"Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna mrznja. Bezbroj puta sam pokusavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao, iako nije vazno gdje covjek fizicki zivi. Bosna je u meni kao krvotok. Nije to samo neobjasnjiva veza izmedju nas i zavicaja, vec i koloplet naslijedja, historije, cjelokupnog zivotnog iskustva mog i tudjeg, dalekog, koje je postalo moje. Vidjena izvana i bez ljubavi, Bosna je gruba i teska, vidjena iznutra i sa ljubavlju, koju zasluzuje, ona je ljudski bogata iako u sebi nesaznana potpuno. Rijetko je ko bolnije i dramaticnije odredjen historijom kao Bosanac. Sta se sve kroz stoljeca nakupilo u tim ljudima! Osjecanje vlastite neodredjenosti, tudje krivice, teske historije, neizvjesne buducnosti, straha od promjene, zelje za dobrotom i humanoscu koja bi se odnosila na sve ljude bez ikakvih ogranicenja, i cestih razocarenja koja su radjala mrznju. To su veoma slozeni i zamrseni ljudi i tesko ih je razrjesavati po prvom vidjenju i po spoljasnjim utiscima."

citat:

---

visental wrote:


Otisao sam 1994. kad se nazirao kraj rata i jako tesko zivio na Zapadu. Prosao mijesanje maltera, pakovanje novina u 50 kg. te iste snopove nosio do kamioneta za razvozenje istih, istovarao kamione od 40 tona u tri ujutro, brao buraniju i bio otpusten zbog nespretnosti i nebrzine branja iste, razvozio pizzu godinama. Sada vec bivsa supruga nije me shvatala, dijete vec poodraslo okrenulo se zapadnoj subkulturi, a ja se propio i gotovo nestao sa lica zemlje.


Odrzala me ljubav prema mojoj Bosni. Uspomene na Tuzlu, djetinjstvo, prijatelje, ulice moga grada, kafane i kafice. Nikad nisam bio u Bihacu, ali ga volim vise no New York. Pitam se kako moze neka drzava da postoji, a da nema Sarajeva? Kakav je to jug neke drzave bez Mostara ili Dizdarovog Stoca?
Sta je ovaj svijet bez Neretve ili Krivaje?

---

Hajmo pričat´ o nečem lijepom.
Ovih dana sam često u Krajini.Put me vodi preko Doboja, Dervente...do Banja Luke.Ljudi moji, sve izbeharalo, miriše, obrađuju se polja, pšenica niče...Išla sam preko Vučjaka (priznajem, malo me jeza hvata od samog imena),sav u zelenilu.Obrađena polja se preljevaju sa poljima zelenila i sve to djeluje kao neko veliko zeleno more..
Krajšnici imaju specifičan naglasak koji me pomalo podsjeća na "mostarski"(malo "zavijaju").Lijepo nas je slušati kad "izmješamo" naglaske, riječi koje se negdje koriste,negdje ne. I svako svakog razumije.
Da ne bude zabune, ima tu ljudi iz Mostara,Tuzle, Sarajeva,Zenice, Prijedora,Banja Luke,Doboja,Bihaća, Tešnja, Gradiške, S.Mosta,Novog Grada, Viteza,...ZATO VOLIM BiH!!

Eh´ da je bogdo ne volim,onoliko koliko je volim.....bilo bi mi puno lakse u zivotu

Vracam se kuci sa godisnjeg odmora,ulazim u Bosnu....negdje iznad Nisicke visoravni,stala sam da odmorim od voznje i upravo tad dobijem sms od prijatelja koji me pitaju kad stizem i kako je prosao put!?
Odgovaram:"Kako je lijepa nasa Bosna i samo da znate kolko je volim!"
Prvo zbunjeni komentari,pa tek kasnije salju sms:"Pozuri kuci BOSANKO ceka te prava bosanska kafa i BUREK.Nena Ajsa evo ga sprema,kaze da si garant izgladnjela od one trave koju jedu tamo negdje!"

