IAKO je iračka Vlada prije nekoliko dana u javnost izašla s informacijama o tome kako je ubijen vođa al-Qaide u Iraku Abu Ayyub al-Masri, na internetu se pojavila audio snimka poruke "mrtvog" al-Masrija, prenosi BBC.

Predstavnici militantnih skupina su odmah nakon objave Vlade demantirali njihove navode na svojim je web stranicama, tvrdeći da je al-Masri "živ, zdrav i dobro skriven". Sada se pojavila i njegova audio poruka u kojoj navodi kako su tvrdnje o sukobima unutar militantnih skupina "laži i izmišljotine". Nema potvrde o autentičnosti snimke, a nezna se ni kad je nastala.

"Ono što čujete na vijestima i putem satelitskih veza, o sukobima između nas i džihadističkih skupina ili sa skupinama koje nam pripadaju, su samo laži i izmišljotine. To je samo očajnički pokušaj podjele pripadnika džihadističkog pokreta." - govori glas sa snimke, navodno al-Masrijev.

Iračko Ministarstvo unutarnjih poslova je priopćilo kako su "prema prvotnim informacijama mislili kako je al-Masri mrtav, ali im to američka vojska nije mogla potvrditi". Naime, prije nekoliko dana je jedan visokopozicionirani čelnik izjavio kako je "sto posto siguran da je al-Masri mrtav", no neki drugi su pozvali na oprez u vezi takvih izjava s obzirom da al-Masrijevo tijelo nije pronađeno.

I.M.
Foto: AFP

AMERIČKU javnost posljednjih mjeseci, a pogotovo posljednjih tjedana, sve više intrigira mogućnost da dvanaest godina nakon odlaska Ronalda Reagana američki predsjednik ponovno postane osoba čije je lice dobro poznato ljubiteljima holivudskih filmova.

Naime, sve se više špekulira kako bi se u utrku za predsjednika SAD mogao uključiti i Fred Dalton Thompson, bivši republikanski senator svjetskoj javnosti daleko poznat kao karakterni glumac u cijelom nizu popularnih holivudskih filmova i TV-serija.

Prije nego što se upustio u filmsko-političke vode, Thompson je bio ugledan odvjetnik, a ranih 1970-ih je sudjelovao u senatskoj istrazi protiv predsjednika Nixona u aferi "Watergate". Međutim, ključni trenutak njegove karijere je bio skandal u njegovoj rodnoj državi Tennessee - slučaj demokratskog guvernera Raya Blantona koji je 1970-ih u zamjenu za novac potpisivao pomilovanja osuđenih kriminalaca. Marie Ragghianti, predsjednica Državnog odbora za uvjetni otpust, koja se tome pokušala suprotstaviti je smijenjena. Thompson je postao njen zastupnik i sudjelovao u razotkrivanju slučaja koji se dovesti do guvernerove ostavke, istrage FBI i višegodišnjeg utamničenja.

O cijelom slučaju je 1985. godine snimljen igrani film "Marie" sa Sissy Spacek u glavnoj ulozi. Međutim, najbolji dojam je ostavio Thompson koji je pristao glumiti sam sebe. Ubrzo nakon toga su ga počeli angažirati producenti holivudskih filmova koje je privukao njegov lik koji je sugerirao osobu od autoriteta. Thompson je tako ostavio pečat na cijeli niz popularnih filmova tumačeći instruktore FBI, direktore kontrole leta, suce i visoke vladine dužnosnike.

Godine 1994. Thompsonova filmska karijera je privremeno prekinuta kada je kao republikanski kandidat osvojio senatsko mjesto u Tennesseeju ispražnjenu izborom svog demokratskog prethodnika Ala Gorea za mjesto potpredsjednika SAD. Thompson se u Washingtonu istakao kao jedan od vodećih republikanaca, poznat po konzervativnim stavovima. Ponovno je izabran godine 1996., a nešto kasnije je na kraju afere "Monicagate" dao glas da se predsjednik Clinton smijeni zbog ometanja pravde, ali ne zbog krivokletstva.

Thompson se zbog smrti kćeri 2002. godine odlučio ne natjecati za mjesto u Senatu, ali neki tumače da je razlog bilo i to što je posljednjih godina mandata dosta vremena provodio u TV-studiju snimajući seriju "Zakon i red", gdje je tumačio njujorškog državnog tužitelja Arthura Brancha. "Zakon i red: suđenje pred porotom", gdje je Thompsonov lik u stalnoj postavi, je nedavno prikazan na HRT.

