DOGAĐAJ koji se ispočetka svodio na verbalni gaf kalifornijskog guvernera Arnolda Schwarzeneggera i potencijalnu neugodnost u jeku predizborne kampanje, posljednjih se dana pretvara u mnogo ozbiljniju političku aferu koju već sada neki nazivaju "kalifornijskim Watergateom".

Cijela je priča započela kada je Los Angeles Times nedavno objavio sadržaj audio-snimaka na kojima republikanski guverner u svom uredu zajedno s najbližim suradnicima neformalna ćaska o svojim stranačkim drugovima u državnoj skupštini.

U jednom trenutku je za Bonnie Garcia, 45-godišnju zastupnicu portorikanskog podrijetla, izjavio da je "vruća" te špekulirao kako je njen temperament posljedica miješanja crnačke i hispanoameričke krvi.

Iako se Schwarzenegger ispričao za svoje opaske, te iako je Bonnie Garcia izjavila kako ih shvaća kao kompliment, one su izazvale ne malu neugodnost za političara u izbornoj kampanji prije tri godine kada je bio predmetom optužbi za rasizam i seksizam.

Demokratski kandidat za guvernera Phil Angelides je guvernerov "verbalni nestašluk" odmah pokušao iskoristiti kako bi na svoju stranu doveo javnost države poznate po ekstremnoj "političkoj korektnosti" i tako smanjio prednost koju Schwarzenegger ima u anketama.

Schwarzenegger inače ima običaj snimati svoje neformalne razgovore kako bi zamisli svojih suradnika mogao koristiti za sastavljanje političkih govora. Međutim, ovaj put je sadržaj tih snimaka "procurio" medijima, a sinoć je ured guvernera objavio kako je to, po svemu sudeći, napravljeno na protuzakonit način.

Andrea Lynn Hoch, načelnica guvernerove pravne službe, izvijestila je medije kako su sporni audio-snimci neovlašteno pribavljeni s računala u guvernerovom uredu. Internom istragom je utvrđeno kako je računalo bilo predmetom hakiranja, a naknadno su utvrđene i IP adrese računala s kojih je hakiranje izvedeno.

Svi su ti podaci proslijeđeni kalifornijskoj državnoj policiji koja je otpočela kriminalističku istragu.

Los Angeles Times je u službenom priopćenju izjavio da neće odati svoje izvore, odnosno da su za njihovo otkrivanje zaduženi nadležni organi.

Dužnosnici obje stranke pak tvrde da je Schwarzenegger najvjerojatnije bio žrtvom ilegalnog prisluškivanja.

Dan Schnurr, jedan od vodećih republikanskih dužnosnika, smatra kako je riječ o suvremenom ekvivalentu skandala "Watergate" - započetog za vrijeme predsjedničkih izbora 1972. godine kada je stožer demokratskog kandidata Georgea McGoverna bio metom provalnika koji su htjeli postaviti uređaje za prisluškivanje.

Dvije godine kasnije republikanski predsjednik Richard Nixon je prisiljen na ostavku kada se ispostavilo da su provalnici bili povezani s njegovom izbornom kampanjom.

D.A.

"USTAŠIN jatak" naslov je teksta u tablodu Kurir, koji "otkriva" da je otac potpredsjednice srpske Vlade poslije drugog svjetskog rata dvije godine skrivao ustaškog zločinca Ivana Jovanovića Crnog, koji je zbog zločina nad Srbima bio osuđen na smrt. Srpska Vlada i udruženja novinara osudile su ovaj huškački i nacionalno motiviran napad, koji je tek jedna u nizu napada na ovu srpsku dužnosnicu hrvatske nacionalnosti.

"Najoštrije osuđujemo klevetnički i huškački napad Kurira na Ivanu-Dulić Marković", izjavio je glasnogovornik Vlade Srđan Durić, prenosi B92. "Kurir se nije samo teško ogriješio o Ivanu-Dulić Marković, nego nanosi ozbiljnu štetu i ugledu zemlje", poručio je glasnogovrnik i istakao da se Vlada zalaže za slobodu medija, ali da se mora suprotstaviti "teškim prekoračenjima svih granica ophođenja u javnosti", koje čine upravo "neki tabloidi".

Ministarstvo kulture je pozvalo javnog tužitelja da zatraži zabranu širenja informacija u kojima se potiče nacionalna mržnja. Za B92 je Rade Veljanovski, jedan od autora Zakona o radidufuziji izjavio da su učestali napadi na Ivanu-Dulić Marković očegledan govor mržnje, zbog toga što je hrvatske nacionalnosti. Napad na Ivanu Dulić-Marković osudili su i brojna novinarska udruženja u Srbiji.

