Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima.
|
Abulafija Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 02-07-2004 Odgovori: 28828 IP: Maskiran
|
Tudjmanovi stenogrami i jos malo...
Sta kaze gospoja Kosor neki dan, nije Hrvatska imala teritorijalnih pretenzija
Pismo nekolicine BiH intelektualaca Tudjmanu.
Stenogrami u sledecem postu.
Dokumenti: Otvoreno pismo dr. Franji Tuðmanu, predsjedniku Republike Hrvatske
Tuðmanovi pogledi na BiH podudarni s Miloševiæevim i Karadžiæevim
Predsjednik Hrvatske Franjo Tuðman dao je 31. decembra 1991. godine veliki intervju hrvatskim medijima, koji su prenijeli svi najvažniji evropski mediji i agencije. Dan-dva nakon toga uslijedit æe tzv. Sarajevski sporazum, sklopljen izmeðu Hrvatske, promatraèa Evropske zajednice i JNA, kojim æe biti propisano povlaèenje svih jedinica JNA iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, što æe praktièno znaèiti i kraj otvorenoga rata u Hrvatskoj. Tuðman zbog toga govori u povišenom, trijumfalnom tonu, kao pobjednik, a usput izlaže i svoje prijedloge za Bosnu i Hercegovinu - ultimativno i samouvjereno. Oni se sastoje u jednostavnoj formuli: ta "kolonijalna tvorevina" ima da nestane diobom izmeðu Srbije i Hrvatske, uz preostatak "muslimanske tampon-državice" oko Sarajeva. Prvi, a zadugo i jedini, na te Tuðmanove ideje reagirala su petorica pisaca i intelektualaca iz Sarajeva (Miljenko Jergoviæ, Ivo Komšiæ, Ivan Kordiæ, Ivan Lovrenoviæ, Mile Stojiæ) otvorenim pismom poslanim 6. januara 1992. zagrebaèkom Vjesniku. Pismo je Vjesnik, Tuðmanovo režimsko glasilo, objavio tek za osam dana (i oko toga se razvila neugodna prepiska izmeðu autora pisma i tadašnjega glavnog urednika Vjesnika Hidajeta Bišèeviæa). Uz pismo, u istom broju išao je i odgovor Tuðmanova savjetnika prof. dr. Zvonimira Lerotiæa (Danajski dar za Hrvatsku), u kojemu on opširno razvija Tuðmanove teze o podjeli Bosne i Hercegovine kao o nužnoj, poželjnoj i demokratskoj soluciji, dok autore pisma demonizira kao nacionalne izdajnike a njihovo pismo žigoše kao "protuhrvatski pamflet". Dani objavljuju pismo petorice i njihov odgovor Lerotiæu, kao podsjeæanje na izvorne Tuðmanove zamisli o "rješenju bosanske krize"
Da se gorko našalimo: Bog je visoko, Washington je daleko, a Kadijeviæ tako blizu
Gospodine Tuðman,
Ovo pismo ne šaljemo ni Timesu ni Associated Pressu, odakle smo uglavnom saznali Vaše stavove o nama, veæ se obraæamo hrvatskoj javnosti kojoj pripada i Vaše uvaženo mišljenje.
Bosna i Hercegovina je pred politièkim nestankom, a da njezin narod o tome nije imao priliku demokratski se izjasniti. Važna èinjenica za Vas morala bi biti i to da je dio tog naroda i sedamsto pedeset tisuæa Hrvata, rasporeðenih na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
Podvlaèimo, Bosna i Hercegovina je pred prijetnjom politièkog nestanka: antibosanske sile u njoj i oko nje prisvojile su si takva prava i takvu moæ da ih u njihovom naumu nema tko omesti. Da se gorko našalimo: Bog je visoko, Washington je daleko, a Kadijeviæ tako blizu. Ma koliko meðu sobom razlièite, pa i krvavo suprotstavljene, svim tim koncepcijama zajednièka je politièka fiks-ideja - razoriti Bosnu i Hercegovinu. Bosanskohercegovaèka vlast, pak, pred svim tim stoji u potpunoj paralizi, gledajuæi veæ odavno na sve akte rastakanja Republike s "filozofskim mirom".
Velikosrpska politika nastoji Bosnu i Hercegovinu cijelu ukljuèiti u veliku Srbiju, kojoj se još uvijek tepa "nova Jugoslavija", ili formirati unutar Bosne i Hercegovine srpsku republiku. Nažalost, oba ova plana naveliko se veæ ostvaruju, bilo u formi novih jugoslavenskih novèanica, bilo u obliku beogradskog teferièa pod nazivom "Konvencija o novoj Jugoslaviji". A sve to u debeloj, hladnoj sjeni prethodno obavljene vojne okupacije Bosne i Hercegovine, koja je reorganizacijom vojske od 3. sijeènja dobila i formalni okvir. Vojska je sebi osnovala državu! Od naroda æe se znati "braniti", žestoko i efikasno, o tomu nakon zloèinaèkog pustošenja Hrvatske valjda više nitko i ne dvoji...
Na sve to dolazi Vaša politièka "analiza" u kojoj bi cijepanje Bosne i Hercegovine "moglo odgovarati dugoroènim interesima sva tri naroda i interesima stabilnosti u ovom dijelu Evrope". Vi tako, i ovom prilikom, ne propuštate pokazati svoju veæ dokazanu gluhoæu i neosjetljivost na stvarne dugoroène interese naroda Bosne i Hercegovine, a osobito hrvatskoga. Nije nam jasno kako æete objasniti vlastitoj politièkoj javnosti, kojoj ste, valjda, odgovorni, kako su se to odjedanput poèeli idealno podudarati Vaši pogledi i procjena interesa s Miloševiæevim i Karadžiæevim? Jer upravo su oni bili i ostali najgorljiviji zagovornici razbijanja Bosne i Hercegovine, prije svega opetovanim "velikodušnim" nutkanjem zapadne Hercegovine da se pripoji Hrvatskoj. Znaèi li to da Vi i nemate neku konzistentnu vlastitu politiku spram "trajnoga rješenja hrvatsko-srpsko-muslimanskih odnosa" veæ se svaki put hvatate za rep velikosrpske inicijative, htijuæi otkinuti nešto i za sebe? Ako je tako, onda je to neshvatljivo kratkovidno i neodgovorno spram stvarnih interesa hrvatskoga i svih drugih naroda u Bosni i Hercegovini, te jednako tako i spram stvarnih interesa Republike Hrvatske, a neuljudno i nemoralno spram muslimanskoga naroda, kojemu se u Vašoj "elaboraciji" nudi umjesto dosadašnje stoljetne države i domovine, nekakva "muslimanska enklava".
Gospodine Tuðman,
Kao slobodni ljudi, kao Hrvati, kao državljani Bosne i Hercegovine, koja nije manje hrvatska od Hrvatske, odgovorni pred svojom poviješæu, svojom zemljom, svojim narodom, svojom obitelji, mi samo možemo javno konstatirati:
- onaj tko u politièkom uništenju Bosne i Hercegovine može vidjeti bilo kakav interes hrvatskoga, ili ikojega drugog naroda, i "uvjet trajnoga mira", taj o stvarnom interesu hrvatskoga naroda malo zna, i taj je politièki neodgovoran;
- onaj tko prema muslimanskom narodu u Bosni i Hercegovini kani provoditi onakvu politiku kakva se trenutno provodi prema hrvatskomu narodu u Hrvatskoj, sam sebi oduzima pravo da zastupa povijesne interese hrvatskoga naroda u cjelini.
To pravo možete sebi povratiti tako da se svim svojim snagama založite za cjelovitost i meðunarodno priznanje Bosne i Hercegovine jer je jedino to u dugoroènom interesu svih njenih naroda, pa tako i hrvatskoga.
Tko je za, a tko protiv podjele Bosne
Odgovor prof. dr. Zvonimiru Lerotiæu
U golemom "odgovoru" na pismo, koje, nota bene, nismo uputili njemu veæ Franji Tuðmanu, Zvonko Lerotiæ svu je svoju energiju skupio oko jedne jedine brige. Da ne odgovori na naše temeljno pitanje: što znaèi da su Tuðmanovi pogledi na Bosnu i Hercegovinu odjedanput posve podudarni s Miloševiæevim i Karadžiæevim, koji su bili i ostali - srpsko velikodržavlje i ekspanzionizam na raèun drugih južnoslavenskih naroda i zemalja?
U èasu kada smo to pitanje formulirali, povod su nam bile "samo" najnovije Tuðmanove izjave i "povijesne teorije" o Bosni i Hercegovini. Naprimjer: "To (smirenje srpsko-hrvatskoga trvenja, op. naša) se može ostvariti tako da se nacionalni ciljevi Srbije ostvare i da ona više nema razloga za ekspanziju, a ujedno bi se Hrvatskoj prikljuèilo njezine krajeve, jer je sadašnji hrvatski perec neprirodan." Ili: "U hrvatskom je interesu da se taj problem riješi na naravan naèin, na naèin kako je bila riješena Banovina. Pri tome bi mogao ostati dio 'zemljice Bosne' gdje bi Muslimani imali veæinu i ta bi država Bosna mogla biti tampon izmeðu Hrvatske i Srbije. Time bi ujedno nestala i kolonijalna tvorevina Bosna i Hercegovina." (Tuðmanov novogodišnji razgovor s novinarima, citiran prema Slobodnoj Dalmaciji, 31. prosinca 1991. i 1. sijeènja 1992.)
Kakva je to hrvatska politika, i demokratska politika uopæe, koja može u ostvarivanju nacionalnih ciljeva Srbije (što je drugo ime za imperijalizam i za Srbiju do Karlovca) vidjeti zgodu za prikljuèivanje Hrvatskoj njezinih krajeva? U modelu Banovine (1939) vidjeti naravan naèin rješenja odnosa Hrvatske i Bosne i Hercegovine? Muslimanima namjenjivati porfirogenetsku hipotetiènu "zemlju Bosnu", i to u funkciji tampona? I, nadasve, u Bosni i Hercegovini vidjeti kolonijalnu tvorevinu, a u njezinu nestanku - nalaziti neku vrstu historijske sreæe, malone osobnoga ushiæenja?
Nikad u svojoj povijesti država Srbija nije prešla rijeku Drinu. Samo simbolièno, prije šest stoljeæa u Tvrtkovoj kraljevskoj titulaturi (u kojoj su se, uostalom, našle i sve južnoslavenske zemlje i narodi, osim Makedonije i Slovenije), i poslije toga samo na papiru i samo u velikosrpskim snovima: u Homogenoj Srbiji (1941) èetnièkoga ideologa Stevana Moljeviæa, te u današnjoj memorandumskoj "Srpskoj Republici Bosni i Hercegovini". S Tuðmanovim blagoslovom! (Vidi niže)
Ostavljajuæi ovaj put po strani povjesnièarsku inkonzistentnost Tuðmanovih tvrdnji, naèinimo mali opit njihove politièke održivosti. Na ukupnoj hrvatskoj, bosanskoj i srbijanskoj politièkoj mapi tko se protivi razbijanju Bosne i Hercegovine i ostvarenju nacionalnih ciljeva Srbije? U Hrvatskoj - sve relevantne politièke stranke, na cijeloj skali od ljevice do desnice, svi ugledni i relevantni politièari izvan vladajuæega establishmenta, a i mnogi iz njega, sve najrespektabilnije liènosti javnoga života. Svi, osim Tuðmana i vjerojatno nekoga užeg neimenovanog HDZ-ova politbiroa. U Bosni i Hercegovini toj ideji protive se apsolutno sve opozicijske i vladajuæe stranke, raèunajuæi i Kljuiæev HDZ BiH, osim, naravno, Radovana Karadžiæa i njegove SDS. U Srbiji - sva je relevantna opozicija protiv, èak i ultranacionalni Vuk Draškoviæ, jedino Miæunoviæevi demokrati i u tome, kao i u mnogim drugim stvarima, podržavaju Miloševiæa. Izlazi, dakle, da u cijelom hrvatskom i bosanskohercegovaèkom politièkom miljeu jedino Tuðman vidi i podržava rješenje problema ostvarivanjem nacionalnog cilja Srbije! Onoga cilja, zbog kojega je sve i poèelo; zbog kojega je Hrvatska zgažena, spaljena, raseljena, ljudi pobijeni na tisuæe, zbog kojega je treæina Hrvatske i sva Bosna i Hercegovina okupirana i danas...
