Rahmetli Ciru sam licno jako dobro i dugo poznavao. Uvijek je bio veseo i nasmijan i velika je steta sto je napustio ovaj svijet sa svega 17 godina.

Nek ti je rahmet dusi.

Tvoj veliki prijatelj...

Rabbi jessirvelatuassir Rabbi temmim bil hajr.Ammin!
Bože, olakšaj, a ne otežaj,
Bože, završi s dobrim Ammin!
Allahu ti si kader! Ti im podari lijepi džennet.Ammin!

Rahmet im dusi
Pokoj im dusi
Moja sucut/saucesce

Zašto je pravda spora?

U povodu jedanaeste godišnjice od ubistva 71 mlade osobe na tuzlanskoj Kapiji, pres-konferenciju u Tuzli danas su održali predstavnici Udruženja roditelja i nastradale omladine 25. maja 1995. Kapija. Najavili su da će se 25. maja u kristalnoj dvorani Hotela "Tuzla" organizirati okrugli sto «Zašto je pravda spora». Namjera organizatora je da još jednom aktueliziraju slučaj Kapija, ali i pitaju sve nadležne zašto ni jedanaest godina nakon masakra niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin. Najavljen je dolazak predstavnika Tužiteljstva Bosne i Hercegovine i Tuzlanskog kantona, Sekretarija Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju i Helsinškog komiteta za ljudska prava Republike Srpske i Srbije i Crne Gore. Članovi Udruženja roditelja i nastradale omladine 25. maj 1995. – Kapija danas su izrazili i nezadovoljstvo zbog dosadašnjeg odnosa općinske vlasti prema obilježavanju 25. maja, kojeg se sjete samo kada je godišnjica. Zbog toga, tvrde predstavnici ovog udruženja, još nije realiziran projekt Memorijalne sobe u kojoj trebaju biti izloženi eksponati koji će podsjećati na tu kobnu noć 25. maja i ubistvo tuzlanske mladosti.

25.maj je svakako za sve nas Dan žalosti ali bi bilo lijepo kada bi se i zvanično usvojila odluka na Vijeću.

Dijana

Šestogodišnji Adnan ljubio je sliku svoga brata, kojeg nikada nije vidio

Na mramornoj ploči dva reda iznad nasmiješeno je lice Adnana Beganovića. Imao je samo 16 godina. Na Kapiji je bio sa godinu mlađom sestrom Adnom.
- Ona je krenula kući, a on je rekao da će ostati samo još pet minuta - priča njihova majka Zekija.

Slike iz albuma

Adna je danas udata i ima bebu od 2 godine. Beganovićima su ostale uspomene i slike iz porodičnog albuma na kojima je Adnan imao pet godina i na Drini upecao prvu ribu. Da nije bilo granate ispaljene s Ozrena, 21,maja napunio bi 28 godina.
U 42. godini života odlučila sam roditi još jedno dijete. Dala sam mu ime Adnan, da me uvijek podsjeća na mog prvog sina - govori Zekija.
Šestogodišnji Adnan prosle godine na godisnjicu masakra ljubio je sliku brata kojeg nikad nije upoznao.









[Edited by cupo on 23-05-2006 at 01:13 GMT]

Čini mi se prikladnim pa ću ovdje priložiti esej koji sam napisao na prvu godišnjicu kapije:

GORČIN

U našem zvjezdanom kalendaru bila je to jedna od neobičnih godina. Neobična po tome što je bila mirna i spokojna i što naša putovanja po sazvježđima i planetama svekolikog svemira nisu ni bila nešto posebno interesantna, jer već dugo nismo naišli na bilo kakav oblik života, a već se bližilo i vrijeme povratka matici. Odjednom dole pod nama ugledasmo prizor nad kojim i svemir zaćuti. Spustismo se polaganao i neprimjestno i sa strane posmatrasmo.

Pred čudnim oltarom klečalo je biće koje nikada do sada nismo vidjeli. Čudnim voštanim suzama i tijela umotana u tugu kvasila je kocku na kojoj je klečala. Pogled je čas bio zagledan u razvaljenu kocku pod njom, čak u nebo. Činilo joj se da će je iz te razvaljena kocke pod kapijom ugledati njene najdraže oči. I gleda majka i uporno gleda u one komade ispremetane zemlje pod kockom iz koje kao da se hrle poznate ruke u širok, topao i živ zagrljaj djetinji.