Thompson je nakon početka predsjedničke kampanje za 2008. godinu dao cijeli niz izjava u kojima tvrdi da "razmišlja" o tome da se kandidira. U međuvremenu se u njegovoj stranci kao vodeći kandidati profilirali senator John McCain, bivši njujojorški gradonačelnik Rudy Giuliani i bivši guverner Massachusettsa Mitt Romney.

Ankete govore da bi Thompson, ukoliko se uključi u predsjedničku utrku, svojim stranačkim drugovima u najmanju ruku bio ravnopravan protivnik. Mnogi drže da bi s obzirom na svoje iskustvo pred kamerama i predsjednički image predstavljao ozbiljnog suparnika bilo kojem od današnjih demokratskih kandidata. Ono što je najvažnije je relativno kratak staž u politici, zbog kojeg je akumulirao daleko manji broj potencijalnih skandala i gafova u odnosu na svoje suparnike.

Thompsonovo odbijanje da izrričito uđe u utrku se često tumači kao umjetno održavanje drame, odnosno strategija čekanja da njegovi favorizirani suparnici jednostavno "izgore" i dosade biračima u jednoj od najdužih predsjedničkih kampanja u povijesti SAD.

D.A.

SRPSKA policija je danas privela 27 muškaraca obučenih u majice Jedinice za specijalne operacije (JSO), koji su se okupili na osnivanju Garde svetog cara Lazara u Kruševcu, prenosi B92.

Kako se navodi u priopćenju srpskog MUP-a, oni će nakon policijske obrade biti privedeni nadležnim organima. Zbog njihova privođenja, danas u Kruševcu nije održana smotra prvog odreda gardista Svetog cara Lazara.

Garda svetog cara Lazara organizira dobrovoljce širom Srbije koji bi, u slučaju kosovske nezavisnosti, bili spremni za ratovanje. Danas je i službeno trebala biti osnovana u Kruševcu, a misija bi joj trebala biti "oslobađanje Kosova i Metohije".

Pred nekoliko stotina prisutnih građana, u portalu crkve Lazarice, organizatori skupa su rekli kako smotra neće biti održana te gardisti neće položiti zakletvu, zbog privođenja 27 mladića sa Kosova, koji su u crnim majicama sa grbom JSO došli dati podršku osnivanju Garde.

Jedinica za specijalne operacije (JSO) rasformirana je 25. ožujka 2003. godine, odlukom srpske Vlade. Bivši zapovjednik te jedinice Milorad Ulemek Legija i njegov zamjenik Zvezdan Jovanović, optuženi su za atentat na premijera Zorana Đinđića.

Nekoliko pripadnika JSO već je pravomoćno osuđeno na višegodišnje zatvorske kazne, zbog sudjelovanja u ubojstvu Ivana Stambolića te atentata na Vuka Draškovića u Budvi.

I.M.
Foto: AFP

KENIJSKA aviokompanija Kenya Airways priopćila je kako je izgubila kontakt s posadom putničkog zrakoplova Boeing 737 koji je noćas oko 23 sata po lokalnom vremenu poletio s aerodroma Douala u Kamerunu.

Avion je sa 115 putnika i članova posade poletio prema kenijskoj prijestolnici Nairobiju, a nekoliko trenutaka nakon polijetanja posada Boeinga po posljednji put se javila kontrolnom tornju u Douali, nakon čega je izgubljena veza s letjelicom.

Na letu KQ 507 nalazilo se 106 putnika i 9 članova posade. Zrakoplov je poletio u 23.05 po lokalnom vremenu, a u Nairobi je trebao sletjeti tri sata kasnije.

Kenya Airways je noćas uspostavila krizni stožer u Embakasiju koji cijelu noć intenzivno radi na otkrivanju sudbine nestale letjelice.

Zrakoplov 737-800, kakav je noćas nestao u Kamerunu, Boeingova je letjelica novije generacije razvijena nakon desetaka godina iskustva u proizvodnji i eksploataciji popularnog modela 737 koji se u pogonima Boeinga proizvodi od 1968. godine. 737-800 u komercijalnu uporabu je ušao 1998.

Kenijska aviokompanija u siječnju 2000. doživjela je težak udarac nakon što se njen zrakoplov Airbus A-310 po polijetanju s aerodroma u Abidjanu u Obali Bjelokosti, srušio u more. U toj nesreći smrtno je stradalo 169 putnika i 10 članova posade.

I.K.