Taj nas je, dakle, dijabolièni paradoks naše politièke sudbine rukovodio da se obratimo Tuðmanu s javnim upozorenjem da o "dugoroènom interesu Hrvatske", o "dugoroènom interesu sva tri naroda u Bosni i Hercegovini", i o "interesima stabilnosti u ovom dijelu Evrope" (sve Tuðmanovi navodi) valja promišljati temeljitije i samozatajnije, ne podliježuæi fatalnom sirenskom zovu jedne povijesno rušiteljske, balkansko-èaršijske imperijalne politike, kakva je srbijanska u Miloševiæ-Karadžiæ-Adžiæevoj varijanti.
Pojma nismo imali da je Tuðman veæ u tom èasu bio prešao s rijeèi na djela. S dobrih sedam dana držanja u tajnosti, naime, objelodanjuje se da su Nikola Koljeviæ (i, kažu, Milorad Ekmeèiæ) uoèi zasjedanja tzv. Skupštine srpskog naroda u BiH 9. sijeènja, bili Tuðmanovi gosti u Zagrebu, i da su mu predoèili plan o Srpskoj republici Bosni i Hercegovini. Nakon, dakle, Tuðmanova uvida i suglasnosti, ona je sutradan, u Sarajevu, i proglašena! Nitko za taj domjenak u Banskim dvorima nije znao, Stjepan Kljuiæ i Alija Izetbegoviæ ponajmanje...
Iz perspektive ove naknadno saznate èinjenice naše pitanje Tuðmanu samo je još teže i dramatiènije - da nije bilo postavljeno, sada bi moralo biti. Iz perspektive te èinjenice postaje jasnijom i lažnost Lerotiæeva "odgovora". Siromah savjetnik, nije on ni odgovarao nama (jer nam ništa i nije mogao odgovoriti), veæ je imao baš nezahvalnu zadaæu: "znanstveno" elaborirati Šefove ideje o podjeli Bosne i tako amortizirati šok koji bi u javnosti proizvela informacija o sastanku u Banskim dvorima kada jednom moradne biti objavljena. A usput, i za svaki sluèaj, umjesto argumenata kojih nema, na glave petorice pitalaca izruèiti vrelu kletvu nacionalnoga izopæenja i sramote. Po potpuno nepromijenjenom obièaju iz idiliènih kompartijskih vremena...
Kada prof. dr. Zvonko Lerotiæ, sa cijelim svojim znanstveno-intelektualnim habitusom, može postavljanje ovakvoga pitanja jednoj javnoj osobi proglasiti èinom slanja "Hrvatskoj svoga danajskoga dara - rijeèi osude i prokletstva" identificirajuæi tako glasno i jasno Tuðmana in persona s Hrvatskom, a kritièki odnos spram njega sakrilegijem - ta ubitaèna inkvizicijska gesta više uopæe nije naša stvar, veæ uznemirujuæi znak zagrebaèkoj i hrvatskoj demokratskoj i intelektualnoj javnosti.
Osobno pak uzevši, apsolutno nikakvoga prava g. savjetnik nema da na bilo koji naèin, makar to bilo i za raèun i po nalogu njegova Šefa, zaviruje u naše hrvatstvo i u naš odnos spram Hrvatske, njezine borbe i njezine slobode. Prvo, zato što je to stvar pristojnosti i dobra odgoja. Drugo, ako se veæ drzne da tako nešto uèini, morao bi se prethodno informirati o sudbinama, o danima, pa malo i o djelima - možda bi mu tada neki elementarni stid i obzir zaustavio na pola puta ruku-izvršiteljicu...
A što se tièe bosanskohercegovaèkih Hrvata, Hrvatskoj oni mogu biti sol zemlje, što su uvijek do sada bili u dobru i u zlu, osobito u zlu, kada je najviše trebalo - samo onda ako se uspiju održati kao državotvoran narod u suverenoj Bosni i Hercegovini, a ne sniženi podjelom svoje tisuægodišnje domovine u status nacionalne manjine, i time upuæeni na put sigurna nestanka. To Ekmeèiæ i Koljeviæ dobro znaju kada razgovaraju s Tuðmanom; potpuno je neizvjesno, meðutim, koliko to zna on.
(Miljenko Jergoviæ, Ivo Komšiæ, Ivan Kordiæ, Ivan Lovrenoviæ, Mile Stojiæ)
|
23-04-2010 at 14:34 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Abulafija Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 02-07-2004 Odgovori: 28828 IP: Maskiran
|
Re: Tudjmanovi stenogrami i jos malo...
Iz Tuðmanovih stenograma
Kako se dijelila BiH
Biblioteka Dani i Feral Tribune, zajednièkim snagama i uz pomoæ Fondacije Heinrich Böll, izdali su dvije sveske Stenograma o podjeli Bosne, koje o politici Franje Tuðmana i njegovih herceg-bosanskih adepata i agenata govore rjeèitije nego ijedna dokumentacija dosad viðena na jednome mjestu. Podsjeæamo na ovu iznimno vrijednu historijsku graðu
Sastanak izmeðu Franje Tuðmana, Janka Bobetka, Imre Agotiæa, Josipa Luciæa i Gojka Šuška u Predsjednièkim dvorima u Zagrebu, 22. listopada 1993.
TUÐMAN: Ja sam pred par mjeseci izložio situaciju, dao zadaæu ministru obrane Šušku i generalu Bobetku, naša pomoæ i naše angažiranje u Herceg-Bosni, jer se tamo rješava, rekao sam im da se tamo rješava pitanje buduæih granica hrvatske države. I, kod toga sam ukazao da je veoma važno da se obrane, tada, oni položaji koje je HVO tamo držao. To je bila ona crta, dakle, Novi Travnik, Vitez, Busovaèa, Mostar, i da bi trebalo, po moguænosti, riješiti, što prije, problem Gornjeg Vakufa. Od tada pa nadalje, voðene su te operacije i imali smo stanoviti uspjeh. Ali, ta zadaæa sasvim nije do kraja izvršena, i koliko sam ja èuo, koliko smo mi pružali pomoæ, ali ima i stanovitih pritužbi, s tog ratišta, da po nekakvim, u pogledu materijala i u pogledu ljudstva, da nije bilo dovoljno pomoæi s naše strane. Pa bih želio da èujem s vaše strane šta je do sada uèinjeno i da se dogovorimo dalje. (...) Opæa politièka situacija je takva da danas i rijetko tko od meðunarodnih èimbenika raèuna da æe se ta Unija Bosne i Hercegovine održati. Još je drže kao rješenje, ali, manje-više, traži se rješenje u razlazu te unije. S druge strane, koliko god smo mi s Muslimanima, s Izetbegoviæem sklopili sporazum, i javni i tajni - da treba ostvariti suradnju izmeðu Muslimana i Hrvata - toliko se te operacije s njihove strane još uvijek nastavljaju. A mi zbog strateških razloga trebamo iæi na taj sporazum s njima. Ali, isto tako i osigurati, znaèi, strateške interese Hrvatske, što se tièe teritorija. Mi smo s Izetbegoviæem, razumije se ovo što govorim, ne treba spominjati da je samo za vas (…) postigli sporazum da se izmeðu muslimanske i hrvatske republike stvara tamo takvo prijateljstvo, da bi te dvije republike onda ušle, zapravo, u konfederaciju s Hrvatskom. A imamo i s Abdiæem sporazum, da, ako doðe do razlaza, odnosno kada doðe do razlaza, da ta zapadna Bosna je sastavni dio Hrvatske (…) Ali, s druge strane imati u vidu i to da u muslimanskom vodstvu ima onih koji bi nastavili ofenzivne operacije protiv nas, u Herceg-Bosni, to treba osujetiti. (…) S tim da kažem da je do mene dolazilo ponekad da nije bilo dovoljno razumijevanja s naše strane i u pogledu streljiva i u pogledu angažiranja helikoptera.
BOBETKO: Kompletna Peta brigada, sa svojim sastavom, znaèi s ovog fronta, vinkovaèkoga, kompletno je postepeno povuèena i našla se na tom ratištu. To je oko 2.500 ljudi, plus sve topništvo, oklop i kompletno zapovjedništvo, osim dva-tri èasnika. Njihov glavni zadatak bio je da na toj liniji gore, kod Gornjeg Vakufa, gdje i sada drže položaj u samom gradu, uslijed, to je gotovo sada negdje tri mjeseca, oni su dio snaga izvukli radi odmora. Još je ostala jedna ojaèana bojna, negdje oko 700 ljudi, sa svim topništvom i oklopom u širem prostoru Gornjeg Vakufa. Oèito da i iduæih deset dana, da æe trebati razmišljati o dovlaèenju novih snaga, na liniji dobrovoljnosti, da se oni zamijene, jer ljudi ne mogu toliko izdržati. (...) Ja sam prekjuèer razgovarao s Toletom (Žarkom, op. pr.) u Dubrovniku i on je tražio da se sastane, rekao sam da æu biti tamo i da doðe, da je jedan presjek situacije koji poèinje od toga da su snage zamorene, što je toèno, i da za sada on smatra da oni nemaju, mislim Muslimani, nekih friških snaga za neke protuudare, što ne treba potcjenjivati, mora biti pripremljen. Dalje, dobrovoljci iz prve i druge brigade koji su se javili, oni su sada na položaju južno od Mostara, na položajima prema Blagaju, i jedna grupa koju je vodio pukovnik Horvat, ona se - jedan dio je ostao, drugi dio se raspao (…) to je bilo neorganizirano. (...) Meðutim, Peta brigada je svoj zadatak, po mom mišljenju, jako dobro uèinila i radila…
Sastanak u Splitu u vili Dalmacija s Jadrankom Prliæem, Matom Bobanom, Slobodanom Praljkom i Milivojem Petkoviæem, održan 5. studenoga 1993.
