citat:

---

Dilber wrote:
U tom djelu svjeta,centar sveg zla je izrael....on hoce svakog oko sebe da vojno onesposobi...nema dalje

---

citat:

---

Aidatuzla wroterugo, jos cekam da mi neko odgovori na pitanja pa da nastavimo diskusiju u okviru teme. Dzihad je obaveza svakog muslimana i muslimanke i obuhvata sirok spektar djelovanja i ne smije se dogoditi da ti svasta podvale pod dzihad a to se desava.

---

citat:

---

Aidatuzla wrote:


e ovo me je posebno zanimalo pretpostavljala sam. znaci, mora postojati poziv legitimnog vodje i onda su muslimani duzni da se odazovu.

a sta je ono (parafraziram): "sehid je i onaj koji umre braneci svoj kucni prag" to i bez poziva legitimnog vodje? to se desavalo kod nas u ratu.

---

citat:

---

Aidatuzla wrote:



cekaj malo, sad si me bacio u razmisljanje.
znaci, dzihad je borba na Allahovom putu. mislim da smo do sada na ovoj temi definisali dzihad u skoro potpunom znacenju tog pojma.
sad sehid - sehid je, prema vjerodostojnim hadisima, onaj koji umre ili pogine na Allahovom putu, koji se utopi, ko umre od stomacne bolesti, koji ide da halal zaradi za svoju porodicu pa nastrada, majak koja umre na porodu, ko umre braneci svoj zivot, imetak i porodicu. Sad, na primjer, ovaj koji se utopi - gdje je tu dzihad?
znaci, ko pogine u dzihadu je sehid ali nije svaki sehid onaj ko pogine u dzihadu. jesam li dobro skontala?

---

citat:

---

Aidatuzla wrote:



ne, ne...
govorili smo u ratu u siriji i nasim momcima koji su isli tamo da se bore u dzihadu (valjda su to mislili da rade. ne znam kako su ih nagovorili) pa smo dolsi do toga da su i nasi ginuli ovdje braneci svoje onako kako ii treba i poginuli a nisu mozda bili pozvani u dzihad preko legitimnog vjerskog vodje (dzihad - borbu protiv nasilinka) nego su spontano krenuli da se brane. razlika velika. ja mislim da ovi nasi jesu sehidi i da su umrli na Allahovom putu (a On najbolje zna) a za ove koji su otisli u Siriju nisam bas sigurna (opet On zna). o bombasima samoubicama koji time misle dobiti ekspres kartu za Dzennet da ne pricam.

---

citat:

---

Aidatuzla wrote:



ne, ne...
govorili smo u ratu u siriji i nasim momcima koji su isli tamo da se bore u dzihadu (valjda su to mislili da rade. ne znam kako su ih nagovorili) pa smo dolsi do toga da su i nasi ginuli ovdje braneci svoje onako kako ii treba i poginuli a nisu mozda bili pozvani u dzihad preko legitimnog vjerskog vodje (dzihad - borbu protiv nasilinka) nego su spontano krenuli da se brane. razlika velika. ja mislim da ovi nasi jesu sehidi i da su umrli na Allahovom putu (a On najbolje zna) a za ove koji su otisli u Siriju nisam bas sigurna (opet On zna). o bombasima samoubicama koji time misle dobiti ekspres kartu za Dzennet da ne pricam.

---

citat:

---

Aidatuzla wrote:



sad sehid - sehid je, prema vjerodostojnim hadisima, onaj koji umre ili pogine na Allahovom putu, koji se utopi, ko umre od stomacne bolesti, koji ide da halal zaradi za svoju porodicu pa nastrada, majka koja umre na porodu, ko umre braneci svoj zivot, imetak i porodicu. Sad, na primjer, ovaj koji se utopi - gdje je tu dzihad?


[Edited by Aidatuzla on 03-10-2013 at 20:12 GMT]

---

I ja želim rahmet duši poginulih Bosnaca u Siriji bez obzira na nijet odlaska i ispravnost s religijskog stanovišta. O tome će Allah, dž.š, odlučiti. U nastavku malo o šehidima...