I gle, zemlja pred njenim pogledom uzmiče. Širi se, puca, nadima se, bori. Prvi sloj zemlje joj nudi stravičan prizor. Nikakvo čudo nije da se jadnica ovoliko borila da se ne otvori. Stid ju je tuđeg bestida, grize je tuđa savjest, a nekad je baš tu iznad ovog dijela kapije pisalo "Zlo ne stanuje ovdje". Majka se trgnu, jer učini joj se da iz dubine baš čuje to "Ase", "Ase", "Ase" ... Kao da se u njenim očima probudi nova nada pa pogled majčinski presvučen i izapran najiskrenijom suzom, rije kroz zemlju sve dublje i dublje. Pod prvim slojem, pod košmarom "Zla" koje ne stanuje i nikada neće stanovati ovdje, stoljetna tišina i muk koji je samo nama svemircima poznat. Muk, tišina kojom prolaze sjene generacija ovih dobrih ljudi koji i danas hode po zemlji nad njima. Sjene su bijele nevidljive u slanim hodnicima ovdje pod zemljom, ali majka sve vidi i: "Je li to moje tek uzaznalo tamo dolje leži?". A iz dubine ponovno, kao da majku k sebi zove, propara: "Ase ležit ..." i dalje se nije čulo, ali je bilo dovoljno da obodri majku da ne odustane. Bijele odore krenule su za majkom još dublje, i dublje u potrazi za tajanstvenim glasom. Sada je već bilo lakše kretati se, a i zemlja više nije željela bilo šta da sakriva. Njeni su to. Čak ih i grli i vuče i usmjerava ka onom glasu što se sve glasnije iz dubine čuje "Ase ležit vojnik ...". Glas je to već dubok, praiskonski i kao da dolazi dole negdje iz temelja svijeta. Majka mu hrli sva sretna i sad već svjestan njene bliskosti hrli i on njoj. I tu pred majkom, prošavši kroz mnoga stoljeća, na samu kapiju grada izranja orgoman stećak Gorčinov. Jer, "ase ležit vojnik Gorčin" i tu je stoljećima ležao, a njegova, na pozdrav uzdignuta ruka svjedoči da "Zlo zaista ne stanuje ovdje" i da se ovdje nikada ne umire i neće umirati, jer zemlja je ovdje dorbim sjemenom Bosanskim rodila. Jer ovdje će Dobri Bog bosanski uslišiti svaku molitvu, koja dorbu stremi. Ovdje će Dobri Bog bosanski učiniti da svaki licemjer sagori u svom vlastitom stidu. Da, taj Dobri Bog bosanski će se postarati da svu gorčinu majčinskih suza popije onaj koji ju je i posijao.

Majka gleda u bjelinu stećka i kao da prepoznaje ruke svog Gorčina, ali stran joj je mač što Gorčin u onoj drugoj ruci nosi. Nikada njen Gorčin za vojnu nije bio, a vidi ga sada. I Gorčin spušta mač i grli majku i šapće joj: "Majko, ja mač nosim da ga niko ovdje nikada više ne pronosa, ja mač nosim kao opomenu svakom ko pokuša u tebe da dirne. Majko, mnogo je nas dobrih Bosanaca ovdje dole i kada ponovno nad ovom kapijom vidiš rukom Dobrog Boga bosanskog ispisano da "Zlo ne stanuje ovdje" budi sigurna da je to tako. Suze majčinske odjednom stadoše. To Gorčin svojim dahom ih usahnjuje. Stiščući Gorčina do boli, majka pogleda gore ka nebu.

I nebo koje je do maločas teškim, olovnim sivilom pritiskalo ovaj mali trg poče da razmiče olovo oblaka. Obojeno nekakvim čudim plavilom, kombinacijom boja sunca na zalasku i mjeseca na izlasku, kao da daje majci i Gorčinu za pravo. Zlo se rastače potjerano zračenjem dobrih duša bosanskih. Ja, koji stoljećima svemirom brodim, nikada takvo plavetnilo ni na jednom planetu nisam vidio.

Jutro je već. Majka i Gorčin zagrljeni u kamenom zagrljaju osvrću se po kapiji. Na okolnim simsovima dogorjevaju i posljednje sinoćnje svijeće i kao zaustavljene suze stoje nad asfaltom kojim su nekad gazile njihove Nike, Adidaske, Tigerice ... Stoje tako u zraku, kao što su i oni ostali nedorečeni, nezavršeni, ... nezapočeti.

Majka već dobrano obodrena još jednom se zahvali Dobrom Bogu bosanskom, zatim udahnu duboko i izgubi se negdje među kućama koje su grlile trg.

