Info: Ako imate neke nejasnoe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima


FORUM : Umjetnost : Kutak za romanticare i obozavaoce lijepe rijeci
Strana: 1 2 3 4
New Topic Post Reply
Poiljalac Poruka
Mela77
Nivo: Forumski doajen
Majka dva SINA :)

Registriran(a): 30-03-2006
Lokacija: meu voljenima
Odgovori: 8258
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Kutak za romanticare i obozavaoce lijepe rijeci

Nisi me nikada trebao gledati,
Ako nisi htio biti voljen,
Ima mnogo ena,
Mislim, kojima ti moze da otkrije
Svu svoju duu, ako to eli,
...A koje se time nee izmjeniti:
Ali ja nisam takva, i ti si to znao,
Kada se tvoj pogled, koji je lutao iznad njih,
Zaustavio na meni.

08-07-2011 at 08:36 | Ukljui u odgovor
Abulafija
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 02-07-2004
Odgovori: 28828
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Kutak za romanticare i obozavaoce lijepe rijeci

Deset godina od uda u Wimbledonu
Smisao ivota u etiri me lopte
Pie: Boris Deulovi


Gore, u loi, Sran Ivanievi visi na rubu sranog udara, a trener Mario Tudor ve je dobrih pola sata kliniki lud. Nikola Pili jedini se, krajnjim naporom, nekako dri na okupu. Hiljadu i pol kilometara junije, svih dvjesto pedeset hiljada Spliana oduzeto gleda u televizore, ako je tko od infarkta i umro, nitko ga ne dira. Zvat e pogrebnika kad zavri me. Samo dvije osobe u cijelom gradu ne gledaju prijenos: na drugom katu jedne kue na Mejama, nervozna domaica u kuhinji priprema ruak, a kerka joj je pod tabletama za smirenje, zakljuana u sobi. U Londonu, njezin brat na mrei zove ball-boya i trai lopticu kojom je maloprije pogodio as


Photo: Dragan KujundiSamo otvaranje boce davno negdje zaboravljenog vina, olakanje epa zarobljenog etrnaest godina i onaj dijeli tiine nakon toga imaju zvuk poput asa u finalu Wimbledona. A ovo je bio drugi zaredom, dvadeset sedmi ukupno. I me lopta.

Ponedjeljak je, 9. srpnja 2001. godine, etiri sata i pet minuta poslijepodne. Petnaest hiljada ljudi na tribinama Centre Courta potpuno je izvan kontrole, mau zastavama i alovima, skau, skandiraju, psuju, smiju se, urlaju i pjevaju, kao da se na centralnom terenu All England Lawn Tennis & Croquet Cluba igra finale nogometnog FA Kupa, a ne najstarijeg, najuglednijeg i najkonzervativnijeg svjetskog teniskog turnira.

Na semaforu stoji: Goran Ivanisevic vs. Patrick Rafter 2:2 - 6:3, 3:6, 6:3, 2:6, 8:7 40:30. Nakon pet titanskih setova i gotovo tri sata igre, kraj stotinu i petnaestog Wimbledona samo je jedan servis daleko. Glavni sudac, Portugalac Jorge Diaz, iscrpljen ponavlja "Thank you, players are ready... Quiet, please!".

Gore, u loi, Sran Ivanievi visi na rubu sranog udara, a trener Mario Tudor ve je dobrih pola sata kliniki lud. Nikola Pili jedini se, krajnjim naporom, nekako dri na okupu. Hiljadu i pol kilometara junije, svih dvjesto pedeset hiljada Spliana oduzeto gleda u televizore, ako je tko od infarkta i umro, nitko ga ne dira. Zvat e pogrebnika kad zavri me. Samo dvije osobe u cijelom gradu ne gledaju prijenos: na drugom katu jedne kue na Mejama, nervozna domaica u kuhinji priprema ruak, a kerka joj je pod tabletama za smirenje, zakljuana u sobi. U Londonu, njezin brat na mrei zove ball-boya i trai lopticu kojom je maloprije pogodio as.

Goran se vraa na servis liniju i brie lice ugamanom. To je dakle to. Me lopta, lopta za titulu. Prvi championship-point na Centre Courtu u cijelom ivotu, prva me lopta za neki grand slam uope. Dugo je ekao, ovo mu je etrnaesti Wimbledon. I etvrto finale. Jo nije imao osobnu kartu kad je prvi put nastupio ovdje! Uao je u ljeto 1988. kroz kapiju All England Cluba kao Alisa u zemlju udesa i ostvario svoj djeaki san. Onaj drugi je odavno prestao sanjati - finale Wimbledona, 2:2 u setovima, 8:7 u petom, 40:30 i servis za titulu.

Vraa runik sakupljau loptica i gleda u nebo: jebote, kako sam se naao ovdje?



Photo: StockPRVA ME LOPTA

Pola godine ranije stigao je na turnir u Brightonu, kao 136. igra svijeta, s najniim rankingom otkako je punoljetan. Malobrojna engleska publika toplo je pozdravila svog nekadanjeg heroja. Bilo je nekako sjetno, kao uvijek kad ampioni u sutonu karijere stiu u mali grad. A volio je i on Englesku: na Otoku je, uostalom, posljednji put uope nekoga pobijedio, prije punih pola godine, na Queensu. Sedam turnira prolo je otada, na svih sedam ispao je u prvom kolu, i svih sedam puta u hotelskoj sobi tupo piljio u onu istu toku.

