"Poslije ovog papira haški sud je za Karadžića prošlost"
ALEKSA BUHA, bivši ministar vanjskih poslova Republike Srpske, također tvrdi kako je postojao dogovor između Radovana Karadžića i bivšeg pomoćnika američkog državnog tajnika Richarda Holbrookea.
"Znam iz prve ruke, ja sam zajedno s Momčilom Krajišnikom (tadašnji predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, op.a.), u noći između 18. i 19. srpnja 1996. godine, u Beogradu razgovarao s gospodinom Holbrookeom, s kojim je bio i njegov tim", rekao je Buha, dodajući kako se razgovor s Holbrookeom, u to vrijeme specijalnim izaslanikom predsjednika SAD-a Billa Clintona i državne tajnice Madeleine Albright, odvijao u prisustvu tadašnjeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića i ministra vanjskih poslova Milana Milutinovića.
U razgovoru za Prvi program Radio Beograda, Buha je izjavio: "Radilo se o tome da je na bazi prethodnog dogovora, pretpostavljam, između Miloševića i Holbrookea, odnosno Karadžića i Holbrookea, trebalo formalizirati taj dogovor time što bi Karadžić poslao pismeni tekst povlačenja sa svih funkcija i preuzimanja obaveze da se više neće baviti politikom. U tekstu koji je Karadžić potpisao na Palama, a mi ovdje posvjedočili u Beogradu, stajalo je ovo što sam vam rekao - on se zauvijek povlači iz politike, a haški sud ga više neće dirati".
"Svi znamo da se Karadžić držao ovog dogovora, a koliko se držala druga strana, eto, vidi se golim okom"
"Da bih bio siguran da je to tako, da bih još jednom čuo iz usta glavnog čovjeka u vezi s tim, ovo što je prethodno bilo dogovoreno, ja sam pri kraju upitao gospodina Holbrookea `Na čemu smo sada?`. Onda je Holbrooke, držeći papir s tekstom ostavke predsjednika RS-a i SDS-a, rekao sljedeće: `Poslije ovog papira, SDS ide na izbore, a što se tiče haškog suda, on je za Karadžića prošlost`", tvrdi Buha.
Buha je prepričao i kako mu je, godinu dana nakon potpisivanja tog sporazuma, Karadžićeva nasljednica Biljana Plavšić, nakon što se u Banjoj Luci susrela s američkom državnom tajnicom Madeleine Albright, ispričala da je Albright o Karadžiću rekla "neka nestane i neće ga više nitko tražiti". Dodao je i kako "svi znamo da se Karadžić držao ovog dogovora, a koliko se držala druga strana, eto, vidi se golim okom".
I.M.
Foto: AFP / Kurir
Djevojčici se koža pretvara u kamen
HOPE BARRIE je 11-godišnja djevojčica iz škotskog grada Tarboltona. Pati od rijetke i neizlječive bolesti naziva akutna sistemska skleroderma, zbog kojeg joj se koža okamenjuje.
Prema pisanju Daily Recorda, u Velikoj Britaniji od tog autoimunološkog poremećaja, zbog kojeg organizam proizvodi višak kolagena, boluje manje od 100 osoba. Simptomi bolesti su slaba cirkulacija u prstima i zatezanje kože. Naposljetku koža otvrdne, odnosno "skameni se", a postoji i opasnost širenja i na unutarnje organe.
Hope se jedva kreće i ima problema s hodanjem. Zbog bolesti je morala prestati i sa sviranjem violine. Kako bolest napreduje, dolazi do sve težeg pomicanja prstiju na rukama i nogama, svijanja zglobova pa čak i otvaranja usta.
Djevojčica je trenutno podvrgnuta tretmanima kemoterapije, a iako je bolest neizlječiva, njeni se roditelji nadaju kako će joj život olakšati eksperimentalni tretmani koje se razvija u SAD-u.
I.M.
Foto: Ilustracija
Sve Karadžićeve tajne: Može li istina o Srebrenici svrgnuti čak i Obamu?
