ja obozavam makedoniju... najtopliji i najsrdacniji ljudi, hrana kojoj se rijetko gdje moze naci kuhinja da joj parira, krajolik iz bajke... zemlja koja ima sve, osim imena...
kratak istorijski pregled (na osnovu vodica kroz makedoniju u izdanju trimaks kartografije):
653. pne - anticka makedonija podijeljena na gornju i donju. kralj perdika I stvara makedonsko kraljevstvo
4 vijek pne - makedonija prolazi kroz znacajnu vojnu i finansijsku reformu tokom vlade kralja filipa II
kraj 4 vijeka pne - vladavina aleksandra makedonskog, tokom koje anticka makedonija dostize vrh vojne moci
period 2 i 3 vijeka pne - makedonija, nakon makedonsko-rimskih ratova, spada pod rimsku vlast
535 god - vizantijski imperator justinijan uspostavlja grad justinijana prima (u blizini danasnjeg skoplja), koji postaje znacajan vjerski i politicki centar balkana
855 god - braca kiril i metodij stvaraju prvo slovensko pismo - cirilicu
886 god - dolazak klimenta s ciljem sirenja krscanstva i staroslavenskog jezika. osniva ohridsku knjizevnu skolu. on je ucenik kirila i metodija, te nastavlja njihov rad
969 god - pobuna protiv bugarske vlasti i uspostavljanje srednjovjekovne makedonske drzave, koja 997 god. postaje makedonska imperija
1014 god. - car samuil biva porazen od vizantijaca i makedonska imperija pada pod vizantijsku vlast - bitka na belasici
1371 god - dolazak turaka na balkan - bitka na marici
1395 god - uspostava turske vladavine u makedoniji
1686 god - karposki ustanak, pobuna u regionima krive palanke i kumanova. nakon ovog ustanka (koji je drugi po redu, nesto uspjesniji od onog prvog, ali opet nedovoljno uspjesan da povrati vlast makedoncima) dolazi do dva ustanaka 1822 i 1978-79 god, a 1893 se uspostavlja unutrasnja makedonska revolucionarna organizacija kojoj pristupa i goce delcev
1903 - ilindenski ustanak i deset dana krusevske republike
1912 - 1913 - balkanski ratovi koji dijele makedoniju bukurestanskim mirovnim sporazumom.
od ovoga:
je ostalo ovo:
od 1991 god je makedonija suverena drzava... doduse, grci joj ne daju da se zove republika makedonija (jer bi mogli da izgube sve ono sto su dobili, sto im daje pravo da svojataju aleksandra makedonskog i svo anticko bogatstvo), nego moraju da se zovu bivsa jugoslovenska drzava makedonija...
od ulaza u makedoniju, pruza se predivan pogled na sve strane...
najprije smo se vozili autoputem koji se razdvaja oko brda, od katlarova do velesa... prema velesu se ide uz vardar, a od velesa se vraca drugom stranom... veoma interesantno, za neke vjerovatno i horor (kao sto je meni bilo prvi put - dok ne skontas da nece nista naici iz drugog pravca)...
samim putem se ima dosta toga za vidjeti, od samog krajolika do manastira i zeljeznicke stanice koji su ispod puta, dolje negdje u kotlini... ima put kako doci i do jednog i do drugog, ali ja ga nisam nikada potrazila... mozda nekom drugom prilikom...
no, nasa prva "ozbiljna" stanica je bio stobi... anticko mjesto, arheolosko nalaziste na 2 km od prilepa... no, kako su iskopavanja u toku, nismo mogli da pridjemo svemu sto smo htjeli vidjeti...
stobi je bio najveci grad u sjevernom dijelu provincije makedonije u rimsko doba. prvi pomeni grada datiraju iz 2 i 3 vijeka prije nove ere, a nalazi ukazuju na to da je postojao jos od doba neolita. grad se nalazi na staroj balkanskoj saobradjajnici, koja se u staro vrijeme zvala via ignjacija... fascinantno je putovati autoputem za koji znate da je nastao na "obrisima" ceste koja je postojala prije 2 hiljade godina...
u stobiju se nalazi krstionica (baptisterium), teatar, kockarnica (na osnovu pretpostavke da je sto, koji se nalazi u prostoriji, sluzio za igre s kockama), episkopska rezidencija, zatvor, polukruzan trg, siroka ulica via sacra, velika porta (kapija), episkopska bazilika, tekstilna radionica i druge zgrade... gradjevine su pune prekrasnih mozaika, a dosadasnje iskopine ukazuju na veoma bogat i ziv razvoj ovog grada...
evo jos par slika stobija, a pride pogledajte kako izgleda kanta za smece
od stobija smo nastavili kroz prekrasan krajolik ka bitoli, odakle je plan bio da idemo za ohrid preko resena...
kao i na bilo kojoj drugoj strani makedonije... krajolik uvijek prekrasan
stigavsi u ohrid, postavivsi sator u gradiste, prvi na redu je bio obilazak samog ohrida.