Uspio je, nekako. U tri seta pao je Gianluca Pozzi. U drugom kolu Korejac Hyung Taik-Lee, devedeset deveti igra svijeta. Prvi set, dvostruka servis greka i ode prvi reket. Drugi set, Korejac ga jebe asevima i ode drugi reket. Trei set, opet dvostruka servis greka za Hyungov brejk i ode trei reket. Goran otvara torbu, ali nema vie reketa. Prvi i jedini put u historiji modernog tenisa, igra je predao me jer je ostao bez reketa. uveni wimbledonski sudac Alan Mills objavio je "Due to lack of appropriate equipment - game, set and match Lee", a poluprazna dvorana odjekivala je zviducima i smijehom.

Novu godinu doekao je u Dohi i ispao odmah u prvom kolu. Sam sa sobom, tupo piljei u onu toku na zidu hotelske sobe, pokuavao je nai razlog da igra. Neki, bilo koji. Novinaru Timesa je priznao, osamdesetih je poeo igrati za sestru oboljelu od raka, devedesetih za Hrvatsku u ratu, a sada vie nema ni za koga ni za to. "Moda konano za sebe?", podsjetio ga je novinar. "Moda", rezignirano je odgovorio Zec. "Ali ja ne volim sebe ba toliko."

Lijevo rame boljelo ga je, kako bi on to rekao, "u pizdu materinu", valjalo je operirati, a to u tridesetoj znai kraj karijere. Prvi put je pomislio kako je moda vrijeme. Umoran je, ostario, poeo se ak i bojati letenja avionom! Pa ipak, pokuavao je sastaviti krhotine i sloiti neto za kraj. Jo ga je zabavljalo igrati, ali "letjeti osamnaest sati da bi izgubio u prvom kolu, tu vie nije bilo nieg zabavnog." U zadnjih deset mjeseci pobijedio je ukupno tri puta! Bio je jo samo jedan nain da nekoga dobije: da se javi na kakav challenger.

I prijavio se za Heilbronn, maleni challenger u njemakom Talheimu. Nekada drugi igra svijeta, trostruki finalist Wimbledona i jedna od najveih zvijezda ovoga sporta, zatekao se kako strogom ekonomu terena u Talheimu plaa limenku loptica za trening. "Deset dolara. Ako ih ne razdui, ne vraaju pare. A runik dobija samo kad igra me", smjekao se kiselo. "Prilino nisko, zar ne?"

Nisko? Nikad nie. Nije uspio dobiti niti taj challenger, pa je uoi ljeta stigao u Queens kao 124. igra svijeta. Pristojni Englezi tamo e mu za dobra, stara vremena uruiti wild-card za Wimbledon. Kurtoazno, onako kako se dijele nagrade za ivotno djelo. Da se prije operacije i penzije jo jednom pozdravi s londonskom publikom.

Ve sutradan, u prvom kolu Queensa, izbacio ga je Cristiano Caratti, 194. igra svijeta, anonimni challenger-igra to e ostatak ivota djeci priati kako je jednom pobijedio ovjeka koji je dobijao Samprasa. Sam sa sobom u hotelskoj sobi, Goran je tupo piljio u pozivnicu s kienim grbom All England Cluba i shvatio da je stigao do kraja.

Takav - nezaboravljen, ali prealjen, otpisan i sto dvadeset peti - Goran Ivanievi je poetkom ljeta 2001. stigao na svoj moda posljednji Wimbledon, s trideset godina na betenim ramenima, pozivnicom u depu, dvije majice i tri reketa u torbi. Njegov sponzori, Sergio Tacchini i Head, taman su toliko vjerovali u njega. Jedna majica za trening, druga za prvo kolo, trea nee trebati. I tri reketa, za svaki set po jedan.

DRUGA ME LOPTA, PRVI SERVIS

Samo dva tjedna kasnije, Goran stoji na osnovnoj crti Centre Courta i servira za gem, set i me, najljepu priu u svih stotinu petnaest godina Wimbledona i najveu senzaciju u cjelokupnoj povijesti tenisa. "Thank you! Quiet, please!" Konano, petnaest hiljada poludjelih gledatelja nekako se smiruje. Goran se kratko koncentrira, istee i odapinje bombu, a ona pada jednu vlat trave od aut-linije. Teak zborni uzdah ispresjecan enskim vriskovima. Drugi servis.

Goran kratko gleda Raftera i odluuje: pokuat e zabiti as. Jednom u ivotu ovjek je etvrti put u finalu Wimbledona. As iz drugog servisa?!? Tko normalan me loptu, finale Wimbledona, svih etrnaest godina profesionalne karijere i cijeli svoj ivot ulae u as iz drugog servisa?! Nitko normalan.

Goran, meutim, nije taj. Odapinje novu bombu, a loptica, jasno, ispada iz terena duboko u aut. "Deuce!" etrnaesta njegova dvostruka servis greka u meu! Publika je na rubu. Pustim Splitom zavijaju sirene Hitne pomoi. "Quiet, please!" Prelazi onda na drugu stranu, kratko se koncentrira i puca u onaj isti kut. Rafter uspjeva tek vratiti je u mreu. "Advantage Ivanisevic." Uf. Druga me lopta.

Goran se vraa na servis liniju. Rame ubija, a u glavi graanski rat. Ona trojica unutra, tri Gorana s kojima je protekla dva tjedna zabavljao novinare u All England Clubu, glasno se svaaju. Ti to moe, ohrabruje ga prvi. Ti si jebeni luzerski g***ar i zajebat e opet, prezirno e drugi. Kao to si zaj***o ba svaki put. Ne seri, uzvraa prvi. Pustite ovika da servira, upada trei, ovo je me lopta za Wimbledon, p****vanmaterinaglupa! "Quiet, please!", prekinuo ih je sudac.

Goran je zatvorio oi. Kad bi sad uao as! Dvije stotine i trinaest aseva ispucao je u protekla dva tjedna, a njemu treba jo samo jedan. Samo jo jedan jebeni as dijeli ga od onog vremenskog portala kroz koji se iz stvarnog ivota ulazi u onaj otmjeni klub u kojemu batleri nose aj osvajaima Wimbledona. Samo ih je trideset ivih na svijetu.