MUHAMED ŠAĆIRBEGOVIĆ SACIRBEY, bivši ministar vanjskih poslova BiH i veleposlanik pri Ujedinjenim narodima, u opsežnom intervjuu objavljenom u tjednom prilogu mostarskog Dnevnog lista, rekao je kako je dogovor između Radovana Karadžića i Richarda Holbrookea uistinu postojao te kako je upravo međunarodna zajednica dala Miloševiću, Mladiću i Karadžiću "zeleno svjetlo" za Srebrenicu.
"U ljeto 1996. godine upravo sam bio sletio u Sarajevo i pozvali su me na piće u dom istaknutog američkog diplomata, veleposlanika Roberta Froewicka, koji je u to vrijeme obnašao dužnost voditelja Misije OESS-a u BiH, a koja je nadgledala izbore što su se trebali održati u rujnu 1996. Veleposlanik Froewick izvijestio me kako je veleposlanik Richard Holbrooke uvjerio Radovana Karadžića da se povuče iz čelništva SDS-a te da povuče kandidaturu za člana Predsjedništva BiH iz RS-a. Kad sam upitao što bi Karadžiću bila pobuda da to uradi, veleposlanik Froewick nije odgovorio", ispričao je Šaćirbegović.
"Nakon daljnjeg `podbadanja`, veleposlanik Froewick s nelagodom je priznao da je Holbrooke Karadžiću obećao da, u zamjenu za povlačenje, on neće biti uhapšen. I sam je veleposlanik Holbrooke u nekolicini medijskih i privatnih istupa upotrijebio termin `nagodba` (deal) kad je pojašnjavao kako je isposlovao Karadžićevo povlačenje iz politike. No, niti Holbrooke niti američki State Department nikada nisu javno objasnili što je to Karadžiću bilo ponuđeno, odnosno čime je potaknut i čime ga se uvjerilo da nestane tako tiho", nastavio je.
"Očito, oni bi htjeli da vjerujemo da je to bila apsolutno jednostrana odluka unatoč dokazima koje su mnogi pružili kako bi nagodbu potkrijepili. Drugi su također pisali o postojanju takve nagodbe, čak i neki pripadnici ICTY-a, od kojih je jedna i Florence Hartmann. Bez obzira na sve, jasno je da su se Karadžić i Mladić osjećali dovoljno komotno da slobodno putuju unutar BiH, čak jako dugo nakon što su optužnice protiv njih podignute i nakon što su se NATO snage stacionirale u BiH", navodi Šaćirbegović.
"Ratni zločinci su imali prešutne partnere kojima bi možda draže bilo da je Karadžić i dalje slobodan poput Mladića ili da je mrtav poput Miloševića"
"Žeđ za pravdom više je nego opravdana. Pa ipak, za mene nije osveta ono što je bitno, već je bitno ono što će još Karadžić izjaviti pred sudom, kako bi bacio svjetlo na one koji su pristali na ili su bili suučesnici u zločinima, tako što su sklapali dogovore sa Slobodanom Miloševićem, Ratkom Mladićem te samim Karadžićem. S mog službenog stajališta i iz perspektive onoga što se zbivalo iza scene, ti su ratni zločinci imali prešutne partnere kojima bi možda draže bilo da je Karadžić i dalje slobodan poput Mladića ili da je mrtav poput Miloševića", izjavio je Šaćirbegović, koji tvrdi kako su upravo njegova saznanja o zakulisnim događanjima na svjetskoj političkoj sceni jedan od razloga zašto su ga optužili za pronevjere novca te zašto ga žele zatvoriti i ušutkati.
I Šaćirbegović smatra kako bi se sad, kad je Karadžić konačno u Haagu, moglo otkriti puno "prljavog rublja" zaostalog iz pregovora s međunarodnom zajednicom - jer, ako tone, neće tonuti sam.