Riječ ŠEHID znači biti svjedok nečemu. Šehid ne zanči samo umrijeti na Allahovom putu. Šehid je i neko ko je svjedokom izricanja šehadeta (Ešhedu en la ilahe illallah we ešhedu enne Muhammeden 'abduhu we resuluhu.) pa odatle i sama riječ šehid. Muhammed, a.s., je rekao ashabima: Ima sedam vrsta šehida mimo onog koji je poginuo boreći se na Allahovom putu: ko umre od kuge, ko se utopi, ko umre od otvorenih rana po tijelu, ko umre od stomačne bolesti, ko izgori u požaru, ko umre pod ruševinama i žena koja umre pri porođaju.

Šehid je i jedno od božjih imena koje se u Časnom Kur'anu pripisuje Allahu: "Bog je svjedok (ŠEHID) svake stvari, svega…"

Šehid je neko ko se bori za uzdizanje božije riječi. Šehid je i neko ko boreći se za to, ili za zaštitu života, imetka, časti, porodice i vjere. "Ko pogine braneći imetak on je šehid, ko pogine braneći porodicu on je šehid, ko pogine braneći vjeru on je šehid, i ko pogine braneći svoju krv on je šehid." (Ebu Davud, 2/375)

A sad da potvrdim ono što je Aida rekla. Tačno je da se u džihad ide svjesno, a umrijeti se može i nesvjesno pa i tad bit šehidom. Međutim, bitno je istaći da se svaki šehid bori za opstanak, za život, a ne za smrt. Nijedan šehid se ne bori da umre. Dakle nije šehid svako ko umre, čak ni svako ko se utopi ili svako ko umre od stomačne bolesti. Npr. ako se neko potuče ili napadne druge bez razloga, nema status šehida kao neko ko brani gore navedene kategorije (život, čast, dostojanstvo, itd.).

citat:

---

Aidatuzla wrote:



To sam i ja pokusala objasniti kad sam rekla da sa saburom prihvati odredjenje (npr. bolest) a ne da sam srlja i steti sebi. I mislim da se i u dzihad treba ici da bi se covjek borio na Allahovom putu a ne sa zeljom da tamo pogine. If you know what I mean

---

Jednom, nadam se uskoro, kad sva istina o ratu u Siriji bude poznata, ili barem dijelom poznata (a iz komentara vidim da nije), mnoge će biti stid riječi koje su napisali ili izgovorili. Kako rekoh, radeći dugo u MOJOJ SIRIJI, upoznala sam ovu kolijevku SVIJETA, sve vjere su živjele u slozi, svjedočim ... Nitko, NITKO nema pravo MIJEŠATI SE U UNUTARNJE STVARI/PROBLEME JEDNE ZEMLJE, a još manje NITKO nema pravo SVOJU želju za osvajanjem tuđeg teritorija TOČNIJE - želju za razbijanjem jedne zemlje KORISTEĆI MILENIJSKO ŠIRENJE VJERSKIH MRŽNJI.
Povijesne nepravde koje su iz perioda u period kroz sirijsku povijest doživljavale SVE VJERSKE SKUPINE U SIRIJI (ČAS KRŠĆANI, ČAS MUSLIMANI, ČAS ALEWITI)sad se kao i na Balkanu pije 23 godine koriste u sasvim druge ciljeve. Onaj vjerski vođa ikoje religije koji to nije prepoznao - nije vjerski vođa, pa bio on ikoje vjere propovjednik. Slati mladost Bosne u vjerski rat, a da oni o stvarnom uzroku i razlogu raspirene mržnje, ne znaju stvarnu istinu - jest zločin. Pustite narod Sirije da se : 1. obrani od vanjskih hordi plaćenika koji pod krinkom "borbe za demokraciju" hoće jedino anarhiju. 2. Kad se ratne rane smire (a kako vrijeme prolazi - sve je teže mržnju eliminirati, na tu kartu i igraju "strani, uvezeni branitelje vjere") - pustite narod koji živi tamo hiljadama godina - sam odredi što će i kako će. 3. Nikada, nikada, MA KOJE DA STE VJERE, ne činite drugome ono što ne želite da drugi čine vama, vašoj djeci. Narod je NAŽALOST (povijest je dokazala), LAKO ZAVESTI i NAHUŠKATI komšiju na komšiju.

Poslije - JAKO PREKASNO, bude neki međunarodni sud, "sud povijesti" koji NEĆE VRATITI HILJADE POGINULIH U SIRIJI ... U IME ČEGA I KOGA? U IME ČEGA I KOGA?