Prva je loptica ostala u mrei. Izvadio je iz depa drugu. Gleda nju, gleda Raftera. As iz drugog servisa, ponovo!?! Tko normalan i drugu me loptu, finale Wimbledona, svih etrnaest godina profesionalne karijere i cijeli svoj ivot ulae u as iz drugog servisa?! Nitko normalan. Bacio je lopticu u zrak i udario je svom preostalom snagom. Ko joj jebe mater.



Photo: StockDRUGA ME LOPTA, DRUGI SERVIS

U priama poput ove, dok me lopta za pobjedu na Wimbledonu putuje dvjesto na sat, vrijeme se naas zaustavi, a ovjek je dijeli sekunde mrtav. Ba ono, mrtav. Srce utihne, krv stane, a plua se umire. Pa se cijeli ivot, kau, odvrti pred oima, kao kakav smijean, brzi nijemi film.

Gleda Goran sakupljaa loptica u kutu, i vidi onog malog Zeca na pionirskom turniru u Varadinu. A mali Zec zamilja da je finale Wimbledona. Jedan bekend zavrava mu, meutim, u autu i Zec potpuno gubi ivce, pa poinje protivnikove servise hvatati - rukom. Na svoj servis, okree mu lea i rezignirano lupa lopticu u ogradu. Iznerviran, zajebava se tako do kraja seta. A otac popizdio. Kao onda kad mu je donio dva nova reketa - etiri mjeseca radio je kao konj da bi mu ih kupio, tristo njemakih maraka svaki a mali kreten igrao s nekim rekreativcem i oba razbio u dvije minute. Ganjao ga otac od Firula do Kineskog zida.

Tako je roen Goran Ivanievi, neprilagoeni mladi koji e desetak godina kasnije cijelu naciju dovesti do psihijatrije. Svijetu se predstavio 1990., jedva punoljetan, izbacivi u prvom kolu Roland Garrosa lanjskog pobjednika Borisa Beckera. Mjesec dana kasnije opet su se sreli u polufinalu Wimbledona, Zec je imao 1:0 u setovima, brejk vika u drugom, servis za 2:0 i... jebiga. uveni Ion Tiriac izrekao je tada ono slavno proroanstvo: "Ovaj mali e uzeti pet Wimbledona zaredom."

Dvije godine stariji i blesaviji, 1992. stigao je na Wimbledon kao standardni lan Top Tena, spreman da pobijedi svakoga na svijetu. U osmini finala pao je Ivan Lendl sa svih svojih osam Grand Slamova, u etvrtfinalu drugi igra svijeta Stefan Edberg sa oba svoja Wimbledona, u polufinalu onaj strani klinac s treeg mjesta ATP-ljestvice, za kojega se ve godinama govorilo - "zapamtite to ime, Pete Sampras".

U finalu ga je ekala jo jedna nova zvijezda, Andre Agassi, tiha patnja svih gimnazijalki svijeta, to je izgledao kao da je pobjegao s MTV-a. Danas je lako biti pametan, danas - dok ona druga me-lopta leti prema Rafteru - Goran zna da je to bio taj, najvaniji me njegova ivota, onaj vremenski portal, raskre na kojemu je birao kojim e putem.

Svatko u ivotu igra jedan takav me, svatko jednom igra svoje finale Wimbledona, samo neki ga igraju na Centre Courtu. Zec je tamo bio 5. srpnja 1992.: prvi set dobio je nakon drame u tie-breaku, sljedea dva izgubio po 4:6, a onda je ubio Agassija u etvrtom 6:1. Ugao mu se palac, rekli bi u Splitu, sve je ulazilo, bio mu je teren velik kao Hajdukovo igralite. I odmah na poetku petog, brejk-lopta za Gorana.

Danas zna, to je bio taj trenutak. Nedjelja je, pet popodne, dvadeset ti je godina i u finalu si Wimbledona, ima 2:2 u setovima i brejk-loptu na poetku petog, protivnik je u knock-downu, a tebi od samopouzdanja jaja nateena kao balote. Direktor si turnira, kontrolira i gem i me i cijeli Wimbledon i englesku klimu i teaj funte, zajebava se, vraa servis lijevom rukom dobro, pomae ako si lijevak - i ulazi ti dobar bekend-retern.

S tog raskra, s osnovne crte nakon dobrog bekend-reterna na brejk-loptu, dva su pravca: jednim strpljivo puta Agassija da pogrijei i uva brejk do kraja, sa dvadeset si wimbledonski prvak i u sljedeih deset godina uzima onih Tiriacovih pet Wimbledona zaredom, jo neki refuo, poneki US Open i Australiju da se nae, i odlazi u penziju kao jedan od najveih svih vremena.

Drugim pravcem... eh, drugi pravac: njime na onaj retern izlazi na mreu, Agassi je u zamci, jedva stie lopticu, nespretno, okvirom reketa, a ona se odbija nebu pod Concorde, pa te u visokom luku preskae i pada, p****lijojmaterina, tono na crtu. Nakon ega gubi taj gem, pa svoj servis, i set i finale, vie nikad ne osvaja Wimbledon, i odlazi u penziju kao slubeno najvei igra koji nikad nije uzeo nijedan grand slam. "Bolje se roditi bez k**** nego bez sree", kae na kraju na konferenciji za novinare, a oni se smiju kao hijene.

I danas, dok ona druga me-lopta leti prema Rafteru, traju kafanske polemike oko toga to bi bilo da je te nedjelje imao samo malo, samo mrvu Agassijeve sree, i da je ona loptica bila jedna, bilo koja, od ostalih devet stotina devedeset devet koje bi od okvira reketa zavrile negdje u jugozapadnom Londonu. To je bio taj me.

