Zabovavili ste jednog od najvecih svih vremena...

 

on kao i messi,jos uvijek igraju za barcu,samim tim se ne mogu za sada naci na ovom spisku.kada napuste barcu,ulijecu iste sekunde

citat:

---

primus inter pares wrote:
RONALDO DE ASSÍS, ´RONALDINHO´


The Brazilian striker was born at Porto Alegre (Brazil) in 1980. In his five seasons at the club he became one its greatest ever footballers and made a decisive contribution to winning two League titles and the Champions League.

Ronaldinho came to Barcelona in the summer of 2003 to head the new club project which began with Frank Rijkaard as manager. The man who was to wear the number 10 shirt for Barša for five seasons immediately thrilled fans with his imaginative play which led to moves that very few footballers could aspire to.

fcb-r.societat.jpgDuring his time at Barša he scored 94 goals in competitive matches even though he also stood out as a passer of the ball. With him leading the team on the pitch, Barša experienced some of the best times in its history, winning two back-to-back League titles and above all the Champions League in an unforgettable final on 17 May 2006 in Paris. Also memorable was the standing ovation he received at Santiago Bernabéu after scoring two magnificent goals in the 3-0 win against Real Madrid on 19 November 2005.

While at Barša he also won top international awards such as the FIFA World Player (2004 and 2005) and the Golden Bal(2005).

The Numbers
Seasons at the club: 2003-2008
Games: 250
Goals: 110
Titles:
2 Leagues (2004/05, 2005/06)
1 Champions League (2005/06)
2 Spanish Super Cups (2005/06, 2006/07)
3 Catalonia Cups (2003/04, 2004/05, 2006/07)

---

The anthems-Himne (Sve Barcine Himne)



It has become a fully established club tradition that in the build up to games at the Camp Nou, the club anthem, called ‘El Cant del Barša´ is played on the stadium loudspeaker system, and all the fans sing along in unison.

It was first performed on November 27, 1974, before the game that marked the end of the 75th anniversary celebrations. A choir of 3,600, conducted by Oriol Martorell, gathered on the pitch for the very first public performance of the new anthem. The words were written by Josep Maria Espinàs and Jaume Picas, and the music was composed by Manuel Valls. The song quickly grew in popularity. The fans loved the fact that they could clap their hands in time to its catchy rhythm, and the words perfectly depicted the values of supporting Barša, especially the spirit of welcoming outsiders into Catalan society, a spirit that is reflected all the way through the club membership.

However, this is not the only anthem the club has had over the years. The first was unveiled on February 18, 1923, with words by Rafael Folch i Capdevila and music by Enric Morera. It was performed by the Orfeó Gracienc choir, for the first time at the old Les Corts stadium as part of Catalan football tribute to Joan Gamper. In keeping with the grandiloquent mood of the times, the words described the relationship between “sport and the Catalan nation ”.

Anthem 1923 http://www.fcbarcelona.com/web/downloads/himnes/track_03.mp3

Later, on occasion of the 50th anniversary, Esteve Calzada wrote the words for a new anthem, which was set to music by Joan Dotras. It was called ´Barcelona, sempre amunt!´ (‘Always up with Barcelona!), and despite the political climate of the period, it was written in Catalan.

Anthem 1949 http://www.fcbarcelona.com/web/downloads/himnes/track_04.mp3

Josep Badia, in 1957, also used Catalan in the words to a third anthem, ´Himne a l’Estadi´ (Anthem for the Stadium’), for the inauguration of the Camp Nou. This was the first time that the word ´Barša´ appeared in a club anthem, for which the music was composed by Adolf Cabané.

Anthem 1957 http://www.fcbarcelona.com/web/downloads/himnes/track_05.mp3

‘El Cant del Barša´ has been so successful that all the previous anthems were soon forgotten, even ´Himne de l’Estadi´, which was the official tune in 1974. And it has now become such a part of club tradition that 30m years later, nobody could possibly imagine there to be any need for a new anthem. An anthem was written for the Club Centenary, called ´Cant del Centenari´, first performed on September 22, 1998, with words by Ramon Solsona and music by Antoni Ros Marbà, but it was made clear from the start that the song was only going to be used within the context of those celebrations.

