Istra rane jeseni 2009. Polagano, sigurno i neumitno sjene padaju drugacije, slute se dani sjetniji od ljetne pripeke.

Kad se izadje iz tunela Tuhobic, na auto cesti Zagreb-Rijeka, kao da se prodje kroz Alisino carobno ogledalo ili vrata carobnog ormara. S jedne strane -Gorski Kotar, sumovit i prelijep, kraj dobrih i pitomih Gorana, skromnih ljudi koje je zivot tjerao u pecalbu najcesce u daleku Ameriku ... Danas, zahvaljujuci auto - cesti malena mjesta poput Fuzina, Lokava, Mrkoplja, postadose predzidje Zagreba i predgradje Rijeke ... Milina od svjezeg zraka sto se iznad Jelenja vrtlozi i mijesaju se mirisi Medidetrana s mirisima crnogoricnih suma ... Dakle, nakon par km tunela ... more i plavet, krsovit kraj Grobnika na ulazu u Rijeku ... i nije lako pronaci pravi put ... veliki gradjevinski pothvat - rijecka zaobilaznica s mostom preko Rjecine privodi se kraju ... Hocu u Istru, zemlju magicnu, zemlju divnu ...

Do Istre - brze je kroz tunel Ucka, ali ljepse, usporenije - starom Jadranskom magistralom. Spustam se do centra Rijeke, pa uz lungo mare, sve uz obalu niska - Ika, Icici, Lovran, Opatija, Medulin, Moscenicka Draga. Na strmim obalama nikle jos za Austro-Ugarske luksuzne vile. Tu je u Icicima i sada napustena vila Ive Robica ... i Branka Mamule u Opatiji ... Lijepo je proci i vidjeti, ali ne dira mi srce i dusu pogled na mnoga otuzna stara zdanja. Kao da su stare frajle, gospoje ofucane pa napudrane bijelim puderom kao klovnovi izasle na plazu u dugim kostimima ... Uz Brestovu, trajketno pristaniste za otok Cres, obnovljenom i lijepom, sigurnom uzvojitom cestom uspinjem se do vidikovca na ulazu plominski fjord. Tu se zastane, popije kava ili pivo, casa crnog vina ... Vidikovac na isturenoj stijeni cuva plominski fjord na kraju kojega je cuvena TE Plomin. More je ovdje tirkizno plavo, cisto kao suza djetinja. Samo postrojenje TE vidi se odavde, cisto je i uredno, nema praske na okolnoj vegetaciji. Crna ugljena masa s prekooceanskih brodova dopremljena tracnim transporterom uredno je istovarena a stovariste ogradjenja sirokim pojasom trave, kao da se ne radi o "prljavoj industriji". Dimnjak se izdigao iznad okolnih brda a ne vidi se s mora ... Plomin je olicenje ekoloski osvjescenog pristupa energetici ... Iza Plomina - Labin ... Rudarski grad i pomisao na moju Tuzlu. Rudnik je zatvoren, ali Labin ce uvijek biti Grad Labinske Republike. Sve donedavna Dan Rudara Hrvatske slavio se 02.03. kada je davno izmedju dva rata osnovana Labinska Rudarska Republika ... Rudarsko naselje, ulaz u jamu, zgrada rudarske direkcije ... sve jos stoji, ceka realizaciju velikog projekta revitalizacije cijelog rudarskog kompleksa (podzemni grad zabave s galerijama i dvoranama za performanse) Tu sada, kao i u Rasi zive potomci slavnih rudara ili umirovljeni rudari. Nema se para, kuce su neodrzavane, samo su basce zelene i plodne kao i vinova loza sto stiti od sunca ... Danas je Labin grad slikara, kazu ima ih preko 70 koji su porijeklom iz ovoga grada ... mnogo je to za rudarski Labin ... U sredistu rudarskog dijela je trg i pijaca. Stajem da kupim paradajz i kruh ... Iznad rudarskog Labina - na vrhu brda stoji stari grad Labin, srednjevjekovni grad iznad vrata cije crkve stoji ponosito venecijaski lav ... Divota je ova Stari Labin, stisle se kamene kuce k'o djeca oko materina skuta, na vrh strma i ostra brda, jedna do druge, mnoge su zapustene ali mnoge i obnovljne u maniru nove arhitekture, veselih boja, novih prozora - vedrim ocima gledaju niz dolinu sto se ispruzila izmedju Ucke i mora, te zelene Istre. Uzane, sjajne, kamenite ulice, sokaci kameniti, kesten samotnjak na malenom trgu, klupa stara i pogled prema Bujama i moru ... Istra - divno djevojce ili starica ... ne kontam sto je ... Iznenadila me ljepota i mirnoca Starog Labina. Na glavnom trgu velika kavana, sjede ljudi , domaci i stranci pa uzivaju u divnom danu ... sve tako mirno a opet zivo ... Ispred najvece zgrade staroga grada bellevue - predivan pogled na more i Rabac pod nogama Labina ... vide se i Rijeka, i Velebit, i Cres i tamo dalje otok Mali Losinj i jos dalje Unije ... Kvarner je to - milina pogledati u more od bure zapjenjeno ... Tamo desno je Rasa, rudarski gradic, tuzan i ostario, napusten od politicara ali vazda u glavama umjetnika. Tamo jos malo dalje je Raski fjord i ostaci nekad zivog prometa, napustene brodske dizalice za drvenu gradju, jos pokoje skladiste ... A onda, negdje napola fjorda selo Trget i konoba cudna imena - "Martin Pescador".