samoilova tvrdjava s koje se pruza prekrasan pogled na ohrid i okolinu - dokle god oko doseze! ohrid (kao i stobi i vecina drugih znamenitih gradova u makedoniji) potice iz 6-7 vijeka p.n.e., no zemljotres koji je potpuno razorio zemlju nekada oko 3 vijeka n.e. oblikuje gradove u duhu vizantijske arhitekture... tokom vremena, ohrid je pripadao raznim vladama i drzavama, od filipa II makedonskog i njegovih nasljednika, pa rimske vlasti, pa slavena, pa normana, pa otomanska imperija, a zatim (nakon balkanskih i 1. svjetskog rata) njime vladaju srpska, bugarska, vlast kraljevine jugoslavije, pa opet bugarska vlast... 1944 postaje dijelom tadasnje jugoslavije u okviru sr makedonije, a od 1991. god. zivi u okviru samostalne republike makedonije.
samuilova tvrdjava je izgradjena u vrijeme cara samuila, koji je vladao od 976 do 1014 god. bila mu je prestolnica. u vizantijsko vrijeme ohrid je bio vazan, velik grad, kulturni centar. tvrdjava je dominirala gradom (kao sto se i danas doima).
pogled na ohrid sa samuilove tvrdjave...
sa tvrdjave se vidi i plaosnik, jedinstven fenomen
to je dio grada na kojem se nalazi nedavno rekonstruiran hram sv. kliment i sv. pantelejmon. rekonstrukcija je obavljena u vizantijskom stilu, a ovdje su prenesene i kosti sv. klimenta ohridskog, koji je osnovao makedonsku pravoslavnu crkvu. na ovom mjestu je otkrivena kriscanska sakralna zgrada iz 5. vijeka, koja je bila izgradjena na ostacima jos starije grade cija je kupola nadjena u atriju novoizgradjenog hrama. pod je prekriven mozaicima talasa sa figurama cvijeca, ptica i zivotinja.
kao i na drugim mjestima, i ovdje se susrecemo sa arheoloskim iskopavanjima, ogranicenim prolazom, ali divnim pogledom...
oko ohrida se nalazi veliki broj crkava i manastira... pored ovoga, najpoznatiji je manastir sv. naum, koji se nalazi u neposrednoj blizini albanske granice, na izvorima sv. naum iz kojih se, pored biljaninih izvora, najvecim dijelom puni ohridsko jezero (koje je protocno).
prije nego krenem u pricu o izvorima sv. naum, da ispricam pricu i o biljaninim izvorima, koje nismo stigli posjetiti (treba nesto ostaviti i za slijedecu priliku )
nekada davno je u zamku pod jezerom zivjela vila jezerka (ezerka na makedonskom). ona je carovala jezerom i uznemiravala ribare, prevrcuci im camce i vracajuci ribu natrag u jezero. jednog dana je ugrabila biljanu, unuku dede cuna. lijepa biljana je plakala cijelu noc, a njene suze su se pretvorile u izvore, koji su kasnije nazvani biljanini izvori. dedo cun je napravio veliki camac kojim je uspio da dodje do biljane, jer vila jezerka nije mogla da ga prevrne. zbog toga se i danas u makedoniji veliki camac zove cun, a njegova forma je jedinstvena u cijelom svijetu.
idemo sada do sv. nauma... sjeli smo u camac na vesla i vodic nas je poveo po jezercetu duzine 700 metara, koje nastaje direktno izviranjem vode iz velikog broja podvodnih i nadzemnih izvora... voznja je bila veoma ugodna, mada je vodic bio povremeno dosadan i naporan (kazu skopljani da je to zato sto je iz pestana, neka vrsta skopsko-ohridskog antagonizma, slicnog kao sarajevsko-tuzlanski)... u svakom slucaju, pokazao nam je romanticno mjesto na kojem cesto momci zaprose svoje djevojke, pokazao nam bijeli pijesak koji je jasan indikator postojanja podvodnih izvora koje smo i vidjeli... vidjeli smo i gnjurca, za kojeg kazu da im jede ribu, pa ga ne vole... vidjeli smo i kornjace koje su se suncale na suncu... o ribi da i ne govorim... voda je tako bistra da se sve u njoj vidi... ribice, travkice, bijeli pijesak i izvori...
evo nekoliko fotkica...
mjesto na kojem se spaja jezero sa izvorima, sa ohridskim jezerom... na slici se vidi sudaranje struja i stvaranje valova...