Anthem 1974 (the current anthem)-Zvanicna himna
http://www.fcbarcelona.com/web/downloads/himnes/track_07.mp3

Anthem Centenary http://www.fcbarcelona.com/web/downloads/himnes/track_01.mp3



MES QUE UN CLUB

[Edited by primus inter pares on 26-03-2009 at 19:55 GMT]

Buduća legenda

!

FC BARCELONA
HISTORIJA KLUBA


FC Barcelona

U kasnim 1800-tim Joan Gamper i jos deset entuzijasta igrali su nepoznati sport nazvan "foot-ball". Kad je Gamper krenuo osnovati Barcelona Football Club, 29. studenoga 1899., tesko je mogao zamisliti dogadjaje koji ce uslijediti!
Tijekom nekih od, za Kataloniju, najtezih godina, zastava je predstavljala nade naroda za slobodom, a danas je ta ista zastava simbolicna veza koja nastavlja predstavljati vezu izmedju jednog posebnog kluba i njegovih navijaca.
U vise od 100 godina postojanja, klub je prozivljavao trenutke slave i tragedije, kroz dobra i losa vremena, kroz epske pobjede i slamajuce poraze. Svaki od ovih momenata je doprinio oblikovanju Barcelone u apsolutno jedinstven klub kakav je danas.
Barcelonin renome moze se, dijelom, pripisati impresivnoj statistici, ali drugi znacajan faktor je zasigurno to sto je Barcelona jedan od najvise "ukrasenih" timova na svijetu. S iznimkom Interkontinentalnog Kupa, u Barceloninoj trofejnoj dvorani moze se naci svaki trofej koji su bili u mogucnosti osvojiti. Na vrhu te impresivne kolekcije je naslov prvaka Europe, osvojen u finalu na Wembleyu koje je uslo u povijesne knjige.
Uz to sto su osvojili naslov prvaka, Barcelona je takodjer u zavidnoj poziciji stoga sto su jedini klub u Europi koji je bio sudionikom Europskih kupova svake sezone jos od 1955. kad su natjecanja pocela. Njihova velika kolekcija Europskih trofeja takodjer ukljucuje Kup Pobjednika Kupova, koji je klub osvojio cak 4 puta - sto ga cini neospornim kraljem. Barcelona je takodjer prikupila 4 Kupa UEFA, dva od njih iz vremena kad se jos zvao Kup Velesajamskih Gradova.
Naravno, Barcelona vlada i u Spanjolskoj kao i u Europi i nijedan drugi spanjolski klub se ne moze izjednaciti sa 24 trofeja Kupa Kralja.
Sto se tice spanjolskog prvenstva (povijesno jednog od najtezih natjecanja za klub), Barcelona slavila stogodisnjicu sa 16 ligaskih naslova. 6 od njih osvojeno je u zadnjih deset godina 20. stoljeca.

1898.-1922


Hans Gamper je uspostavio klub koji je postepeno trasirao put u Katalonsko drustvo. Ovaj dio govori vise o ranim danima kluba, njegovom putovanju preko razlicitih ngometnih terena i najranijim simbolima FC Barcelone, kao sto je klupski grb i dres.
Poslovni covjek Hans (Joan) Gamper, rodjen u Winterthuru 22. sijecnja 1877., bio je covjek koji je odlucio osnovati nogometni klub u Barceloni, stavljajuci oglas u lokalni sportski magazin 22. listopada 1899., u kojem je trazio igrace. Gamper, poznat u Barceloni kao Joan, preselio je u Katalonsku prijestolnicu 1898. iz poslovnih razloga i samo mjesec dana nakon objave oglasa, 29. studenoga 1899. predsjedao je prvim klupskim sastankom u Gimnas Soleu. Zajedno sa Gamperom, Gualteri Wild, Lluis d´Osso, Bartomeu Terradas, Otto Kunzle, Otto Maier, Enric Ducal, Pere Cabot, Carles Pujol, Josep Llobet, Joh Parsons i William Parsons su prisustvovali tom povijesnom okupljanju. Na sastanku je osnovan klub i Englez Gualteri Wild je postao prvi predsjednik, kombinirajuci svoje izvrsne duznosti sa igrackim vjestinama, buduci je Wild, kao i ostatak osnivaca, bio prije svega igrac.

