Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima.
|
soraya Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 01-03-2009 Lokacija: Tuzla Odgovori: 30666 IP: Maskiran
|
Re: SRETAN 25.NOVEMBAR!!! ZIVJELA VJECNO ZEMLJO JEDINA
Bogiæ Bogiæeviæ, nekadašnji èlan Predsjedništva SFRJ: ZAVNOBiH je naš rodni list i naš grunt!
Posted: Novembar 24, 2013 in Kolumne
Na zasjedanju u Mrkonjiæ-Gradu utemeljena je moderna državnost zemlje koja je imala status države još prije hiljadu godina. Bosanski i hercegovaèki delegati savladali su otpore koji su i tada postojali, a koji su nastojali da BiH ostave na nivou neke autonomne pokrajine unutar nove, federativne Jugoslavije, kaže Bogiæeviæ, s kojim smo razgovarali uoèi obilježavanja 70. godišnjice ZAVNOBiH-a o ovom presudnom historijskom dogaðaju za našu zemlju, o dramatiènim dešavanjima koja su prethodila raspadu Jugoslavije i današnjoj Bosni i Hercegovini…
Bogiæ Bogiæeviæ: Vijeænici ZAVNOBiH-a su pokazali kako se rukuje vlastitom sudbinom
• Gospodine Bogiæeviæu, Bosna i Hercegovina 25. novembra obilježava 70. godišnjicu Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a u MrkonjiæGradu. Koliko su vrijednosti ZAVNOBiH-a uvažene u današnjoj Bosni i Hercegovini?
- Vijeænici ZAVNOBiH-a bili su antifašisti. Za mnoge koji danas odreðuju sudbinu ove države, ta odrednica ne može se koristiti, pa se ne može ni oèekivati da oni slijede tradicije suprotne svojim opredjeljenjima. Oni su svoju nacionalnost pretvorili u profesiju, a zanimanje u mržnju, istorijsko pamæenje u zlopamæenje i iracionalno pomirenje mrtvih da bi zavaðali žive.
Te vrijednosti, meðutim, žive u ljudima. Nije tog pitanja bilo u obrascu za popis stanovništva, ali ja vjerujem da duh ZAVNOBiH-a živi u veæini graðana ove zemlje. Oni æe vršenjem pritiska na kalkulantsku vlast jednom možda i postiæi to da se u voðstvu države bolje tretira jedan dogaðaj koji je utemeljio modernu državnost BiH.
Dok u ljudima ima tog duha, meðusobne tolerancije i razumijevanja, ima i nade da BiH bude ureðena u skladu sa visokim standardima koje je za nju ZAVNOBiH propisao još prije sedam desetljeæa. Jedan od najvažnijih zakljuèaka, upravo sa tog zasjedanja, kaže da BiH nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska (kako su tada nazivani Bošnjaci), nego i srpska i muslimanska i hrvatska. Ona je programirana kao zbratimljena zajednica u kojoj æe biti osigurana puna ravnopravnost pripadnika svih naših naroda.
Kapitalni dobitak
• Zašto nema saglasnosti u Bosni i Hercegovini o tome da se kao državni praznik, na cijeloj njenoj teritoriji, obilježava 25. novembar – Dan državnosti BiH? Umjesto toga, iz Republike Srpske se znaèaj ZAVNOBiH-a za noviju historiju naše zemlje uporno negira.
- Politikama koje su željele da razbiju BiH, od èega još nisu odustale, ne odgovara potvrda istorijskog kontinuiteta bh. državnosti. Oni žele da je demontiraju sa kljuènom tezom da države ovdje nikad nije ni bilo, da su ovo samo neke provincije u kojim su oduvijek živjeli samo „zalutali” Srbi i Hrvati, dakle pripadnici naroda iz susjednih država. Oni negiraju i samosvojnost bošnjaèke nacije i vjeèito pokreæu neke „istrage poturica”, samo da bi falsifikovanim tvrdnjama navukli vodu na svoj mlin regionalne hegemonije.
S njima ne vrijedi diskutovati. Oni i sami znaju da ne govore istinu. Njima je bitan interes, u ovom sluèaju politièki i nacionalistièki, da otmu nešto tuðe te da to ispadne kao vraæanje neèega što im je, navodno, uvijek i pripadalo. Zaboravljaju da je BiH starija od svih njenih naroda. To zapravo znaèi da fašizam kao ideologija i ovdje i u Evropi nikad nije pobijeðen do kraja, veæ da su pobijeðeni samo fašistièki režimi i njihove vojske. Zbog toga su antifašizam i ZAVNOBiH potrebni BiH jednako kao i prije 70 godina.