TUÐMAN: Ja sam dao inicijativu za ovaj sastanak zbog momentalne, rekao bih i kritiène situacije, i u vas u Herceg-Bosni, odnosno u cijeloj Bosni i Hercegovini, i u svezi s tim zbog veoma negativnog utjecaja na Hrvatsku nakon dogaðaja oko Stupnog Dola. Pored tih neposrednih pitanja, jasno, bitno je i pitanje strateških politièkih interesa Hrvatske u svezi s takvim držanjem Muslimana i dogaðajima, kojima smo svjedoci sada. (…) Vi znate, vjerojatno je i veæina bila na sastancima kod mene u Zagrebu, kada sam ja preporuèivao da idemo u Bosni i Hercegovini na referendum za samostalnost Bosne, upravo zbog cjeline interesa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. I zbog toga da to ne bi imalo negativne utjecaje, da li za podjelu, pa da onda to ima i negativnog utjecaja u tom smislu da i meðunarodna zajednica prihvati, odnosno neki u meðunarodnoj zajednici prihvate, onda ako smo za podjelu Bosne, da prihvati onda i zahtjeve Srba u Krajini, da se odvoje od Hrvatske. (…) Da bismo zaštitili interese hrvatskog naroda, išli smo (…) na sporazum s Muslimanima, da se muslimanska republika i hrvatska republika, u okviru unije, vežu što tješnje, da njihove konfederacije s hrvatskom državom. I, buduæi da vjerojatno svi ne znate, pa æu vam onda proèitati sporazum koji smo u Beèu, tajni sporazum koji nije objavljen (…), potpisali. "Predsjednik Hrvatske i predsjednik Predsjedništva Bosne suglasni su da se odnosi izmeðu bosansko-muslimanske republike i hrvatske republike, u okviru Unije Bosne i Hercegovine, razvijaju na svim podruèjima s ciljem stvaranja zajednièke države, koja æe istodobno stupiti u konfederalni odnos s Republikom Hrvatskom." (…) Osim mene, uz hrvatsku delegaciju je bio Šariniæ, Žužul, Bišèeviæ. Uz Aliju Izetbegoviæa, to je potpisao Haris Silajdžiæ i Komšiæ. (…) Evo kakvo mi je pismo uputio nadbiskup vrhbosanski monsinjor Vinko Puljiæ 31. listopada: "Gospodine predsjednièe, osjeæajuæi odgovornost pred Bogom i Katolièkom crkvom, želio bih vam uputiti nekoliko rijeèi kao najodgovornijem èovjeku meðu Hrvatima. Uz sve strahote koje smo mi Hrvati u Bosni i Hercegovini proživjeli i još uvijek proživljavamo, ne vidim kuda sve vode ovakva ratna zbivanja. Buduæi da se nalazim u nemoguænosti kretanja po svojoj nadbiskupiji, ipak nastojim pratiti što se dogaða na terenu moje (nadbiskupije, op. pr.). Dobivši neke informacije od izvora, kojima nemam razloga ne pokloniti svoje povjerenje, želim ih pred vas iznijeti oèekujuæi mjerodavnu zaštitu našeg življa. Tu informaciju posebno želim iznijeti zato što je ona dospjela i u ruke nekim meðunarodnim èimbenicima. (...) Navodno je i jedan opæinski zapovjednik iz srednje Bosne, vrativši se s puta iz Gruda, izjavio: 'Mi imamo sklopljen ugovor sa srpskom stranom. Oni æe HVO-u pružiti pomoæ oèistiti krajeve koje kontroliramo te æe nam Srbi omoguæiti iseliti Hrvate iz Kiseljaka, Kreševa, Vareša, Viteza i Busovaèe, a mi æemo te predjele predati èetnicima. Naši i srpski šefovi su se dogovorili ove predjele tako riješiti.' Na upit zašto se žrtvuju toliki momci koji se bore, navodno je odgovorio: 'Moramo izazvati Muslimane da nas potjeraju odavde. Taj zadatak sam dobio.' (…) Ne bih ovim izjavama davao preveliku važnost da mi vjernici ne poruèuju kako je u njih upao strah, ne samo od neprijateljskih snaga nego i od pojedinih siledžija HVO-a. Zbunjen sam ovim vijestima, pogotovo zato što mi živimo na takvim prostorima da iskihavamo mnoge èudne poteze HVO-a. (…) Oni stalno tvrde kako im stižu takvi nalozi. Osjeæamo se žrtvovanima i to osuðenima na smrt. (…) Naèelne izjave da æe HVO zaštititi svakog Hrvata postaju veæ smiješne, ali su, nažalost, tragiène. Molim vas da nam HVO dadne konkretne dokaze ili neka nam se kaže da ne mogu štititi nas ljude, pa æemo makar znati na èemu smo. Puno je dokaza da se nas zaista želi istrijebiti iz ovih terena i Muslimanima se pruža prilika da to lako uèine." (…)
Dajmo danas razmotrimo politièku i vojnu situaciju, sa zadaæom ovog sastanka da donesemo odluku da se netko zbog dogaðaja na Stupnom Dolu ne samo smijeni s dužnosti, nego i stavi pred sud, da bismo s time mogli izaæi pred meðunarodnu javnost, jer, kao što vidite, Muslimani se igraju, oni smjenjuju svoje zapovjednike koji su krivi itd. (…) Mi se moramo organizirati tako da u najmanju ruku obranimo onu crtu koju smo kako-tako uspjeli dobiti odobrenje za nju i na meðunarodnoj konferenciji, znali Novi Travnik, Vitez i Busovaèa. I isto tako smo rekli, trebali bismo ovladati, po mom mišljenju, iz strateških razloga èitavim pravcem Prozor, Uskoplje, Bugojno, Jajce, i ne dopustiti, znaèi, ofenzivne namjere Muslimana da prodru južno od Mostara…
PRLIÆ: (…) U jednom otvorenom razgovoru mi moramo da vidimo, ja sam ekonomista i gledam da li smo mi rentabilna investicija Hrvatske, imajuæi u vidu sve što je uloženo kroz oružje i na ostale stvari, i mislim da u tom pogledu æemo morati da predložimo varijante potpunijeg približavanja. One treba da dobiju politièki svoj placet, naæi æemo tehnièke varijante, jer mi imamo (…) uglavnom rashodnu stavku. (…) Mislim da u ovom trenutku je neophodna vojna pobjeda da se povrati i situacija i raspoloženje, mislim da je to jasno i to ne treba uopæe obrazlagati. Da li je to Mostar, da li je to Vakuf ili ova akcija koja se gore planira, spajanje Kiseljaka s Busovaèom. Mi se moramo približavati zaokruženju teritorije. Mi smo kao Vlada proljetos utvrðivali i prijedloge i zakljuèke, èak i o preseljenju odreðenih brigada s nekih podruèja koje bi ukljuèivalo i preseljenje puèanstva s tih podruèja i njegovo koncentriranje na odreðenim pravcima za koje smatramo da mogu postati i ostati hrvatski prostori. Dakle, željeli bismo to iskljuèivo pragmatièno gledano. Ja znam da jeste nastojanje da svaki Hrvat ostane da živi gdje jeste. Ali, postoji pragmatika, postoji koncentracija snaga, postoji sve ostalo. (…) Što se tièe odnosa s ove druge dvije strane, ja sam sutra u Velikoj Kladuši, ako Bog da, na razgovorima s ove dvije strane. Mi sa Srbima moramo igrati igru zbog ovih enklava, jer je to jedini naèin da ih uopæe održimo u životu, i da im omoguæimo i vojnu snagu kako bi se zaštitili od Muslimana. (…) Bez lomljenja kième Armije Bosne i Hercegovine na pravcu srednje Bosne, smatram da se teško može oèekivati bilo kakvo posebno rješenje s ovom dominantnom grupacijom kod Muslimana, na èelu s Alijom Izetbegoviæem. Toliko, predsjednièe…
TUÐMAN: Vjerojatno u ovoj situaciji, kada su Muslimani uèinili to da istjeraju puèanstvo iz Kaknja, iz Vareša, vjerojatno bismo praktièki mogli (…) iæi na povezivanje Kiseljaka s Busovaèom, a onda da vidimo da li možemo, znaèi, održati i tu liniju. (…) Treba se orijentirati na to, kao i na zauzimanje Uskoplja, jer i zbog povezanosti s Novim Travnikom i Vitezom, i povezano, znaèi, s Bugojnom, treba pod svaku cijenu. (…) Ne treba iæi na, sada momentalno, iz politièkih i vojnih razloga, na operaciju kod Mostara. (…) Meni su neki prijatelji izvana kazali, bilo bi u interesu hrvatske države i Zapada, itd. da se Srbima dopusti, ali da hrvatska republika ostane s muslimanskom unijom. (…) Ja sam rekao da to nije prihvatljivo (…), ali sam rekao, ali jesmo za, znaèi, kada se dopušta, osim toga, to je Alija Izetbegoviæ potpisao sa Srbima da se Republika Srpska pripoji Srbiji, onda æe se hrvatska republika normalno prikljuèiti Hrvatskoj, ali smo za to, u svakom sluèaju, da ta samostalna muslimanska, bosanska republika, jer se Izetbegoviæ veæ sporazumio da se na nju prenesu prava u Ujedinjenim narodima, da s tom i takvom muslimanskom republikom mi sklopimo savez prijateljstva, pa èak i zajednièke obrane, zbog toga da je ne bismo prepustili srpskoj strani, razumijete?
|
23-04-2010 at 14:35 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Abulafija Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 02-07-2004 Odgovori: 28828 IP: Maskiran
|
Re: Tudjmanovi stenogrami i jos malo...
Historija, uèiteljica krvi
Republika Hrvatsko-Srpska
Piše: Boris Dežuloviæ
Je li dakle Hrvatska bila agresor u Bosni i Hercegovini? Naravno da jest. Tko god misli drugaèije, neka uzme "Stenograme o podjeli Bosne", nasumce rastvori knjigu i proèita bilo koju Tuðmanovu reèenicu, pa neka odgovori ponovo. I svakako neka ima na umu kako - tvrdeæi da se "Hrvatska branila u Bosni" i tumaèeæi tu agresiju "legitimnom obranom hrvatskog naroda u BiH" - precizno ispisuje historijsku Deklaraciju o Otadžbinskom ratu, pravdajuæi ne samo Miloševiæevu agresiju na Bosnu, veæ i na samu Hrvatsku
Photo: Dragan Kujundžiæ- Gospodine predsjednièe, Hrvatska nikad nije vodila agresorski rat i nikad nije posezala za tuðim teritorijem! - gnjevno je odgovorila Jadranka Kosor hrvatskom predsjedniku.
- Ja sam rekao: Ili takva Bosna koja æe osigurati i interese hrvatskog naroda, ili, molim, podjela! - pojasnio je predsjednik Republike Hrvatske. - S time da sam rekao: Jedan dio Srbiji, jedan dio Hrvatskoj, a može ostati i muslimanska državica u sredini.
- Oh, gospodine Tuðmane, to ste vi! - zacrvenjela se zbunjena hrvatska premijerka. - Nisam mislila na vas, mislila sam na Ivu Josipoviæa, ovo je nesporazum... Vidite, Hrvatska... to su jednostavno povijesne èinjenice, koje stoje i u Deklaraciji o domovinskom ratu, da je Domovinski rat bio pravedan, obrambeni i oslobodilaèki... Hrvatska nije napala BiH, veæ je ta zemlja, kao i Hrvatska, bila žrtva velikosrpske agresije Slobodana Miloševiæa!
- Da, da, tu imam nekakve papire, tobože, Srbi nam spremaju rat ovdje u Hrvatskoj. Rekao sam: Neæe biti rata sada u Hrvatskoj, niti nam ga ne treba sada u Hrvatskoj! Sada moramo osigurati granice Hrvatske, te buduæe granice hrvatske države u Bosni i Hercegovini! To je posebna povijesna zadaæa hrvatske države, Hrvatske vojske, nešto što ne smijemo propustiti! - udarao je Tuðman šakom o stol, pa se malo smirio. - I s našeg gledišta, ne manje negoli sa srpskog, postoji potreba da se to pitanje riješi u svojoj biti, je li, jer je uspostavljanje granica Bosne i Hercegovine poslije Drugog svjetskog rata povijesni apsurd.
- Ali nama je srpski agresor bio glavni neprijatelj, proèitajte Deklaraciju! - oèajnièki æe premijerka.
- Ako nam je glavni neprijatelj srpski agresor, jest danas - uzvratio je dr. Franjo Tuðman. - Ali, isto tako, mi ne smijemo biti slijepi pred tim, da bismo BiH mogli izgubiti definitivno ukoliko bismo zaboravili da postoji ta težnja da se stvori graðanska, što znaèi islamska država u BiH. Šta onda, molim vas lijepo?
- Nemam pojma - promucala je iskreno Jadranka Kosor. - Ali podsjeæam Vas da su Zagreb i Sarajevo 1995. usvojili Deklaraciju o suradnji, u kojoj jasno stoji da se i Hrvatska i BiH brane od velikosrpske agresije.
- Mi zbog strateških razloga trebamo iæi na taj sporazum s njima - prekinuo je dr. Tuðman. - Ali isto tako i osigurati strateške interese Hrvatske što se tièe teritorija. A imamo i s Abdiæem sporazum, ako doðe do razlaza, odnosno kada doðe do razlaza, da je ta Zapadna Bosna sastavni dio Hrvatske.