"Radovan Karadžić ne bi mogao ostati na slobodi toliko dugo da je bilo želje da ga se uhapsi. On nije uhapšen zato što ga se nije željelo vidjeti pred sucem u Haagu kojem bi ispričao o svojim dogovorima s različitim europskim i američkim dužnosnicima. Sjetimo se Karadžićevih posljednjih intervjua iz 1997. ili 1998., dvije godine poslije izdavanja optužnice. On je i nadalje živio relativno slobodan i nimalo zabrinut mogućnošću da će ga NATO snage, koje su u to vrijeme provodile Daytonski sporazum u BiH, uhapsiti. Ratko Mladić također je uživao slobodu unatoč tome da je i on bio optužen, te je imao slobodno kretanje kao zapovjednik Vojske RS-a", navodi Šaćirbegović.
U spomenutom intervjuu, Karadžića su upitali je li zabrinut da bi mogao biti uhapšen na temelju optužnice. Njegov je odgovor glasio: "Ako bi me uhapsili, bilo bi to puno gore po njih nego po mene. Sve ću ih sazvati da zajedno sa mnom svjedoče pred Sudom".
Izdaja Srebrenice i Žepe dobila zeleno svjetlo međunarodne zajednice
"Izdaja Srebrenice i Žepe, ali i pregovori o izdaji Goražda, trebali su zadovoljiti zahtjeve Beograda i Pala kako bi pristali na proces koji će se kasnije razviti u Daytonu. Vlada Republike BiH bila je odbila trgovati s ova tri zaštićena područja u istočnoj BiH kako su to tražili iz Srbije. Također smo odolijevali neprestanim pritiscima od strane takozvanih europskih pregovarača, poput Carla Bildta, da pristanemo na trgovinu početkom 1995. Vjerojatno zbog toga što smo i nadalje odolijevali, Holbrooke, Bildt, francuski general Bernard Janvier i predstavnik UN-a Yasushi Akashi odlučili su Miloševiću, Mladiću i Karadžiću dati `zeleno svjetlo` da ova `zaštićena područja` zauzmu vojnom silom unatoč zaštiti koju im pružali NATO i UN", tvrdi Šaćirbegović.
"BiH izaslanstvo i ja, tada na dužnosti ministra vanjskih poslova, nismo znali da je takav dogovor bio postignut. Pa ipak, u Daytonu nam je rečeno da moramo prihvatiti `novo stanje stvari na terenu` u Srebrenici i Žepi. U suprotnom, pregovori će propasti, a BiH predstavnici bit će označeni odgovornima za neuspjeh i za nastavak rata. Možda je u pitanju bio blef - sklon sam vjerovati da jest - no istovremeno je postojao i veliki rizik tražiti povrat Srebrenice i Žepe. Nije bilo u mome stilu igrati pariju pokera s toliko života i budućnošću u pitanju", navodi.
"Kad su snage Republike BiH i Hrvatske krenule u ofenzivu kasnije tog ljeta, Holbrooke i ostali američki predstavnici ohrabrivali su nas da slijedimo teritorijalne strategije u određenim smjerovima. I ovo je bio dio korištenja `boraca` u strategiji čiji je cilj bio uspostaviti `činjenice na terenu`. Možda se u to vrijeme činilo kako je spomenuto bilo motivirano željom da se vrate etnički očišćeni prostori. No, nažalost, Holbrookeovo ohrabrivanje bilo je motivirano tek još jednom varijantom karte `51/49 posto`. Ostali američki čelnici možda su ovo doista shvatili kao dio bitne promjene u konačnici i vrstom mira kojeg bi BiH i Hrvatska uživale. Međutim, u ključnom je trenutku upravo Holbrooke bio taj koji je isprva pokušao diktirati, a zatim prijetiti da se zaustavi bosansko-hrvatska ofenziva", rekao je Šaćirbegović.
Svjetske metropole "posvajaju Karadžićevo dijete"
"Karadžić će imati svoj dan na Sudu. Što je još važnije, imat će ga i istina. Nije dovoljno suditi Karadžiću, već i nagodbama i, možda, spletkama predstavnika euroatlantskih demokracija i balkanskih fašista. Pravedno bi bilo, ako Karadžić bude proglašen ratnim zločincem, da to bude i entitet što ga je on pomogao stvoriti etničkim inženjeringom i genocidom", izjavio je Šaćirbegović u intervjuu za Dnevni list.