Meðutim, ima u BiH i snaga, pa i politièkih, koje visoko vrednuju ZAVNOBiH i koje bi ga rado postavile na tron najznaèajnijeg državnog praznika. No, ovdje vlast nije u stanju ništa da se dogovori, ništa konkretno da uradi. Oni nisu u stanju ni da prime poklonjene novce iz inostranstva, a kamoli da stvore ambijent u kojem æe ljudi živjeti od svog rada. Otud i pitanje ZAVNOBiH-a postaje gotovo marginalno: kako se dogovoriti o zajednièkom prazniku, kad vlast nije u stanju svojim graðanima da obezbijedi ni elementarni, pristojan ljudski život.
• Šta je za ovih sedam decenija ZAVNOBiH zapravo donio Bosni i Hercegovini?
- Prvo i najvažnije: time je utemeljena moderna državnost zemlje koja je imala status države još prije hiljadu godina. Bosanski i hercegovaèki delegati u Mrkonjiæu su savladali otpore koji su i tada postojali, a koji su nastojali da BiH ostave na nivou neke autonomne pokrajine unutar nove, federativne Jugoslavije.
Ti vijeænici mudro i èvrsto su branili stajalište o staroj bosanskoj državnosti i narodima koji tu zemlju tvore. Uspjeli su u svojoj nakani, a sve dalje bilo je uèvršæivanje tog kapitalnog dobitka. Poratne socijalistièke generacije davale su svakojake i velike doprinose narastanju ove državotvorne jugoslovenske republike.
Uostalom, zar BiH na kraju i nije dobila meðunarodno priznanje upravo u granicama koje je uokvirio ZAVNOBiH! To je naš rodni list i naš grunt, mjerodavan po svim svjetskim standardima.
Kad vidimo šta sve danas nemamo, onda o onome što smo stekli nakon ZAVNOBiH-a najviše govori ono što smo imali dok ovdje nije stigla „demokratija”. Živjelo se solidno i solidarno, s puno nacionalne tolerancije, osjeæaja za susjedstvo i dobroèinstvo, za skromnost, za kulturno i obrazovno uzdizanje.
Nezaposlenost je izmeðu 1945. i 1990. bila izuzetak: danas je pravilo. Samo Unis, Šipad, Energoinvest i Famos zapošljavali su više ljudi nego danas sva ekonomija u državi. Bili smo sportska, filmska, muzièka i umjetnièka sila u tadašnjoj Jugoslaviji, sa velikim meðunarodnim uspjesima naših sugraðana.
Možda je ljudima, koji danas drhte od straha i u svom stanu, dovoljno podsjeæanje na liènu i opštu sigurnost koja je tada vladala. Usred parka moglo se bezbjednije spavati u mrkloj noæi negoli se danas u pola bijela dana kretati glavnim gradskim ulicama.
Dabome da je u socijalizmu bilo i puno grešaka, skretanja, zapinjanja, i grijeh se prema nekim strukturama stanovništva znao uèiniti. Ali, vrijednost za sebe je to da se bilo došlo i u fazu otvorene samokritiènosti. Mijenjali su se neki stereotipi, otvarala se reformska perspektiva.
• Kakav je u ono vrijeme bio odnos prema religiji, a kakav je danas?
- Vidite, kad je religija u pitanju, na primjer, u tom periodu sagraðeno je više džamija nego za èetiri stoljeæa otomanske vladavine. Da nije došlo do opšteg sloma 1992. godine, mislim da bi se u potpunosti realizirale sve humanistièke i graðanske postavke iz deklaracija svakog zasjedanja ZAVNOBiH-a. Ono u Sanskom Mostu urodilo je jednom deklaracijom o ljudskim pravima koja je, maltene, postala obrazac po kojem su Ujedinjene nacije nekoliko godina kasnije donijele Deklaraciju o univerzalnim ljudskim pravima.