Da, bila su kasnije jo dva wimbledonska finala, oba protiv Samprasa, sada ve najboljeg ikad. U prvom 1996. pegla, 0:3, dva seta u tie-breaku, trei u k****. U drugom, 1998., opet je bio blizu, onaj linijski oro mu je na 1:0 u setovima i set loptu u drugom, nakon dva dana razmiljanja zvao aut. Da je tada bilo 2:0... "Hvala svima, idem se sad ubiti", rekao je na kraju konferencije za novinare. Znao je da je to bila njegova posljednja ansa.

Trei poraz u finalu Wimbledona ga je unitio. Nikad vie nee osvojiti nijedan turnir, tvrda e mu glava postati preteka za ramena, lijevo e poeti kripati i krenut e strmoglavi, nezaustavljivi pad niz ATP-ljestvicu. Posljednji osvojeni turnir u ivotu ostat e tako Croatian Indoors kod kue, na splitskim Gripama, uoi tog Wimbledona 1998. Moda je tako bilo zapisano. Od Firula do Gripa deset je minuta pjeice, a deset godina ivotom.

Nekom drugom bilo bi to dosta ivota za umrijeti deset puta, ali ne i Goranu. "Ne znan di san se Bogu zamirija." Jer, jebe sva dvadeset dva turnira, jebe svih dvadeset milijuna dolara, jebe obje olimpijske bronce, jebe sve. Njegov svijet dijelio se na Wimbledon i challengere na kojima se plaaju loptice za trening. I svi ti turniri, svi veliki meevi, sve pobjede i svi porazi, svi asevi, sve zajebancije i sve kazne a "vie sam kazni platio nego to neki tenisai zarade u cijeloj karijeri" sva tri finala Wimbledona, sve tri godine muenja s ramenom i sva tri slomljena reketa u Brightonu, sve mu je poput filma prolo kroz glavu dok je ona druga me lopta letjela dvjesto na sat prema zaleenom Patricku Rafteru.

TREA ME LOPTA

Dobro, to se tako kae, treerazredni pisci to tako zamiljaju jer im je zgodno za priu: u zbilji, Goranu se nikakav film nije vrtio, nita on razmiljao, zamiljao ni mislio nije. U zbilji, on je samo drugi servis na drugu me loptu odalamio svom snagom. I pogodio, jasno mreu. "Deuce!"

Petnaest hiljada luaka na tribinama Centre Courta prijetilo je revolucijom i svrgavanjem kraljice Elizabete, ili je barem tako izgledalo kad je Zec i drugu me loptu potroio dvostrukom servis grekom, petnaestom u meu. Dolje, iza Trsta, Dalmacija se tresla na trideset Mercallija, a Goranova majka u kuhinji nije prestajala tucati. "Thank you, quiet please...!", nemono je ponavljao portugalski sudac.

Ivanievi je, vidno ostario i propao, otiao na drugu stranu. Samo da ue prvi. I uao je. Rafter mu je vratio tono na volej, a Goran mu s mree gotov poen, da ne ostane duan - pristojno vratio. Rafter je zahvalio i poslao dugu, visoku paralelu, Zec je nemono gledao kako mu prolazi ispred nosa glupane!, glupane!, ponavljao je u sebi petnaest dana putovala je ta loptica i petnaesti dan pala u... "Aut!", zaurlao je linijski sudac. Trea me lopta!


Photo: StockTribine Centre Courta su se opasno njihale, Goran se prekriio, unuo, sklopio ruke i pogledao prema nebu. Molim te, vapio je Zec. Samo jo jedan poen. Nikad vie nita u ivotu nee traiti, nikad vie nee opsovati, nikad vie nee zaigrati tenis, neka sad umre ovdje, nasred terena, boli ga k**** ups, pardon samo jo ovaj poen! "Quiet, please!"

Otresao je lijevu ruku i nasmijao se prema publici. Izdrat e valjda jo jedan servis. Budu li trebala dva, otpast e. I opet je uao prvi! I opet mu je Rafter vratio tono na volej, i opet mu je Goran s mree gotov poen, da ne ostane duan, pristojno vratio. I opet je Rafter zahvalio i poslao visoku, previsoku lob paralelu, opet je Zec nemono gledao kako mu leti iznad glave molinteBoe, molinteBoe!, ponavljao je u sebi petnaest dana putovala je ta loptica i petnaesti se dan meko spustila u sam kut Goranove polovice. Rascvjetale su se tribine u uto-zelenu atomsku gljivu. I treu me-loptu je zaj***o.

Ivanievi se kratko koncentrirao zapravo je samo ekao da se ona trojica u glavi smire pa odapeo. Aut. Drugi servis. Sudac vie nije vikao, nego molio. "Thank you! Quiet, please!" Tri Gorana, iznurena i iscijeena, konano su se predala. Ne mogu vie, neka bude to biti mora. Zec je sad ostao sam sa sobom. Potpuno ispranjen odapeo je drugi servis. I to kakav! Teko da je u ivotu pogodio bolji drugi servis. Rafter se istegao tek da je vrati u mreu, i nova snana detonacija odjeknula je Londonom. etvrta me lopta. etvrta!

Goranov otac je crven u licu, ozbiljno mu nije dobro. Niki Pili ustaje, pogledom doziva Zeca i pokazuje mu rukama da se smiri. Petnaest hiljada ljudi je mrtvo. Mrtvi ljudi, a skau. Skae Jack Nicholson u loi, skae mu supruga Lara Flynn Boyle i vie Goranu: "Kill him! Kill him!" Ni sudac Diaz vie se ne uje, samo mrmlja neto bezveze otvarajui usta, kao ona gospoa s televizije to izmeu setova reklamira odstranjiva mrlja.