Prvi dresovi
Od pocetka, igraci su nosili slavne plavo-crvene dresove, pola dresa je bilo jedne boje, pola druge, sa rukavima suprotne boje i bijele gacice.

Prvi klupski grb
Na pocetku svoje povijesti, klub je dijelio grb sa gradom, kao demonstraciju svoje odanosti gradu. Kasnije, 1910., odbor je odlucio da klub treba svoj vlastiti grb i organiziran je natjecaj da se izabere najbolje dizajnersko rjesenje na kojemu je pobijedio anonimni clan koji je dizajnirao sadasnji oblik.

Prva utakmica
U svojoj prvoj utakmici, Barca je igrala sa timom sacinjenim od Engleskih useljenika iz Bonanove (poznate i kao Turo Park). Engleski tim, koji je zapravo ukljucivao dio igraca Barce, je pobijedio 1-0.


Prvi teren
Dok je Barca u svojim pocecima trazila stalni dom igrali su na igralistu Hotel Casanovas (1900), la carretera d´Horta (1901.), el carrer Muntaner (1905) i carrer Industria, sto je bilo prvo igraliste u vlasnistvu kluba i ciji je kapacitet bio 6000 na dvorednim tribinama, jedinstvenim u svoje vrijeme. Igraliste je sluzbeno otvoreno 14. ozujka 1909., u vrijeme kad je klub vec poceo skupljati naslove, osvojivsi Kup Macaya 1901./02. i Katalonsko Prvenstvo 1904./05. i 1908./09. Klub je zatim osvojio Katalonsko Prvenstvo 1909-10, 1910-11, 1912-13, 1915-16, 1918-19 1919-20, 1920-21 and 1921-22, i spanjolsko Prvenstvo 1909-10, 1911-12, 1912-13, 1919-20 i 1921-22, dok su uzivali u prvom periodu sportske i drustvene ekspanzije.

1922.-1957., Les Corts
Stadion Les Corts, otvoren 1922., postao je pozornica za rast kluba kroz zlatno razdoblje (1919.-1929.). Ovo divno razdoblje je bilo iznenada prekinuto Gradjanskim ratom i posljedicama koje su ga pratile. Medjutim, stadion Les Corts je prozivio jos jedno sjajno razdoblje, u kojem je Barca osvojila 5 kupova.

Pocetak Slavnih Godina - El Camp dels Corts
Desetljece izmedju 1919. i 1929. se smatra zlatnim razdobljem za klub, kad su u klub stigli igraci poput Samitier, Alcantara, Zamora, Sagi, Piera i Sancho, cije su vjestine odusevljavale publiku i klub se poceo identificirati sa Katalonskim nacionalizmom tijekom posebno teskog razdoblja. 20. svibnja 1922. bila je inauguracija novog Les Corts igralista, koji je ubrzo postao poznat kao "katedrala nogometa". To je bio predivan stadion kapaciteta 30000 gledatelja, sto je kasnije udvostruceno na 60000. Na proslavi 25-te obljetnice kluba, 1924., koja je oznacena slavnim posterom kojega je nacrtao umjetnik iz Valencie Josep Segrelles, FC Barcelona je imala 12207 clanova i buducnost kluba je izgledala svijetlo. Pet godina kasnije, u sezoni 1928./29. Barca je osvojila prvi od mnogih naslova prvaka spanjelske, donoseci vrhunac periodu u kojem su pokorili Katalonsko Prvenstvo 1923./24., 1924./25., 1925./26., 1926./27. i 1927./28. i spanjolsko Prvenstvo 1924./25., 1925./26. i 1926./27.

Ova zadnja pobjeda dosla je nakon dva ponavljanja utakmice sa Real Sociedadom i herojske izvedbe Barceloninog golmana Franza Platka, koji je kasnije slavljen u pjesmi Rafaela Albertia.

