citat:

---

*grofica* wrote:
Ih, mogu ti ih nabrojat

---

citat:

---

*grofica* wrote:Helem, mene jedino nervira kad dijaspora dodje praznih ruku

---

citat:

---

tandalamandala wrote:
idem kuci za dva dana, radujem se , al necu dugo ostati.. moram nazad zbog posla

nadam se kad krenem od da opet onaj pogani i tezak osjecaj se nece pojavi


kad se vracate u dijasporu kako prezivljajete rastanak,

[Edited by tandalamandala on 15-07-2009 at 08:46 GMT]

---

citat:

---

Rodjeni wrote:
Idem kući radi roditelja
Idem kući radi sunca našeg neba
Idem kući radi ciganluka(poželi se što jes jes)
Idem kući radi lane pive iz bunara izvađene
Idem kući radi masnoća(PITA,ŠKEMBIĆA,ČEVAPA,MASLENJAKA,PAČETA,itd itd)
Idem kući radi rahatluka majevičke idile,da se naslušam tišine i da se nagledam svega...

Sve to traje jedno 5-6 dana pa bi onda najradije nagulio iz ciganluka glavom bez obzira jer bude mi pun Qrac i seljakluka i krkanluka i poltronstva i zavisti i bosanaca i Bosne....

Idem kući da se vratim opet vam...
Ko me yebe kad volim tu mrtvaju pa ne mogu bez nje a što onaj vrli pisac reće:Svaka ljubav se plaća pa i ova za kućom
Svaka čast mojoj ludosti

---

Eto idem i ja, jednom, u vrh glave dva put godisnje " kuci" ili onom sta je ostalo sto se nekad zvalo kuca. Nema tu vise nikog, pa se pitam sto i ja navracam, al vuce rodna gruda, a ja ne mogu i necu da se odupirem. Dodjem eto sporadicno da udahnem duboko miris svog sljivika, da proucim materi i ocu rahmetli Fatihu, pocupam travu i korov na mezaru, posebno majcinom, jer i nisam imao vise nikog osim nje i jedino mi se ona i radovala a i plakala jadnica kad sam se ponovo vracao nazad, kuci, ovde gdje jos uvijek zivim. I hajd sad reci idem kuci, kojoj, kome, ko te pozelio, koga ce obradovat tvoj dolazak,ko ce te docekat rasirenih ruku i prolit suzu radosnicu, pomilovat po vec sijedoj bradi i reci "dobro doso" a kad podjes nazad kroz suze pozelit "sretan put i dodji opet": Eto navratim ja opet, da napunim malo baterije, da se prisjetim djetinjstva, mladosti, momkovanja, prve ljubavi, da vidim sta se od 1971. promijenilo, popijem kaficu sa starim prijateljima koji me svaki put pitaju sto jos uvijek dolazim a odavno nemam kome, kao da ja to ne znam, al' vuce kao sto rekoh rodna gruda, a ja se necu i ne mogu oduprijet. Kad dodje zuta minuta, kad se nekoliko stotina kilometara od Tuzle osjeti njen miris, onda ne razmisljam kome i zbog cega dolazim, jel me neko ceka, jel mi se neko raduje, onda jednostavno.....idem kuci...tako ce biti i ovaj put...

citat:

---

ZEHRUDIN wrote:
Eto idem i ja, jednom, u vrh glave dva put godisnje " kuci" ili onom sta je ostalo sto se nekad zvalo kuca. Nema tu vise nikog, pa se pitam sto i ja navracam, al vuce rodna gruda, a ja ne mogu i necu da se odupirem. Dodjem eto sporadicno da udahnem duboko miris svog sljivika, da proucim materi i ocu rahmetli Fatihu, pocupam travu i korov na mezaru, posebno majcinom, jer i nisam imao vise nikog osim nje i jedino mi se ona i radovala a i plakala jadnica kad sam se ponovo vracao nazad, kuci, ovde gdje jos uvijek zivim. I hajd sad reci idem kuci, kojoj, kome, ko te pozelio, koga ce obradovat tvoj dolazak,ko ce te docekat rasirenih ruku i prolit suzu radosnicu, pomilovat po vec sijedoj bradi i reci "dobro doso" a kad podjes nazad kroz suze pozelit "sretan put i dodji opet": Eto navratim ja opet, da napunim malo baterije, da se prisjetim djetinjstva, mladosti, momkovanja, prve ljubavi, da vidim sta se od 1971. promijenilo, popijem kaficu sa starim prijateljima koji me svaki put pitaju sto jos uvijek dolazim a odavno nemam kome, kao da ja to ne znam, al' vuce kao sto rekoh rodna gruda, a ja se necu i ne mogu oduprijet. Kad dodje zuta minuta, kad se nekoliko stotina kilometara od Tuzle osjeti njen miris, onda ne razmisljam kome i zbog cega dolazim, jel me neko ceka, jel mi se neko raduje, onda jednostavno.....idem kuci...tako ce biti i ovaj put...

