 1977. godine.1977./78. grupa nastupa u postavi Štuliæ - Stubliæ - Pelajiæ - Novoseliæ - Jurièiæ, ali se ubrzo ostatak grupe odvaja od Štuliæa i formira novi sastav - Film. Nakon toga Štuliæ postaje èlanom Parnog valjka, ali ni ta suradnja nije dugo potrajala. Vrativši se Azri Štula kao bubnjara uzima Borisa Leinera tada èlana Haustora, ali ne uspijevajuæi naæi adekvatnog basista, za prvi interview, da bi izgledali kao trio - slikali su se s psom!
Prvi singl snimaju 1979. godine s Huseinom Hasanefendiæem - Husom kao producentom, koji je ujedno svirao gitaru. Još su im pomogli i Zlatko Mikšiæ - Fuma, Mladen Jurièiæ i Relja. Na tom singlu su izašle pjesme Balkan i A šta da radim koje su potakle i prve pozitivne kritike. Ubrzo nakon toga im se pridružio i basista Mišo Hrnjak. Na ljeto iste godine grupa svira po trgovima, na moru kaleæi se u direktnim kontaktima sa sluèajnom ili namjernom publikom.
Debi album Azra snimaju 1980. godine pod producentskom palicom veterana Drage Mlinarca. Taj album se smatra jednim od najjaèih debija u našoj rock-glazbi, te im osigurava vodeæe mjesto na domaæoj rock-sceni. Štuliæevi tekstovi su usmjereni na moguænost komunikacije i njezinu nužnost (Uradi nešto, Vrijeme odluke), odnosno ljubavne tematike (Gracija, Tople usne žene), ali sa posebnim, sebi svojstvenim izrièajem.
1981. godine kao uvod za novi album Azra objavljuje singl Lijepe žene prolaze kroz grad, kojeg takoðer producira Hus i svira gitaru u maniri britanske blues-scene. Nedugo zatim izdaju novi dupli album Sunèana strana ulice, sa raznovrsnijim temama. Prvi put Johnny ubacuje i komentare politièke naravi (Užas je moja furka, Kurvini sinovi). U ljubavnim pjesmama (Izmeðu nas, Ne reci mi dvaput, Gospodar samoæe, Sunèana strana ulice) uvodi i puhaèke instrumente u izvedbi Sedak-Benèiæa, Vlahoviæa, Santre i Jurièiæa. Na albumu su znaèajne i pjesme u kojima Johnny obraðuje svoju urbanu paranoju (Odlazak u noæ, Kad Miki kaže da se boji), te one u kojima obraðuje problem individualne zapostavljenosti (Pametni i knjiški ljudi, Pit - i to je Amerika). Producent albuma je Branimir Štuliæ što æe kasnije uostalom i redovito èiniti.
Iste godine grupa održava sedam koncerata za trostruki živi album Ravno do dna. Osim starih pjesama tu je i mnoštvo novih ostvarenja (Ravno do dna, Nedeljni komentar, Ostavi me nasamo, Sjaj u kosi, Plavo - smeðe). Ovaj album po neposrednosti i energiji glazbe pruža pravu sliku Azre.
1982. godine izdaje se i drugi dupli album Filigranski ploènici te treæi singl, u kojima Štuliæ od izravne energiène emotivnosti prelazi prema prikazu unutrašnjeg emotivnog stanja, ali s odreðenom distancom. Album sadrži politièke (Tko to tamo pjeva, 68., Pavel, Gorki okus), ljubavne (Kao ti i ja, Volim te kad prièaš), te pjesme u kojima se Štuliæ okomljuje na standardne društvene norme (Put za Katmandu, E pa što, Sloboda). Na albumu veliki znaèaj imaju puhaèki instrumenti u izvedbi Miroslava Sedaka-Benèiæa.