Goran je opet od ball-boya zatraio onu posljednju lopticu, bacio je u zrak i odapeo. Lijeva ruka otkinula mu se i pala sve tamo do linijskog suca, a loptica je iskoristila guvu i kurvinski pobjegla u aut. Drugi servis. Hoe li ovo ikad zavriti?

Pokupio je ruku, vratio je na mjesto i duboko uzdahnuo. Odluio je: ovo e biti njegov posljednji pokuaj. Rame vie ne moe. Ako Rafter ovu vrati, bogami e je uhvatiti rukom. To je dobra ideja. Nee ga pamtiti kao osvajaa Waradina, pardon Wimbledona, ali zapamtit e luaka koji je etiri puta bio u finalu i etvrti put, na svoju etvrtu me-loptu, uhvatio protivnikov retern rukom. I tako sve do kraja mea. Nitko nikad nije napravio takvu p*z**riju.

Milijardu ljudi ve deset minuta ne die, dvjesto pedeset hiljada Spliana klei pred televizorom, a petnaest tisua dua na Centre Courtu rastalo se za zdravom pameu. "Thank you! Quiet, please!!!" Ponedjeljak je, 9. srpnja 2001. godine, etiri sata i deset minuta popodne.

ETVRTA ME LOPTA

Samo dva tjedna ranije, u ponedjeljak, 25. lipnja, na teren broj trinaest izaao je Goran Ivanievi, tridesetogodinja zvijezda na zalasku i 125. igra svijeta, da s wild cardom u depu, razvaljenim lijevim ramenom, dvije majice i tri reketa u torbi odigra jo jedan Wimbledon.

S druge strane stajao je vedski kvalifikant Fredrik Jonsson, ali par stotina gledatelja dolo je jo jednom, moda posljednji put, vidjeti svog heroja. Sampras jest najvei svih vremena, ali takvih uvijek ima, svakih deset godina pojavi se netko najvei svih vremena. Crazy Goran, meutim, samo je jedan. Bit e zajebancije, razbit e reket, udaviti linijskog suca lopticom, napravit e neto. Sat i pol kasnije, bio je u svlaionici. Po jedan brejk u svakom setu. Ostat e jo koji dan.

U drugom kolu ekao ga je Carlos Moya. Nikad u ivotu nije dobio Carlosa Moyu. Pustio je ruku, zabijao aseve, zabavljao publiku onim svojim volejima izmeu nogu i nakon etiri seta otiao u tree kolo. A tamo, ameriki wunderkind Andy Roddick. etiri seta i dva sata kasnije, Ivanievi je ve u drugom tjednu turnira.

Postajalo je sve ozbiljnije. Tri pobjede nije nanizao jo od Basela 1999., a posljednji put u drugom tjednu nekog grand slama bio je prije tono tri godine, ba ovdje, onog ljeta kad je izgubio drugo finale od Samprasa.

Sve vie novinara je na njegovim konferencijama, podsjea na stare dane. Zec prvi put predstavlja novinarima svoj tim, tri Gorana to stanuju u njegovoj glavi. Jedan je ludi Goran, to je Goran kojega svi znate, jedini igra na svijetu koji svoj servis gem moe uvesti u deuce, a da protivnik ne dotakne lopticu onaj to je u finalu Manchestera 1991. pobijedio Samprasa, pa deset dana kasnije u Wimbledonu izgubio od 591. igraa svijeta, teniskog trenera koji se pet godina ranije ostavio ozbiljnog igranja. Drugi je dobri Goran, onaj kojega bi svaka majka htjela za zeta, a svaki tenisa za protivnika u finalu Wimbledona. Trei je Emergency Goran - on nastupa kad se ona dvojica posvaaju.

Onda je prolog ponedjeljka na terenu broj jedan otpuhao Grega Rusedskog u tri seta i uao meu osam. London se uskomeao. John McEnroe, koji je prvog tjedna turnira govorio kako Goran imao samo jedan udarac, ali da se servisom ne moe osvojiti Wimbledon, javno je sada pojeo g***o i rekao kako "nije nemogue". "Ovo je moda moj najbolji tenis na Wimbledonu ikad", govorio je Zec novinarima. I u Tacchiniju su shvatili, i poslali punu torbu majica. Goran ju je, jasno, vratio: cijeli e turnir igrati u one dvije, i prati ih nakon svakog mea.

U etvrtfinalu je u etiri seta pao Marat Safin, ruski mangup s treeg mjesta ATP-liste, i sad je ve bilo jasno da se dogaa neto veliko. S pozivnicom meu etiri, prvi u povijesti Wimbledona. A tamo Tim Henman, mladi dentlmen s Oxforda u svom treem wimbledonskom polufinalu. Kolo prije izbacio je Rogera Federera, talentiranog vicarca to je prekinuo seriju sedmerostrukog ampiona Petea Samprasa, i Englezi su potpuno poludjeli: ve su vidjeli prvog Britanca s wimbledonskim peharom nakon Freda Perryja 1936. Atmosfera je bila nogometna, Aorangi Terrace iza terena broj 1, travnata padina s divovskim televizijskim ekranom - ve tada poznata kao Henman Hill - nalikovala je na tribine Wembleya.

"Tu no budio sam se svaka dva sata i gledao na sat, jer sam se bojao da ujutro nee zvoniti", priao je Zec. "Kad je dolo 9.30, rekao sam - dii se, Teletubbiesi poinju u deset".