Gostionica u selu kojega nema gotovo ninajednoj karti ... Martin Pescador je tradicionalni naziv na Kubi i u Brazilu za pticu - vodomara, sarenog pernatog ribolovca. Ima vodomara u ovoj slatkato-slanoj vodi usca rijeke Rase u more. Lovi Martin Pescador slasnu ribu u predivnoj i samotnoj ljepoti Raskog fjorda ...



Gostionica koju spomenuh, u malenom zaseoku Trget, do koje se jedva dodje jer nema putokaza, kazu da je jedno od najboljih mjesta na Jadranu u kojem se moze pojesti dobra riba. Skromno mjesto, restoran bez pretenzija a do njega stranci dolaze da uzivaju u predivnim jadranskim lignjama, rizotu od sipa, crnom i obicnom, skampima, vinu sto je djevicansko - vino istarsko ... Tu je Veli Joze stolovao, tu noge umakao u more vukuci ladje uz obalu ... tu se pjevalo - " ... pokle su me prikovali zlizane za ove daski - more, more , sinje ...".

Eh da je jos sto sati da vam o Istri pricam, o zemlji koja je kolijevka hrvatstva a u kojoj danas zive mirno jedni pored drugih Hrvati, mnogi Srbi,Bosnjaci, Talijani ... sve je ovdje drugacije i godi mi. Tu se pisala prva starohrvatska glagoljica ali je to ovdje ponos i cinjenica a ne nesto cime se mrzi druge narode ... E zato Zagreb, onaj dodjoski i bahati, ne voli Istru... Istru zelenu, kao moji Vrsani plodnu, bogatu, Istru crvenu - zemlje zeljezovite koja kao da je istakana od crvenih niti povijesti i Istru bijelu, kamenitu, pustu i posnu, a sve na malom prostoru 80 x 80 km. Pa kad u Pazinu stanes usred mjesta - do svake destinacije u Istri imas najvise 30-40 km. Tu je nadohvat i Pula i Porec i Rovinj, pa Buzet ...tu je Zminj i Sveti Vincent i Sv Petar u Sumi ... Eh to mjestasce, Sv Peter u Sumi se zove ima najljepsu skolu koju vidjeh. Za me je skola oduvijek bila svetomjesto. Pa kad u tom mjestu ugledah staru ali uredjenu, kamenitu zgradu skole i na svim prozorima snjezno bijele zavjese - zastade mi dah ... tu bih htjela biti uciteljica ...

Istra je moja inspiracija i poriv da vjerujem u postenje, ljubav prema svim ljudima, u ljepotu. To je bez lazne skromnosti - balkanska Provansa ... cuvati je treba i njene ljude, tezake i bivse rudare, pomorce ... postivati i ne dirati njihovo postenje, ne kvariti im dusu prljavom politikom i politikantstvom.

Samo jedan biser jos danas da vam opisem - mjestasce se zove Sent Vincent (Svevicent, kazu Istrijani). Od Labina, preko Barbana dodje se za 20-tak minuta do mjesta u sredistu Istre koje je san - srednjevjekovna utvrda sa crkvom i prepoznatljivim tornjem, a okolo, iza drvoreda kestenova, mala ostarija, pekara, prelijepe stare kuce, mnoge dotjerane, neke jos napustene ... Udjem u banku - a tamo nema nikog od sluzbenika, samo neki djed sjedi i ceka sluzbenika koji je otisao po kiflu u pekaru ... ma mogla sam odnijeti i djeda i kasu ... sve mirno, sve spokojno i ljudski toplo.

Mnogo stranaca kupuje stare posjede u Istri, pa nicu hacijende s bazenima i svim luksuzom usred tople zemlje istarske ...Ali najljepsi su ti dobri pitomi ljudi, ta osama, tamo more ljubi zelenilo, crvenu zemlju, lozu i masline, vocnjake i uzorane njive - a tamo s vrha jednog od mnostva brezuljaka - pogledom se lako dohvati plavet mora i sluti ludilo turizma ... Istra jest terra magica!

mima






[Edited by mima on 20-09-2009 at 13:00 GMT]

[Edited by mima on 20-09-2009 at 13:02 GMT]

hvala, mima... prekrasno!

draga Mima posto sam i ja dugogodisnja ljubiteljica Istre ,
nadam se da nemas nis protiv ako par slikica postiram ovdje na tvojoj stranici,,,

moja perlica u Istri je definitivno Rovinj i njegov crveni otok,,
upravo ovdje odlazim vodenim taxijem do hotela Istra na crvenom otoku,,

sa taxijem i koferom stignem do hotela i zaboravim auto na kopnu Rovinja ..

pogled prema Rovinju,,,

u ovoj crkvici se ne moli,
,u njoj se jede,
odlicna klopa a i ambijentno ,
prekrasan restoran sa ogromnom terasom i pogledom na more..

[Edited by senzualna on 22-09-2009 at 20:56 GMT]

maximalno opustanje sa sviju strana
..ovog hotela,,(a tek wellnes,,)OOooooOoo,,h

citat:

---

senzualna wrote:



maximalno opustanje sa sviju strana
..ovog hotela,,(a tek wellnes,,)OOooooOoo,,h

---

u Istri je u glavnom plaza svugdje prirodno gutava i stjenovita tako da i nemaju mnogo kvalitetnih ponuda sa umjetnim samoopustanjem ,
,ipak posle dnevnog kupanja u sljunkovitom moru i zuljanja po stjenovitom kamenu navecer osjetiti mekane prste i toplotu ulja po celu u prigrusenoj atmosferi i laganoj muzici u pozadini weelness zentra ,
je meni ugodaj nekog drugacijeg sadrzaja ,,,,
i trazim ciljano mjesta na koja dolazim koja pruzaju vise mogucnosti opustanja ,,,

veceras postavim stjenovite plazice iz Rabca,,na moru..