"Na kraju krajeva, u čemu je bitna razlika između one RS čiji je predsjednik bio Karadžić i čije je stvaranje pomogao, i ove RS koju sada predvodi novi naraštaj ultranacionalističkog čelništva koje koristi kisele plodove Karadžićevih genocidnih planova i djela. RS ne ustrajava zbog Beograda ili Banja Luke, već stoga što se sadašnje politike u Washingtonu, Bruxellesu, Londonu, Parizu, Moskvi i drugim značajnijim metropolama opredijelila i obvezala da će održati i što održava Republiku Srpsku na životu. Tragično je da one posvajaju Karadžićevo dijete", dodao je.
Hoće li Karadžić odati tajne ili će ih prešutjeti, u nadi da će ga to osloboditi?
Šaćirbegović smatra kako bi "Karadžić možda ipak mogao odlučiti zadržati tajne za sebe, možda vjerujući kako bi ga to ipak moglo osloboditi". Među spomenutim "tajnama" je, prema Šaćirbegovićevim riječima, i ona da se "američke Demokrate povezuje s trgovinom Srebrenicom i Žepom".
"Također smatram kako bi mnogi u predsjedničkoj kampanji Baracka Obame, uključujući one koji su sudjelovali i u Clintonovoj, radije željeli da potencijalno sramna otkrića `procure` sada negoli u oktobaru, kad će neposrednost biti odlučujuća za utrku za američkog predsjednika. Zanimljivo, dok su većina onih koji su bili istaknuti članovi Clintonove vlade sada članovi Obamina tima za vanjsku politiku, uključujući Madeline Albright koja je podupirala Hillary, Holbrooke je izostavljen", naveo je Šaćirbegović.
"Neki u Clintonovoj vladi pokušali su blokirati ovaj dogovor o Srebrenici i Žepi sa srbijanskim pristalicama. Nedavno mi je jedan insajder iz administracije ponovno potvrdio kako su se unutar Clintonove vlade vodili razgovori o tome trebaju li SAD i NATO ispoštovati obveze i jamstva `zaštićenim područjima`. Izdaja Srebrenice još je veće prokletstvo s obzirom da je ono ujedno i izdaja multilateralizma, uključujući UN, NATO i američke saveznike, kao što su Nizozemci. Ono se ne podudara s Obaminim porukama o obnovljenom internacionalizmu", rekao je.
I.M.
Foto: AFP / Dnevni list
Rusija će tražiti da se Karadžiću sudi u Beogradu?
RUSIJA bi mogla zatražiti da se Radovanu Karadžiću sudi u Beogradu i spremna je uložiti veto na produženje rada Haškog suda koji bi se trebao ugasiti 2010. godine, piše srpski tabloid Kurir.
S obzirom da pripreme za haško suđenje obično traju oko godinu dana, teško je očekivati da će suđenje Karadžiću početi prije jeseni iduće godine. Što bi značilo da prvostupanjska presuda mora biti donesena do kraja 2009. godine, a žalbeni postupak mora biti okončan do kraja 2010, što je gotovo nemoguće. No, usprkos najavama da će Rusija tražiti da se Karadžiću sudi u Srbiji, odvjetnik Borivoje Borović ne vjeruje kako će Haški sud dozvoliti da ovo suđenje izmanke njihovoj nadležnosti.
"Oni nemogu prežaliti što je Milošević umro. A kako Ratka Mladića neće uhvatiti, Karadžić im je posljednje zvučno ime koje mogu iskoristiti kao žrtveno janje. Mislim da će spojiti predmet s nekim postojećim ili skratiti i ubrzati postupak čime će mu otežati obranu", govori odvjetnik Borović.
Istog je mišljenja i njegov kolega sa Fakulteta sigurnosti Darko Trifunović koji je siguran da Haag neće prepustiti Karadžića tuđoj nadležnosti, ali isto tako misli da bivši predsjednik Republike Srpske najbolje šanse ima baš u Haagu. "U Sarajevu su ljudi ostrašćeni, a u Beogradu su već izricane drakonske kazne, mnogo veće nego u Haagu. Također, tamo je velika medijska pažnja, a Karadžiće je vrlo nezgodan svjedok za Holbrookea, koji će biti u nezavidnoj poziciji".