Teletubbiesi su dio svakodnevnog rituala. Cijela ekipa mora ujutro na BBC-u gledati tu djeju seriju, peru se one dvije majice, jede se ista hrana u istom restoranu, svi u loi moraju sjediti po istom rasporedu, pri izlasku na teren ne smije se ugaziti crta, u svlaionici se pia uvijek u isti pisoar. Jedan lan All England Clubu i danas pria kako je jednom sam samcat piao u klupskom toaletu, a Goran Ivanievi na vratima strpljivo ekao da zavri. Od svih slobodnih pisoara, gospodin lan piao je ba u "njegov".

Petak, 6. srpnja, dan prvi. Poelo je gluho, pred polupraznim gledalitem. Cijela Britanija pripremila se za Henmanovo polufinale kao za Drugi svjetski rat, a on svoj historijski me poinje pred grupicom vidno poblesavjelih Hrvata! Objanjenje? Five o'clock tea. Gledati Tima za prvog englesko finale Wimbledona nakon ezdeset pet godina? Nije razlog da se propusti aj u pet.

Bio je to me, rekao bi ore Balaevi, i danas se pria o njemu. Prvi set, ljuta borba, svatko dri svoj servis, sve dok u dvanaestom Goran ne uzima brejk za 1:0. U drugom ista pria, svatko uva svoj servis kao zjenicu oka, set ide u tie-break. Kod 6:6, Henman pravi mini-break i uskoro izjednaava na 1:1.

Smrailo se tustim oblacima nebo nad Londonom, smrailo se Ivanieviu pred oima, pa bljesnulo poput munje: istu je takvu priliku za 2:0 u tie-breaku drugog seta wimbledonskog polufinala propustio protiv Beckera prije tono deset godina, nakon ega se raspao. Dovrava li se ovo desetogodinji krug njegove nesree? Rame je sve jae boljelo, onaj prvi Goran je preuzeo kontrolu, bauljao po terenu, divljao i nizao dvostruke servis greke. Trei set je bio gotov u petnaest minuta, Englez je dobio glatkih 6:0. Publika je u deliriju, Henman Hill se pretvorio u aktivni vulkan.

A onda, u etvrtom gemu etvrtog seta, poinje kia, najslavnija od svih kia koje su ikad pale u Londonu. Me je prekinut, ovjek je dobilo materijalni dokaz da Bog postoji, a polumrtvi Ivanievi je pokupio sva tri Gorana i otiao popiti stotinjak tableta protiv bolova.

Subota, 7. srpnja, dan drugi. Goran se pribrao, etvrti in drame se nastavlja sve do tie-breaka. Englez tamo stie do 5:4 i samo je dva poena od finala. Nije za osobe slabijih ivaca. Upada trei Goran i opet spaava, Ivanievi uzima set i me odlazi u peti. I opet servis na servis, sve do estog gema, i opet - kia. Sat i pol kasnije sudac objavljuje da e se me nastaviti u nedjelju, u terminu predvienom za finale.

Nedjelja, 8. srpnja, dan trei. Svatko uva svoj servis kao da mu je posljednji, a onda Goran uzima brejk u najbolje vrijeme, za 5:3, servira za finale, pogaa drugu me loptu i ispranjen pada na travu.

Poput Pepeljuge s pozivnicom za dvorski bal, star, ponien i otpisan, beskunik s dvije majice i skitnica s ATP Toura ulazi u finale Wimbledona. Britanci ga ispraaju ovacijama: Henman je moda Englez, ali Goran je oduvijek bio njihov.



Photo: StockETVRTA ME LOPTA, DRUGI SERVIS

Ponedjeljak, 10. srpnja, People's Monday. Nikad vie nee se ponoviti: osam godina kasnije nad Centre Courtom bit e montiran golemi pomini krov, i londonska kia vie nikad nee finale pomaknuti u "narodni ponedjeljak", kada umjesto lordova, eika, celebrityja, bogataa i poslovnih partnera, tribine ispunjavaju navijai. Cijelu tu no hiljade njih ekat e u redovima da se u 10.30 ujutro otvore blagajne, i da se dokopaju jedne od deset hiljada nerezerviranih ulaznica.

People's Monday 2001, posljednji u historiji. Vedro je londonsko podne, petnaest hiljada razuzdanih navijaa stvara zagluujuu buku, Centre Court se areni utim dresovima i kockastim majicama. Goran izlazi na teren i pazi da ne ugazi crtu. U njegovoj loi danas nema Slavice Ecclestone, koja je tu bila cijeli turnir, sve do juer, kada je zakasnila na kraj polufinala: sve mora biti isto kao juer, pa je uljudno zamoljena da ne dolazi.

ivot je ponekad ba kurvin sin - s druge strane, umjesto Agassija i prilike za savreni zavretak prie iz 1992., iz polufinala mu je na crtu doveo dobrog Australca Patricka Raftera, jednog od najsamozatajnijih i najomiljenijih igraa na Touru. Patrick je neko bio broj jedan i dvostruki osvaja US Opena, ovo mu je bilo drugo uzastopno wimbledonsko finale, i - kao i Zecu - posljednja ansa: jo prije turnira najavio je povlaenje na kraju sezone.

Bajka je dakle bila napisana, i ekalo se jo samo tko e u suton odjahati iz Londona u legendu.

Poela je u podne po britanskom vremenu, i poela je kao Goranova: odmah uzima brejk, otvara finale s 3:0 i dri servis do kraja. Deurne ekipe Hitne pomoi u splitskom Klinikom centru u stanju su pripravnosti. Trebat e, jer drugi set je u punat identian prvom, ali ovaj put Rafter otvara s 3:0 i uva servis do kraja. Atmosfera je nepodnoljivo napeta, zrakom zuji elektrini napon od milijun volti, da sad padne kia bilo bi vie mrtvih nego u njemakom Blitzu nad Londonom 1940. godine.

