MIRA MARKOVIĆ, supruga pokojnog srbijanskog predsjednika Slobodan Miloševića, u ekskluzivnom intervjuu za srpski Kurir kazala je, između ostalog, i kako je Milošević prihvatio otići u zatvor je im je Čedomir Jovanović, čelnik tamošnje Liberalno demokratske partije, prijetio smrću.

"Prihvatio je otići u zatvor jer je izaslanik Vlade Srbije Čedomir Jovanović rekao da će nas sve u kući pobiti ako on ne pristane na odlazak u zatvor! U kući je bilo oko 50 ljudi - drugovi, prijatelji, osoblje rezidencije, Marija i ja. Bio je podlo ucijenjen! Tom prilikom mu je donijet dokument koji su potpisali predsjednik Jugoslavije Vojislav Koštunica, predsjednik Srbije Milan Milutinović i predsjednik Vlade Srbije Zoran Đinđić, u kojem mu se jamči da neće biti izručen nikakvom sudu van zemlje", kaže Marković.

"On je isporučen sudu izvan zemlje i ubijen!"

Nastavlja kako je u dokumentu kojeg je Milošević dobio njegovoj obitelji bila zajamčena imovinska i osobna sigurnost te daljnji boravak u predsjedničkoj rezidenciji. Obećano im je, kako je kazala, i da Miloševića mogu posjećivati svakog dana u zatvoru. "On je isporučen sudu izvan zemlje i ubijen. Naša osobna i imovinska sigurnost završila se progonom. Iz rezidencije nas nitko nije iselio. Sami smo se iselili, Milica, Marko i ja, kada su počeli nestajati struja, voda i grijanje. Jedino smo nas troje mogli dolaziti u zatvor svakog dana dok je bio u Beogradu. Do velikog mitinga ispred zatvora 16. lipnja mogli smo sjediti blizu njega. Poslije tog mitinga, za kojeg je rečeno da sam ga ja organizirala, zabranjeno mi je da sjedim blizu njega", kazala je.

Na pitanje od čega danas živi, Marković je ranije cinično odgovarala - "od topljenja zlatnih poluga". I danas, kaže, ne odustaje od tog odgovora. Marković kaže kako oni koji misle da njezina obitelj ima novaca, da su to oni koji misle da bi se obogatili da su bili na njihovu mjestu. "I ne mogu zamisliti da na tom mjestu mi nismo. Da nemamo i nikada nismo imali novac ni u jednoj banci na svijetu. Jednostavno, nismo iz te priče", kaže Miloševićeva udovica.

"Neki koji su se Miloševiću divili samo iz daljine, danas se prikazuju kao njegovi jedini sljedbenici"

Na pitanje prati li političku scenu u Srbiji te podršku koju politika njezina pokojnog supruga i dalje ima u javnosti, Marković odgovara: "Naravno. U načelu, ta podrška je u skladu s njegovom politikom, lijepa je i moralna", pa nastavlja: "Zapazila sam i pokušaje, doduše ne velikih razmjera, nekih njegovih daljnjih suradnika, ali i nekih koji to nisu bili, samo su mu se iz daljine divili, da sebe danas prikažu jedinim sljedbenicima njegove politike".

Tu politiku, kaže Marković, oni nisu ni onda najbolje razumjeli, a i da jesu - kaže - "ne raspolažu potrebnim znanjem, rječnikom, odgovarajućim izgledom, moralnim svojstvima i duhovnom elegancijom da bi ju interpretirali, odnosno da bi je ekskluzivno zastupali, a pogotovo da bi bili njegovi nasljednici".