1983. godine grupu napušta Mišo Hrnjak, basist koji odlazi u Jehovine svjedoke, te sljedeæe dvije godine Štuliæ i Leiner sami snimaju albume u Njemaèkoj. To su Kad fazani lete i Krivo srastanje u kojima Johnny ulazi u dubine ljudskih misli i pobuda (Kao i juèer, Duboko u tebi, Flash), ili se buni protiv prevladavajuæeg naèina mišljenja (3N, Mon ami, No comment, Kad fazani lete), ili donosi zvuk teških, punih rock-gitara (Anðeli, Štiæenik, Nemir i strast). Na albumu se prvi put pojavljuje i obrada jedne narodne pjesme - Klinèek stoji pod oblokom.
Zatim odlazi u Nizozemsku gdje stvara nove pjesme te stare prevodi na engleski jezik, s ciljem izdavanja u Nizozemsku.
To mu ne polazi za rukom, te izdaje album kod nas pod nazivom It aint like in the movies at all.
1987. s Leinerom, Juricom Paðenom i Stephenom Kippom, kojeg je doveo iz Nizozemske, snima novi album Izmeðu krajnosti koji sadrži uglavnom obrade pjesama (Zadovoljština - Satisfaction- Rolling Stones, Adio mare- Vlaho Paljetak) te neke njegove nove uratke (Izlazak iz kome, Vaše velièanstvo).
1988. snima èetverostruki mega-album Zadovoljština, s luksuznom opremom i istom postavom. Mnoštvo starih stvari te mnoštvo obrada stranih autora znaèajke su tog albuma.
Nakon toga Štuliæ snima solistièke albume: Balkanska rapsodija (Teško ovo život), Balegari ne vjeruju sreæi (Voljela me nije nijedna, Men se dušo od tebe ne rastaje, Usne vrele višnje - obrada Lilly Of The West iz repertoara apsolutne legende i veterana, genijalnog Boba Dylana u kojima miješa makedonski folklor, engleski jezik i domaæu pop-povijest.
1990. grupa nakon koncerta na Hvaru i formalno prestaje postojati.
Devedesetih godina Štuliæ izdaje dva albuma Sevdah za Paulu Horvat i Anali, koji su kvalitetno daleko ispod njegovog ranijeg opusa. No Štuliæeva glavna preokupacija jest prijevod Homerove Ilijade koji je i dovršio 1995. godine pod nazivom Božanska Ilijada. 1997. godine Štuliæ izdaje album Blase kojime se, prema kritici, vraæa standardima ranijeg rada.
Štuliæeve pjesme su objavljene u knjigama Filigranski ploènici i Big bang, njegovi lirski pokušaji Anonymus Epigramus, kao dodatak Zadovoljštini, a koncerti na video - kazetama Zadovoljština i Klinèek stoji pod oblokom.
Branimir Johnny Štuliæ jedna je od najkontroverznijh liènosti u hrvatskom rocku uopæe. Njegove pjesme još otpoèetka su imale dvojaki uèinak na publiku. Jedni su ismijavali njegovo umijeæe sviranja gitrare, naèin pjevanja, nerazumljive tekstove dalekih metafora koji su intelektualno buncanje i isprazno politiziranje po svaku cijenu. Drugi su bili poraženi neposrednošæu muzike, energije i poetike, èovjeka koji je uhvaæene djeliæe gradskoga oèaja ponovo povezivao u stvaran svijet svojih pjesama dajuæi ga u širokom registru tonova, od straha i bijesa do delikatne ljubavi. Genijalac ili sebièni egocentrik? Èitajuæi njegove interviewe vidimo da doista ispada da je ovo posljednje ("Možda æe zvuèati egoistièno, ali Azra je uvijek bila posebna. Rekoh ti, nemoj mene pitati o tim stvarima."), npr. za druge bendove govori da su imali po par dobrih stvari, ali on ih je kaže imao šezdeset.
|
|
02-03-2008 at 23:19 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata
Pregled poruka u posljednjih 24 sata
(dva dana, sedam, 30 dana)
Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|
