PRIJE godinu dana, 4. lipnja 2023. godine, započela je ofenziva ukrajinskih oruanih snaga, koja je neslavno zavrila.
Rusija je unaprijed znala za ukrajinsku ofenzivu
Ruska Federacija je unaprijed znala za ofenzivu. Pravac glavnog napada (juna fronta) nije bio tajna - od kraja 2022. godine o tome se otvoreno govorilo i u Ukrajini i na Zapadu i svo to vrijeme Rusi su intenzivno pripremali utvrde, koje jo uvijek stoje.
Ni vrijeme napada nije iznenadilo rusku stranu. Kako je izvijestilo rusko Ministarstvo obrane na početku ofenzive, načelnik Glavnog stoera ruskog OS-a Gerasimov osobno je bio prisutan na junom bojitu, zapovijedajući obranom.
Problem nije bio u curenju obavjetajnih podataka
Iako se govorilo o curenju obavjetajnih podataka, to je najvjerojatnije pogreno tumačenje neuspjeha. Do tada su obje strane već uspostavile strogi nadzor uz pomoć bespilotnih letjelica desetak kilometara iza linije fronte, pa su Rusi mogli unaprijed otkriti raspoređivanje ukrajinskih oruanih snaga.
Velike su se nade polagale u ofenzivu. Ciljevi su joj bili presijecanje kopnenog koridora prema Krimu, pristup poluotoku i njegova izolacija stalnim napadima na Krimski most, to bi Rusima učinilo njegovo zadravanje krajnje problematičnim.
Nita nije ilo po planu
Ali ofenziva nije ila po planu. Unatoč velikim gubicima postignut je minimalan uspjeh, a ofenziva je izgubila "dah" u oktobaru prole godine. Rezultate je saeo tadanji vrhovni zapovjednik Oruanih snaga Ukrajine Valerij Zaluni intervjuu za The Economist.
U njemu je rekao da se ponavlja situacija iz Prvog svjetskog rata kada su obrambeni sustavi potpuno neutralizirali napadački potencijal neprijatelja. Stoga je, kako je vjerovao Zaluni, situacija na fronti zala u slijepu ulicu.
Neuspjeh ofenzive izazvao promjenu u Ukrajini
Neuspjeh ofenzive izazvao je i promjenu raspoloenja u ukrajinskom drutvu, u kojem su vlasti prethodno stvorile očekivanje brze pobjede. Frustracija i umor od rata počeli su rasti. To je imalo i praktične posljedice za frontu, izraene u izbjegavanju vojne slube i remećenju planova mobilizacije.
U isto vrijeme Zalunijevo tumačenje situacije nije do kraja bilo točno. Iako situacija zaista jest usporediva s Prvim svjetskim ratom, na fronti se nije dogodio zastoj.
Rusi preuzeli inicijativu
Dokaz je tome to da je ruska vojska preuzela inicijativu i krenula u ofenzivu te zauzela Marijinku i Avidijivku i dio pograničnih teritorija u Harkivskoj oblasti.
Te ofenzive i akcije nisu ni brze ni jednostavne i podrazumijevaju koritenje velikog broja resursa. Uglavnom, upravo je ukrajinska ofenziva u ljeto 2023. godine pokazala da je i u takvim uvjetima moguće napadati i postići uspjeh.
No pokazalo se da se akcije ne mogu uspjeno ostvariti brzo s malim grupama i uz minimalnu podrku oklopnih vozila, već se uspjesi mogu postići sporo i uz velike gubitke, tako da se fokusiraju snage na jednu točku dugo vremena, uz snanu vatrenu podrku. Ukrajinske oruane snage tako su uspjele napredovati do Rabotina u Zaporikoj oblasti.
Matematika rezervi
O svemu odlučuje matematika rezervi. Ova taktika funkcionira samo ako jedna strana ima vie rezervi od druge. A matematika nije bila naklonjena Ukrajini, Rusija je imala vie rezervi. Stoga je već u jesen ofenziva ukrajinskog OS-a zaustavljena, a ruska vojska je krenula u ofenzivu koristeći, između ostalog, svoju prednost u artiljeriji i topnitvu.
Daljnji tijek događaja na fronti ovisi o tome hoće li matematika rezervi i dalje ići u korist Ruske Federacije ili ne. Odnosno, hoće li Ukrajina uspjeti neutralizirati prednost Ruske Federacije u artiljeriji i topnitvu.