Danas je sve okrenuto naopaèke. Pa, zar kardinal Puljiæ veæ 20 godina uzaludno ne moli za gradnju crkve u Sarajevu, a Srpska pravoslavna crkva isto toliko moli za povratak imovine u Sarajevu? Zar je moguæe zaboraviti divljaštvo iskazano u Banjoj Luci kod poèetka obnove džamije Ferhadije? Zar se crkve ne prave (u ime koga Boga, zaboga!) i na zemlji tuðoj i krvavoj od srpskih zloèina? I džamije se znalo podizati pa rušiti na srpskoj zemlji prognanika. I veliki križ je dugo „ukrašavao” Gavrankapetanoviæa kulu u Poèitelju… Više je porušeno Božijih kuæa nego u vrijeme Hitlera. Da li se boje Boga, ako se veæ ne boje ljudi oni koji u njega vjeruju, oni koji Božije zapovijesti propovijedaju i oni koji se na Meðureligijskom vijeæu nešto dogovaraju? A davno je reèeno da gdje god ima mnogo razloga za mržnju, religija i vjerske zajednice imaju mnogo naèina za pomirenje ljudi i naroda. Koliko se radi na tome?
Protekli rat je pokazao da ništa nije bilo sveto, ni ljudi, ni žene, ni djeca, ni starci, ni institucije – crkve i džamije, bolnice, škole, fabrike, spomenici, biblioteke, sela, gradovi, priroda i èitave regije.
“Lomljenje Bosanca”
• Vi ste na èuvenoj sjednici Predsjedništva SFRJ 12. marta 1991. u Beogradu odluèili protiv uvoðenja vanrednog stanja u Jugoslaviji, èiji je stvarni cilj bilo uspostavljanje vojne uprave u Sloveniji i Hrvatskoj i smjena rukovodstava Bosne i Hercegovine i Makedonije. Kako danas gledate na to što se dešavalo na ovoj sjednici i kako su izgledali pritisci kojim ste bili izloženi?
- Izabran sam na referendumu 1989. godine, pa je bilo logièno da imam obavezu prema svima u BiH.
Slušao sam svoju savjest, kao i svijest o krajnjim ciljevima beogradskog režima. Njihov epilog, da je tada JNA okupirala zemlju, bila bi obnova srpskog Dušanovog carstva i poèetak žestoke srpske hegemonije. Danas je teško odrediti koliko bi ta strahovlada trajala i kad bi bila slomljena ustancima u porobljenim krajevima, pa i u BiH. Ali, dugo bi to potrajalo.
JNA je imala zastrašujuæi ljudsko-tehnièki arsenal od 180.000 vojnika i oficira, 1.850 tenkova, 455 borbenih aviona i 198 vojnih helikoptera. U skladištima je èekalo više od dvije hiljade krupnokalibarskih artiljerijskih oruða. Flota je u JNA bila prvorazredna.
U tom trenutku, marta 1991. godine, niko se diljem SFRJ od toga nije mogao odbraniti. U tom sluèaju, ne bi bilo ni referenduma o nacionalno-republièkim državnostima, ne bi bilo ni novih samostalnih država. Veæi dio tog prostora mogao je biti ono što je danas, nažalost, Srebrenica. Meðunarodna zajednica bi uobièajeno izrazila zabrinutost, a Evropa ne bi ni prstom mrdnula, dok bi Amerika rekla da je to evropski problem.
Meðutim, ne bi JNA i srpsko voðstvo vjeèito mogli držati druge narode u ropstvu. Ali, sve bi to itekako potrajalo i ko zna po koju cijenu bi se i kada realiziralo.
Uvjeren da radim po èistoj savjesti, nisam ni pomišljao da pred prijeteæim opasnostima ustuknem. Tako je i propala njihova kampanja kodnoga naziva „Lomljenje Bosanca”. Ispade da se lakše slomio taj njihov projekat. Znate, doðe trenutak u životu kada èovjek mora zauzeti stav i donijeti odluku koja ne mora biti ni sigurna, ni razumna, ni logièna, ni popularna, a ipak odluku treba donijeti zato što je ispravna, to je pitanje savjesti. Sve drugo je kukavièluk.
Ja sam znao da fanatièni nacionalisti ne mrze samo drugi narod veæ i one ljude koji ne mrze druge. Oni odreðuju koliko je ko dobar pripadnik svoje nacije i dovoljno je da samo mislite drugaèije da biste bili osuðeni za nacionalnu izdaju. Ja se nikada nisam dvoumio izmeðu politièke realnosti i politièke èasti. Nisam se plašio isfabrikovanih optužbi jer znam da sve što je na lažima zasnovano ne može vjeèno trajati. Odobravati ono što su tada èinile politièko-nacionalistièke siledžije bilo bi ravno moralnom samoubistvu. To bi znaèilo ono najgore – izdati sebe.
