Cupo,sve ove price sam ranije citala ,gledala slike ,slusala o tome ,svaki put kazem necu vise ,hocu da taj maj nekako preskocim ali ne znam ni ja kako svaki maj ista prica .

Neki se u mene strah uvuce ,strah od smrti ,svega ,pa mislim kako je covjek mali ,mala mrva koji ne moze ni zamisliti kakva sudbina neke ili njega moze zadesiti .
Toliko borbe u zivotu ,toliko nerviranja oko nekih sitnica a sve nestane u trenu .
Stvarno se pocnem gubiti u tom silnom bezmislenoscu mnogo cega .
Cesto mislim na taj 25. maj ,nikad nisam Kapijim prosla da se ne sjetim sta je tu bilo ,sretnem nastavnika Harisa iz osnovne skole ,pa ga jedva pozdravim ,kcerka mu je poginula ,sretnem Irenu ,majku malog Sandra pa pognem glavu ,ne znam zasto ,kao da sam ja kriva sto je dijete izgubila.

Sjetim se da sam ja 25.maja bila trudna ,mjesec i po pred porod ,sjetim se kako su tu noc kola jurila prema Kapiji ,pomagali su ljudi ,davali su krv ,svi sjedinjeni u bolu za mladim Tuzlacima ,koji su lezali u bolnickom holu jedno do drugog.

Toliko je to zalosno da stvarno ne mogu shvatiti zasto se takve stvari desavaju .
Sudbina ,cudna sudbina je tako htjela da budu dole i oni koji nisu nikad izlazili a da odu bas par minuta prije granate oni koju su cesto tu bili ,da bas tada neki budu bolesni da bas tada nekome bude mrsko ,sve kao da je zapisano .

Moj djed ima obicaj reci ,ako volite pokazite tu ljubav ,ko zna hocemo li imati drugu priliku ,ne mrzite nikoga ,probajte ga shvatiti.
A kako ne mrziti ove koji su ovo mogli uraditi ?

e bas sam sad na dnu ,pozdrav svima

Svaki put kad citav ove tekstove nemogu da spavam sve su mi slike pred ocima mladosti i meni dragih osoba i razmisljam ,sta bi da su oni sada zivi kako bi izgledali da li bi im se zelje u zivotu ispunile i sve tako u krug po citav dan sam opsjednuta ovim tekstovima.

Neka pocivaju u miru...

Svaki put kad odem na Slanu Banju, nekakva je zlokobna tišina u čitavom kompleksu. Dopire do uha smijeh djece koja se igraju, ali je i on tih, izobličen i strašan. Čini mi se da i on zna dokle treba da se čuje...
Čak i moja petogodišnja kćerka ušuti, pusti glavu i mirno hoda...Jednom me je upitala "imaju li oni svoju djecu?", nisam znala šta da joj odgovorim. Pomislila sam da djeca znaju bolje objasniti i reći ono što mi mislimo...jednostavno, s malo riječi objasniti trenutak...
Hvala ti Cupo

Znam tvoje lice,znam u srcu ko te nosi,znam da se sad umivas u krvlju,a ne u rosi.Svako zivi u tebi i gleda ljepote tvoje,sada je oruzje zakletva istine se ne boje.Znam zemljo moja oci tvoje razumijem sta hoce da kazu,ali neka ih neka ceka ih pravda stidice se oni sebe sto svoj narod lazu.Tvoje sume prepune su ljudi ima ljudi,a ima i zvijeri hoce zemljo Bosno moja hoce neko samnom da te dijeli.Moje srce ispunjeno tobom polovit ga nemogu i nece,jer dok ja zivim Bosno moja i za tebe bice srece.Tvoja djeca nemaju brizno djetinjstvo san na oci nemoze da im dodze nema ko vise da im prica bajke,ocevi ratuju,a strahuju majke.Krv je prosuta poljima i zemlja pije krv,ali je upiti nemoze svuda su lokve krvi suza nasom zemljom zebnja se pruza.Nema sela nema grada gdje nije pala smrtonosna granata.

Znas Cupo ,nekad se pitam da oni koji su poginuli mogu da govore sta bi bilo to sto bi se njima svidjalo ,na koji nacin da ih se neko sjeti ,da ih spomene .
Gotovo svaki zlocin ,masakar koji se desio u ratu koristi se za skupljanje politickih poena ,pa nekada neko spominjanje bude i neukusno .
Ovo kako ti ovaj topic sredjujes ima mjeru i bas se vidi da si unio sebe, da to radis ono od srca , s emocijama .
Ne znam moze li se reci da su ove slike prekrasne ,obzrom sta je slikano ali jesu ,ja sam se najezila dok sam sve pregledala .
Svaka ti cast i na slikama i na hrabrosti ja gore ne bih smjela nocu proci .

Naka slika ,neka vide oni koji se nekada prave coravi .

Pozdrav Cupo tebi, i ne mogu ti napisati koliko sam ti zahvalna (a i mnogi ovdje na forumu) na tvom nesebicnom trudu, zalaganju i jednostavnoj ljudskoj dobroti koju si ulozio u ovu temu. Tvoje slobodno vrijeme i sav ovaj trud je neprocjenjiv i zaista jos jedno neizmjerno HVALA

Danas se gradjanima BiH kao i Tuzle obratio omladinski parlament Tuzla. Omladinski parlament je uputio konkretan zahtjev vladi Bosne i Hercegovine od kojih se zahtjeva da se masakr koji se dogodio na Kapiji otrgne od zaborava i da se jasno i glasno kazu imena pocinoca tog kaznenog djela u kojem je stradao 71 mladi tuzlak. Dalje se kaze, krajnje je vrijeme da se stane u kraj srpskim medijima koji i dalje propagiraju laz i neistinu o zlostavljanju Srba u Tuzli. Konkretan primjer Bijeljinska televizija. I da se konacno kazne oni koji su pocinili zlocin na Kapiji.

Udruzenje zena Tuzla takodje se oglasilo saopstenjem za javnost u kojem se kaze: Umrli su samo zato sto su htjeli da zive. Pitamo Zasto Zasto jos niko nije kaznjen za taj cetnicki masakr nad omladinom Tuzle. Na kraju saopstenja se navodi da se vise nikad i nikome ne dogodi Kapija.


U Tuzli se u povodu tragicnih dogadjaja na Kapiji odvija niz memorijalnih aktivnosti kao sto su sahovski turnir na Kapiji, memorijalni plivacki turnir u cast rahmetli Samira Ciraka kao i stonoteniski turnir u cast rahmetli Elvisa Alagica.

Za 28 i 29 maj biciklisticki klub Zmaj od Bosne najavljuje memorijalnu utrku ulicama Tuzle poznatiju pod nazivom 25.maj u cast poginule mladosti.

ovako je Kapija izgledala prije 9 godina







[Edited by cupo on 24-05-2004 at 19:51 GMT]

Kapija veceras

neka im je rahmet dusama