NEMALA rasprava razvila se proteklih dana u venezuelanskim političkim krugovima u kojima pojedini čelnici osuđuju i prozivaju Sjedinjene Države zbog toga što u toj zemlji uskoro treba na tržište izaći kompjuterska igrica koja simulira vojnu invaziju na Venezuelu.

Venezuelanci se bune zbog toga što je američka igrica kao tematsku podlogu za kompjutersku pucačku zabavu, uzela prilično realnu situaciju u kojoj igrač treba odabrati oružje i opremu kojom će krenuti u vojnu invaziju na Venezuelu.

Razlog pokretanja zamišljene vojne operacije je svrgavanje venezuelanskog tiranina, čije se ime doduše ne navodi, i koji je u toj zemlji došao na vlast te manipulira naftnim resursima kojima je Venezuela bogata.

Već i onima koji površno poznaju trenutnu političko-gospodarsku sliku Venezuele, jasno je da zamišljena postavka igrice "Mercenaries 2: World In Flames", kako glasi naziv igre, neodoljivo podsjeća na venezuelanskog predsjednika Huga Chaveza.

U  Mercenariesu 2, natjecatelj igra vojnika poslanog da zbaci "tiranina gladnog vlasti koji se petlja u venezuelanske naftne zalihe, i tako izaziva invaziju koja zemlju ubrzo pretvara u ratnu zonu".

Chaveza Sjedinjene Države ne vole još od njegovog probitka na tamošnju političku scenu 1998. godine. Razina bilateralnih odnosa između prve svjetske velesile i četvrte zemlje po proizvodnji nafte i njenih derivata, posebno je niska u posljednjih nekoliko godina otkako traje američka borba protiv terorizma na svjetskoj razini.

Tako je Chavez postao poznat po otvorenom kritiziranju vanjske politike predsjednika SAD-a Georgea W. Busha kojeg često naziva tiraninom, ubojicom i drugim sličnim nazivima.

Tako, u kontekstu loših međusobnih odnosa i sve češćeg javnog napadanja riječima, ne čudi što se u SAD-u pojavila igrica koja za podlogu ima opisanu venezuelansku situaciju.

Međutim, tvrtka Pandemic Studios iz Los Angelesa, koja je vlasnik i autor igrice, potpuno niječe bilo kakvu povezanost s američkom vladom, koja pak s venezuelanskom vladom trenutno ima vrlo hladne odnose, i to unatoč tome što Venezuela osigurava 15 posto američkih naftnih zaliha.

U Pandemicu navode kako su oni privatna kompanija koja se isključivo bavi razvojem interaktivne zabave, dok tvrtkin glasnogovornik kaže kako je njegovoj kompaniji u interesu doći na naslovnice, te se i na taj način boriti za svoj dio na tržištu.

Venezuelanski parlamentarac koji podržava politiku predsjednika Chaveza, Ismael Garcia, je lokalnim medijima rekao da je igrica ustvari priprema za stvarnu vojnu invaziju na njegovu zemlju.

"Mislim da američka vlada zna kako pripremiti kampanju psihološkog terorizma, tako da kasnije (Amerikanci) mogu ostvariti zacrtane planove." - kazao je Garcia.

I sam predsjednik Hugo Chavez često optužuje Sjedinjene Države da planiraju invaziju na Venezuelu, no službeni Washington to redovno opovrgava.

I.K.

NIJE trebalo proći dugo vremena da rezultat crnogorskog referenduma postavi brojna pitanja, a za koja se i prije odluke Crnogoraca da postanu posljednjom jugoslavenskom državom koja je prekinula savez sa Srbijom, znalo da će biti postavljena.

Špekulacija da nakon crnogorskog referenduma ne znaju koja će im himna svirati na Svjetskom nogometnom prvenstvu, budući se na njemu i dalje pojavljuju kao Srbija i Crna Gora, za Srbiju predstavlja najmanji u nizu sličnih problema, kada se u obzir uzme sva problematika s kojom se Srbija i Crna Gora do sada nosila kao jedna država.

Nekima od pitanja već se sada naziru rješenja, pa je tako odlučeno da će Srbija preuzeti dva spora koja se vode pred Međunarodnim sudom pravde, po tužbama BiH i Hrvatske protiv SiCG za genocid.

Kako je objavio srpski B92, Beograd "koji se i do sad gotovo bez miješanja Podgorice bavio sporovima pred Međunarodnim sudom pravde", i formalno će postati jedina strana koja će odgovarati na tužbe za pokušaj uništenja Muslimana i Hrvata u susjednim državama.