Teska vremena
Sredinom slavnih 20-tih, Barcelona je pretrpjela pretecu nesportskih sukoba koji ce obiljeziti sljedece desetljece. 14. lipnja 1925., tijekom diktature Prima de Rivere, publika je na utakmici u cast Orfea Catalana izvizdala spanjolsku drzavnu himnu, a za kaznu vlada je zatvorila stadion na 6 mjeseci, sto je kasnije skraceno na tri mjeseca i prisilila Gampera da odustane od predsjesnicke funkcije. Pet godina kasnije, 30. lipnja 1930., osnivac kluba je umro. Iako su i dalje u svojim redovima imali dobre igrace, klub je usao u jedno negativno razdoblje i period u kojem su politicki sukobi zasjenili sportske dogadjaje. Barcelona se suocila sa krizom na tri fronta: financijskom, drustvenom, sa stalnim opadanjem broja navijaca, i sportskom, gdje, unatoc tome sto su bili prvaci Katalonije u sezonama 1929./30., 1930-31, 1931./32., 1934./34., 1935./36. i 1937./38., nisu uspjeli ostvariti nikakav uspjeh na nivou cijele Spanjolske.

Efekti civilnog rata
Mjesec dana nakon sto je zapoceo civilni rat, predsjednik Barcelone Josep Sunol ubijen je od strane Francovih vojnika u blizini Guadalajare. Nasrecu, ekipa je bila na turneji po Meksiku i USA, sto je, iako je financijski spasilo klub, takodjer rezultiralo i time sto je pola momcadi zatrazilo azil u Meksiku i Francuskoj. 16. ozujka 1938. fasisti su bacili bombu na klupske prostorije i uzrokovali ozbiljne stete. Nekoliko mjeseci kasnije, Barcelona je pala pod fasisticku okupaciju i, kao simbol katalonskog nacionalizma, klub, sada sa samo 3486 registriranih clanova, suocio se sa ozbiljnim problemima. U ozujku 1940. bliski suradnik Francovog rezima, Enric Pineyro, proglasen je predsjednikom kluba. U isto vrijeme, ime kluba promijenjeno je iz anglikanskog originala Futbol Club Barcelona u vise spanjolsku verziju Club de Futbol Barcelona (promjena koja je ponovno vracena tek 1973.) i cetiri crvene linije sa katalonske zastave na grbu su pretvorene u dvije, a vracene su 1949.

Od jedva osiguranog opstanka do osvajanja Copa Latin (1949.)
Tijekom 40-tih godina, klub se postepeno oporavio od krize koja ih je skoro odvela u drugu ligu 1942., iako su iste te sezone osvojili spanjolski kup. Tijekom sljedece sezone u skandaloznoj utakmici protiv Reala igraci Barcelone dobili su prijetnje od policije i suca, te je Pineyro, podrzavatelj fasistickog pokreta, ali uistinu razocaran tretmanom njegovih igraca, podnio ostavku na predsjednicku funkciju. Nakon sto su osvojili naslove prvaka u sezonama 1994./95., 1947./98., i 1948./49., kao i Copa Latina 1949., izgledalo je kao da je klub ostavio sve probleme iza sebe. Sa igracima poput Cesara, Basore, Curta, brace Gonzalvo itd. Barca je proslavila 50. obljetnicu, a klub navijaca je narastao do broja 24893.

Kubala i pet trofeja
S dolaskom Ladislava Kubale u lipnju 1951. ubrzo je postalo jasno da je klub prerastao tadasnji stadion Les Corts. Izmedju 1951. i 1953. Barcelona je osvojila svako natjecanje u kojem su sudjelovali - prvenstva Spanjolske 1951./52. i 1952./53., kup Spanjolske 1951., 1952. i 1953. Tijekom sezone 1951./52. klub je osvojio pet naslova: spanjolsko prvenstvo, spanjolski kup, Latin kup Eva Duarte i Martin Rossi trofej.

1957.-2002., Camp Nou
Ladislav Kubala bio je prevelika figura za stari stadion Les Corts i klub je 1957. godine otvorio vrata novog stadiona Camp Nou. Neki od najvecih svjetskih igraca gazili su njegovim terenom (Kubala, Cruyff, Maradona, Schuster, Ronaldo...), a 90-tih je bio popriste nekih od najspektakularnijih utakmica ikad odigranih, zahvaljujuci nezaboravnom "Dream teamu". Kako se klub razvijao, tako je i stadion prosirivan i unapredjivan.