• General Kadijeviæ je tajno u to vrijeme boravio u Moskvi, a tadašnji amerièki državni sekretar James Baker dolazio je u Beograd kako bi dao podršku oèuvanju Jugoslavije, ali ne iskljuèujuæi ni pravo na samoopredjeljenje republika. Meðutim, više nikome u svijetu nije bilo stalo do spasa Jugoslavije. Dijelite li taj utisak?
- Vojni vrh potajno je tražio podršku meðu velikim silama. Nisu je dobili ni u Moskvi ni u Londonu. No, kad sve sagledam nakon više od 20 godina, vidim da podršku nismo imali ni mi koji smo se od te agresivne kamarile branili. Slatkim jezikom govorili su predstavnici meðunarodne zajednice, ali sa svojim djelima su kaskali.
Svi su znali sve, ali nisu preduzeli ništa. Kao da je velikim silama odgovaralo da Jugoslavija nestane, pa i po cijenu velikoga krvoproliæa, èak i neviðenih zloèina, poput onog koji je izveden u Srebrenici. Mislim da zbog toga velike sile nose na svojoj duši nemali grijeh, ali ni sad kod njih ne vidim nekoga pokajanja, pogotovo ne želje da popravljaju ono èemu su i sami, dobrim dijelom, kumovali.
Jastrebovi iznad Balkana
• Zemlje zapadnog Balkana upuæene su jedna na drugu i sve èešæe nas se posmatra kao geopolitièku cjelinu, za koju je britanski novinar Tim Judah 2009. skovao naziv Jugosfera. Iz Crne Gore je stigla i ideja o osnivanju jedinstvenog parlamenta jugoistoène Evrope. Smatrate li da je jednog dana moguæe ponovno stvaranje Jugoslavije?
- Mnogo krvi se ovdje prosulo i mnogo zla dogodilo. No, nije potpuno izbrisano pola stoljeæa zajednièkog života u socijalistièkoj eri. Ostale su porodiène, poslovne, prijateljske i druge veze. Ostale su i sliène navike, životni i drugi nazori, neki fluid koji ne može najednom da išèezne.
No, ono što je jednom bilo, obièno se ne vraæa. Stoga ni ideje o novim velikodržavnim okupljanjima pod nekom zastavom Jugoslavije u dogledno vrijeme nikome ne mogu biti privlaène. Potrebno je vrijeme da zalijeèi stare rane. A do tada i stare spone mogu da popuste.
No, najbitniji faktor i za ovo je faktor meðunarodne moæi, velikih sila, koje oko Balkana neprestano kruže, više kao jastrebovi nego kao golubovi. Od njih æe možda i odluèujuæe ovisiti dugoroèna sudbina ovih krajeva i ljudi koji tu žive.
• Bili ste aktivni i u politièkom životu osamostaljene države BiH: Poslanik u Parlamentu BiH, potpredsjednik SDP-a i predsjednik Olimpijskog komiteta BiH. Èime se danas bavite?
- Bavim se poslovnim konsaltingom u jednoj maloj firmi, ali ponajviše sam posveæen, nažalost, svom jako narušenom zdravstvenom stanju. Nadam se da æu to prevaziæi te da æu biti poslovno aktivniji, ali – nadam se – i od koristi ljudima sa kojim živim i s kojim dijelim ovu nesreænu sudbinu. Na nju moramo aktivnije utjecati: ne smijemo se prepustiti onima koji su pokazali da od svoga prsta ne vide naše glave.
Sastanci šestorke i sedmorke su kao putujuæi cirkus
• Kako uèiniti odluèujuæe korake da Bosna i Hercegovina napokon krene ka èlanstvu u Evropskoj uniji i NATO-u?
- Sa postojeæim politièkim konceptom i ovakvim stranaèkim liderima ne možemo stiæi ni do granice Hrvatske, a kamoli do srca Evrope. Uzgred, ovi sastanci lidera, nekakve šestorke i sedmorke, neodoljivo me podsjeæaju na putujuæi cirkus lidera nekadašnjih jugoslovenskih republika, neposredno pred raspad Jugoslavije. Sastajali su se maltene danonoæno, ali nisu postigli ni najmanji rezultat. Nekada su se ovim prostorima bavili šefovi država i diplomati najveæeg ranga. Danas je pohode, uglavnom, zamjenici pomoænikovih pomoænika. Više nema ko da kaže: Dolazite, pregovarajte, do tog datuma završite, potpisujte, rukujte se, a sada na ruèak i zbogom, èestitamo, hvalite nas, a mi dolazimo sa batinom da dogovor realizujemo. I tako doðe 60.000 vojnika NATO-pakta da uspostave mir nakon Daytona.