manastir sv. naum nosi ime najblizeg saradnika sv. klimenta ohridskog... veliki dio manastira, kojeg je izgradio sv. naum pocetkom 8. vijeka, je izgorio februara 1875. god. tokom arheoloskih iskopavanja nakon drugog svjetskog rata nadjeni su samo dijelovi temelja i zidova crkve za koju se pretpostavlja da je unistena prije dolaska turaka. tokom otomanskog perioda (vjerovatno u 16. vijeku) pocinje izgradnja u dvije faze. u samoj crkvi (u desnoj komori) se nalazi grob sv. nauma. ako prislonite uho na kameni kovceg, mozete cuti zvuk za koji kazu da su otkucaji srca (a u stvari je vjerovatno neka podzemna voda)... u manastiru se vise ne nalaze freske iz perioda sv. nauma, a nema indikacija i dokaza da su i postojale. freske koje su sada u crkvi su nastale u periodu svestenika stefana, pocetom 17 vijeka. naslikao ih je umjetnik trpo, sin konstantina iz korce, iz albanije. oci svetaca na freskama su izgrebane, jer se u jednom periodu vjerovalo da grebanjem ociju svetaca ljudi dobivaju snagu za ozdravljenje. vjerovalo se da je sv. naum bio u mogucnosti da izlijeci osobe sa psihickim oboljenjima, a sam manastir je tokom 1660-tih godina bio i bolnica.
biti na ohridskom jezeru, a ne otici na planinu galicicu i posjetiti nacionalni park galicica je neoprostivo....
nacionalni park galicica se nalazi na istoimenoj planini. zahvaljujuci ljepoti i bogatstvu flore i faune, koja je nerijetko endemska, ovaj region je 1958. god. proglasen za nacionalni park povrsine od 227 kvadratnih metara, izmedju ohridskog i prespanskog jezera. oba jezera se vise sa vrha magaro, s kojeg se pruza fantastican pogled na okolinu, a posebno tokom zalaska sunca tokom vedrih dana. park sadrzi vise od 130 vrsta drveca i grmlja. do parka se dolazi relativno jednostavno, veoma uzbudljivim putem koji vodi od ohrida, uz jezero, do sela trpejce, odakle se penje krivudavim putem do vidikovca - lipova livada. odatle put nastavlja do prespanskog jezera, a zatim dalje do bitole... interesantno je da se ohridsko jezero djelimicno puni i iz prespanskog jezera, koje je na 850 mnv, dakle oko 150 metara vise od ohridskog. najvisa tacka galicice je vrh magaro (kojeg vec pomenuh) na 2254 mnv.
eeeee, galicica, prespansko jezero, voznja uskim puteljcima pored pokrvenika, ezerana, capara... do bitole...
medjutim, nismo dosli u bitolu zbog same bitole, nego zbog antickog grada heraklea ili heracleia... nailazim na razlicite natpise...
heraklea je poznata zbog svojih prekrasnih mozaika, antickog teatra i rimskih kupatila.
predstavlja najbolje ocuvan grad iz anticke makedonske imperije. osnovana je u 4. vijeku nove ere, a rimljani su je osvojili dva vijeka kasnije. izgradjena na via ignjaciji (via egnatia, vec sam je ranije pominjala), heraklea postaje jedna od najvaznijih stanica ovog puta.
u heraklei se nalazilo episkopsko sjediste, a pored njega vec pomenuta rimska kupatila, episkopska crkva i baptisterij, jevrejski hram, portiko i rimski teatar. u teatru se tokom ljeta odrzavaju razlicite priredbe - koncerti, predstave...
veoma je interesantno prisustvo kanalizacije i cestovnih odvoda na ulicama grada.
medjutim... kao sto rekoh na pocetku... jedna od stvari u kojoj makedoniji nema premca je hrana... bilo me sramota slikati u boljim restoranima, ali smo zato na "obicnim" mjestima napravili par fotkica...
zove se "topljeni sir", (mladi sir, sunka, gljive i gore zuti sir, zapeceno u rernu, a pored toga lepinice sa susamom... jaooooooooo)
a ovo je klasicni rostilj (veoma slican leskovackom)... sarska pljeskavica (pljeskavica sa kackavaljem), uvijac (rolovana snicla, punjena sirom i sunkom, omotana slaninom), kobasice (obicne), krmenadle i dimljena vjesalica, a u glinenoj posudi (u koju umacem lepinju) je gravce na tavce ili tavce-gravce, kako mu makedonci od milja tepaju
da zavrsim ovu pricu o putovanju kroz makedoniju, evo par prizora s povratka... putovali smo kroz kicevo-gostivar-tetovo, podnozjem lanca koji se vezuje na sar planinu: karaorman, bistra, drenova planina... ko voli krivine i zabavnu voznju, toplo preporucujem...
jedino ne preporucujem sjedanje u automobil s kakvom budalom (muskog ili zenskog roda), da se ne desi nesto ove vrste...
na samom putu, u okolini kiceva, fantastican med... (to sam vec negdje pisala)... ja ga nabavljam bar jednom godisnje od iste tete svaki put... lako ju je prepoznati, jer ima kosnice odmah iznad ceste, a na samoj cesti tezgu... crni med, svijetli med, maticna mlijec, propolist mast... ma, svega!
et... enjoy macedonia (ako vas put nanese, a mogli bi i namjerno )
@statebriga
do sada najbolji prilog na Putopisima
uzgred si me podsjetila na moju prvu struènu brucošku ekskurziju u ovim krajevima.Hvala jo š jednom,uljepšala si mi dan i ovo veèe
Makedonija... 
)
sve pohvale za ovaj putopis 