U estom gemu treeg seta onaj sijedi stari lord odozgo, to je u petak poslao kiu, konano Goranu odluuje vratiti sve, i premotava na poetak, na onaj sretni Agassijev lob u finalu Wimbledona 1992. to je obiljeio cijeli Goranov ivot. Na Ivanievievu brejk loptu kod 3:2 Rafter nakon servisa izlazi na mreu, Zec je u zamci, vraa pomalo nespretni dvoruni bekend, a balun u dugakom luku prolazi Raftera i pada - tono na crtu. Goran dobija gem, potom i svoj servis, i set. "Bolje se roditi bez k**** nego bez sree."

Prvi Goran tada moli da ga puste, upada na teren, zajebava se i vraa one svoje voleje kroz noge. I ba kao u prva seta, stvar se ponavlja - etvrti je identian treem, ali ovaj put Rafter pravi brejk za 4:2. Prvi Goran potpuno preuzima stvar, gubi ivce, udara mreu nogom, urla i psuje suca, gubi i drugi servis, 2:6, me odlazi u peti set.

U odluujuem setu nema tie-breaka, nema zapravo nikakvog brejka, i rezultat ide do 6:7. Goran servira za ostanak u finalu i mirie na katastrofu - jedan volej zavrava u mrei, jedan passing prolazi kraj Gorana kao pored turskog groblja, i odjednom je Rafter samo dva poena od wimbledonske titule. Gore, u loi, Sran Ivanievi stavlja nitroglicerin pod jezik. Dolje, na jugu, vrelim splitskim zrakom lete televizori.

To je, dakle, to. Je li, uostalom, bio mogu drugaiji zavretak? Ovo je stvarni ivot, niste valjda stvarno mislili da je mogue?

Naravno da jesmo: na teren utrava Emergency Goran, nosi torbu sa gedorima i na brzinu popravlja Ivanieviev servis. Zec potom pogaa teak volej, pa kod 15:30 najprije mreu, pa nec, i konano ponovljenim drugim servisom samu liniju. As iz drugog servisa!? Tko normalan finale Wimbledona, svih etrnaest godina profesionalne karijere i cijeli svoj ivot ulae u as iz drugog servisa na dva poena od poraza?!

Rafter u nevjerici gleda u tanku bijelu liniju koja ga je dijelila od dvije me lopte. Zec je izvukao ivu glavu. I ve u sljedeem gemu, hitchcockovski obrat - Goran pogaa passing ivota i uzima brejk. Sada je sve u njegovim rukama. Servirat e za gem, set, me, turnir i povijest.

Osam minuta i tri me lopte kasnije, milijardu ljudi ne die, dvjesto pedeset hiljada Spliana klei pred televizorom, a petnaest hiljada navijaa na Centre Courtu rastalo se za zdravom pameu. "Thank you... Quiet, please!!!"

Ponedjeljak je, 9. srpnja 2001. godine, tono etiri sata i deset minuta poslijepopodne. etvrti championship-point, drugi servis, to se Gorana tie posljednji servis u ivotu, posljednji u historiji tenisa. Loptica je unutra, Goran odmah izlazi na mreu, a Rafter krajnjim naporom vraa. Nije je dobro zahvatio, ali ide Zecu pod noge. Ili e ostati u mrei? Ili nee?

SMISAO IVOTA

U kuhinji stana na drugom katu kue na Mejama gospoi Gorani Ivanievi uinilo se da je neto puklo, kao da je bojler eksplodirao. Onda se zaula jo jedna detonacija, pa jo dvije. Izala je na prozor i vidjela grad kako gori. Crveno nebo nad Splitom parale su hiljade automobilskih sirena, a neki su pomahnitali ljudi istravali iz zgrada i polugoli skakali niz ulicu.

Ponekad, ali samo ponekad, ivot se namjesti tako da izdaleka izgleda kao da ima smisla. "At last, the waiting is over", pribrao se reporter BBC-a nakon nekoliko minuta, obrisavi suze. "At last, he did it."

Scene koje su slijedile pamtimo s televizijskih snimki i YouTubea, jer ih tog poslijepodneva u prijenosu, emotivno ispranjeni, ozbiljno poremeeni i dehidrirani a ba svi su u taj People's Monday poslijepodne plakali, plakali su i Andre Agassi i Jack Nicholson i cijela kraljevska obitelj zapravo uope vidjeli nismo. Tek kasnije vidjeli smo Gorana kako se na travi trese u planom gru, pa uspon uz tribine, kroz uarenu lavu do loe, "tata, imamo ga!", Gorana s trofejem, u iskrenoj, djeakoj nevjerici i dresu Draena Petrovia, "prijatelju, ako gleda, ovo je za tebe". Vidjeli smo stotinu pedeset hiljada ljudi na Rivi, stotine brodica u portu i veliki transparent "Fala k****!".


Photo: Stockuli smo kasnije kako je CNN prekinuo redovni program da se ukljui u prijenos Ivanievieva doeka, itali The Sun koji je za Gorana traio titulu "sira" i poasno britansko dravljanstvo, i Corriere della Sera koji mu je posvetio naslovnu stranicu i uredniki uvodnik, rezerviran iskljuivo za politike komentare. Vidjeli smo ga na naslovnicama svih svjetskih novina, New York Timesa, Washington Posta, Guardiana i londonskog Timesa, iji se ugledni komentator Simon Barnes u naslovu pitao: "Zato smo svi poludjeli za Ivanieviem?"

A lijepo smo bili poludjeli. Nikad i nigdje nije se dogodilo nita slino jedna je zemlja bila na rubu izvanrednih izbora i jednako izvanrednog stanja, vladajua se koalicija raspadala, pola je vlade bilo u ostavci, policija u pripravnosti, desniari su prijetili dravnim udarom, premijer blijeda lica o svemu tome dramatino govorio pred kamerama, a cijela nacija za to vrijeme na drugom programu gledala tenis.