POSLJEDNJIH je godina malo izbora koji su njihovim promatračima i svjetskoj javnosti pružili toliko drame kao oni koje se sutra završiti u Francuskoj. Razlozi za to su mnogobrojni, a prvenstveno se tiču ustava Pete republike koji je francuskom državnom poglavaru daje više ovlasti nego što je to slučaj u većini zapadnih država. Osim toga je tu i dvokružni izborni sustav koji u pravilu garantira da se nijedan kandidat neće izabrati u prvom krugu, pa se tako tjednima, a nekad i mjesecima javnost drži u neizvjesnosti s obzirom na sve moguće kombinacije tko će se od dvoje kandidata u drugom krugu na koji koristiti glasačkim tijelom onih koji u njega nišu prošli.

Međutim, sutrašnji francuski izbori su važni i zbog još jednog detalja koji ih čini bitno različitim od sličnih izbornih megdana u većini zapadnih demokracija, barem onih koji nam se vole nametati kao nekakav "europski" standard. Taj se detalj ponovno tiče ustavnog poretka Pete republike, odnosno izbornog sustava koji je rezultirao oštrom podjelom na jasno definiranu ljevicu i desnicu.

Ma koliko se "spin doktori" i marketinški stručnjaci oboje kandidata nastojali svoje klijente opisati kao "umjerene", "ideološki neopterećene" centrističke političare "novog kova", sutrašnji obračun Sarkozyja i Royal u mnogo čemu predstavlja u današnjem svijetu relativno rijedak slučaj sraza ideološki sasvim jasno profiliranih i oštro suprotstavljenih opcija koje nude sasvim različita rješenja političkih problema. Riječ je, dakako, o sukobu klasične, nepatvorene "čiste" socijalističke ljevice sa klasičnom, nepatvorenom "čistom" kapitalističkom desnicom.

U takvom sukobu za nekakav centar – bilo da se taj centar naziva demokršćanstvom, socijaldemokracijom ili "Trećim putem" – mjesta jednostavno nema. Oni koji na njemu inzistiraju su prije ili kasnije – poput Bayroua – prisiljeni na očitovanje kojem će se carstvu prikloniti.

Zbog svega toga francuski izbori za Hrvatsku, odnosno njenu javnost naviknutu na ideološku prazninu hrvatskih stranaka i njihovo guranje u nekakav apstraktni i bezlični centar, francuski izbori mogu predstavljati prizor kao s nekog drugog planeta.

 A ono što veliki obračun Sarkozyja i Royal čini još daljim od hrvatske političke zbilje i establishmenta koji svim sredstvima čuva status quo jest činjenica da će on rezultirati nečime što mnogi u Francuskoj – bilo s nadom, bilo sa strahom – smatraju epohalnim promjenama, odnosno datumom nakon čega "ništa veće neće biti isto".

Prije svega se to odnosi na činjenicu da će na čelo Pete republike po prvi put sjesti osoba koja je rođena iza drugog svjetskog rata, odnosno koja degolističku paradigmu neće shvaćati kao jedinu moguću alternativu za ponovno dizanje iscrpljene i ponižene Francuske na status ugledne svjetske sile, odnosno njeno održavanje na tom položaju. Ma tko došao u Elizejsku palaču će biti prisiljen, prije ili kasnije, suočiti se s činjenicom da društveno-ekonomski model s kojim se Francuskom vladalo proteklih desetljeća više ne funkcionira te da su potrebne promjene.

Činjenica je da je te promjene daleko uvjerljivije uobličuje Sarkozy, koji je najavio temeljiti raskid s prošlošću, odnosno demontažu francuske države blagostanja – očuvane desetljećima nakon što se u njoj gotovo svugdje u ostatku Europe diglo ruke. Njegova suparnica je, pak, pogotovo u posljednjim danima kampanje, strategiju temeljila manje na epohalnim promjenama, koliko na strahu od promjena, odnosno na stvaranju percepcije o Sarkozyju kao "kandidatu opasnih namjera".

Mnogi će pronaći ironiju u činjenici što je takav stav kandidatkinja ljevice – koja bi se trebala boriti za, a ne protiv promjena sustava. Međutim, to je samo jedna od brojnih ironija vezanih uz zemlju koja je usprkos niza revolucija, prevrata, promjena režima i vlada, stvorila poslovicu "Što se stvari više mijenjaju, to više ostaju iste".

Dragan Antulov

>>> Ostale komentare Indexovog novinara Dragana Antulova možete pročitati na njegovom službenom blogu draganantulov.bloger.hr