P.V.
Foto: AFP
Popularnu BBC-jevu novinarku ipak ubli Srbi?
BARRY GEORGE, 48-godišnji epileptičar, jučer je na ponovljenom suđenju je nakon osam godina zatvora oslobođen optužbe za ubojstvo popularne BBC-jeve novinarke Jill Dando.
Sve je započelo 26. travnja 1999. godine kada je Jill Dando, 37-godišnja novinarka TV-kuće BBC, poznata po vođenju niza popularnih emisija i tituli "zlatne djevojke BBC-ja" pronađena kako nepomično leži ispred ulaza u svoj stan. Dando je odvedena u bolnicu gdje se ispostavilo da joj netko iz neposredne blizine ispalio metak kalibra 9 mm u glavu.
Scotland Yard je započeo istragu koja je trajala godinu dana, ali nije dala rezultata sve dok detektivima za oko nije zapao George, ekscentrik za kojeg se ispostavilo da se voli lažno predstavljati i pratiti slavne osobe. George je uhapšen 25. svibnja 2000. godine.
Georgeu, koji je kao tinejdžer radio kao kurir za BBC, je utvrđen IQ od 75 i dijagnosticiran cijeli niz mentalnih poremećaja. Policija i tužiteljstvo je zaključilo kako je George - koji je u prošlosti sjedio u zatvoru zbog pokušaja silovanja - stvorio bolesnu erotomansku opsesiju prema Dando.
Kao i mnogi progonitelji slavnih osoba, George se - prema navodima optužnice - odlučio likvidirati objekt svoje ljubavi. Porota je prihvatila takve navode, te je George proglašen krivim i 1. srpnja 2001. godine osuđen na kaznu doživotnog zatvora.
George nikada nije priznao zločin, a optužnica nikada nije dokazala da je progonio Dando niti da je uopće znao da mu ona živi u susjedstvu. Usprkos toga, među nekoliko ljudi koji su mu vjerovali bile su sestra Margaret Diskin i psihijatrica dr. Susan Young. Prva žalba 2002. godine nije uspjela, ali su u ožujku 2006. godine Georgeovi odvjetnici uspjeli uvjeriti Povjerenstvo za preispitivanje kaznenopravnih slučajeva (CCRC) da imaju dokaze koji pobijaju optužnicu, a s njome i presudu. U jesen prošle godine žalbeni sud je ustanovio da dokazi na kojima se temelji prvostupanjska presuda pogrešno prikupljeni te odredio novo suđenje.
Dokaz na kojemu se temeljila Georgeova osuda bili su mikroskopski trag baruta na Georgeovoj odjeći koji je navodno odgovarao barutu pronađenom na Dandinom tijelu. Nakon što je taj dokaz odbačen, u uredima britanskog tužiteljstva se, prema navodima tiska, "vodila borba" oko toga ima li smisla uopće ići na novo suđenje. Na kraju je ono ipak održano, a George je oslobođen.
Bojao se da "pravi ubojice ne naruče likvidaciju u zatvoru"
George je nakon izricanja oslobađajuće presude izjavio da je oduševljen. Prethodnih osam godina iza rešetaka je opisao kao "pakao".
Tvrdi da mu nije bilo mučno samo zatvaranje koliko stalni strah da će ga netko od zatvorenika ubiti. Zbog toga je stalno izbjegavao kontakt i tražio premještaj u izolirane odjele gdje se obično drže bivši policajci i "drukeri".
Razlog je bio taj što je George bio uvjeren kako će pravi ubojica dati naručiti njegovu likvidaciju iza rešetaka. "Takav scenarij ne bi mrzak ni policiji", kaže George, "s obzirom da bi se tako slučaj konačno okončao i nitko više ne bi sumnjao u mogućnost da su zatvorili nedužnog čovjeka".
George sebe smatra "žrtvenim jarcem", odnosno "Pedrom" koji je poslužio Scotland Yardu nakon što godinu dana duga istraga ubojstva jedne od najpopularnijih ličnosti u državi nije dala ama baš nikakvog rezultata. Takav stav nakon jučerašnje presude dijeli i većina javnosti i mediji.