Moj zapis poslan u Siriju danas:
"Sve dok ne utihne oružje u mojoj Siriji, ja ću riječju na granate koje ZLO šalje protiv sirijskog naroda, naroda i zemlje u kojoj sam radeći provela najlješe godine svog života. Sve u ime "demokracije" kojoj je ime anarhija, nered, mržnja među vjerama ... ZLO će nestati od Golana i iz cijele domovine Svijeta. Mora tako biti.
PRIČA IZ 2007. Bajram u Damasku
"Sinoć me put nanio u najstariji dio Damaska. Tamo je tzv. zlatni Suk (Souk Hammedie), ogroman natkriti prolaz prepun magaza i dućana s (n)argilama, zlatnom srmom vezenih haljina, galabija, dugih toplih gaća, zlata i srebra na kamare, svilenih mahrama, dječjih igračaka i mangala, zapisa i vezenih stolnjaka, umjetnog cvijeća i drvenih žlica, halve i kolača, šarenih, šarenih žele bombona i drugih šećerlema, baklava i kišobrana, nanula i drvenih deva, ... Ima u tom gotovo kilometar dugom pasažu bezbroj sudbina, more trgovaca, nakupaca i preprodavača, od 5 do 95 godina. Između te predivne mase svijeta probija se slijep starac i prodaje žilete i cigarete, ne prosi - već nudi te sitnice, pa mu svijet udijeli a robu ne uzme, takav je adet ... Ovo je grad poznat po trgovini staroj, kažu, i do 7ooo godina. Od kostiju i kamenja, do današnjih čuda, lažnih nokia, odličnih kopija nike tenisica, žvaka i praznih baterija koje ti uvaljuju pod nove. Svjetla gore i osvjetljavaju put do ove gusarske pećine iz 1001 noći. Sezame otvori se ...
Treba ovo doživjeti, ovo je svijet fantastičan, koji se ili voli, ili se od njega okreće glava. Ispred zlatnog Suka, jer postoji i znatno manji, srebrni Suk uz rijeku Baradu, pokraj Arheološkog muzeja i Muzeja Armije, nalazi se spomenik Saladinu, srednjovjekovnom vojskovođi koji je pobijedio Ričarda Lavljeg Srca, osvojio Krak d Ševalje i zavladao ovim dijelom Blistoka od Turske do Egipta. Saladin na propetom konju, čuva ulaz u Suk.
Na drugom kraju ovog sna je jedna od najstarijih i najpoznatijih džamija na svijetu, čuvena Omajad Džamija. Isprva kršćanska bogomolja. Pa se i danas u njenoj riznici čuaju relikvije Sv. Ivana Krstitelja. Prije par godina, ovu je džamiju pohodio i poklonio se svim sirijskim vjerama Papa Ivan Pavao II. Jer ovo je kraj u kojem je i kolijevka kršćanstva i islama. Predivan splet civilizacija, i zato bogat i vrijedan divljenja!
Sinoć u praznička večer prošetah Suokom kroz neopisivu gužvu da otjeram aveti samoće. I kad zađem među taj svijet, MOJ svijet, ja se nesvjesno smiješim, smiješim se ljudima i prekrasnoj djeci koju imaju, smiješim se trgovcima i ženama zavijenim u mahrame Vjere i Vjerovanja, a suze idu same, i molim Allaha - daj mi snage da se probijem kroz život kao što se probijam između ovog svijeta.
Omajadski minareti u suton ... Tihi i gotovo nevidljivi u izmaglici siječanjske večeri. A onda se upališe kandilji, dvije niske krijesnica oko svakog minareta, sjaj na nebu i molitva iz zvučnika. Bajramska večer, svijet se uzbibao, uzburkao i uživa. Hladno je, djecu nose u naručju svuda kuda idu. Umotanu u tople dekice očevi privinuli usnule bebe na svoja ramena. Bajram u Damasku ... Bajram u srcima ljudi, kao svako otkriće dobrote i vjere u Život. Neka tako bude ... dobrota, dobronamjernost i vjera u ljude svih Vjera i boja kože.
Svima koje slave i poštuju, sretan Bajramski praznik.
Uz njega misli i molitve k nebu. Misli svijetle i sjajne.
Kao kandilji na mineratima Omajad džamije u starom Damasku"

[Edited by mima on 13-10-2013 at 14:49 GMT]