Mi se, isto onako neprimjetno kako smo i došli, polako uputismo ka našem sljedećem odredištu, noseći sa sobom nesvakidašnju priču koju vam upravo ispričasmo i koja nam se duboko u srž urezala. Toliko dobra u zlu nigdje do sada u svemiru nismo pronašli.
 

U znak sjecanja na poginulu mladost Tuzle na Kapiji Udruzenje 25.maj "Kapija" i NK "Tuzla" organizuju III Memorijalni turnir u malom fudbalu "25.maj 95" Kapija

Prijave ekipa traju do 26.maja (petak) do 15,30h.u ulici Stari grad br.1 Tuzla

Izvlacenje ekipa 26.maja u 18h.

Turnir počinje 27.maja (Subota) u 16h i traje do 28.maja 2006.g. Kotizacija iznosi 30KM po ekipi.

Za sve ucesnike obezbjedjene su nagrade. Dodatne informacije mozete dobiti na brojeve telefona: 061-909-878; 061-653-174.





[Edited by cupo on 23-05-2006 at 19:09 GMT]

[Edited by cupo on 23-05-2006 at 19:09 GMT]

11.godina nakon masakra na Kapiji

Sutra se navršava 11 godina od tragedije na tuzlanskoj Kapiji kada je od granate ispaljene s planine Ozren ubijena 71 osoba, čija prosječna dob nije prelazila 21 godinu. Te tragične majske noći ranjeno je 200 mladića i djevojaka. U spomen ubijenim na Kapiji, kod zgrade ispred koje je pala granata velikog kalibra, na zidu na kojem su već ispisani stihovi Maka Dizdara ovih dana uklesana su i imena svih ubijenih da sjećaju i opominju na ovu nezapamćenu tragediju, od koje su Tuzla nikada neće oporaviti. Za sutra su, prema utvrđenom protokolu, planirane komemoracije, polaganje cvijeća i vijenaca na Aleji mladosti i mjestu stradanja na Kapiji. Najavljen je i dolazak tridesetočlane delegacija iz mađarskog grada Pečuha koja će prisustvovati komemoraciji i položiti cvijeće na Kapiji.








Biciklistički klub "Jedinstvo" Tuzla organizira natjecanje učenika osnovnih i srednjih škola u biciklizmu u disciplini ciklokros pod nazivom "Memorijal Tuzlanske mladosti". Natjecanje će se održati sutra, s početkom u 14 sati, na području oko Panonskog jezera. Natjecanju na kojem se očekuje sudjelovanje oko 250 učenika odvijat će se na kružnoj stazi, kombinirano po asfaltnoj, travnatoj i šljunkovitoj podlozi. Najuspješnijim natjecateljima će biti uručene medalje i diplome. Rezultati koje postignu učenici škola na tom natjecanju uzet će se u obzir kao postignuća pri vrednovanju rada škola. Suorganizatori natjecanja "Memorijal Tuzlanske mladosti" su Sportski savez Tuzlanskog kantona i preduzeće "Panonika" d.o.o. Tuzla.



[Edited by cupo on 24-05-2006 at 18:32 GMT]

[Edited by cupo on 06-05-2009 at 02:19 GMT]

Dosao si ovdje Gdje je najnezahvalnije bilo doci
Ovdje gdje je najludje bilo stici
Ovdje...gdje je ipak najjunackije bilo nici
Jer ovdje se ne zivi samo da bi se zivjelo
Ovdje se ne zivi samo da bi se umrlo
Ovdje se i umire
Da bi se
Zivjelo


Na danasnji dan, prije jedanaest godina, srpski fasisticki agresor je granatom ispaljenom sa Ozrena usmrtio 71 tuzlansko dijete, a preko 150 ranio. Prosjek godina poginulih 3-30. Najmladja zrtva cetnickog divljanja je Sandro Kalesic nepune tri godine. Zlocin nad mladoscu Tuzle vrhunac je ponora patoloskog izuzetka ljudske svijesti. Dublje, gore, stravicnije, monstruoznije, kukavickije – ne postoji. Ne postoji ni rijec kojom se da iskazati zlocin nad mladoscu Tuzle, nad gradom i ljudima rodjenim da postuju sve, bez obzira na razlicitosti tuzlanskog jedinstva. I suze su nemocne, jer je bol dublja od okeana suza. Mocno je jedino pamcenje, jer jedino ono moze biti brana protiv naseg dobrodusnog iluzionizma, protiv vjerovanja da je dobrota naseg okruzenja istovjetna dobroti nas samih.





Zemlja je smrtnim sjemenom posijana, ali smrt nije kraj, jer smrti zapravo i nema, i nema kraja, smrću je samo obasjana staza uspona od gnijezda do zvijezda...