Georgeovo oslobađanje - koje će britanske porezne obveznike koštati najmanje milijun funti odštete za osam godina koje je nedužan čovjek proveo iza rešetaka - ponovno postavlja pitanje tko je zapravo ubio zlatnu BBC-jevu djevojku. S obzirom na način ubojstva i nedostatak bilo kakvih tragova sve je više glasova da je riječ o pažljivo planiranoj i profesionalno izvedenoj likvidaciji. Britanski mediji su već prije devet godina izradili tri teorije o mogućim naručiteljima.
Ubijena u znak odmazde za bombardirani studio RTS-a?
Prva teorija se temelji na tome što je Dando od 1996. do smrti bila jedna od voditeljica Crimewatcha, popularne emisije u kojoj BBC rekonstruira neriješene kriminalističke slučajeve i poziva građane da o njima daju informacije policiji. Špekulira se kako su neke od tih rekonstrukcija dovele do uhapšenja ili na neki drugi način stale na žulj vodećim ličnostima britanskog organiziranog kriminala. Dando je zbog toga smaknuta u znak odmazde, odnosno kako bi se njeni gledatelji na najbrutalniji način upozorili da svoja usta drže zatvorenima.
Druga teorija spominje susret s ruskim oligarhom koji se zbio u jednom luksuznom ljetovalištu na Cipru. Oligarh je navodno pokušao zavesti privlačnu novinarku i pri tome bio odbijen na izuzetno ponižavajući način. Špekulacije govore o tome da je oligarh sa sebe sramotu mogao sprati, odnosno autoritet zadržati, jedino ako preko svojih veza u ruskoj mafiji naruči ubojstvo.
Treća, i po mnogima najuvjerljivija, teorija se tiče rata koji je u vrijeme ubojstva bjesnio na Kosovu, odnosno NATO-vog bombardiranja Srbije. Dando je neposredno prije smrti vodila emisiju za prikupljanje pomoći izbjeglim kosovskim Albancima. BBC-jeva voditeljica je zbog toga, navodno, primila prijeteće pismo od pripadnika srpske zajednice u Londonu.
Međutim, tvrdi se da je neposredni povod za ubojstvo bilo NATO-vo bombardiranje studija RTS u Beogradu 23. travnja 1999. godine, prilikom čega je ubijeno 16 članova osoblja. Ubrzo nakon toga vodstvu BBC-ja su stigle prijetnje da će - kao državna televizija zemlje koja je bombardirala Srbiju - biti predmet odmazde. Scotland Yard je to shvatio ozbiljno i vodećim dužnosnicima te kuće dao zaštitu, ali ne i običnim novinarima i urednicima.
Daily Telegraph, pak, piše da su u to doba britanske obavještajne službe dobile upozorenje od izraelskog Mossada kako je Milošević na Zapad poslao timove ubojica da likvidiraju tzv. "meke mete" u znak odmazde za bombardiranje Srbije. Obavještajni stručnjaci koje je isti list konzultirao tvrde kako način ubojstva odaje "potpis" zloglasne Jedinice za specijalne operacije (JSO).
Britanski policijski dužnosnici su kasnije tvrdili da moguće sudjelovanje Srba, odnosno Miloševićevog režima, u ubojstvu popularne voditeljice nije bilo potrebno istražiti s obzirom da se NATO-ov napad zbio tek tri dana ranije, pa je teško zamisliti da bi netko mogao u tako kratkom roku organizirati tako efikasno smaknuće.
Takvo mišljenje se danas citira kao glavni razlog zašto porota i sud na prvotnom suđenju nisu prihvatili sugestije Georgeovog odvjetničkog tima o srpskoj uroti kao najjednostavnijem odgovoru na pitanja koja je postavilo ubojstvo Jill Dando.
S druge strane, britanski mediji danas tvrde da je malo vjerojatno da će se istraga ponovno pokrenuti, uključujući i istragu koja bi naručitelje tog zločina pronašla u Beogradu.
D.A.