- To je škandal! - nemoæno je zaplakala premijerka Kosor. - Naš cilj nikad nije bio podjela Bosne!
- Naš cilj od poèetka nije bio održanje BiH kakva je danas, to hrvatskoj politici ne odgovara - smireno je objasnio predsjednik Tuðman. - Nismo zato sluèajno stavili u preambulu hrvatskog Ustava i Banovinu Hrvatsku. Ovakva hrvatska država nema uvjeta za život, ali hrvatska država èak s granicama Banovine ima, a osobito s poboljšanim granicama.
- Ali... - zajecala je Jadranka Kosor.
Pozdrav za Tuðmana: Jadranka Kosor, medijum
Photo: EPA/ANTONIO BAT- I zamislite - zamišljeno je nastavio predsjednik Tuðman - kad jednom, za ne znam koliko, da li za deset ili dvadeset godina, kad u èitavoj Bosni bude situacija kao što je sada u Zapadnoj Bosni!
Nesporazum je znanstveno objašnjiv: rijeèi Jadranke Kosor datiraju iz 2010. godine i odgovor su predsjedniku Josipoviæu, koji je u Domovini optužen da je "Hrvatsku uveo u red svjetskih agresora", zato što je u parlamentu BiH izrazio duboko žaljenje zbog hrvatske politike prema Bosni devedesetih godina. Proraèanske pak rijeèi o Bosni u kojoj æe "jednom, za ne znam koliko, da li za deset ili dvadeset godina", biti "situacija kao što je sada u Zapadnoj Bosni", i Hrvatskoj "u granicama Banovine", datiraju iz ranih devedesetih i pripadaju Franji Tuðmanu.
Historija se, meðutim, grubo poigrala s njegovim snovima, pa je umjesto Deklaracije o pripajanju pola Bosne "jednom, za ne znam koliko, da li za deset godina", dakle 2000., na prijedlog Raèanove vlade Hrvatski sabor jednoglasno donio slavnu Deklaraciju o Domovinskom ratu, poništivši sve napore Vrhovnika Tuðmana da - proširujuæi Domovinski rat na "granice Banovine Hrvatske" - "hrvatskoj državi stvori uvjete za život", odnosno "poboljša" njene granice. Historiji ni to nije bilo dosta: "jednom, za ne znam koliko, da li za dvadeset godina", dakle 2010., njegov æe tadašnji nasljednik Ivo Josipoviæ u bosanskom parlamentu umjesto predsjednièke zakletve položiti vijenac dubokog kajanja i žaljenja.
Tragièni nesporazum vjerojatno objašnjava i neobiènu pojavu na zagrebaèkom Mirogoju, gdje se Franjo Tuðman vrti u grobu poput hadronske èestice u CERN-ovom podzemnom akceleratoru. Eksperiment u mirogojskom podzemnom akceleratoru trebao bi pak dati odgovor na majku svih pitanja hrvatske znanosti: Je li Hrvatska bila agresor u Bosni?
Rijeèi Jadranke Kosor citirane su iz novinskih izvještaja, dok su predsjednikovi odgovori gotovo nasumce izabrani iz knjige "Stenogrami o podjeli Bosne", koju su "Feral Tribune" i sarajevski "Dani" objavili 2005. godine - besramno prešuæenog kapitalnog djela suvremene hrvatske historiografije, empirijskog dokaza Tuðmanove agresivne politike prema Bosni i njegovog politièkog testamenta na hiljadu i sto stranica, ostavljenog hrvatskoj politici u amanet, "ne znam za koliko, da li za deset ili dvadeset godina".
Povratak iz mrtvih: Franjo Tuðman, aktuelni komentar
PHOTO: StockSvih tih sljedeæih "deset ili dvadeset godina" hrvatski æe politopatolozi objašnjavati bizarnu Vrhovnikovu potrebu da snima svaki svoj i najnevažniji razgovor, sastavljajuæi sam sebi optužnicu i pred Haškim sudom i pred poviješæu, i svih "deset ili dvadeset godina" mirogojski psihijatri svjesno - za potrebe Deklaracije o Domovinskom ratu i etièkog èišæenja Hrvatske - zanemarivat æe èinjenicu kako podjela Bosne i restauracija Banovine do linije Stolac - Konjic - Fojnica nije bila Tuðmanova zadnja misao i "naša mala tajna", veæ jasna politièka i ratna platforma.
Tko su uostalom Jadranka Kosor, Andrija Hebrang, Vladimir Šeks i ostali pozadinci da proturijeèe svom vrhovnom komandantu? Po èemu je kretenska deklaracija o djevièanskoj èistoæi Domovinskog rata vjerodostojniji povijesni dokument od Tuðmanove deklaracije ispisane na hiljadu stranica? Po èemu, najzad, Deklaracija o Domovinskom ratu obavezuje i Jadranku Kosor i Ivu Josipoviæa više nego Ustav Republike Hrvatske, odnosno njegove Izvorišne osnove, premabula u koju "Banovinu Hrvatsku nismo stavili sluèajno", veæ - kako nas je uèio Æaæa - kao izvorišnu osnovu "hrvatske države s poboljšanim granicama"?
Je li dakle Hrvatska bila agresor u Bosni i Hercegovini? Naravno da jest. Tko god misli drugaèije, neka uzme "Stenograme o podjeli Bosne", nasumce rastvori knjigu i proèita bilo koju Tuðmanovu reèenicu, pa neka odgovori ponovo. I svakako neka ima na umu kako - tvrdeæi da se "Hrvatska branila u Bosni" i tumaèeæi tu agresiju "legitimnom obranom hrvatskog naroda u BiH" - precizno ispisuje historijsku Deklaraciju o Otadžbinskom ratu, pravdajuæi ne samo Miloševiæevu agresiju na Bosnu, veæ i na samu Hrvatsku.
- Postigli smo da imamo, meðu nama reèeno, pola Bosne. Ukoliko æemo znati vladati njome na pametan naèin.
- U tom smislu, možemo reæi da smo postigli cilj. Imamo pola Bosne, više od èetrdeset gradova u Bosni.
Jedna od ovih izjava pripada Franji Tuðmanu i izgovorena je na sastanku sa predstavnicima Herceg Bosne, druga pripada Radovanu Karadžiæu i izgovorena je pred poslanicima Skupštine Republike Srpske. Jedna od izjava pripada voði brutalne srpske agresije na Bosnu, druga predsjedniku Hrvatske, koja Bosnu nikada dijelila nije. Nagradno pitanje, jasno, nije "kome pripada koja reèenica", veæ - što pripada muslimanima?
- Muslimanska komponenta i nema drugog izlaza nego da prihvati to rješenje.
Tko je to rekao?! Zar je važno?
|
26-04-2010 at 13:59 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
forever Nivo: Forumski vuk
Registriran(a): 16-07-2009 Odgovori: 869 IP: Maskiran
|
Re: Tudjmanovi stenogrami i jos malo...
Diferencijacija pameti: Odrièem se hrvatske! -DOMAGOJ MARGETIC
Ovakve se hrvatske jednostavno moramo odreæi! Jednostavno, nema nam druge. Ova je država nastala na sustavnom krivotvorenju ekonomskih bilanci, tako da cijela njezina ekonomija postoji kao virtualna ekonomija, sa lažno knjiženih poèetnih 34 milijarde nepostojeæih amerièkih dolara, na kojima poèiva cijeli ovaj raspadajuæi ekonomski sistem. Ova zemlja poèiva na sustavnoj kraði novca iz državne blagajne koji se vraæa u zemlju kao fiktivni vanjski dug, na sustavnom pranju novca za mafiju, na sustavnom organiziranju špedicije za drogu, te logistike za sve druge oblike krijumèarenja preko Hrvatske za zemlje Europske unije. Ova zemlja je nastala na partitokratskoj koruptokraciji, dobro organiziranom sistemu politièke korupcije, koji je sam po sebi postao neka vrsta neovisnog entiteta, paralelni parapolitièki sistem sam za sebe, koji funkcionira kao paralelna vlast, mimo ustavom i zakonima propisanih državnih isntitucija. Ova država je nastala na sustavnom pranju mozga domaæeg stanovništva putem kontroliranih medija i uopæe jednom introvertiranom, autistiènom, bolesnom naèinu življenja.
Ne možemo biti dio društva koje slavi ratne zloèine i ratne zloèince.
Ne možemo biti dio društva koje i danas mržnjom zbija svoje redove protiv unutarnjih i vanjskih neprijatelja, a to su pritom svi oni koji su drugaèiji od tog velikog nacionalnog krda, koje zadovoljno gacka do koljena u g***ima, dok istovremeno svoje glupe goveðe njuške zabijaju u toplu stražnjicu prvog goveda ispred sebe.
To je današnje hrvatsko društvo, koje nam jasno poruèuje: ili si s nama ili si protiv nas.
Ili želiš biti dio tog usranog krda, ili nisi dobrodošao u naš tor.
Takve se hrvatske moramo odreæi!
To više nema veze ni sa èim, to je naprosto civilizacijsko pitanje.
To je, zapravo, diferencijacija pameti: ili smo dio krda, ili s krdom nemamo nikakve veze.
Ovakvoj hrvatskoj više ne smijemo davati nikakav legitimitet.
Ja se odrièem hrvatske! Mi imamo pravo izabrati ne biti graðani jedne sumanute države, lopovske, mafijaške, kriminalne, zloèinaèke države.
Ja imam pravo kao èovjek izabrati da više s takvom hrvatskom nemam ništa. Jer sutra æemo se morati sramiti èinjenice da smo bili dio mase koja je bila demokratska kulisa bande lopovske na vlasti.
Ja se odrièem njihove hrvatske!
Ova je država izgraðena na velièanju fašizma, ustašizma, jednoumlja, na ideji spajanja jednoumlja i demokracije, na lopovskim kadrovima, na negiranju zloèina iz Drugog svjetskog rata (toènije negiranju genocida nad Srbima, Židovima, Romima, te zloèina nad neistomišljenicima ustaškog režima), na negiranju ratnih zloèina iz 1990.-ih godina, posebno ratnih zloèina u Sisku, Slavonskom Brodu, ali i drugim mjestima širom Hrvatske, od Gospiæa, Splita, Vukovara, Pakraèke poljane, Karlovca i drugih gradova i mjesta.
Ova je država nastala na sustavnom krivotvorenju ekonomskih bilanci, tako da cijela njezina ekonomija postoji kao virtualna ekonomija, sa lažno knjiženih poèetnih 34 milijarde nepostojeæih amerièkih dolara, na kojima poèiva cijeli ovaj raspadajuæi ekonomski sistem.
Ova zemlja poèiva na sustavnoj kraði novca iz državne blagajne koji se vraæa u zemlju kao fiktivni vanjski dug, na sustavnom pranju novca za mafiju, na sustavnom organiziranju špedicije za drogu, te logistike za sve druge oblike krijumèarenja preko Hrvatske za zemlje Europske unije.
Ova zemlja je nastala na partitokratskoj koruptokraciji, dobro organiziranom sistemu politièke korupcije, koji je sam po sebi postao neka vrsta neovisnog entiteta, paralelni parapolitièki sistem sam za sebe, koji funkcionira kao paralelna vlast, mimo ustavom i zakonima propisanih državnih isntitucija.
Ova država je nastala na sustavnom pranju mozga domaæeg stanovništva putem kontroliranih medija i uopæe jednom introvertiranom, autistiènom, bolesnom naèinu življenja.
Ovo, zapravo, i nije država, nego sustav kriminalom premreženih institucija, koje kontrolira paralelni upravljaèki sustav HDZ-a uspostavljen još pod Tuðmanom, Šuškom i Greguriæem 1990.-ih godina, a koji se do danas održao kao jedina stvarna vlast u ovoj paradržavi.
