U INTERVJUU koji je dao austrijskom listu Die Presse, umirovljeni general Vladimir Zagorec ponovno je iznio ozbiljne optužbe na račun hrvatske države čije ga pravosuđe tereti za zloporabu položaja odnosno za nezakonito prisvajanje dragog kamenja vrijednog oko pet milijuna dolara, a namijenjenog kupnji oružja za obranu Hrvatske.

Upitan o tome zbog čega se boji da u Hrvatskoj ne može očekivati pošteno suđenje, Zagorec je rekao da su optužbe protiv njega došle iz "političke kuhinje". Dodao je da su optužbe protiv njega smiješne te da je ključni svjedok, inače trgovac oružjem s kojim je Zagorec surađivao tokom prve polovice 90-ih godina, Josef Rothaichner pred austrijskim i hrvatskim sudom tokom istražnih postupaka rekao da mu nikada nije izručio nikakve dragulje. Zagorec tvrdi da se nad njime vrši politički pritisak te se istražuju njegove poslovne transakcije i računi i to sve od vremena otkada je Stjepan Mesić postao hrvatskim predsjednikom.

Upitan na temelju čega bazira te svoje tvrdnje, Zagorec se vraća u povijest te podsjeća da je tokom 90-ih godina bio jedan od najbližih suradnika predsjednika Franje Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška. 2000. se povukao iz politike, a nije pripadao niti jednom političkom niti gospodarskom klanu. Nakon toga su počele ucjene protiv mene da isporučim nekakve dokumente protiv visokih političara iz vremena od 1991. do 2000..

Zagorec je pojasnio da se radi o dokumentima za koje predsjednik Mesić vjeruje da sadrže kompromitirajuće činjenice za bivše političare, a tiču se privatizacije u Hrvatskoj. Mesić također vjeruje da se u dokumentima spominju političari koji su imali pristup računima na kojima je prikupljan novac iz dijaspore, a koji je bio namijenjen potrebama obrane i izgradnje novonastale Hrvatske.

Mesić je dovoljno jak, a Sanader se ne želi previše petljati

Na pitanje o vrstama pritisaka pod kojima se našao, Zagorec odgovara da je 2003. godine bio pretučen bejzbolskom palicom, a vlasti nisu po zakonu odgovorile na taj napad. Podsjetio je da je 2004. godine bio otet njegov tada maloljetni sin Tomislav, a nakon toga se pojavila priča o spornim draguljima. Podsjetimo, dragulje je na suđenju za otmicu Tomislava Zagorca spomenuo Hrvoje Petrač koji je tada bio optužen za otmicu, a koji je zbog toga osuđen na šest godina zatvora. Zagorec pak za Die Presse kaže da austrijske vlasti znaju da je cijeli slučaj kulminirao tajnim sastankom sa savjetnikom predsjednika Mesića, Sašom Perkovićem, kojega je, tvrdi Zagorec, Mesić poslao u Beč kako bi ga ucijenio.

Ponovno je rekao da su od njega traženi dokumenti te da mu je Perković rekao da bi, ako se pojavi u Hrvatskoj, mogao biti ubijen. Potvrdio je da postoji DVD sa snimkom tajnog sastanka s Perkovićem, a snimku osim austrijskih imaju i hrvatske vlasti.

Na pitanje o političkoj situaciji u Hrvatskoj, Zagorec pojašnjava da je Vlada sastavljena uglavnom od članova HDZ-a koji nije blizak predsjedniku Mesiću, ali koji ionako ima dosta političke moći. Za premijera Sanadera Zagorec kaže da se "ne želi previše petljati" u njegov slučaj.

Oružje dolazilo sa svih srana svijeta

General Zagorec je odgovarao i na pitanja o tome kako se nabavljalo oružje za obranu Hrvatske te je rekao da je za vrijeme rata bio pomoćnik ministra obrane zadužen za logistiku. Rekao je da nije bio trgovac oružjem već je u ime države, preko državne agencije (RH Alan op.a.) nabavljao oružje iz mnogih država. Rekao je i da je Hrvatska potpisala embargo na uvoz naoružanja u zemlje bivše Jugoslavije te je u rat ušla praktički bez oružja, dok ju je s druge strane napala Jugoslavenska narodna armija (JNA) koja je bila peta vojna sila u Europi.