Te noći nisu pucali na grad, pucali su nam u Sulejmana odhranila majka, u zlatno sunce selam ces mi materi, pucali su nam u dusu, u pjesmu, u sjajni mjesesev srp, pucali su nam u tanku obrvicu djevojacku, u zjenicu oka su nam pucali, pucali su nam u levhe i mihrabe i ubijali snene i zaljubljenje, ubijali zudnju da se spoje sve obale svijeta...Ugasili su nam vid i svjetlost u bisernim ocima i zamutili najbistrija jezera u nasim ocima. Te noći tuzlanska kapija bila je rodno mjesto tuge nad tugama, pjesme nad pjesmama, kletve nad kletvama...

Pamtite i opominjite da nam se Vase Miskina, Markale, Kozara, Foca, Stupni Dol, Omarska, Srebrenica, Musala, Tuzlanska "Kapija" i sve druge bosanske i sve hercegovacke kapije nikom i nikada ne ponove..



«Večeras ćemo za njih voljeti prijatelju moj, večeras stisnimo ruke pogledajmo u nebo vinimo se zajedno do zvijezda, osjetimo dodir neba, dodir stvarnosti jer tako malo treba, prijatelju moj, tako malo da izbrišemo trag prošlosti, večeras volimo za one, koji više voljeti neće, osjetimo za njih miris proljeća koje se budi, dodirnimo sunce i oblak kraj njega pruži mi ruku jer tako malo treba...

Probudimo noćas usnule duše neka sve granice pred njima se ruše, neka osjete strast života i radost koja iz oka sja...

Večeras ih povedimo u kolo sreće i zaigrajmo zajedno, jer večeras ćemo prijatelju moj, večeras ćemo za njih voljeti prijatelju moj..»



Imena, prezimena i starosna dob poginulih

Abulismail Suzan 15
Ahmetasevic Edina 20
Alagic Elvis - Enko 17
Alispahic Admir 24
Atikovic Lejla 14
Bakalovic Asmir 19
Beganovic Adnan 16
Bojkic Damir 27
Boric Indira 36
Bosnjakovic Ilvana 17
Brguljak Elma 20
Bucuk Lejla 16
Cajic Sanja 18
Causevic Selma 17
Cekic Amir 21
Cerimovic Almasa 19
Cirak Samir 18
Djapo Amir 20
Cerimovic Almasa 19
Vantic Azur 19
Dedic Zada 20
Djedovic Razija 19
Djusic Suzana 14
Djuzel Amir 26
Fatusic Muris 15
Hadzic Ago 20
Hakic Hamdija 48
Hasanovic Senad 26
Hasicic Semsa 20
Hidanovic Alem 19
Hodzic Nedim 30
Hrustanovic Hasan 25
Hujdurovic Adnan 18
Huric Elvira 16
Jahic Almir 18
Joguncic Azur 24
Kalesic Sandro 2
Kantor Franc 24
Kurbasic Damir 20
Kurbegovic Vanja 17
Kurtalic Vesna 15
Marinovic Pera 37
Markovic Nenad 19
Mehanovic Sulejman 28
Mehinovic Amira 21
Mehmedovic Edin 19
Memic Edisa 19
Milic Adrijana 17
Mujabasic Edin - Mony 21
Mujanovic Neset 20
Mujic Samir 28
Murselovic Elvir 23
Mustacevic Saban 29
Ninic Dijana 20
Nuhanovic Selma 17
Okanovic Indira 16
Ponjavic Rusmir 20
Rahmani Raif 22
Ramic Fahrudin 34
Rekic Nedim 27
Rosic Jasminko 32
Zaimovic Adnan - Garo 27
Salamovic Senahid 25
Sarajlic Edhem 20
Sarajlic Jasminka 23
Sisic Armin 19
Sisic Nihad 19
Slijepcevic Asim 20
Stjepanovic Savo 25
Jezidzic - Stojcic Jelena 44
Tadic Ilinka 53









Šemsa Mehinović majka rahmetli Amire Mehinović to veče je smogla snage da kaže cijelom svijetu ˝Ljudi četnici mi ubiše i drugo dijete˝. Agencija «Reuters» je zabiljezila taj momenat u tuzlanskoj bolnici.

http://rapidshare.de/files/12415996/Video.AVI.html


Agencija «Reuters» je zabiljezila i mjesto masakra odmah nakon pada granate

http://rapidshare.de/files/21296004/snimak3.AVI.html

http://rapidshare.de/files/21296542/snimak2.AVI.html







[Edited by cupo on 25-05-2006 at 01:17 GMT]