Novi stadion
Nesretna klima stvorena aferom oko Di Stefana, zbog cega je Argentinac na kraju potpisao za Real , dovela je do odlaska predsjednikakluba Enrica Martija Carreta. Njegov nasljednik, Francesc Miro-Sana ulozio je svu svoju energiju u izgradnju novog stadiona, koji je otvoren 24. rujna 1957. Novi stadion imao je kapacitet od 90 000 mjesta i bio je savrsen dom za klub koji je upravo osvojio spanjolski kup i dosao do brojke od 40 000 clanova. Sa Heleniom Herrerom na klupi, ekipa sa odlicnim igracima poput Kocsisa, Czibora, Evarista, Kubale, itd. osvojila je spanjolsku ligu u sezonama 1958./59. i 1959.760. Na nesrecu, sezdesete nisu znacile nastavak kontinuiteta uspjeha i Barcelona je osvojila samo tri trofeja tijekom tog desetljeca. Unatoc tome, klub se sve vise identificirao sa katalonskim drustvom tog vremena i postao je poznat kao "nesto vise od kluba" zbog svoga drustvenog znacaja. Klub je ponovno postao zariste nacionalnih osjecaja tijekom diktatorskog razdoblja, koje je sputavalo svaki drugi oblik iskazivanja katalonskog identiteta.

Dolazak Johana Cruyffa
Barca je 1971. osvojila spanjolski kup, u okviru sportskog drustva zapocela je izgradnja dvorane Palau Blaugrana i klizalista. Dvije godine kasnije, 1973., dovodjenje nizozemske legende, Johana Cruyffa stavilo je tocku na sjajnu napadacku liniju koju su sada cinili Rexach, Asense, Cruyff, Sotili i Marcial, sto je dovelo do osvajanja lige u sezoni 1973./74. U godini kada je klub slavio 75. rodjendan broj clanova navijackog kluba porastao je na 69 556, sto je Barcelonu ucinilo najpopularnijim sportskim klubom na svijetu.

Era Josepa Luisa Nuneza
1978. klub je ponovno osvojio spanjolski kup, a u to vrijeme predsjednik je postao Josep Luis Nunez, sa jasnom namjerom potpune renovacije i reizgradnje unutar kluba. Klub je poceo znacajan period rasta i financijske stabilnosti, a rastao je i broj clanova. Napravljena su poboljsanja na stadionu i, sto je najvaznije, stigli su uspjesi na sportskom planu. Pred 30 000 Katalonaca koji su prisustvovali finalu, Barcelona je 1979. osvojila Kup Europskih pobjednika kupova, a zatim prvenstvo Spanjolske pet godina kasnije, pod vodstvom Terryja Venablesa. Od 1990. do 1994. pod vodstvom Johana Cruyffa, Barcelonin "Dream team" osvojio je pet uzastopnih naslova prvaka Spanjolske i naslov prvaka Europe 1992. na Wembleyu. Zatim je stigao Bobby Robson, pod cijim su vodstvom ponovno osvojili Kup pobjednika kupova 1996. i Superkup 1996./97., a nakon njega drugi Nizozemac, Luis van Gaal, koji je donio naslove prvaka u sezonama 1997./98. i 1998./99., u sezoni kada je klub nakon 39 godina osvojio duplu krunu u Spanjolskoj.

Imena poput Miguelija, Sancheza, Carrasca, Schustera, Urrutija, Maradona, Zubizarrete, Linekera, Bakera, Begiristaina, Amora, Koemana, Laudrupa, Ferrera, Stoitxkova, Guardiole, Romarija, Sergija, Abelarda, Ronalda, Luisa Enriquea, Figa, Rivalda, Kluiverta, Puyola i Saviole sudjelovali su u ovom sjajnom uspjesnom razdoblju. Proslava stotog rodjendana kluba poklopila se sa dolaskom novog predsjednika Joana Gasparta, ciji su napori ponajprije usmjereni na dovrsenje novog trening centra "Ciutat Esportiva Joan Gamper" u predgradju Sant Joan Despi.