Upravo je iz tih razloga potpuno razumljiv i najnoviji graðanski prosvjed Tonèija Majiæa, predsjednika Dalmatinskog komiteta za ljudska prava, poznatog civilnog aktiviste, koji je prosvjedujuæi zbog korumpiranog pravosuða, Predsjedniku Republike poslao prosvjedno pismo, kojem je priložio poderanu državnu zastavu Republike Hrvatske.
Pretpostavljam da æe se u danima koji slijede mnogi domoljubni dušobrižnici skandalizirati nad onim što je uèinio Tonèi Majiæ, ali æe pritom svi ti kritièari, inaèe pripadnici ovog istog krda o kojem sam maloprije govorio, zaboraviti jednu jedinu stvar.
Ta je da je Tonèi Majiæ za Hrvatsku uèinio više od bilo kojeg „velikog domoljuba“ i tzv. „velikog Hrvata“.
Majiæ je u teškim i muènim tranzicijskim godinama dao sve od sebe kako bi spasio obraz ovoj državi, ali i svakom njezinom graðaninu, on je bio jedina nada u to da je nekakva drugaèija Hrvatska ipak moguæa.
Ali, poput mnogih drugih, nažalost ipak malobrojnih, Tonèi Majiæ je ostao usamljen u svojem nastojanju da promijeni ovu zemlju, da promijeni njezine ljude, u svojem nastojanju da bude èovjek u vrijeme kada se nisu tražili ljudi.
Zato je Majiæev èin slanja prosvjednog pisma i poderane hrvatske zastave predsjedniku države, zapravo zadnji pokušaj da se èinom graðanskog revolta i osobne ljudske hrabrosti, ukaže na nefunkcioniranje formalno proklamiranog ustavnog poretka ove države.
Ma koliko apsurdno to moglo zvuèati, upravo je Majiæevo deranje hrvatske zastave zadnji pokušaj da on kao graðanin upozori institucije da se ustavni poredak u ovoj zemlji mora poštivati, da se ustavni poredak u ovoj zemlji mora spasiti.
Spasiti od veæine, spasiti od HDZ-ovog režima koji proizlazi iz zloèinaèke ratnoprofiterske elite, elite ubojica, elite kriminalaca, elite pljaèkaša, elite zloèinaca.
Nažalost, u ovoj njihovoj hrvatskoj malo je Tonèija Majiæa.
Oni drugi su znatno brojniji.
Oni drugi su znatno moæniji.
Oni drugi su znatno opasniji.
Ti drugi su svoje pozicije moæi izgradili na masovnim grobnicama, pobijenom i opljaèkanom narodu, spaljenim selima i porušenim gradovima na svim stranama, iza njih su ostali samo zlokobni spomenici jednog krvoloènog sukoba u kojemu smo bili prisiljeni biti statisti.
Tonèi Majiæ je u pravu.
Bilo je besmisleno ratovati za ovakvu nezavisnost, bilo je suludo ratovati za ovakvu slobodu, jer ti su ratovi bili logistika njihovih zloèina, ti su ratovi bili logistika njihovih ubijanja i pljaèkanja u ime nacionalnih svetinja i simbola na koje smo se palili kao kakvi pijuni na nekakvim mapama na kojima su se naši gospodari tek u pauzi izmeðu dva viskija i dvije kurve igrali rata.
Bili smo njihove kurve, a sada veæina nastavlja glumiti u tom apsurdnom tranzicijskom igrokazu i nastavlja drugim sredstvima, tobože demokratskim braniti sve one iste simbole i one iste svetinje, pod kojima smo se tek nedavno ubijali, i pod kojima smo tek juèer jedni drugima palili kuæe i rušili gradove.
j***m ti takvu državu i takve svetinje.
j***m ti narod koji se klanja simbolima pod kojima su poèinjeni neki od najkrvavijih zloèina u europi 20. Stoljeæa.
Meni se sve to gadi.
I sam zbog sebe, zbog vlastite savjesti ja se moram odreæi takve hrvatske, ja se moram samoizolirati od takvog društva.
Kada sam zapoèeo pisanje ovog komentara, jer sam kao njegov sugraðanin želio jasno reæi: Tonèi podržavam te! Tonèi nisi sam! Tonèi ako treba bit æemo sami protiv njih!, zamolio sam ipak i nekoliko prijatelja na fejsu za mišljenje o sadržaju ovog komentara.
Oprostit æe mi Sanela što sam joj ukrao ovaj komentar:
„E jebi ga ... moram sad još ovo. Nismo mi Francuska. Mi smo guzoljuban narod. Volimo im reæi da im je najveæi (na neviðeno). I ne možeš to promijenit. Skloni smo ideologijama. Sad æu malo da mudrujem, ali Vaclav Havel, Miloševiæ, Tuðman, svi su oni okarakterisani kao disidenti u komunistièkom režimu. Razlika; kod nas masovne grobnice kod njih civilizovan razvod braka. Havel je uistinu bio protiv tog režima, a ovi „naši“ su komunistièku zamijenili nacionalistièkom ideologijom“, kaže Sanela komentirauæi moj tekst prije nego što sam ga odluèio objaviti.
U pravu si Sanela, iza naših nezavisnosti, iza naših sloboda, iza naših ratova za nezavisnosti, ostale su masovne grobnice. I onda su to nazvali državama i demokracijama!
„Kada Hrvati shvate da je nacionalnost papuèa koja se naprosto mora potrošiti možda se pretvore u normalne ljude koji treba da rade, stvaraju, a ne da žive od mahanja zastavicama i od prošlosti, jebote to stoljeæe sedmo, ujebalo cijeli hrvatski narod“, dodala je svoj komentar na to Lela.
U svakom sluèaju, vrijeme je za diferencijaciju pameti.
Stanje ovog društva pokazuje da ne možeš biti èovjek dvadeset i prvog stoljeæa i istovremeno pripadati ovakvoj hrvatskoj.
Vrijeme je za jasno graðansko samoodreðenje: ili si Hrvat u ovakvoj hrvatskoj i pripadaš ovom i ovakvom društvu, ili si èovjek suvremenog, modernog društva, zasnovanog na demokraciji, ljudskim pravima, vladavini zakona i osudi fašizma, rasizma i svih oblika jednoumlja.
Jer ovako, hrvatsko je društvo i kultura, jednostavno, bez buduænosti, osuðeno na propast.
Ovo je moja diferencijacija pameti: ja se odrièem hrvatske!
Domagoj Margetiæ
|
17-10-2010 at 22:02 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
bristol Nivo: Forumas sa iskustvom Registriran(a): 19-06-2009 Lokacija: bristol Odgovori: 88 IP: Maskiran
|
Re: Tudjmanovi stenogrami i jos malo... - Tudjman se urotom Udbe popeo na celo HDZ
Franjo Tudjman se urotom Udbe popeo na tron Hrvatske demokratske zajednice na mjesto Marka Veselice
Predgovor
Tudjmanova politika prema Bosni i Hercegovini je bila materijalizovana Tudjman-Milosevicevim dogovorom podjele Bosne i Hercegovine, pri cemu se "Hrvatima daje" Zapadna Hercegovina (ali ne Posavina koja treba Srbima kao koridor do "srpskih krajina u Bosni i Hrvatskoj"), plus sta god HVO otme od Armije Republike BiH, minus ono sto je JNA prva otela za "Republiku Srpsku".
U casopisu Erazmus iz Zagreba, 1992/1993 objaljena je analiza Dr. Ive Banca o doktoratu Franje Tudjamana. Iz te analize je jasno zasto je Franjo Tudjman bio najpogodnija licnost za velikosrpski projekat medju hrvatskim politicarima, zasto su bas njega velikosrbi podrzali u borbi za vlast u Hrvatskoj. Objasnjeno je da je Franjo Tudjman bio protiv "povijesnih", "politickih" granica Jugoslovenskih republika, a za uspostavljanje novih "razboritih"etnickih granica. Kada se znaju principi internacionalnog prava po kojim su legalne granice ne mogu mijenjati silom, nego smao dogovorom, jasno je da je Franjo Tudjman, kao otvoren za pregovore o mijenjanju granica BiH i Hrvatske, bio idealna licnost za velikosrpski projekat koji je tezio uspostavljanju srpske drzave na svim teritorijama gdje zive Srbi, bez obzira na republicke granice.
Slijedeci clanak govori o detaljima prevrata Udbe kojim je Franjo Tudjman postavljen na vlast u Hrvatskoj umjesto Marka Veselice, koji je tada bio najmarkantnija licnost medju hrvatskim politickim liderima. Clanak je veoma dugacak, pa prenosimo samo dio o Tudjmanu, dok nastavak, koji se bavi konkretnim operativcima tajnih sluzbi izostavljamo. Zainteresovani ga mogu naci na web stranici Dragovoljca.
Obracun sa Tudjmanovom politikom prema Bosni i Hercegovini je neophodan da bi se obuzdao zlocinacki projekat podjele suverene drzave BiH i zato vam preporucujemo donji clanak.
Dr. Muhamed Borogovac
-----
Franjo Tudjman se urotom udbe popeo na tron Hrvatske demokratske zajednice
HRVATSKI CENTAR ZA ISTARZIVANJE ZLOCINA KOMUNIZMA
Kako bi KOS JNA mogao ostvariti svoje interese (eventualno ocuvanje Jugoslavije, i preslagivanje unutarnjih granica SFRJ), za prvog predsjednika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) nije 1989. izabran bivši komunist i disident Marko Veselica, nego bivši komunist i formalni disident Franjo Tudjman, za što se pobrinuo šef hrvatske Udbe Josip Manolic.
Novinar Josip Šentija, prvi ravnatelj Hrvatske izvještajne novinske agencije i savjetnik predsjednika Republike Hrvatske Franje Tudjmana, posvjedocio je u svojim memoarima, objavljeni u knjizi „Ako Hrvatske bude“, da je Franjo Tudjman prijevarom došao na celo Hrvatske demokratske zajednice.
Prvi predsjednik Hrvatske demokratske zajednice trebao je 1989. godine biti izabran na skupštini Hrvatske demokratske zajednice u hotelu «Panorama» na Trgu športova, blizu gradske sportske dvorane, u Zagrebu.
Tudjmanovi suradnici, koji su bili bliski s tajnom službom, ishodili su od tadašnjeg republickog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalisticke Republike Hrvatske zabranu održavanja skupštine Hrvatske demokratske zajednice.
Pod lažnim izgovorom da se HDZ nalazi pod represijom komunistickog režima, krug oko Tudjjmana održao je 17. lipnja 1989. u prostorijama lokalnog nogometnog kluba «NK Borac» na Staglišcu/Jarunu u Zagrebu tajnu skupštinu Hrvatske demokratske zajednice na koju nisu bile pozvane sve one osobe koje su trebale sudjelovati na predvidjenoj skupštini Hrvatske demokratske zajednice u hotelu „Panorama“.
Medju osobama koje su trebale sudjelovati na osnivackoj skupštini bili su neki Tudjmanovi protukandidati za predsjednika Hrvatske demokratske zajednice, medju njima karizmaticni i dugogodišnji politicki zatvorenik dr. Marko Veselica.
Mali i konspirativni krug oko Tudjmana izabrao je, na tajnoj sjednici, za prvog predsjednika Hrvatske demokratske zajednice Franju Tudjmana koji je na taj nedemokratski nacin izabran za predsjednika jedne politicke stranke, kao što je poslije vladao nedemokratski kao predsjednik Republike Hrvatske.
U noci sa 1. na 2. ožujka 2008. je nekadašnji bliski suradnik Franje Tudjmana iz Manoliceva kruga, Slavko Degoricija, gostujuci u televizijskoj emisiji „Nocna mora“ posvjedocio pred urednikom i voditeljem emisije, Željkom Malnarom, o nacinu (metodi) dolaska Franje Tudjmana na tron Hrvatske demokratske zajednice.
Degoricija je izjavio kako je postojala procjena Tudjmanovih suradnika o tome da bi na javnoj skupštini Hrvatske demokratske zajednice za njenog prvoga predsjednika mogao od strane delegata Hrvatske demokratske zajednice biti izabran karizmaticni dr. Marko Veselica.
