Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima.
|
Dajdza Nivo: Forumski doajen Nista posebno ali opet kako za Registriran(a): 05-07-2011 Lokacija: USA Odgovori: 1588 IP: Maskiran
|
Ja razmisljam ovako a ti?
Sad ce neke Sarajlije a mozda i Tuzlak kazati da nisam u pravu.Iskreno receno volio bih da je tako ali na nasu zalost meni se cini da je istina drukcija.
Malo je naroda u svijetu koji imaju tako kratko pamcenje kao sto ga imaju Bosnjaci. Rupe na fasadama zgrada u kojima staniju Sarajlije jos nisu ni sanirane, a mladi iz tih zgrada hrle na koncerte srpskih pjevaca novokomponovane narodne muzike, koja je u dobroj mjeri i napravljena tako, da Bosnjaci zaborave svoju dobru narodnu muziku. Uz tu muziku sa okolnih brda ubijani su nasi ocevi, majke, braca i sestre. To nije bilo tako davno, to je bilo kao juce, ali Bosnjaci su to sve oprostili i sto je najgore i zaboravili . Uskoro ce cim se probude i protrljaju oci, pogledaju kroz prozo (ideja jos uvijek nije iscezla iz glava politicaa i vjerskih dostojanstvenika)r, vidjeti krst koji uz iste te pjesme i na istom mjestu prave oni koji su do juce ubijali njihove najmilije. Hajde de sto su Bosnjaci zaboravili da ih u nekim dijelovima BiH gotovo inema vise, iako su nekad cinili vecinu.
Navod
Najbolji primjer je Istiocna Hercegovina kako neki dan u Nezavisnim novinama Banja Luka napisa Prof. Dr. S.Filandra.
“Nigdje bošnjaèka stradanja u 20. stoljeæu nisu tako vidljiva kao u istoènoj Hercegovini, podruèju opæina Trebinje, Ljubinje, Nevesinje, Bileæa i Gacko. Prvi i Drugi svjetski rat, te ovaj posljednji u raspadu Jugoslavije, bili su pogubni za bošnjaèku populaciju navedenih opæina. Ona je iz svakog rata izlazila brojèano manja, nezaštiæenija, osamljenija i za migraciju spremnija. Brojke o tome najbolje svjedoèe. Poslije Drugog svjetskog rata statistièki gubici bošnjaèkog stanovništva, prema popisu iz 1948. godine, bili su od 50 do 80%. Trebinje je izgubilo 50% muslimanskog stanovništva. Na popisu iz 1931. godine bilo je 5.539 muslimana, a 1948. godine 2.805. Gacko je 1931. godine imalo 5.724 muslimana, a 1948. 2.980, što je gubitak od 50%. Bileæa je imala manjak za 60% jer je 1931. godine bilo 3.702 muslimana, a 1948. svega 1.785. Najgore je prošlo Ljubinje s gubitkom od skoro 80% muslimanskog stanovništva, buduæi da je 1931. bilo 2.015 muslimana, a 1948. svega 375. Nevesinje je bilo bez veæih varijacija u ova dva popisa. Bošnjaèki ratni prognanici, muhadžiri, nisu se u Hercegovinu vraæali nego su zaposjeli nova i za njih sigurnija te etnièki homogenija bošnjaèka podruèja. I pored toga komunistièka vlast je sebi svojstvenim metodama i politikom bratstva i jedinstva uèinila velike napore na revitalizaciji Bošnjaka istoène Hercegovine, pa su oni u popisu iz 1991. godine èinili dobru treæinu u ukupnom stanovništvu pomenutih opæina.
U trebinjskoj opæini je po zadnjem popisu živjelo Muslimana 5.571, u gataèkoj 3.858, nevesinjskoj 3.313, ljubinjskoj 332 i bileækoj 1.947. Nakon posljednjeg rata egzaktnih podataka o broju Bošnjaka u ovim opæinama još nema, buduæi da su razlièita dvojenja i nacionalna kalkuliranja o popisu stanovništva. Bio on danas ili sutra, bošnjaèko prisustvo ili neprisustvo u istoènoj Hercegovini se ni na koji naèin ne može nacionalno instrumentalizirati iz jednostavnog razloga: tu Bošnjaka skoro da i nema. Ako meðu stalnim povratnicima raèunamo samo ona lica koja u mjestu povratka i trajno borave, spavaju, onda možemo reæi da je takvih u Trebinju par stotina, u Gacku ispod stotinak, u Bileæi i Ljubinju samo po nekoliko porodica, da brojeve i ne spominjemo, te u Nevesinju nekoliko stotina. Sveukupno hiljadu duša”.Ovom spisku gradova vec sad mozemo dodati:Zvornik, Bratunac, Srebrenicu, Visegrad, Focu, Doboj, Modricu, Brcko, Bos. Gradisku, Prijedor, Banja Luku itd,itd.