Funkcioneri i zastupnici velikosrpske Srpske radikalne stranke već su prije optuživali Ivanu Dulić-Marković i njenu obitelj da su "ustaše" i da dovode "ustaše na vlast". 

NAJNOVIJE informacije kažu kako je Anna Nicole Smith svog sina pronašla mrtvog u svojoj bolničkoj sobi u Nassauu, samo tri dana nakon što je preminulom Danielu Wayneu Smithu rodila sestru.

Daniel je na Bahame doputovao kako bi posjetio majku i novorođenu sestru.

Prema policijskom izvještaju, Danielova majka, bivša Playboyeva zečica, ustala se iz kreveta ugledavši ga u stolici, te pomislila da spava. Pokušala ga je probuditi, no on nije reagirao, te je ona pozvala medicinsko osoblje.

Medicinsko je osoblje odmah po dolasku Daniela proglasilo mrtvim. Glumičin odvjetnik Howard K. Stern za medije je, nakon što je informacija procurila u javnost, izjavio kako se za sada vjeruje da za njegovu smrt nisu krivi ni droga ni alkohol. No, konačne informacije o uzroku smrti očekuju se uskoro, nakon što obdukcija bude obavljena.

"Anna je potpuno shrvana gubitkom sina. On je bio njezin ponos i radost i jedno predivno ljudsko biće." - objavljeno je na službenoj stranici Danielove majke, koja je tek nekoliko dana ranije, točnije u četvrtak, na svijet donijela djevojčicu čije je rođenje svojevremeno potaknulo medijsku hajku, uglavnom iz razloga što bivša Playboyeva zvijezda nije željela otkriti tko je otac njezina djeteta.

Sin Anne Nicole Smith na Bahame je doputovao "kako bi s majkom podijelio radost dolaska njegove sestre na svijet ", također stoji u izjavi na službenim stranicama majke preminuloga Daniela, gdje između ostaloga, stoji i zamolba da mediji za sada ne traže nikakve izjave od Anne Nicole, "kako bi mogla tugovati za sinom u miru".

Daniel Smith rođen je u braku Anne Nicole i Billyja Smitha, za kojega se udala 1985. godine. Brak je trajao samo dvije godine.

Osim u reality showu njegove majke "The Anna Nicole Smith Show", Daniel se pojavio i u njezinim filmovima "Skyscraper" i "To The Limit".

Njegova majka, rođena kao Vickie Lynn Hogan 1967. godine, posebno je postala popularna nakon što se 1994. godine kao 26-godišnjakinja udala za 89-godišnjeg naftnog magnata Howarda Marshalla, koji je umro samo 14 mjeseci nakon vjenčanja.

Njegova smrt rezultirala je pravnom bitkom oko nasljedstva između danas 38-godišnje udovice Anne Nicole i Marshallova sina E. Piercea Marshalla, koji je također preminuo u lipnju ove godine. Početkom 2006. Anni Nicole Smith odobrena je od strane Vrhovnog suda još jedna prilika da se bori za milijune njezina pokojnog supruga.

B.S.

NAORUŽANI napadač otvorio je u utorak ujutro vatru ispred američkog veleposlanstva u sirijskom glavnom gradu Damasku, prenosi Associated Press.

Dan nakon što su SAD obilježile petu godišnjicu od tragičnih događaja koji su 11. rujna 2001. godine potresli svijet, u Damasku se dogodio napad na, kako se doznaje od očevidaca događaja, diplomatsku četvrt u kojoj su smještene zapadne ambasade. Uskoro opširnije.

SINOĆ po lokalnom (a rano jutros po hrvatskom) vremenu američki predsjednik George W. Bush putem TV prijenosa se obratio naciji kako bi obilježio petu godišnjicu napada 11. rujna 2001. Za taj se govor najavljivalo kako će biti lišen bilo kakvih političkih konotacija, odnosno da će imati svrhu isključivog podsjećanja na ono što je taj dan značio za američkog predsjednika, državu i narod i kako se zbog njega promijenio svijet.

Međutim, temeljem onoga što se moglo čuti od strane američkog predsjednika, teško se može reći kako taj govor nije imao nikakav politički sadržaj, odnosno da taj sadržaj nije djelomično bio u kontekstu nastojanja Bushove Republikanske stranke da na izborima u studenom očuva većinu u oba ili jednom domu američkog Kongresa. Bush u govoru nije rekao ništa što bi označilo neku spektakularnu promjenu politike, niti bi njegove pristaše ili protivnike natjeralo na promjenu političkog tabora.

