U nastavku je clanak sa sarajevo- x, koji ako zelite mozete ovdje prokomentarisati. Zaista se sad zna pretjerivati s djecom a posebno neki roditelji toliko hvale djecu da dijete dodje u skolu i misli da je savrseno dok ga neko grubo ne spusti na zemlju.

"Nedoumica koja se krije u suštini mnogih drugih problema je da roditelji znaju da trebaju postaviti granice u odgoju, ali ne znaju kako ih izreći i kako postići da ih djeca shvate ozbiljno, a da ih istovremeno ne povrijede, te što učiniti ako djeca ne poštuju zadane granice.
Psiholozi upozoravaju, nemoguće je da djeca, kao i odrasli, stalno budu zadovoljna i sretna i to je jednostavno činjenica s kojom se moramo pomiriti želimo li duševni mir.

Danas se zapravo javlja sve veći problem previše mažene i zaštićene djece koja uopće ne smiju plakati niti ljutiti se, što nimalo nije dobro za njihov zdrav razvoj, upozoravaju stručnjaci. Kada su počele kampanje o pravima djece, njihov glavni cilj je bio zaštititi ih od zlostavljanja te uključiti u odlučivanje o njihovom životu. No, dogodilo se da su djeca ojačala u traženju svojih prava, dok su roditelji popustili u zadovoljavanju svojih prava i potreba u ime djece, postavši na taj način samo servis kojem se djeca obrate zatrebaju li što umjesto da im budu vodič kroz život. To je pogubno za djecu, baš kao i zlostavljanje.

Danas se susrećemo s različitim primjerima preuslužnih roditelja. Primjerice, dijete se igra kockicama i odjednom mu se kućica od kockica sruši, dijete počne plakati, a roditelji odmah skaču, tješe ga i ponovno mu slažu kućicu. Dok je oni slože, dijete se već zabavilo nečim drugim.

Druga pogubna stvar koju roditelji čine je pretjerano divljenje i hvaljenje djeteta za apsolutno svaku sitnicu koju učini. Djetetovo samopoštovanje se ne razvija na ovaj način, već poštivanjem djeteta te poticanjem njegovog truda da dođe do određenog uspjeha. Preveliko dodvoravanje ne donosi ništa dobro, već samo frustracije i niz psiholoških poremećaja.

Ponekad moramo malo zastati i zamisliti se kada nam djeca kažu "ne" ili "neću", jer ona tada ne govore protiv nas, kako mi to najčešće shvatamo, nego nam žele poručiti nešto o sebi. Druga važna stvar koju ne smijemo smetnuti s uma jeste da smo mi ti koji moraju biti vođe, a ne djeca, jer ćemo se inače pretvoriti u njihovu žrtvu, što nije dobro ni za jednu stranu.

Prvih 18 mjeseci moramo mnogim dječijim potrebama reći "da", a mnogim našim "ne", ali i to vrijedi samo za one najvažnije dječije potrebe. Nakon toga, između prve i pete godine, djeca su obuzeta sobom, vlastitim potrebama i željama i upoznavanjem svijeta oko sebe pa i samih roditelja. To što nam se tada čini da nas stalno testiraju je zapravo ponavljanje lekcije koja bi upravo zbog toga trebala uvijek biti jasna i dosljedna."

Liskova motka je bolja od bilo kojeg psihologa

citat:

---

Dilber wrote:
Liskova motka je bolja od bilo kojeg psihologa

---

Nishta bRez prutove chorbe.

Kakve god da su metode (a ja ne tucem) slazem se da treba biti dosljedan.

Dijete zbunjuje kad istu stvar jednom moze jednom ne moze uraditi u zavisnosti od raspolozenja roditelja.

Ima ona stara izreka " mala djeca, mali problemi- velika djeca, veliki problemi"

moj sin od 20 godina... zena mi se poca stalno zalit na njega...nece ovo,nece ono, poceo je i vrijedjat... cak mi kaze da je i fakultet napustio...uzmem hevtu slobodnog, isprovjeravam sve navode... zakljucam sobu da mi ne moze pobjec.... i onda udri boga u njemu...7 dana nije iz kuce izisao... Kad se oporavio , za kapuricu i istjeram ga iz kuce... nakon 14 dana izbivanja, vratio se kuci placuc i molec za oprost.... i eno ga sad primjeran u svemu

Samo jos moram istjerat iz njega ono spustene hlace do pola gozica... al izgleda da sam mu i tome nasao lijek.... poceo sam i ja u njegovom prisustvu spustat hlace
cim vidi da ih ja spustam on svoje razdize

ha,poblem s udaranjem djece,je taj,da i to dijete jednom odraste,pa tvoja šaka vise nije dovoljna,to jest njegova je jača,ili kad osnuje svoju porodicu,zna da scve rješava šakama...
nema dosljednosti,nema ni uopĆenih pravila,slijedi instinkt ugasi žeđ...okupacija,misli,ideja,djela...

citat:

---

Dilber wrote:
Ima ona stara izreka " mala djeca, mali problemi- velika djeca, veliki problemi"

moj sin od 20 godina... zena mi se poca stalno zalit na njega...nece ovo,nece ono, poceo je i vrijedjat... cak mi kaze da je i fakultet napustio...uzmem hevtu slobodnog, isprovjeravam sve navode... zakljucam sobu da mi ne moze pobjec.... i onda udri boga u njemu...7 dana nije iz kuce izisao... Kad se oporavio , za kapuricu i istjeram ga iz kuce... nakon 14 dana izbivanja, vratio se kuci placuc i molec za oprost.... i eno ga sad primjeran u svemu

Samo jos moram istjerat iz njega ono spustene hlace do pola gozica... al izgleda da sam mu i tome nasao lijek.... poceo sam i ja u njegovom prisustvu spustat hlace
cim vidi da ih ja spustam on svoje razdize

---

Nikad mi neće biti jasno zašto roditelji još uvijek tragaju za nekim optimalnim tehnikama i metodama u odgoju djece, kad ionako to što je im je potrebno već u sebi prirodno i spontano imaju...

Čini mi se da što više roditelj gubi svoju spontanost, to više dijete postaje "nepodnošljivije", pa se možda zbog toga i propuštaju prilike da se roditelji i djeca "upoznaju" na pravi način i stvore smislen odnos. Kad negdje pročitamo savjete o prevencijama i opasnostima, k'o da prestanemo vjerovat u svoju subjektivni doživljaj i u sebe, kao da u tih par pravila sva djeca moraju biti univerzalno ista, kao i da postupci prema njima moraju biti univerzalni?

roditelj mora biti svom djetetu prijatelj. sada se na svakom koraku govori o pravima djeteta, a istovremeno niko ne govori o njihovim obavezama. zbog toga se djeca (posebno teenager-i) ponasaju kao da imaju pravo na sve, pa tako i da odbiju pomoci roditeljima, uciti ili vratiti se kuci na vrijeme.

ako roditelji zanemare prijatljski odnos i postanu "tirani", dijete ce se zatvoriti u sebe, a nakon toga ce roditelj poceti da gubi uvid u djetetov zivot, sto se, nerijetko, moze zavrsiti na putu koji niko svom djetetu ne zeli.

dosljednost je veoma bitna, ali ne i dosljednost koja se (lako) moze pretvoriti u tiraniju.