Svugdje je lijepo,sve stima,ali Bosnu mi ne dirajte,jer cak i onda kad sam tuzna i sama,zatvorena iza cetiri zida,bosanski vjetar pravi mi drustvo i tjesi me onako kako najbolje umije...dusa mi je tad mirna,jer bar znam,ipak nisam sama,imam moju Bosnu...Kad kazem moju Bosnu,tad mislim imam sve,te bosanske ljude,koji ma kakvi bili UVIJEK su tu,kad ih trebas!!!
Moja Bosna i moji bosanci nemaju zamjenu,ma gdje bila...I kad ste daleko,uvijek trazite bosanski trag,zar ne!?

Volim Bosnu zato sto sam bosanka,Bosna voli mene zato sto me je rodila !!!

No sikiriki Bosna! No sikiriki Tuzlo moja!
Dok ima Tuzlaka.
Dok ima sjecanja na mladost s Korza.
Dok ima snage da se zivi kao sto se prezivjelo 93., cetvrte, pete ...
Dok mati ima od cega da napravi sataras, ruzice a babo ima za duhan.
Dok djeca rastu i postaju najbolji ljekari, rudari, ucitelji.
Dok ima snage za segu na vlastiti racun.
Dok se neko predivno dijete na ljubljanskom mostu "klice Mujo".
Dok ima Ede i Prikaza, da " .... mu majku i Eminemu".
Dok ima ljubavi i svadbi, mahmurnih zora, dok ima ljubavi ... i pjesnika koji oru nebeske brazde, ili se tek radjaju na Gradini, dok ima Ismetovih slika i grafita djecurlije - nekih buducih Ismeta, po zidovima na Slatini.
Dok ima potoka i brzaca s Majevice u kojima se djeca gologuza kupaju. No sikiriki Tuzla.
Dok ima Tuzle i Tuzlaka, ima i Bosne i Bosnjaka.
Dok ima humora i suza materinih, a sunce izlazi iznad Banje, ne krvavo, vec crveno.
Dok ima boze i one tuzlanske koze jedne, jedine.
Dok ima Jale, makar njenog korita, i Kipova, i dok god se netko sjeca Ante Olovke, a mlada snaha zna razviti sirnicu. No sikiriki Tuzla. Uvijek ce doci prijatelj drag, il´ na svadbu, il´ u pohode, ili na dzenazu, da se usput pokloni sjenama roditelja ili onih sto ne dozivjese juni, poslije maja. I Sljivice i Sicki, Lipnica, dok ima, rasade za bastu i piva tuzlanskog, no sikiriki Tuzla.
Ovo i sve drugo, dok god ima mladosti i razreda rudarske skole. No sikiriki.
Volim.
A sve ovo Njemu.

[Edited by mima on 28-04-2004 at 15:29 GMT]

Nemam pojma zašto je volim...a neću ni da razmišljam...
Gledam jutros na kantonalnoj TV emisiju o gradnji Mosta,DW...sjetih se DANA koje PREŽIVIH dole, JEZIVIH...i trenutaka kad sam mislila, gledajući hercegovački kamenjar i prkosno raznobojno rastinje iz njega, BOŽE, KAKO JE MOJA ZEMLJA LIJEPA...Možda je glupo, ali je tako bilo...

Zbog nade.
Da cu jednom kad mi bude dosta lutanja po bijelom svijetu, i kad mi jednog maja behar zamirise negdje daleko, gdje ga uopste ne bi trebalo biti, znati da ima mjesto kojem jos uvijek pripadam. Mjesto koje ce me opet prihvatiti isto onako kako me prihvatilo onog februara kad sam prvi put udahnuo.

citat:

---

Abulafija wrote:
Zbog nade.
Da cu jednom kad mi bude dosta lutanja po bijelom svijetu, i kad mi jednog maja behar zamirise negdje daleko, gdje ga uopste ne bi trebalo biti, znati da ima mjesto kojem jos uvijek pripadam. Mjesto koje ce me opet prihvatiti isto onako kako me prihvatilo onog februara kad sam prvi put udahnuo.

---

joj danas kad sam isla na banju da setam lav gledam kako na meraju sjede momci i cure i na krpi parizer,paradajz hljeb i lubenica se tamo sjece i jos cega sve nije bilo i onda skontam pa imal igdje u svijetu ovoga