Američki predsjednik se u svom izlaganju držao teza koje su u proteklih pet godina predstavljaju temelj njegove vanjske politike. Po Bushu SAD su se nakon napada 11. rujna 2001. godine našle u ratu koji će odlučiti "tijek 21. stoljeća", koji predstavlja "izazov današnje generacije" i u kojem se "civilizacija našla suprotstavljena barbarstvu".

Bush je u svom izlaganju, kao mnogo puta dosada, tvrdio kako SAD u tom grandioznom sukobu mogu pobijediti jedino ako donesu slobodu i demokraciju potlačenim, obespravljenim masama Bliskog Istoka i tako im omoguće slobodan izbor kao alternativu vjerskom radikalizmu. Tim ideološkim opravdanjem Bush je branio i svoj najkontroverzniji potez - pohod na Irak - koji čak i neki njegovi pristaše danas smatraju pogreškom.

Kao i mnogo puta dosada, Bush je "rat protiv terorizma" usporedio s drugim svjetskim ratom i hladnim ratom - događajima koji su dugo trajali, čiji je ishod izgledao neizvjestan i koji su od SAD zahtijevali daleko veće žrtve nego se što se to danas uopće može pojmiti.

U danima kada se broj poginulih američkih vojnika u Iraku približava broju poginulih civila u napadima 11. rujna Bush je podsjetio svoju naciju da je u prošlim ratovima bilo sasvim normalno da isti broj američkih vojnika stradava u jednom danu.

Iako je nesporno da Bushov govor ima i dnevnopolitičke konotacije, on s druge strane nije pokazao odstupanje od svega što trenutni američki predsjednik govori u proteklih pet godina. Time je Bush još jednom potvrdio osobinu koju su ponekad čak i njegovi protivnici spremni priznati kao vrlinu - dosljednost, odnosno tvrdoglavu ustrajnost na određenim stavovima čak i kada je zbog njih označen kao najomraženiji čovjek u svjetskoj povijesti.

Upravo je ta sklonost da se svijet promatra u jednostavnim kategorijama dobra i zla, odnosno da se po njima vodi politika jedne supersile bila razlogom da je 11. rujna 2001. godine - dan najveće američke tragedije istovremeno bio i najsvjetliji trenutak Bushove političke karijere.

Malo koji vođa je u takvim okolnostima bio u stanju tako učinkovito iza sebe mobilizirati podršku cijele domaće javnosti, odnosno svojim jednostavnim "zdravoseljačkim" pristupom složenim svjetskim problemima biti na istoj frekvenciji kao obični građani, a istovremeno izbjeći da se iz dnevnopolitičkih razloga povlače ishitreni potezi.

Međutim, kao što se u povijesti često događa, ono što je u jednim okolnostima vrlina u drugim okolnostima postaje mana. Tako je shvaćanje suvremenog svijeta kao poprišta borbe između dobra i zla bilo odgovorno za debakl uzrokovan "Katrinom" - banalnim prirodnim fenomenom koji se ne može svrstati u moralne kategorije. A još prije toga se stvarnost Iraka pokazala previše složenom za Bushov jednostavni pogled na svijet i na njemu temeljene ideološke dogme.

Isto onako kao što su u predvečerje iračkog pohoda države poput Francuske i Njemačke vlastite interese stavile ispred nekakvih apstraktnih ideala o obrani zapadne demokracije, tako danas prosječni Amerikanci Bushov "rat protiv terorizma" sve manje gleda kroz prizmu neke epskog, ali neopipljivog sukoba između dobra i zla, a više kroz pitanje kako sve to utječe na njegov banalni svakodnevni život.

Zbog svega toga se danas, na petu obljetnicu događaja koji ga je učinio jednom od najvažnijih ikona suvremen povijesti, Bush počinje sve više nalikovati na Che Guevaru u bolivijskim gudurama - vođu čije su plemenite namjere popločale put u pakao, a plemeniti ideali se pokazali nedostojnim svijeta kojeg je pokušao spasiti.

S druge strane Bush se može tješiti time da najvjerojatnije neće doživjeti Cheovu sudbinu, te da će imati prilike poživjeti dovoljno dugo da vidi kako mu popularnost i ugled nakon određenog broja godina i desetljeća ponovno rastu. Dijelom će to biti zbog banalne činjenice da više nije na vlasti, a dijelom zbog spoznaje - izazvane usporedbom s njegovim "pragmatičnim" nasljednicima - da je jedan od rijetkih političara od kojih je svijet uvijek znao što može očekivati.

Dragan Antulov