2003.- , Barcelona u 21. stoljecu
Barcelonin jedinstven drustveni polozaj nastavlja postajati sve vazniji. Barcelona je jedini klub koji se uspio svake godine plasirati u neko od europskih natjecanja jos od njihovog uvodjenja 1955., najuspjesniji su sa cetiri osvojena naslova pobjednika Kupa kupova, a takodjer i vodeci po broju osvojenih kupova Spanjolske, 24. Barcelonu na pocetku 21. stoljeca u nove pobjede predvode trenutno ponajbolji svjetski nogometas Ronaldinho, najbolji africki napadac Eto´o, zatim domace snage poput Puyola, Xavyja i vratara Victora Valdesa, a na klupi je jos jedna nizozemska legenda Frank Rijkaard.
Trofeji:

Liga prvaka: 1991-92
Kup pobjednika kupova: 1978-79, 81-82, 88-89, 96-97
Kup velesajamskih gradova: 1957-58, 59-60, 65-66
Europski Superkup: 1992-93, 97-98
Prvaci Spanije: 1928-29, 44-45, 47-48, 48-49, 51-52, 52-53, 58-59, 59-60, 73-74, 84-85, 90-91, 91-92, 92-93, 93-94, 97-98, 98-99, 04-05
Pobjednik spanjolskog Kupa kralja: 1909-10, 11-12, 12-13, 19-20, 21-22, 24-25, 25-26, 27-28, 41-42, 50-51, 51-52, 52-53. 56-57, 58-59, 62-63, 67-68, 70-71, 77-78, 80-81, 82-83, 87-88, 89-90, 96-97, 97-98
Spanjolski Superkup: 1983-84, 91-92, 92-93, 94-95, 96-97, 05-06
Spanjolski Liga kup: 1982-83, 85-86
Latin kup: 1948-49, 51-52
Prvaci Katalonije: 1901-1902, 04-05, 08-09, 09-10, 10-11, 12-13, 15-16, 18-19, 19-20, 20-21, 21-22, 23-24, 24-25, 25-26, 26-27, 27-28, 29-30, 30-31, 31-32, 34-35, 35-36, 37-38
Pobjednik Kupa Katalonije: 1990-91, 92-93, 99-00, 03-04 i 04-05

Reakcije igrača nakon pobjede nad Bayernom


Nakon jučerašnje pobjede nad Bayernom igrači Barcelone su bili raspoloženi ali ujedno i oprezni sa izjavama. Kao i obično, igrači su davali oprezne komentare jer poštuju Bayern iako je prednost iz prvog susreta od 4:0 ipak velika i teško je očekivati da Bayern može iznenaditi Barcelonu, ili da ovakav tim koji u napadu ima Messija Eto´oa i Henrya može da odigra utakmicu a da ne postigne pogodak. Koliko je snažan napad Barcelone govori i statistika koja kaže da je jedino Bayern postigao više pogodaka od zbira golova koji su postigla samo trojica igrača Barcelone (Eto´o Messi Henry), ukupno 19. Messi je najefikasniji napadač u ovom takmičenju sa osam postignutih pogodaka, dok su Henry i Eto´o postigli 6 odnosno 5 golova.


Yaya Toure : Barcelona je najbolji tim u Europi

"Svi su mogli vidjeti jedan kompaktan tim koji igra lijepo efektno i zabija mnogo golova. Naš napadački trio je najbolji na svijetu."



"Bayern je jedan od boljih timova u Europi i biće nam teško u drugoj utakmici. Imamo trenera koji nam daje mnogo samopouzdanja i vodi ovu ekipu prilično dobro i nije jednostavno raditi taj posao kada imate toliko kvalitetnih igrača koje treba ukomponovati u jednu cjelinu."

"Kazneni udarac je po meni bio čist. Trener je bio jako ljut zbog nedosuđenog penala i isključenja ali je i razumljivo s obzirom da smo 3 utakmice do finalnog susreta i svi su nervozni."

"Igramo na tri fronta i teško je igrati na istom nivou konstantno. Real Madrid nas prati u ligi a mi već imamo tešku utakmicu protiv Recreativo Huelve. Moramo se boriti i nastaviti s pobjedama jer želimo da osvojimo domaće prvenstvo."