Ponekad, ali samo ponekad, ivot se namjesti tako da izdaleka izgleda kao da ima smisla. Doao si do dna, 125. u vlastitom ivotu, sam si sa sobom i pilji u onu toku, pa na trenutak vidi tamo sebe na sredinjem terenu All England Lawn Tennis & Croquet Cluba, dri Sveti Gral u rukama i kae: "Strah me samo da e me netko probuditi i rei da je sve bio samo san."

Ponekad, vlastiti ti san na tue oi doe, i nikad vie ne zaspe.

12-07-2011 at 11:45 | Ukljui u odgovor
Mela77
Nivo: Forumski doajen
Majka dva SINA :)

Registriran(a): 30-03-2006
Lokacija: meu voljenima
Odgovori: 8258
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Kutak za romanticare i obozavaoce lijepe rijeci

*Druge su ga zvale imenom, a ja srcem ... I udno, njih je uvijek uo.*

15-07-2011 at 17:10 | Ukljui u odgovor
Mela77
Nivo: Forumski doajen
Majka dva SINA :)

Registriran(a): 30-03-2006
Lokacija: meu voljenima
Odgovori: 8258
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Kutak za romanticare i obozavaoce lijepe rijeci

*...Nekada sam plovila istim morem kao ti, zato dopusti da vodim te..Dopusti da ukradem svaki ti strah skriven iza hladnog lica i srce ugrijem..*

19-07-2011 at 10:13 | Ukljui u odgovor
Mela77
Nivo: Forumski doajen
Majka dva SINA :)

Registriran(a): 30-03-2006
Lokacija: meu voljenima
Odgovori: 8258
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Kutak za romanticare i obozavaoce lijepe rijeci

Ne...
Nismo mi bili ljubavnici.
Nikad...
Samo smo se ponekad malo gledali kad nas nisu gledali.
I to je sve... Oboje smo nosili na laniu po polovinu jedne davno polomljene tajne, ali nismo pokuavali da je sastavimo.

22-07-2011 at 13:48 | Ukljui u odgovor
Mela77
Nivo: Forumski doajen
Majka dva SINA :)

Registriran(a): 30-03-2006
Lokacija: meu voljenima
Odgovori: 8258
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Kutak za romanticare i obozavaoce lijepe rijeci

To je jedina fotografija na kojoj smo zajedno, i zato sam je uramio, jo onda, da je sauvam. Iz nekih vanih razloga ne mogu je okaiti, a iz nekih malih razloga ne mogu se otkaiti i iscjepkati je u sitne komadie. I tako je tu, u fioci. Ni tamo, ni ovamo...

22-07-2011 at 13:56 | Ukljui u odgovor
Mela77
Nivo: Forumski doajen
Majka dva SINA :)

Registriran(a): 30-03-2006
Lokacija: meu voljenima
Odgovori: 8258
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Kutak za romanticare i obozavaoce lijepe rijeci

''I trgao se. Uplaen...
Koliko to na njoj ima tajnih mjesta koja bih elio da poljubim?
Ali,ne sad.Jednom.Moda..
Ja sam momak staromodan.Prevazien.Po mojoj religiji, moja elja je samo pola elje...
Lijepo sanjaj, mali miu nabareni.Ko zna da li e mi ikad vie biti tako blizu?
Moda u se kajati,moda u jednom morati da se napijem svaki put kad se sjetim ove noi...''

26-07-2011 at 07:48 | Ukljui u odgovor
Mela77
Nivo: Forumski doajen
Majka dva SINA :)

Registriran(a): 30-03-2006
Lokacija: meu voljenima
Odgovori: 8258
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Kutak za romanticare i obozavaoce lijepe rijeci

"Ne, ne mogu rei da je to ljubav na prvi pogled.. Ali mogu rei da je to ljubav na taj pogled.. Pa koji je, da je.."

27-07-2011 at 07:29 | Ukljui u odgovor
Mela77
Nivo: Forumski doajen
Majka dva SINA :)

Registriran(a): 30-03-2006
Lokacija: meu voljenima
Odgovori: 8258
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Kutak za romanticare i obozavaoce lijepe rijeci

"Nisam osjeao da diram u tue ni kada te prvi put vidjeh i poeljeh.
Oduvek si bila moja vie nego to sam ja svoj i vie nego si i sama svoja."

12-08-2011 at 14:14 | Ukljui u odgovor
MelMel
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 23-03-2010
Odgovori: 24670
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Re: Kutak za romanticare i obozavaoce lijepe rijeci

citat:
Mela77 wrote:
"Nisam osjeao da diram u tue ni kada te prvi put vidjeh i poeljeh.
Oduvek si bila moja vie nego to sam ja svoj i vie nego si i sama svoja."

12-08-2011 at 15:02 | Ukljui u odgovor
Trenutno aktivni korisnici
Aktivni gosti: 28
Skriveni clanovi: 0
Aktivni lanovi: 0
Sretan roendan: axell, danijela30, majaba, Sarah, Shone, Toggenburg, Vatrena-Lez, zlays
FORUM : Umjetnost : Kutak za romanticare i obozavaoce lijepe rijeci New Topic Post Reply

Strana: 1 2 3 4


Niste logirani? Nadimak / Username: Password: Sakrij mi ime
Zaboravili ste password?




Pregled tema u posljednjih 24 sata
Pregled poruka u posljednjih 24 sata
(dva dana, sedam, 30 dana)

Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata

Skokni do foruma:

Kontaktiraj nas | tuzlarije.net

Powered by: STRING FORUM Version 1.0
Copyright 2001 STRING
Osmrtnicama ba smrtovnice