To također znači i da će se Srbija baviti i pitanjem eventualne odštete ukoliko izgubi sporove.

Podsjećamo, rasprava o sporu po tužbi BiH je završena te se o tom predmetu sada očekuje očitovanje suda, dok rasprava po tužbi Hrvatske još nije vođena.

Tu je i pitanje vojske. Naime, vrhovni zapovjednik vojske Srbije i Crne Gore do sada je bio Vrhovni savjet obrane, no s prestankom postojanja državne zajednice, kako izjavljuje srpski predsjednik Boris Tadić, prestaje postojati i Vrhovni savjet.

Tadić je izjavio kako će funkciju vrhovnog zapovjednika srpske vojske preuzeti upravo on, budući "tako nalaže Ustav Srbije".

Osim što je najavio kako će dosadašnja strategija obrane SiCG biti primjenjivana i u Srbiji, Tadić je ocijenio i kako se ljudi u Srbiji osjećaju pomalo iznevjerenima zbog odvajanja Crne Gore, "ali da se Srbija treba okrenuti sebi i razvijati što bolje odnose s Crnom Gorom".

Prema Tadićevim riječima, profesionalni pripadnici vojske, a koji su građani Crne Gore, dobit će mogućnost da rade u srpskoj vojsci.

Što se ustrojstva državne vlasti tiče, a o kojoj također mora donijeti odluku, Srbija se trenutno dvoumi oko monarhije i republike.

Naime, nakon poziva Aleksandra Karađorđevića da se kao ustrojstvo vlasti izabere monarhija, u Srbiji su mišljenja podjeljena.

Dok jedni smatraju kako im je samo monarhija još trebala, pa da, na čelu s kraljem Aleksandrom "koji je jedva u stanju pročitati tekst na srpskom jeziku",  a kamoli ga tečno govoriti, "mirno zaplove prema srednjem vijeku", drugi monarhiju smatraju jedinim "načinom da se cijelom svijetu dokaže kako je Srbija raščistila s komunističkom prošlošću".

Srpski književnik i veleposlanik SiCG u Portugalu, Dušan Kovačević, smatra da je za Srbiju najbolje da bude kraljevina te da Srbija "u svijetu trenutno nema nikoga tko uživa veće poštovanje od Aleksandra Karađorđevića".

Za razliku od Kovačevića, koji smatra kako bi monarhističko uređenje Srbije za njezino predstavljanje kao jedne države i brenda značilo dobar marketing,  profesor srpskog Filološkog fakulteta Ljubiša Rajić priče da će Srbija imati bolji "rating" samo zato što bi bila monarhija, naziva "običnim glupostima".

"Jedino gdje kraljevske porodice imaju neki utjecaj, i to po pravilu negativan, jeste tamo gdje vladaju kao samodršci - Saudijska Arabija, Emirati, Brunej ili Nepal. Nadam se iskreno da to nije ono što žele Karađorđević i oni oko njega." izjavio je Rajić.

"Koja smo mi močvara..." - jedan je od komentara ostavljenih na srpskom portalu B92, a koji se odnosi na trenutno stanje u Srbiji. I dok jedni smatraju da žive u močvari od države, drugi i dalje vjeruju u Srbiju te optimistično predlažu da se počne iz početka, te da se nastavi "s nečim što je započelo normalno i s legitimitetom naroda Srbije", predlažući pri tomu još jedan referendum, ovaj put s pitanjem kakvu državu srpski narod priželjkuje: modernu monarhiju ili republiku.

B.S.

U INTERVJUU za časopis "GQ", George Galloway, zastupnik koalicije RESPECT u britanskom parlamentu, izjavio kako bi bilo "sasvim opravdano" ubiti premijera "Tonyja Blaira".

Galloway je time odgovorio na pitanje da opravdava li atentat bombaša-samoubojice na britanskog čelnika, ukoliko pri tome ne bi stradala nijedna nedužna osoba. Prilikom odgovora Galloway je rekao kako ne želi da to itko uradi, ali ukoliko se dogodi, da za to postoji "moralno opravdanje", odnosno kako bi takav čin bio nešto sasvim drugo od terorističkog napada na London u srpnju prošle godine, odnosno daleko "moralnije" od smrti hiljada nedužnih ljudi u Iraku, koje pripisuje Blairu.

I Blair i Galloway su, inače, do prije par godina bili članovi i parlamentarni zastupnici iste, Laburističke, stranke. Međutim, dok je nakon napada 11. rujna 2001. godine Blair postao jedan od najbližih saveznika američkih predsjednika Georgea W. Busha i gorljivi sudionik "rata protiv terorizma", dotle je Galloway postao jedan od najžešćih kritičara njegove politike.