"Uostalom, njihov motiv i nije afirmacija Slobodanove politike, već beskrupulozni karijerizam, mogućnost da se politički instaliraju i materijalno profitiraju pomoću njegovog imena, jer pomoću vlastitog ne mogu puno ili ne mogu ništa. Njihova istupanja u javnosti su motivirana namjerom da prevare Slobodanove istomišljenike. Ta manipulacija dolazi sa strane s koje je ni Slobodan ni ja nismo očekivali. Pošteni i nekoristoljubivi sljedbenici i istomišljenici mog muža trebali bi otvoriti oči javnosti, da pokažu prstom na ljude koji koriste njegovo ime na način na koji nikad ne bi smjeli da je živ", zaključuje Marković.

"Kosovo je izgubljeno 2001. kada je napravljena američka vojna baza Bondsteel"

Govoreći o Kosovu, Marković je progovorila o kampu za kojeg je povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe Alvaro Gil Robles tvrdio da ga je u rujnu 2002. vidio u američkoj vojnoj bazi NATO-a na Kosovu. Kamp je nazvao svojevrsnom kopijom Guantanama, zloglasnog američkog zatvora na Kubi. Zatvor se nalazio, kako je kazao, u bazi Bondsteel južno od Prištine.

"Kosovo je izgubljeno 2001. kada je napravljena američka vojna baza Bondsteel, kada je odlukom većine u Saveznoj skupštini amnestirano i iz zatvora pušteno 6.000 albanskih terorista kao političkih neistomišljenika i kada su kasnije, poslije izbora na Kosovu, formirane sve institucije vlasti", kazala je.

Jednostrano proglašenje Kosova 17. veljače bila je, kaže, "samo predstava".

"... Svečanost povodom 'uspjeha' kosovskih Albanaca koji su postigli u prethodnim godinama. Ne vidim zašto su se u Srbiji svi uzbudili tada. Trebali su se uzbuditi sedam godina ranije. Pogrešna politika u vezi s Kosovom vođena je od donošenja Ustava 1974., kada mu je, kao i Vojvodini, dana velika autonomija, a srpskom narodu na Kosovu pripisana nacionalistička sklonost da ugnjetava Albance, točno do druge polovine osamdesetih, kada je novo i mlađe rukovodstvo Srbije, na čelu sa Slobodanom Miloševićem, promijenilo Ustav Srbije u djelu koji se tiče autonomije pokrajina, čime je zaustavljeno nasilje nad Srbima", dodala je.

U prvom dijelu intervjua kojeg je Kurir objavio danas, Marković govori i o tome kako joj u Rusiji najviše nedostaje njezina kći Marija. "A u Srbiji mi nedostaju Srbija, Marko i Milica, moja kuća, moji drugovi, moj život", kazala je. Za svog sina Marka kaže kako je "sin kakvog bi svaka majka željela imati i čovjek kojim bi se svaka zemlja mogla ponositi".

"Njega više ne može ništa boljeti"

Dodala je kako ni ona ni njezin sin nemaju problema sa zakonom.

"Progon djece i mene počeo je odmah poslije uhapšenja mog muža, a eskalirao je za vrijeme 'Sablje'. Vlast koja je smislila i realizirala tu akciju raspisala je tjeralicu za nama pripisujući nam krivice koje nismo imali. Ta vlast je uhapsila 12.500 ljudi i danas većini plaća odštetu za poniženje kojemu su bili izloženi, za činjenicu da su bili u zatvoru bez razloga. U to vrijeme naš progon se mogao pripisati "naporima" da se život i borba Slobodana Miloševića u Haagu ugroze. Borba nije bila ugrožena, život jeste. U tome se uspjelo. Ne vidim zašto sada, kada njega nema, a vlast se prilično personalno promijenila, nije okončan progon moje djece i mene koji je kreiran u 'Sablji'. Njega ne može više ništa boljeti. A ja, kao ljevičarka i Jugoslavenka, prisutna sam još samo u svojim knjigama", kaže Marković.

U drugom dijelu intervjua, kojeg će list objaviti sutra, Marković priča o Slobodanu Miloševiću, kao i o zabludama i dobrim stranama politike devedesetih.

K.C.
Foto: AFP

---