Zbog toga je Josip Manolic sa svojim jakim vezama u tajnoj službi isposlovao u tadašnjem Sekretarijatu unutarnjih poslova Socijalisticke Republike Hrvatske, u Zagrebu, zabranu održavanja izborne skupštine Hrvatske demokratske zajednice u hotelu „Panorama“ u Zagrebu.
U hrvatskoj javnosti je ispalo kao da su zlocesti komunisti zabranili pokušaj ustroja jedne nekomunisticke stranke, alternative Savezu komunista Hrvatske, a u stvarnosti je to bio unaprijed isplanirani udbaški trik zavaravanja javnosti.
Tako je Franjo Tudjman urotom došao na celo Hrvatske demokratske zajednice i svojevrsnim automatizmom i na celo Socijalisticke Republike Hrvatske, s obzirom da je nakon 45 godina komunizma bilo jasno da ce na prvim višestranackim izborima pobijediti ona politicka stranka koja ce hrvatskoj javnosti biti predstavljena kao antikomunisticka hrvatska rodoljubna opcija, a to je u percepciji javnosti i vecine birackoga tijela bila Hrvatska demokratska zajednica, ta po svemu, a na osnovi povijesnih cinjenica, sudeci urotnicka (zavjerenicka) organizacija koju su vodili partizanski prvoborci medju kojima je bilo i ratnih zlocinaca i oficira totalitarne jugokomunisticke tajne policije i tajne službe, bivši komunisti i disidenti komunizma, nekadašnji staljinisti i aktualni titoisti, ljudi s jakim vezama u udbaškom podzemlju i u jugoslavenskoj tajnoj službi u Zagrebu i Beogradu.
Urota Franje Tudjmana je zapocela kada je kao disident komunizma i nekadašnji politicki zatvorenik od jugokomunistickog režima u Zagrebu dobio uslugom visokopozicioniranog aparatcika u vladajucoj komunistickoj partiji, inace postolara, Mike Špiljka, jugoslavenski „pasoš“ kao bi mogao otputovati na Zapad i medju hrvatskom emigracijom vrbovati pristaše i sakupljati novcanu pomoc za svoju predizbornu kampanju.
U vrijeme kada nitko od hrvatskih disidenata i politickih zatvorenika nije mogao od boljševickog režima dobiti putnu ispravu za legalni odlazak u inozemstvo (politickim osudjenicima je uvijek bila oduzeta i putna isprava),
Franjo Tudjman je bio taj kojemu je vracena putna isprava.
Na celu Tudjmanove urote stajali su visoki udbaški oficiri koji su se po uzoru na srpske zavjerenicke oficire iz teroristicke organizacije „Crne ruke“ popeli na vlast metodom urote protiv hrvatskog naroda, i koji su se na vlasti održavali velikim lažima, ucjenama, objedama nad politickim protivnicima i neistomišljenicima, izbornim prijavarama, politickim atentatima i ubojstvima ili likvidacijama oporbenih politicara, tajnim dogovorima za vrijeme rata o podjeli Bosne i Herecegovine s velikosrpskim agresorom na Hrvatsku.
(...)
U vrijeme tranzicije iz komunizma u demokraciju bivši su komunisti na celu s Franjom Tudjmanom i njegovim saveznicima u kriptokomunistickoj opoziciji okupljeni oko komunistickog ideologa Ivice Racana proživjeli tranziciju bez da ih je hrvatsko pravosude kaznilo zbog kršenja ljudskih prava u bivšoj Titovoj Jugoslaviji jer su živjeli pod zaštitom urotnika koji su se rotacijom smjenjivali na vlasti, prvo HDZ, zatim SDP i opet HDZ, i tako u krug.
(...)
Kako bi stvorila privid demokracije i politickog stranackog natjecanja, vladajuca staljinisticka ljevica, obucena u hrvatsko ruho kao vuk pred Crvenkapicom, stvorila je umjetnu ekstremnu desnicu kako bi sebe postavila u politicki centar.
(...)
Nije zato ni cudno da, u javnosti poznata po hrvatskom nacionalizmu, hrvatstvu i hrvatskom državotvorstvu, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) u ljeto 1989. nije od strane komunistickog režima u Zagrebu zabranjena.
(...)
U približno isto vrijeme kad i HDZ, osnovana je i politicka liberalna stranka HSLS (zbog zakonske prepreke, HSLS je tada osnovan kao «savez» a ne stranka) ali HSLS po volji Kontraobavještajne službe JNA i nije bio predvidjen da (sam) preuzme vlast u Hrvatskoj jer je vlast trebala ostati u rukama onih bivših jugokomunista koje se, ili moglo putem obavještajne službe ucijeniti, ili koji su još koliko-toliko bili skloni ocuvanju bilo kakve (labave) Jugoslavije. (HSLS je imao program o preuredjenju Jugoslavije iz federacije u konfederaciju, isto kao i HDZ.)
Radi se o oportunizmu i kukavicluku tih tzv. hrvatskih stranaka i njihovih predsjednika jer je ustav Socijalisticke Republike Hrvatske i ustav SFRJ predvidjao «pravo jugoslavenskih republika na samoodredjenje do otcjepljenja» od Jugoslavije.
Tudjmana se moglo ucijeniti, bio je sklon ocuvanju Jugoslavije kao konfederacije, a bio je spreman sa Srbima podijeliti i Bosnu jer je o takvoj mogucnosti u Zagrebu razgovarao sedamdesetih godina 20. st. sa disidentom komunizma (Crnogorcem) Milovanom Ðilasom.
Prvi javni nastup, nakon isteka zabrane javnog nastupa, je Franjo Tudman imao na tribini Društva književnika Hrvatske (DHK) na središnjem zagrebackom, tadašnjem Trgu Republike, dana 27. sijecnja 1989. godine kada je promovirao «Programsku deklaraciju osnivacke skupštine Hrvatske demokratske zajednice».
Dok je clanstvo te stranke (HDZ) cinilo 1990. nemali dio hrvatskog državotvornog nacionalnog gradjanstva, a biracko tijelo cinilo su oni biraci koji su tražili hrvatsko državno pravo, vodstvo stranke HDZ bilo je bivše komunisticko, od Franje Tudjmana (predsjednika stranke) do njegovih zamjenika Josipa Manolica, Vladimira Šeksa, Stipe Mesica, Josipa Boljkovca, Dalibora Brozovica (jezikoslovac) i drugih bivših clanova jugoslavenske komunisticke partije.
Gojko Šušak, takodjer najbliži Tudjmanov suradnik u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, nije u smislu partijskih funkcija bio visokopozicionirani komunisticki kadar u Titovoj Jugoslaviji kao Tudjman ili Manolic (prvi je bio do 1961. general u jugoslavenskom ministarstvu obrane u Beogradu, a drugi je bio visoko-pozicionirani oficir politicke policije KPJ), ali je Šušak zato, vrlo vjerojatno, bio suradnik jugoslavenske Službe za istraživanje i dokumentaciju (SID) „Saveznog sekretarijata za inostrane poslove“ SFRJ, ciji je sekretar (ministar) u to vrijeme bio jugoslavenski boljševik hrvatskog podrijetla Budimir Loncar koji je pak u drugom mandatu predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesica postao njegov savjetnik u uredu predsjednika Republike.
Gojko Šušak je preuzeo ulogu formiranja takozvane politicke ekstremne („ustaške“) desnice u Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) i Republici Hrvatskoj i BiH.
U Hrvatsku se vratio 1990. kao hrvatski (politicki) emigrant iz Kanade, ali, s jugoslavenskom putovnicom !!!
Cinjenica je da niti jedan jedini politicki emigrant iz Titove Jugoslavije nije imao jugoslavensku putovnicu (tzv. jugo-pasoš) upravo zato što su svi emigranti ilegalno napustili SFRJ kako ih totalitarni režim ne bi mogao izložiti progonu, što ne znaci da ih nije proganjao, jer je jugoslavenska obavještajna služba SDB (Udba) u inozemstvo slala svoje agente i suradnike koji su u hrvatskim kulturnim, politickim i sportskim organizacijama po Njemackoj, Sjedinjenim Državama, Kanadi i Australiji glumili hrvatske patriote, cak i «ustaše» i radikalne nacionaliste, a nerijetko su agenti i suradnici Udbe (udbaši) u organiziranim politickim atentatima u inozemstvu ubijali hrvatske emigrante za racun jugoslavenskog diktatora Tita, i jugoslavenskog režima i CK SKJ, i poslije Titove smrti.
Gojko Šušak je u vrijeme kada se u Hrvatsku godine 1990. vratio iz emigracije imao jugoslavensku putovnicu („pasoš“) koja je bila izdana od ministarstva vanjskih poslova SFR Jugoslavije u Beogradu, dana 15. lipnja 1990. godine (br. putovnice: 012151).
Suradnik KOS-a JNA, a time i tajni agent jugoslavenske komunisticke vlade bio je kratkotrajni predsjednik HDZ-BiH, Davorin Perinovic, (kojeg je KOS kasnije ubacio i u HSP).
Svjedok optužbe br. 12 na sudenju Slobodanu Miloševicu na Haaškom tribunalu za ratne zlocine u bivšoj Jugoslaviji, Mustafa Candic, koji je svjedocio u dijelu sudjenja bivšem srbijanskom i jugoslavenskom predsjedniku za zlocine pocinjene u Hrvatskoj 1991. godine, bio je do veljace 1992. oficir Kontra-obavještajne službe (KOS) JNA u kojoj je radio u centrali Kontraobavještajne grupe (KOG) ratnog zrakoplovstva JNA u Zemunu.
Haaški svjedok Candic je rekao kako je KOS imao jaku doušnicku mrežu u obavještajnoj službi Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) Republike Hrvatske (SZUP), kao i u redovima dužnosnika vladajuce stranke (HDZ) u Hrvatskoj.
(...)
Gospodin D. Franciškovic je u razgovoru za «Hrvatsko slovo», u broju od 10. studenog 2006. nastavio, da misli kako je „(...) konacno sazrelo vrijeme da se istraže sve likvidacije koje su se dogodile našim ljudima tijekom Domovinskog rata, kao slucaj Paradžik, Barešic, Kraljevic, Udiljak i niz drugih slucajeva.
(...)
(Razgovor u Hrvatskom slovu, u br. 603. godine 2006.)
Voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zlocina komunizma, Goran Jurišic, Zagreb.
hrcentar.izk @ gmail.com
|
12-11-2010 at 00:26 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Abulafija Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 02-07-2004 Odgovori: 28828 IP: Maskiran
|
Re: Tudjmanovi stenogrami i jos malo...
Kako je Tuðman opljaèkao banku u Palma De Mallorci
Protokoli brionskih mudraca
Piše: Boris Dežuloviæ
Èuvali transkripte jer su na njih ponosni: Sastanak na Brijunima
Navedeno "konaèno rješenje" uklanjanja "remetilaèkog faktora" - odnosno, kako ono, "stranog, ako ne neprijateljski petokolonaškog, a ono zbog neèeg povijesno odvojenog i neuskladnog elementa" - Tuðman pri tom nije povjerio ženi, u krevetu, ili društvu, nakon partije tenisa, veæ je lijepo naredio aðutantu da provjeri rade li u sali za sastanke mikrofoni, pa olizao plajvaz, prepisao cijeli stenogram uèisto i potpisao ga punim imenom, prezimenom, imenom oca i JMBG-om, te spremio u arhiv. I na kraju, za svaki sluèaj, saèuvao tonski zapis, da povjesnièarima i istražiteljima ne bi promaklo kako se izgovarajuæi "jamèiti tobože graðanska prava" slatko smijao
Photo: Dragan KujundžiæJedan od popularnijih žanrova u fun-rubrikama hrvatskih medija svakako je onaj o glupim kriminalcima. Svako malo izaðe tako crtica poput one o dva lopova što su u kineskom gradu Changzhou ispraznila trgovinu elektronskom robom i danima se snimali ukradenim kamerama, prije nego su uhvaæeni kad su, shvativši da ne znaju izbrisati snimljeni materijal, pokušali prodati otuðenu tehniku zajedno s vlastitim video zapisima.