Godine 2003. je Galloway, zbog svojih žestokih kritika Blaira u predvečerje napada na Irak, formalno izbačen iz Laburističke stranke. Dvije godine kasnije se na parlamentarnim izborima kandidirao u pretežno muslimanskom izbornom okrugu Bethnal Green and Bow te porazio Blairu vjernog kandidata. Tako je ostao jedan od najvatrenijih Blairovih kritičara u Parlamentu, ali i najživopisnijih britanskih političara.

Galloway je nešto kasnije postao i metom tabloida, i to prvenstveno zbog kontroverznog nastupa u reality showu "Big Brother" sa slavnim osobama.

Gallowayevu izjavu su, inače, osudili ne samo Blairu odani zastupnici Laburističke stranke, nego i neke proturatne organizacije čiji je Galloway dugogodišnji saveznik.

Galloway se trenutno nalazi na Kubi, gdje je u nekoliko navrata pred TV-kamerama hvalio tamošnjeg komunističkog čelnika Fidela Castra, kojeg opisuje kao "lava u svijetu kojem vladaju majmuni".

D.A.

CRNOGORSKI premijer Milo Đukanović optužio je srbijansku vladu da izravno instruira oporbu u Crnoj Gori, čime se i nakon referenduma o neovisnosti upliće u njezin politički život i šalje loše poruke prema demokratskom Balkanu.

"Sve što se događa u Crnoj Gori izazvano je izravnim uputama iz Beograda. Time se šalje loša poruka ne samo nama, nego cijelom demokratskom Balkanu i demokratskoj Srbiji", kazao je Đukanović novinarima.

Crnogorski premijer tvrdi da "uporno i destruktivno miješanje Beograda u politički život ne može destabilizirati Crnu Goru i dovesti u pitanje izraženu volju građana".

Đukanović je kazao da oporba i dalje tvrdi da je na referendumu ili pobijedila ili je pokradena, te da njezini čelnici ni poslije učestalih poraza ne vide drugačiju političku realnost u Crnoj Gori.

MALA KRUŠA, selo na Kosovu u kojem su, u proljeće 1999. srpske snage ubile preko 100 Albanaca, poprište je najnovijeg sukoba na Kosovu u kojem je ozlijeđeno preko pedeset civila, najviše žena i djece, kao i tri policajca iz konvoja UNMIK-a koje su albanski mještani napali.

Mještani su blokirali put konvoju u kojem su se nalazila dva odvjetnika iz Srbije, a koji je putovao pod zaštitom međunarodnih policijskih snaga na Kosovu i napali ga, misleći da se radi o posjeti srpskih izbjeglica njihovim kućama. 

Policajci su, nakon što su im vozila zasuta kamenjem, na napad odgovorili suzavcem. Pošto su se željeli što prije evakuirati iz mjesta, pri izvlačenju konvoja iz Male Kruše, vozilima su udarili nekoliko mještana.

Agrom Ljimani, tamošnji seoski starješina, izjavio je zbog čega su Albanci tako žestoko dočekali kolonu: "Bilo je potrebno ranije obavijestiti selo o ovom konvoju da se nepotrebno ne izaziva ovako težak incident.", prenosi B92.

Albanci iz Male Kruše ogorčeni su na lokalne Srbe, koji su poslije srpskog povlačenja sa Kosova izbjegli u Srbiju; optužuju ih da su zajedno sa srpskim vojnim snagama sudjelovali u pokolju kada je, odmah nakon početka NATO-ovih napada na Srbiju, u njihovom selu mučki ubijeno 105 muškaraca i dječaka iz sela.

Prema haaškoj optužnici koja Slobodana Miloševića i tadašnju vojno-policijsku vrhušku Srbije tereti za zločine na Kosovu, srpske snage su tom prilikom muškarce iz sela natjerali da uđu u nenaseljenu zgradu i "na ovu grupu otvorile vatru iz mitraljeza. Poslije nekoliko minuta paljbe, snage SRJ i Srbije su kuću zapalile kako bi tijela izgorjela. U pucnjavi i plamenu poginulo je oko 105 kosovskih Albanaca, muškaraca i dječaka"

B92 doznaje da su odvjetnici u konvoju bili zastupnici general-pukovnika Dragoljuba Ojdanića, također haaškog optuženika, koji se u vrijeme rata na Kosovu nalazio se na dužnosti načelnika Generalštaba VJ-a.

Z.A.