---

Odem da vidim oca i sestre i sestrice.
Kako god da zvuci, al' moram priznat' da se rado vratim kuci, u Njemacku. Nekako su se emocije podijelile u dva tabora. S jedne strane najblizi i najmiliji, a s druge bosnjoizam. E upravo taj bosnjoizam koji te uzjase cim iz avlije izadjes prevlada zadnjih dana boravka, te svaki put jedva cekam da odem. Cesto bih najradije cijeli boravak u Bosni proveo u avliji s najmilijima, jer krivo mi je...krivo mi je sta uradise s Bosne, hajavani, i nasi i njihovi. A svi su i nasi i njihovi. Sve su to isti hajvani. Hajvani na koje mi se vec pri pisanju ovih rijeci povraca. Lijepa Bosna, prelijepa, sta ucinise s nje.
Zato odem da vidim oca i sestre i sestrice.

Kad sam u povratku vidio Minhen (Alianz Arenu sa autoputa) kao da sam se opet rodio.

citat:

---

ZEHRUDIN wrote:
Eto idem i ja, jednom, u vrh glave dva put godisnje " kuci" ili onom sta je ostalo sto se nekad zvalo kuca. Nema tu vise nikog, pa se pitam sto i ja navracam, al vuce rodna gruda, a ja ne mogu i necu da se odupirem. Dodjem eto sporadicno da udahnem duboko miris svog sljivika, da proucim materi i ocu rahmetli Fatihu, pocupam travu i korov na mezaru, posebno majcinom, jer i nisam imao vise nikog osim nje i jedino mi se ona i radovala a i plakala jadnica kad sam se ponovo vracao nazad, kuci, ovde gdje jos uvijek zivim. I hajd sad reci idem kuci, kojoj, kome, ko te pozelio, koga ce obradovat tvoj dolazak,ko ce te docekat rasirenih ruku i prolit suzu radosnicu, pomilovat po vec sijedoj bradi i reci "dobro doso" a kad podjes nazad kroz suze pozelit "sretan put i dodji opet": Eto navratim ja opet, da napunim malo baterije, da se prisjetim djetinjstva, mladosti, momkovanja, prve ljubavi, da vidim sta se od 1971. promijenilo, popijem kaficu sa starim prijateljima koji me svaki put pitaju sto jos uvijek dolazim a odavno nemam kome, kao da ja to ne znam, al' vuce kao sto rekoh rodna gruda, a ja se necu i ne mogu oduprijet. Kad dodje zuta minuta, kad se nekoliko stotina kilometara od Tuzle osjeti njen miris, onda ne razmisljam kome i zbog cega dolazim, jel me neko ceka, jel mi se neko raduje, onda jednostavno.....idem kuci...tako ce biti i ovaj put...

---

Uceram temi....


I uvijek isto, i uvijek ocekivano.
I zadnji dani odmora, i svjest da vise nema vremena za reci kasnije cu, tek sam stigo, zvat cu sutra, otici cu prekosutra, napravit cu sledece sedmice. Proslo je to sve, valja narodu reci dovidjenja.
I hodas po carsiji ko mahnit, znas da si trebo 1000 stvari obaviti, 1000 ljudi se javiti al, nit znas zasto nisi uradio ni jedno ni drugo, a vrijeme proslo, niti znas koje su to stvari i koji ljudi.
I patetika steze u grudima pri samoj pomisli da je opet kraj, i da opet tako brzo proleti.
I vec u sledecem trenutku sjedis u busu za Sarajevo, pokusavas uzivati u zadnjim satima, a ne mozes, sve ti govori dovidjenja, zbogom, adio. Ode ti a ni...................
I kafa s prijateljima na brzinu u sarajevskom kaficu.
I beskonacno duga rasprava o tome bil' trebo naruciti sendvic sa majonezom ili bez, ipak ces ti daleko, a vruce je, hej pozdravi ........, javi se....... Jesi li....?
I voznja do aerodroma, neprijatna tisina u autu, pozelis da se nesto desi, zemljotres, vulkan, katastrofa gluho bilo, samo da mores reci, ne mogodoh, ostajem dok ne mognem...
I aerodrom, i check in, i polijetanje, i oblaci sto ne daju da vidis nizbrdo.
I danski u uhu Budimpesti, i nagon za povracanjem, i uvijek isti zakljuchci.
I slijetanje u Kastrup
I cigara pod strehom na kisi
I cudjenje, kako je opet sve isto, i kako za ovih 15 godina nisi naviko, i otvrdno, i kako te nervira sve sto te uvijek nerviralo
I opet obecanje samom sebi da ces jednog dana.....
I opet tuga sto znas da taj dan....
I voz, i most i tunel, i gradovi kojima si redoslijed za tri hefhe zaboravio.
I topao osmijeh dobrodoslice
I vecera
I vino
I sve dzaba....................

@zehro i @abulafija

bas me rastuzniste