- Kakvi kraljevi! - iskreno se onda dive èitatelji.
- A pazi ovo! - obièno se tada zaèuje u kafiæu, gdje klinci èitaju neki tabloidni otpad. - "Najgluplji pljaèkaš u povijesti: naoružani mladiæ u Palma de Mallorci službenici banke naredio da mu na raèun prebaci sto milijuna eura!"
- Ma da, kako da ne – otpuhnu na takve stvari stariji i pametniji, komentirajuæi kako se ne zna tko je gluplji, navodni zloèinaèki mastermind iz Palma de Mallorce ili budale što vjeruju u sve što internet i tabloidi pišu. Razumnom svijetu, naime, vjerojatnije je da glupi ljudi èitaju p*z**rije u novinama, nego da pljaèkaju banke.
- Što još neæe izmisliti! - dodaje takav, razuman i skeptièan svijet. - Da nije službenici možda dao i OIB?!?
- Zapravo i jest – èita dalje onaj klinac. - "Španjolac je lako uhvaæen, jer je šalterskoj službenici uredno predao osobnu iskaznicu i bankovnu karticu. Teško da je tužitelj u Palma de Mallorci u cijeloj karijeri imao lakši sluèaj."
- Kakav kralj! - iskreno se onda divi ostatak društva.
Živimo, naime, u jackass-eri, vremenu vladavine idiota, idiokraciji u kojoj su samo najveæe budale "kraljevi": takvi pobjeðuju u reality-showu ili na lokalnim izborima i žene kraljicu mature, takve postaju kraljice mature i udaju se za pobjednika reality-showa ili gradonaèelnika.
- Pazi ovo! - èitaju tako ovih dana srednjoškolci diljem svijeta. - "Najgluplji diktator u povijesti: dva hrvatska generala osuðena na ukupno èetrdeset dvije godine zatvora zbog sudjelovanja u udruženom zloèinaèkom pothvatu, nakon što je predsjednik Franjo Tuðman na sastanku pred oslobodilaèku operaciju otvoreno iznio plan etnièkog èišæenja, pa cijeli sastanak uredno snimio i transkript spremio u arhivu. Teško da je haški tužitelj u cijeloj karijeri imao lakši posao."
- Kakav kralj! - iskreno se onda divi društvo u kafiæu.
- Ma da, kako da ne – otpuhuje razuman ostatak svijeta, komentirajuæi kako se ne zna tko je gluplji, mastermind etnièkog èišæenja u toj, kako se zove, Hrvatskoj, ili budale što vjeruju u sve što novine pišu. - Što još neæe izmisliti!
Photo: e-novineTako meni izgleda cijela ova barufa s historijskom presudom u Haagu. Svoju slavnu povijest Hrvati, eto, ne pišu "zlatnim slovima" i "u tvrdoj stini", veæ na fun-stranicama internetskih portala i tinejdžerskih tabloida. Mraène tajne iz nepoznate povjesnice, kojima se kod nekih drugih naroda bave dokumentaristi BBC-a i History Channela, kod Hrvata izlaze u zabavnim rubrikama, pored notica o najveæim sisama na svijetu ili najglupljim pljaèkašima u povijesti. "Kineski lopovi sami sebe snimali ukradenim kamerama!" "Hrvatski diktator snimao sam sebe kako planira etnièko èišæenje!"
Ono pak što u cijeloj prièi ohrabruje i ulijeva makar nejasnu nadu u buduænost, jesu rezultati istraživanja što ga je za Novu TV provela agencija Ipsos Plus: 53 posto razumnijih graðana ipak smatra kako pripadnici Hrvatske vojske nisu èinili pojedinaène zloèine u Domovinskom ratu, ili ne zna ništa o tome, dok golema veæina od 83 posto njih ne vjeruje da je postojao plan protjerivanja Srba.
- Ma da, kako da ne – otpuhuje na takva anketna pitanja razuman svijet, komentirajuæi kako se ne zna tko je gluplji, genij koji bi snimao i èuvao vlastiti povjerljivi plan etnièkog èišæenja zemlje, s osobnom iskaznicom i OIB-om svakog sudionika te tajne operacije, ili budale što vjeruju u sve što u optužnici piše. Razumnom svijetu, naime, vjerojatnije je da glupi ljudi èitaju p*z**rije, nego da planiraju genocid.
- Što još neæe izmisliti! - dodaje razuman i skeptièan svijet, pa podrugljivo pita: - Da nije tužiteljima možda ostavio i motiv?!?
A zapravo i jest. Od onih glasovitih o NDH kao "izrazu povijesnih težnji hrvatskog naroda" i Srbima kao "remetilaèkom faktoru", do one najmraènije i iz nekog razloga najmanje citirane. "Sva ta izmjenièna pogromaška nasilja nad ino-etnièkim puèanstvom imala su uvijek za cilj neko 'konaèno rješenje' – uklanjanje stranog, ako ne neprijateljski petokolonaškog, a ono zbog neèeg povijesno odvojenog i neuskladnog elementa iz etnièko-teritorijalnog korpusa vlastitog nacionalnog biæa. Promatrane s tog zreništa, ovakve nasilne, pa i genocidne promjene donose uvijek dvostrane posljetke", kaže Tuðman, pa pojašnjava: "S jedne strane, neizbježno produbljuju povijesne razdore(...) S druge, dovode do etnièke homogenizacije pojedinih naroda, do veæeg sklada nacionalnog sastava puèanstva i državnih granica, pa to može imati i pozitivne uèinke na kretanja u buduænosti."
Navedeno revolucionarno "zrenište" o genocidu i njegovim pozitivnim "posljetcima" Tuðman pri tom nije izrekao u kafani, ili u društvu, kartajuæi belu, veæ je lijepo olizao plajvaz, napisao uèisto i potpisao punim imenom, prezimenom, imenom oca i JMBG-om, pa objavio u knjizi "Bespuæa povijesne zbiljnosti", u nekoliko izdanja i desecima tisuæa primjeraka. I na kraju, za svaki sluèaj, dao prevesti na nekoliko svjetskih jezika.
- Ma da, kako da ne – otpuhivao je razuman svijet podrugljivo. - Da nije tužiteljima možda ostavio i precizne upute za "konaèno rješenje"?!?
A zapravo i jest. "Riješiti, na koji naèin?", pita se Vrhovnik i odmah odgovara: "To je sada tema naše današnje rasprave: da nanesemo takve udarce da Srbi praktièno nestanu." A ako sluèajno koji ostane? "Jedan letak, ovako, Srbi, mi vas pozivamo da se ne trebate povlaèiti, znaèi, na taj naèin im dati put, a jamèiti tobože graðanska prava."
Navedeno "konaèno rješenje" uklanjanja "remetilaèkog faktora" - odnosno, kako ono, "stranog, ako ne neprijateljski petokolonaškog, a ono zbog neèeg povijesno odvojenog i neuskladnog elementa" - Tuðman pri tom nije povjerio ženi, u krevetu, ili društvu, nakon partije tenisa, veæ je lijepo naredio aðutantu da provjeri rade li u sali za sastanke mikrofoni, pa olizao plajvaz, prepisao cijeli stenogram uèisto i potpisao ga punim imenom, prezimenom, imenom oca i JMBG-om, te spremio u arhiv. I na kraju, za svaki sluèaj, saèuvao tonski zapis, da povjesnièarima i istražiteljima ne bi promaklo kako se izgovarajuæi "jamèiti tobože graðanska prava" slatko smijao.
- Aha, kako da ne – rugao se i dalje razuman svijet. - Da nije tužiteljima možda ostavio i inventuru èišæenja?!?
A zapravo i jest. "I još ih ima, ovdje kod vas!", upozoravao je Vrhovnik na doèeku Vlaka slobode u Karlovcu: "Od dvadeset dva suca u Karlovcu, sedmoro su Srbi!" Nešto zadovoljniji bio je na doèeku u Kninu - "Srbi su neslavno nestali iz ovih krajeva kao da ih nikada nije bi bilo!" - da bi ih na kraju trijumfalno pozdravio: "Neka im je sretan put!"
Photo: jutarnji.hrNavedene "pozitivne uèinke" uoèenih "nasilnih, pa i genocidnih promjena" na "veæi sklad nacionalnog sastava puèanstva" i "kretanja u buduænosti", Tuðman pri tom nije izrekao u vagon-restoranu Vlaka slobode nakon dvije èašice viška, nije se èak ni nesmotreno snimao na janjetini s generalima u nekoj Titovoj vili, veæ je lijepo naredio aðutantu da provjeri rade li novinarima kamere i mikrofoni, pa olizao plajvaz i sve potpisao punim imenom, prezimenom, imenom oca i JMBG-om, te spremio u arhiv. I na kraju, za svaki sluèaj, saèuvao televizijske snimke, da povjesnièarima i istražiteljima ne bi promaklo kako se slatko smijao konstatirajuæi da su "Srbi nestali kao da ih nikada nije ni bilo".
- Što sve neæe izmisliti! – odmahnuo je konaèno rukom razuman svijet. - Da nije možda na konferenciji za novinare nakon Oluje zaljuèio i da "Hrvatska ne želi da u njoj žive pripadnici drugih naroda"?!?
- Zapravo i nije – predao se najzad tužitelj. - To je na konferenciji za novinare rekao tadašnji potpredsjednik Vlade.
|
28-04-2011 at 13:36 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
mima Nivo: Forumski vuk
Registriran(a): 14-08-2002 Odgovori: 785 IP: Maskiran
|
Re: Tudjmanovi stenogrami i jos malo...