Andres Iniesta : Barcelona mora odigrati dobro u uzvratnoj utakmici u Minhenu

"Idemo u Njemačku sa dobrim rezultatom ali ćemo morati odigrati dobru utakmicu da bi osigurali prolaz. Moramo pokazati isti pristup igri kao na Camp Nou. Mi ćemo ići tamo da odigramo dobru utakmicu."

"Bili smo veoma dobri večeras i ovo je jedna od najboljih naših utakmica na domaćem terenu."



Xavi : Barcelona još uvijek nije ništa osvojila

"Pep Guardiola nas uči kako da radimo za tim i ako to ostvarimo onda je sve lakše. Ako pretrčite 5 ili 10 metara da bi pomogli suigraču onda je sve jednostavnije i omogućava vam da držite više loptu u svom posjedu. Tu tajni nema i fudbal je takav."

"Bilo je fantastično, navijači su uživali gledajući nas i ovo je mnogo bolje od onog što smo zamišljali iako uvijek može bolje. Mentalitet ovog tima je nešto što nam pomaže da pobjeđujemo utakmice i da napadamo što je moguće više."

"Mi još uvijek nismo prošli među 4 najbolja tima. Moramo da igramo još 90 minuta jer imamo negativno iskustvo iz prethodnih utakmica pa zbog toga moramo ići u Minhen s namjerom da pobjedimo. Rezultat je perfektan, igra isto tako i mi trenutno uživamo u tome. Ali, mi još uvijek nismo ništa osvojili, i to je činjenica."

"Imati u timu igrače poput Messija, Henrya i Eto´oa je nešto što donosi prevagu. Mi imamo tri igrača koja uvijek mogu napraviti razliku i to je fantastično."

Treneri FC Barcelona

Josep Guardiola (2008 - ?)

Frank Rijkaard (2003-200
Radomir Antic (2003)
Louis Van Gaal (1997-2000 / 2002-2003)
Carles Rexach (1987-88, 1990-91, 1995-96 a 2001-02)
Llorenš Serra Ferrer (2000 - 2001)
Louis Van Gaal (1997-2000 / 2002-2003)
Bobby Robson (1996-1997)
Johan Cruyff (1988-1996)
Luis Aragonés (1987-198
Terry Venables (1984-1987)
César Luis Menotti ( 1982-83 a 1983-84)
José Luis Romero (1982-1983)
Udo Lattek (1981-82 a 1982-83)
Helenio Herrera (1958-59,1959-60, 1980 a 1981)
Ladislao Kubala (1962-63 a 1980)
Helenio Herrera (1958-59,1959-60, 1980 a 1981)
Joaquim Rifé (1979-1980)
Lucien Müller (1978-1979)
Marinus Michels (1971-75,1976-77 a 1977-7
Vic Buckingham (1969-70 a 1970-71)
Josep Seguer (1969-1970)
Salvador Artigas (1967-68 a 1968-69)
Roque Olsen (1965-66 a 1966-67)
Vicenš Sassot (1964-1965)
César Rodríguez (1963-64 a 1964-65)
Josep Gonzalvo (1962-1963)
Ladislao Kubala (1962-63 a 1980)
Lluis Miró (1961-1962)
Enrique Oriozola (1961)
Ljubisa Brocic (1960-1961)
Enric Rabassa (1960)
Helenio Herrera (1958-59,1959-60, 1980 a 1981)
Domenec Balmanya (1956-57 a 1957-5
Franz Platko (1934-35 a 1955)
Sandro Puppo (1954-1955)
Ferdinand Daucik (1950-1954)
Ramon Llorens (1950)
Enrique Fernández (1947-1950)
Josep Samitier (1944-1947)
Joan Josep Nogués (1941-1944)
Ramón Guzmán (1941)
Josep Planas (1939-40 a 1940-41)
Patrick O´Connell (1935-36 a 1936-37)
Franz Platko (1934-35 a 1955)
Jack Demby (1926-27 a 1933-34)
Jack Greenwell (1917-24,1931-32 a 1932-33)
James Bellamy (1929-30 a 1930-31)
Roma Forns (1927-28 a 1928-29)
Jack Demby (1926-27 a 1933-34)
Ralph Kirby (1925-1926)
Jesza Poszony (1924-1925)
Jack Greenwell (1917-24,1931-32 a 1932-33)
John Barrow (1917)