Na isto mjesto, u bezizlaz, mogu nas jedino dovesti i ovi koji nas danas, kobajagi, vode ka Evropskoj uniji i NATO-savezu. Sve je ovo poludjelo: i ljudi i vrijeme, reèe jedan veliki filozof, èiju misao sada prepoznajemo u našoj životnoj i politièkoj svakodnevnici. A „pohvalu ludosti”, koju je verbalno tako lijepo sroèio Erazmo Roterdamski, oni u Bruxellesu neæe nam dati. Mi se prema Evropskoj uniji kreæemo natraške, to jest – unatrag! Mislim da je prije sedam-osam godina ovdje èak bilo i bolje stanje.
Ne možemo u svemu ovome da amnestiramo ni briselski centar moæi. Mislim da su oni davno polupali lonèiæe, da su propustili priliku da èitav prostor bivše Jugoslavije pripitome i privuku u svoj tabor, na svestrano zadovoljstvo. Moglo se to ostvariti sistemom takozvanog „nadgledanog èlanstva” za sve bivše jugoslovenske republike. Ovako selektivan pristup, koji smo dosad imali, a koji je uvukao Sloveniju i Hrvatsku, posebno je nepravedan prema nama u BiH. Kako stoje stvari, èak bi i Srbija, prije Bosne i Hercegovine, mogla da uðe u to „demokratsko društvo”.
Mi sigurno nismo na potrebnoj politièkoj visini. No, mislim da ni Evropska unija ne opravdava status koji u svijetu uživa. Ili su bili lijeni ili trapavi, možda i neiskreni, ali dobrim nas nisu obdarili.
U svakom sluèaju, kljuè je u našim rukama. Upravo je ZAVNOBiH, èiju godišnjicu ovih dana obilježavamo, pokazao kako se radi sa sudbinom. Njom se upravlja svojim rukama i glavama, kako su to u Mrkonjiæu uradili oni slavni vijeænici, naši prethodnici. Ali politièki nasljednici tome su sušta suprotnost. Oni stalno moljakaju da njihov posao obavi neko drugi, što im je, ustvari, alibi da sami ništa ne rade.
Od socijaldemokratije bi mogla ostati samo crvena ruža
• Šta se dogodilo sa socijaldemokratijom u Bosni i Hercegovini? Zašto se dopustilo da Milorad Dodik i Zlatko Lagumdžija pretvore SNSD i SDP u nacionalne i elitistièke partije?
– Ideja demokratije i socijalne pravde je velika i planetarna. A velike ideje nikada ne propadaju.
Ova ideja imala je uslove za razvijanje, ali i javnu podršku u BiH. Pokazuju to izborni glasovi koje su graðani davali strankama sa tim prefiksom. U ljudima ima socijaldemokratije, želje za socijalnom i svakom drugom pravdom, osjetljivosti za ponižene i obespravljene.
No, na nivou stranaka i organizacija, nažalost, socijaldemokratija je pala na niske grane, razbijena i podijeljena. Možemo je naæi samo u nazivima stranaka, ali ne i u njihovoj politièkoj praksi. Uostalom, zar se ne govori, i u medijima i meðu ljudima: Zlatkova, Miloradova, Peæanèeva ili Lazoviæeva stranka? U tom aspektu, socijaldemokratija je srozana do kraja. Oni koji se kite tim perjem koaliraju i ljubakaju se sa nacionalistima, bez imalo srama. Ako bi ovako nastavili, može se oèekivati da od bh. socijaldemokratije ostane još samo ruža crvena.
No, dok lijepe ideje žive u ljudima, živi i nada da æe se u nekom trenutku pojaviti i stranke koje politièki poštuju i žele da provode tu ideju. Plodnog tla za to u graðanima još ima.
OSLOBOÐENJE,
PIŠE: Daniel OMERAGIÆ
|
25-11-2013 at 04:49 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Trenutno aktivni korisnici |
Aktivni gosti: 48
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: Adelin, ajsha, ameee, borac 92-96, KING_K6, mario, PANTER-3, saljefura, Sasa1980, sascha2012, TzAmelllll, von Karkin, willeke
|
FORUM : Politika : SRETAN 25.NOVEMBAR!!! ZIVJELA VJECNO ZEMLJO JEDINA |
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|