Ovisi i o tome, to je moda i vanije, hoće li Ukrajina i Ruska Federacija moći zadrati kontrolu nad svojim trupama i spriječiti kritičan pad borbene učinkovitosti i discipline u vojsci u uvjetima krvavog, iscrpljujućeg rata. To je jedan od glavnih rizika za obje strane.
Neuspjeh prologodinje ofenzive Oruanih snaga Ukrajine unitio je nade Kijeva i Zapada u brzu pobjedu nad Rusijom i usmjerio je rat na put na kojem su preostale tri opcije.
Tri opcije za nastavak rata
Prva je opcija dugotrajni rat iscrpljivanja s rizikom da će Ukrajina biti iscrpljena bre od Ruske Federacije i biti poraena. Iako je dojam da je Rusija u tom smislu sigurnija, rizici su i za nju poprilični. Strah od novih pobuna, dodatnog egzodusa stanovnitva, izbjegavanja mobilizacije i unutarnjih nemira obostran je.
Druga je opcija da članice NATO-a uđu u rat, to nosi rizik nuklearnog rata. No to ne znači da će vojnici NATO-a odmah biti poslani na frontu niti je ta opcija izvjesna.
Trenutno u Ukrajini postoje različite vrste plaćenika, instruktora i sl. koji dolaze iz zapadnih (NATO) zemalja. Ti plaćenici nisu regularni vojnici drava iz kojih dolaze, već se radi o bivim vojnicima, ratnim entuzijastima i sl.
Bit će sve vie plaćenika
S vremenom će biti sve vie plaćenika, odnosno onih koji će biti poslani u Ukrajinu a da se pritom ne smatraju regularnim vojnicima neke od zemalja.
To posebno iritira Kremlj i povećava mogućnost daljnje eskalacije, to se moglo vidjeti iz obraćanja ruskih visokih dunosnika. Npr. ruski predsjednik Vladimir Putin rekao je prologa tjedna da u Ukrajini već postoje "specijalci pod krinkom plaćenika".
NATO već sada alje svoje osoblje u Ukrajinu
Grubo i pojednostavljeno rečeno, NATO već sada alje svoje vojno osoblje u Ukrajinu. Iako oni nisu nominalno vojnici koji pripadaju vojsci neke od NATO-ovih članica, to ne mijenja činjenicu da se određeni broj tog vojnog osoblja nalazi u Ukrajini.
Pitanje je kako to Kremlj vidi i to planira poduzeti. To je sve u sferi nagađanja i nitko ne moe sa sigurnoću reći nita. Teko je reći moe li NATO organizirati nekakvu "mirovnu misiju" u kojoj bi određen broj vojnika bio raspoređen po unutranjosti Ukrajine i po onom dijelu bojinice na kojem nema sukoba, poput granice s Bjelorusijom, a bilo je i takvih prijedloga, odnosno "probnih balona" koji su putani u javnost.
Nije jasno je li nova "crvena linija" jo samo jedan blef Kremlja
To bi se prezentiralo kao uspostava tampon-zone između dviju zaraćenih strana. U vojnom smislu jasno je da bi to odgovaralo Ukrajini. Time bi dobila mogućnost prebacivanja određenog broja vojnika koji su trenutno raireni du cijele granice s Bjelorusijom, kao i na sjeveru Ukrajine.
Ali, naravno, ne treba biti vrsni analitičar da se zaključi kako priču o tampon-zoni ruska strana ne bi "progutala", već bi se pričalo o novoj "crvenoj liniji". Opet treba ponoviti, u ovom trenutku zaista nije jasno bi li to bio jo jedan blef Kremlja, odnosno nastavak igranja pokera sa Zapadom.
Treći scenarij - zaustavljanje rata
Treća je opcija zaustavljanje rata du prve linije uz određene uvjete, koje obje strane mogu prikazati kao svoju pobjedu. Ukrajina bi zadrala dravnost, Rusija osigurala kontrolu nad okupiranim područjima.
Problem je to zasad ne postoje točke oko kojih bi se obje strane dogovorile. Osim toga, početne pozicije i Ukrajine i Rusije su isključive i trenutno ih je nemoguće pribliiti.
Najvjerojatnija je druga opcija, koja se trenutno i odvija, s time da će se u nekom trenutku obaviti "revizija" stanja u Ukrajini, nakon čega će se opet stvari vraćati na početak.
Vjerojatno će to biti u trenutku nekog novog zahtjeva ili potrebe za borbenim avionima, prije slanja određenog broja NATO-ovog vojnog osoblja ili slanja Taurusa.