Hiljade ispisanih stranica "svjedocenja", "pravih i konacnih istina", "memoara", "iskustava" ... A samo je jedna istina ... da se prava istina ne zna, o nasoj proslosti na Balkanu, o "povijesnim cinjenicama" koje su cesto smicalice, namjestaljke, obavjestajne i kontra-obavjestajne igre ... Da se narodima servira, pa se narodi zarate, poubijaju, pa pljescu liderima koji drze figu u dzepu dok drze vatrene govore ... Dugo radim a ne znam tko su i sto su moji kolege, moji "drugari s posla", svijet je malehan, svi se znaju a nitko niokome nista ne zna ... tko je budan a tko "spavac" ... Bivse republike SFRJ, sada samostalne drzavice, autodromi prestrasnih politickih kreatura, koji nimalo slucajno nisu tu, da zagorcavaju zivote radnika, penzionera, tjeraju nam djecu u bijeli svijet. TKO MOZE ZA NEKOGA RECI - E TO JE TAJ, SAKIBA SIN IZ DONJE MAHALE, FRANJIN SIN IZ KUMROVCA, ZNAM MU OCA ... Kako to da se rijetko pitamo odakle su politicki stakori izmiljeli, iz koje kanalizacijske cijevi ... i sto u stvari laprdaju, sto hoce, jesu li zaista covjekoljupci ... jasta su , nego! NE VJERUJEM NIKOME VISE, NI DJACKIM KNJIGAMA, NI ENCIKLOPEDIJAMA, NI VIJESTIMA U POLA 8 ... Vjerujem samo da jos malo sunce izlazi i putuje ... sve ostalo je laz u raznim postocima. Tko je Franjo, tko Tito, tko Manolic, Mesic, Sanader (sad ga odjednm svi HDZ-ovci mrze, dobro im dosao kao Pedro sto je kriv za sva njihova zla ...), tko je Kosorica (moja komsinica, placusa nad ratnim izbjeglicama 90-tih, pomahnitala naturscik - politicarka, nesto izmedju Madlen Allbright i njenih broseva te Maggie Tatcher (tako si je umislila), tko je prof. Vesna Pusic9silno joj se prohtjelo biti gospoja ministarka vanjskih poslova), pa Cacic ( i on bi da vozi vladino biciklo), tko su svi oni blijedi, primitivni, poluposmeni i uzdrigli seljacine sto sjede u hrvatskom Saboru. Gledam u Damasku, i Sloveniju, i Srbiju i Hrvatsku ... navlas ista kriza, navlas iste politicke emisije, problemi ... Slovenci unistili dezelu sami, ko pomahnital nista vise nemaju, sve nestalo i bez rata, i ne bih se zacudila da prvi zatraze ispisnicu iz Unije... U Hrvatskoj strasno, to je moja domovina, a sramota me kazati odakle sam ... a jos vise me strah kuda ide ta zemlja i tko je vodi ... Lijevo - desno nigdje moga stana - oj Balkanska ulice alaj si pijana... Srbija se pravi luda - koja je to demokracija kad u vijestima nema vijesti iz drugih zemalja, osim ako neki Srbin nije otisao na sijelo, recimo u Pariz ... STRASNO, PRESTRASNO NARODI MOJI, ILI KAKO JE GOVORIO MAESTRALNI ZORAN RADMILOVIC U KRALJU IBI-JU - EH NARODE MOJ ... umjesto se da se gradi, sije, zanje i raste, mi tumaramo kao sljepci vodjeni slijepim lazovima ... ode mi zivot u borbi i strahovima, kreditima, brigama, PECALBAMA I strasnim slutnjama da nece biti posla, da cu kao nekakav intelektualac, poslije 30-40 godina casnog rada, prebirati truhlo voce ispod tezgi na Dolcu, jer se NISAM ZNALA SNACI - idu izbori, trose se pare a narodi gladni, sve neobrazovanjiji i skuceniji, od Vardara do Triglava, od Rajne do Crnoga Mora - bit ce nam bolje sto rekose stari Latini "aet kalendas Graecas", tj, nikada. Djekna jos nije umrla - i ne zna se ka' ce. mima
[Edited by mima on 29-04-2011 at 00:18 GMT]
|
28-04-2011 at 21:58 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Abulafija Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 02-07-2004 Odgovori: 28828 IP: Maskiran
|
Re: Tudjmanovi stenogrami i jos malo...
Ne znam gdje drugo da stavim, pa cu i to ovdje, tice se malo teme.
Propovijedanje vjere izmeðu dobra i zla
Presuda je grijeh protiv Boga
Piše: Ladislav Tomièiæ
Ljudi koji bi vjernike trebali pouèiti ljubavi prema svakom èovjeku, ljudi poput vojnog ordinarija Juraja Jezerinca, upregnuti su u službu dnevnopolitièkih i inih interesa, èineæi sve da nam svrnu pozornost na samo jednu stranu tragedije koja je nas je pogodila devedesetih. Sa stanovišta vjere, izmeðu ubijenih Srba i Hrvata nema nikakve razlike
U Vojnom ordinarijatu Republike Hrvatske vlada strahovit utjecaj zla, pa èak i na biskupa Juraja Jezerinca, koji bi po naravi svog zvanja morao biti pravièan. Jezerinèeva savjest je ubijena, a njegov osjeæaj za pravu odgovornost – otupljen. Mala parafraza njegovog vlastitog priopæenja, i evo biskupa u ulozi bešæutnika, kojem ljudski život nije tako svet kao kad se za njega zalaže u okviru pitanja zabrane pobaèaja.
Za nas vjernike, piše Jezerinac, haška presuda je iznad svega težak sudaèki grijeh poèinjen protiv Boga, protiv naroda i protiv ljudi-branitelja okupirane države. Negdje pri dnu svog obraæanja javnosti on æe napomenuti i da nièim ne želi dovesti u sumnju jasan stav Crkve, prema kojem svaki zloèin kao takav treba osuditi, ali posve je jasno da su ovi navodi više pitanje folklora, ograda koja Jezerincu ima omoguæiti da neometano smjesti Haag na stranu zla, a osuðene generale na stranu dobra.
Razvijajuæi svoju teoriju, koja ima malo zajednièkog sa vjerom koju zastupa, Jezerinac kaže da se "korijen grijeha presude nalaz u teškoj zloporabi suda koji svoj ugled i svoje meðunarodno znaèenje svodi na politièku, a ne na pravnu razinu". Ova tvrdnja, meðutim, istinitija bi bila u svojoj parafrazi, koja bi glasila ovako: "Korijen biskupovog grijeha nalazi se u teškoj zloporabi Crkve, koja svoj ugled i svoje meðunarodno znaèenje svodi na politièku, a ne na vjersku razinu."
Photo: Tihomir LovriæU jednoj od svojih pjesama, veliki pjesnik Silvije Strahimir Kranjèeviæ kaže: "Na Golgoti je umro – a za kog je izda'no? /Je l' pala žrtva ova il kasno ili rano?" Uz blagdan Uskrsa, njegovi stihovi hrabre nas da se zapitamo jesmo li predmetnu presudu meðunarodnog suda u Haagu doèekali kao kršæani ili kao beskrupulozni barbari kojima je od svetosti ljudskog života važnija "svetost" države što je, izmeðu ostalog, stvorena i na kostima nevinih žrtava zloèina.
Uz blagdan koji vjernicima katolièke vjeroispovijesti naviješta spasenje, dužni smo se zapitati na èijoj strani stojimo kad je u pitanju osuda zloèina koji su poèinili takozvani naši momci, ljudi koji su svoje krvnièke apetite zadovoljavali odjeveni u odoru s oznakama Hrvatske vojske na rukavu. Jesmo li u tom sluèaju na strani dobra ili zla?
S govornice za vrijeme posljednjeg mitinga potpore generalu Anti Gotovini jedan od ogorèenih predstavnika braniteljske populacije – Mladen Leovac – rekao je da mu je žao svakog metka koji je promašio metu, odnosno da žali jer na svaku petoricu ubijenih neprijatelja nije ubio i dvojicu domaæih izdajnika. Bez obzira na stav koji zastupate prema presudi generalima, budite ljudi pa ljudski sudite jesu li ovo rijeèi zla ili rijeèi dobra.
Bez obzira na stav koji zastupate, sudite da li je kršæanski postupio vojni ordinarij Juraj Jezerinac istinski poslanik Kristovog uèenja, osobito onog njegovog dijela koji nam poruèuje da smo i njemu uèinili zlo koje èinimo najslabijima meðu nama.
– Na Golgoti je umro i svijet za to znade, / Al od te žrtve davne još ploda ne imade, zapisao je Kranjèeviæ u svojoj pjesmi "Eli! Eli! Lama Azavtani?!".
Uistinu, plodove žrtve božjeg sina još uvijek nismo iskusili, a kako stvari teku – neæemo ih niti iskusiti. Ljudi koji bi vjernike trebali pouèiti ljubavi prema svakom èovjeku, ljudi poput vojnog ordinarija Juraja Jezerinca, upregnuti su u službu dnevnopolitièkih i inih interesa, èineæi sve da nam svrnu pozornost na samo jednu stranu tragedije koja je nas je pogodila devedesetih.
I jedni i drugi su Njegova djeca, ali iznimno rijetko æete to èuti od Crkve u Hrvata, a još iznimnije od apostrofiranog biskupa Jezerinca. Stavljajuæi se na branik navodnih nacionalnih interesa, visoki crkveni dužnosnici izdaju svoje poslanje i predstavljaju se kao ljudi kojima je nacija ispred vjere koju propovijedaju. Ova èinjenica i inaèe je tužna i porazna, a osobito bode oèi kad se takve stvari dogaðaju u Velikom tjednu u kojem kršæani slave Isusovo uskrnsnuæe.
Za njima se povode i stotine tisuæa vjernika u Hrvatskoj i ne pada im na pamet da stanu pred ogledalo i zapitaju se èine li time zlo ili dobro. Sve to nije hrvatski specijalitet.
Ljudi vjere kroz povijest su èešæe bili spremni izdati uèenje onih kojima se mole, nego ga primijeniti u praksi po cijenu vlastitog života.
Kranjèeviæ o tome kaže: "Prošetala se povijest u sramotnièkoj halji /I što smo nebu bliži, sve od neba smo – dalji!"
|
29-04-2011 at 11:08 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
mima Nivo: Forumski vuk
Registriran(a): 14-08-2002 Odgovori: 785 IP: Maskiran
|
Re: Tudjmanovi stenogrami i jos malo...
Ama Abulafija dragi, gdje se sjeti Jezerinca ... pa to je klerikalni zlocinac bez presedana ... gdje se sjeti klera koji svih ovih godina uporno, sustavno ignosrira stvarnost Lijepe Nase. Pa umjesto da milijune eura ulupane u najnoviji biskupski dvor na Ksaveru (arhitekt je prof. Nenad Fabijanic, sa ZAGREBACKOG ARHITEKTONSKOG FAKULTETA,mozda se neki sjete, vodio je davno emisiju Zdravo mladi na TVZG, poprave ili sagrade koji studentski dom, izgrade vrtic, novo krilo neke bolnice ili jednostavno nahrane gladne u Kninu, Vukovaru, Zagorju. Iza oltara, umjesto poduke mladima koji su totalno izgubljeni i totalno raspusteni, zbunjeni kaosom drustva u kojemu zive, dakle umjesto razbora, postenja, istine i svega drugoga sto Biblija uci, sa oltara ili MUK ili KLETVA ... Zivim blizu franjevackog samostana i crkve ... nekada svake nedjelje, a sada posebno o blagdnima, od mercedesa, BMW, jeep-ova i Hummera ne moze se proci ... Postujem svaku VJERU - AKO I KAD JE VJERA. Vidjela sam zlouporabu vjere od Kaira do Damaska, a da ne pricam o nasim prostorima ... vjera ucena covjeka je selektivna, ona je osobna, samozatajna, filozofska i pomalo "nevjerna" jer vazda preispituje ... Vjera gladna ispacena siromaha, neuka naroda je nasuprot tome - idealan materijal i podloga za rasadu zla, za raspirivanje mrznje ... stara je stvar da vjere uce ljubav a siju i zanju mraznju i ratove - da se od ljubavi toliko strada ne bi svijeta bilo ... Jezerinac je samo eksponent krajnje desno orijentiranog klera u Hrvata. Nauprot je don Vinko Grubisic, sjajan teolog i svecenik, dusa i savjest hrvatskog drustva kada je o vjeri i politici rijec ... ONO NA STO NI KOSORICA NI SEKS NI JARNJAK NI JEZERINAC NI MILANOVIC NI PREVRNUTI TOMAC NI SVI USTASE I CETNICI OVIH PROSTORA NISU RACUNALI JEST - DOLAZE DVADESETGODISNJACI KOJIMA SE ZIVO FUCKA CIJI JE DJED BIO USTASA ILI CETNIK, NE ZANIMA IH NI HDZ NI SDP (ISTO ZLO POHOTE ZA VLASCU SAMO - DRUGO PAKOVANJE) ... Dolaze mladi koje je nazalost okupio Facebook, ali fercera fora ... e na tu mladost nisu racunali ... oni ne piju fore koje smo mi gutali naiskap svakih izbora ... VRIJEME LIJECI, VJETAR BRUSI I ODNOSI ... U CIKLUSIMA RAZVOJA DRUSTAVA POSTOJE PRAVILA PRIRODE - I TO JE DOBRO ... mima
[Edited by mima on 29-04-2011 at 17:50 GMT]
[Edited by mima on 29-04-2011 at 17:55 GMT]
|
29-04-2011 at 15:48 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Trenutno aktivni korisnici |
Aktivni gosti: 50
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: Adelin, ajsha, ameee, borac 92-96, KING_K6, mario, PANTER-3, saljefura, Sasa1980, sascha2012, TzAmelllll, von Karkin, willeke
|
FORUM : Politika : Tudjmanovi stenogrami i jos malo... |
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|