Zagorec nije htio imenovati zemlje iz kojih je nabavljano oružje, ali Die Presse navodi da su u Hrvatskoj viđene borbene kacige iz sastava oružanih snaga bivše Istočne Njemačke, zatim njemačke jurišne puške i snajperske puške austrijske proizvodnje. Zagorec je na to potvrdio da je to točno jer su se na hrvatskim ratištima mogle pronaći njemačke jurišne puške G-3, zatim oružje proizvedeno u pogonima njemačkog Heckler & Kocha, potom "kalašnjikovi" ruske, rumunjske, mađarske i bugarske proizvodnje, automatske puške M-16 američke proizvodnje, oružje iz Južne Afrike i Izraela itd. Dodao je da su u poslovima nabavke oružja uvijek posredovale tvrtke koje se same nisu bavile proizvodnjom oružja.

Zagorec je također rekao da činjenica da se u Hrvatskoj moglo vidjeti oružje iz raznih zemalja nužno ne znači da je Hrvatska surađivala s tim zemljama, već se može govoriti da je suradnje bilo samo s nekim zemljama baš kao i u slučaju uspostave vlastite hrvatske proizvodnje oružja. Također je pojasnio kako je sva plaćanja za kupljeno oružje vršilo hrvatsko Ministarstvo financija, dok je Ministarstvo obrane (MORH) imalo slobodne ruke samo u pogledu izbora i odabira oružja i opreme. Djelatnici MORH-a nikada nisu imali novac u svojim rukama, rekao je Zagorec.

Upitan o tome je li mu ikada nuđeno mito od strane trgovaca oružjem, Zagorec je rekao da to nikada nitko nije učinio.

Svaka revolucija jede svoju djecu

Na pitanje pak o dolasku u Beč 2000. godine i bankama koje su poduprle njegove poslovne investicije, Zagorec je odgovorio da se radilo o bankama Raiffeisen Bank Austria, Bawag i Hypo Alpe Adria. Upitan o osobnim prihodima koje je ostvarivao kao pomoćnik ministra obrane, Zagorec je odgovorio da je imao plaću od oko 20.000 kuna odnosno manje od tri hiljade eura. Međutim, dodao je da je sjedio u mnogim nadzornim odborima, "jer je imao neke zasluge".

Na konstataciju da je tokom godina ostvario bankarske transakcije teške oko 260 milijuna eura te na pitanje kako je kao prosječno plaćeni bivši političar uspio banke uvjeriti da mu omoguće jako visoke kredite, odgovorio da te optužbe dolaze iz zagrebačkog časopisa Nacional. Dodao je da takve optužbe nemaju nikakve osnove i ustvrdio da je tokom dugogodišnje karijere u Ministarstvu obrane stekao iskustvo i ugled koji su mu omogućili povjerenje banaka. Dodao je da su mu povjerenje osim banaka iskazale razne tvrtke i fondovi s kojima je dok je bio pomoćnik ministra obrane stekao brojne kontakte.

Upitan o optužbama da je novce prebacio u Lihtenštajn, Zagorec je odgovorio da te optužbe dolaze od predsjednika Mesića koji je sumnjao u njegovu kreditnu sposobnost. Dodao je da su nadzorne službe u Austriji i Lihtenštajnu istražile njegove poslove i nisu našle ništa ilegalno.

Na kraju intervjua Zagorec je upitan o tome je li razočaran što ga Vlada premijera Sanadera ne podržava i to nakon što je svoje najbolje godine žrtvovao za svoju zemlju. Odgovorio je da mu ostaje utopijska vjera da je nešto dobro učinio za svoju zemlju te zaključio da "svaka revolucija jede svoju djecu".

R.I.
Foto: AFP

---