Kad neki Srbijanac iz Paracina ili Kragujevca dodje u BiH da radi kao ucitelj, profeor, ili pak policajac, citav svoj zivot on ce u BiH govoriti ekavski. Ista stvar je i sa Crnogorcima, koji ce do smrti zadrzati svoj crnogorski akcenat. Ali kad nas Bosnjak ode u Paracin, Kragujevac, Podgoricu ili Kolasin, on ce vec za tri mjeseca pricati ekavski ili ce u Kolasinu i Podgorici prihvatiti crnogorski akcenat, pa ga neces moci razlikovati od Crnogorca koju je tu rodjen i koji je tu odrastao.
Kratko receno, Bosnjaci nemaju svoj nacionalni ponos, a nemaju ga zbog toga sto Bosnjaci nemaju svoj Nacionalni program. Kad nemaju svoj Nacionalni program onda i ne znaju kako ce napraviti nastavne planove i programe od osnovne skole do univerziteta, i kako kroz te planove raditi na razvijanju nacionalnog ponosa. Ranije to nismo mogli jer su bile takve politicke prilike, pa o ovome sto napisa Prof. Dr. S. Filandra niko nije ni pisao, a o stradanjima muslimana :Plava, Gisinja, Sahovica, Bihora da i ne pricam. Prvi valjan rad o stradanjima Bosnjaka Podrinja u Drugom svjestkom ratu napisa Vladimir Dedijer, i to nekoliko godine prije ovog poslednjeg rata. Poznata je stvar, da ono o cemu nije pisano, ono sto nije na bilo koji nacin zabiljezeno, kao da se nije ni dogorilo. Mi nemamo ni jednog spomenika o stradanju Bosnjaka u Drugom svjestkom ratu, mi nemamo cak ni neke male plocice 5x4 cm koja bi stajala na mostovima u Visegradu, Grozdu i Foci gdje su ubijene na hiljade Bosnjaka.
Eto uskoro ce mozda i Sarajlije, kao i Mostarci, Stocani, cim se probude imati priliku da gledaju krst – kriz iznad svoga grada, koji ce im svakodnevno ubijati i ono malo nacionalnog ponosa sto je u njima ostalo. Da je kojim slucajem situacija obrnuta, i da je umjesto krsta-kriza postavljen polumjesec, ta “brzina “medjunarodna zajednica bi vec davno ostro reagovala i trazila da se to ukloni jer ne nije u sluzbi mira i dobrosusedskih odnosa. Ali, ona zna, da je to jedan od nacina ubijanja nacionalnog ponosa Bosnjaka, a narod bez nacionalnog ponosa je narod sa kojim mozes da radis sta hoces.
Dakle, kad ne ucimo, kad ne poznajemo svoju istoriju, kad ne poznajemo svoja stradanja, kad ne ucimo svoju knjizevnost, kad ne slusamo svoju nego tudju muziku itd, onda nije ni cudo sto nemamo svog nacionalnog ponosa.
[Edited by Dajdza on 07-07-2011 at 03:32 GMT]
|
07-07-2011 at 03:27 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
camac Nivo: Forumski doajen Unknown artist
Registriran(a): 11-05-2011 Lokacija: Desert roads Odgovori: 5224 IP: Maskiran
|
Re: Ja razmisljam ovako a ti?
iskoristio bih ovu temu da dam neko svoje razmisljanje na dijalog izmedju @racionalna manjina i @dilber a povodom lika I djela ive andrica:
ako u njegovim djelima, umjesto opisanih likova i sredine zamislimo neke eskime na sjevernom polu, stil pisanja, estetika i bogatstvo izrazavanja zaista zasluzuju nagradu. medjutim kad se zna o kome, i sta je pisao njegova djela dobijaju na nekoj nacionalnoj tezini i tu dolazi do polemike. ja licno, ivu andrica vidim kao jos jednog od onih, u nizu, koji je bio, nesto pokusao i otisao. mislim da se, opisivajuci narod iz drzave u kojoj je rodjen, pokusavao dodvoriti onima preko rijeke i na neki knjizevnicki nacin im pokusao pomoci, da prijedju na ovu stranu.
znaci kako god je pisao, pisao je o narodu iz Bosne i Hercegovine i na osnovu toga mogu samo pretpostavljati koliko mu je bilo krivo i koliko ga je u dusi boljelo, kad prijedje na drugu stranu Cuprije, a neko mu kaze:" gde si bre, BOSANAC" ?
|
07-07-2011 at 17:58 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Trenutno aktivni korisnici |
Aktivni gosti: 51
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: Aldarion, aly, golga, jaaah
|
FORUM : Politika : Ja razmisljam ovako a ti? |
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|