citat:

---

statebriga wrote:
ja ne znam da li si ti samo povrsno upoznat sa inicijativom ili ti je promaklo.

naravno, ostali, koji nisu gradjani srebrenice, su takodjer pozvani da se pridruze akciji, a mnoge javne licnosti su se vec i odazvale.

citat:

---

posto sami sebe cesto demantujete nema potrebe da vas ja...

helem, ovaj komentar se ne odnosi samo na tebe vec na vas "cafirsku grupu"
ozlojadjenih komunjara koji zive u proslom vijeku i koji pokusavate omalovaziti svaki probosanski post ovdje,
o bilo cemu da se pise, vi imate protu-stav, na kraju svega cesto imate protu-stav na bilo sta moje postavljeno iako su vam to nevidjeni odroni nebuloza,
fakat je vrijeme da rezimirate svoje stavove i upise...

i naravno okupit cu cijelu familiju, prijatelje, one na koje imam utjecaj i one koje cu velikodusno platiti,
organizovano ih vodim u Srebrenicu na prijavu boravka i registraciju pa onda i na glasanje, Inshallah


P.S. vi ako ne vidite srpsku politiku nastavka genocida ja vidim, takvi nacini razmisljanja izjedaju ovu zemlju iznutra, kako vas nije sramota zivjeti u njoj

Od političkih partija iz Federacije BiH traži se da na lokalnim izborima u tom bh. entitetu ne kandidiraju Srebreničane.


Građanska inicijativa "Glasat ću za Srebrenicu" od političkih partija iz Federacije Bosne i Hercegovine traži da na predstojećim lokalnim izborima za vijećnike i načelnike u Federaciji ne kandidiraju građane porijeklom iz Srebrenice.

Oni koji su to već učinili pozvani su da povuku svoje kandidature i na taj način omoguće da što veći broj Srebreničana a i svih ostalih, prebivalište ipak prijavi u Srebrenici i na izborima 7. oktobra glasa za lokalnu vlast tog grada.

Kao dokaz da neko živi u Srebrenici nekad su dovoljne izjave dva svjedoka, nekad računi za komunalne usluge, saznaje Al Jazeerina reporterka Nadina Maličbegović.

Cilj kampanje je skupiti novih 5.000 birača.

Problemi na terenu

Kasim Mustafić je iz Australije stigao kako bi prijavio prebivalište u ovom gradu.

"To je najmanje što mogu napraviti da pomognem ovom narodu", kaže on.

Prije odlaska u Ministrastvo unutrašnjih poslova (MUP), grupa aktivista u call centru pomaže u ispunjavanju zahtjeva i skupljanju potrebnih dokumenata.

Procedura je, kažu, jednostavna, problemi na terenu neizbježni.

"Od ljudi bošnjačke nacionalnosti traže jednu vrstu dokumenata, od ljudi srpske nacionalnosti sasvim drugu", ističe Almir Salihović iz Asocijacije studenata Srebrenice.

Ubijeni neće glasati

Fazila Efendić je u Srebrenici već deset godina.

U policiji je pred ove izbore prvi put podigla svoju ličnu kartu.

Učinila je to, kaže, zbog onih koji su ubijeni jula 1995. godine i koji više nikada neće glasati.

"Gdje su moja djeca, gdje je na hiljadu dječaka ako nije bio genocid?", rekla je Fazila, dodavši da bi iz njezine kući još četvero glasalo.

Negiranje SNSD-a

U Savezu nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), vladajućoj političkoj partiji u Republici Srpskoj (RS), uprkos sudskim presudama, negiraju da se u Srebrenici dogodio genocid.

"Ne priznajemo da je Srebrenici bio genocid. Genocid je bio ratni zločin, veliki ratni zločin, i žrtve su bili i Srbi i Bošnjaci", kaže Slaviša Jovanović, šef odborničke grupe SNSD-a u Skupštini opštine (SO) Srebrenica.

Emir Suljagić, koji je i sam preživio genocid, pokrenuo je kampanju glasanja za Srebrenicu.

Podsjeća da za projekt negiranja genocida vlast u RS-u izdvaja velike novčane iznose.

Rok do 23. augusta

"To je 300.000 maraka koji se daju svake godine organizaciji u Holandiji - Historijski projekt Srebrenica, čiji je jedini zadatak negiranje genocida", kaže Suljagić.

Ali, kampanja glasanja za Srebrenicu ima i druge probleme.

"Neki naši sugrađani koji svoju budućnost vide u Federaciji, koji će biti na listama u Federaciji, otvoreno rade protiv kampanje koju mi vodimo", ocijenio je koordinator kampanje.

Svi koji do 23. augusta prijave prebivalište u Srebrenici moći će i glasati u toj opštini.

Dnevno ih se sada prijavi oko 15, ali već sljedećeg mjeseca, kada se obilježava godišnjica genocida, moglo bi ih biti znatno više. Ako Bog da

Ako to svi ne učinimo, izdali smo Srebrenicu


Građanska inicijativa Glasat ću za Srebrenicu svaki dan dobija novi značaj.

Srebreničani sa područja Federacije BiH dolaze u ured gdje im se pruža administrativna i materijalna pomoć, a u prijavama registracije za izbore prednjače porodice žrtava genocida od majki i braće do djece, koja će u oktobru prvi put izaći na izbore i to u svojoj Srebrenici.

Ako to svi ne učinimo, izdali smo one što leže u Potočarima, izdali smo Srebrenicu, poručili su danas Srebreničani koji su iz Ilijaša došli u svoju Srebrenicu.

entitetski MUP u Srebrenici otvoreno i sistematski diskriminira građane nesrpske nacionalnosti i radi ono što je najbolje radio i 1992. i 1995. godine: pravi spiskove.

Svi znamo šta se dogodilo ljudima na tim spiskovima i 1992. i 1995. godine.
Građanska inicijativa "Glasaću za Srebrenicu" obavještava javnost da su institucije entiteta Republika Srpska počele da vrše otvoren i sistematski
pritisak na naše aktiviste i građane Srebrenice nesrpske nacionalnosti.

Pritisak s kojim se suočavaju građani nesrpske nacionalnosti je najbolja najava onoga što će se dogoditi u Srebrenici ukoliko negatori genocida
pobjede na lokalnim izborima u oktobru.

Ako je nekada bio trenutak da međunarodna zajednica, u skladu sa javno preuzetom obavezom, osigura neometan proces registracije, uključujući i
postavljanje posmatrača u policijskoj stanici u Srebrenici, onda je to sada.

U suprotnom, znaćemo da se od jula 1995. godine nije promijenilo ništa i da bi kao i tada ostali da stoje skrštenih ruku.

citat:

---

arnie wrote:

citat:

---

statebriga wrote:
ja ne znam da li si ti samo povrsno upoznat sa inicijativom ili ti je promaklo.

naravno, ostali, koji nisu gradjani srebrenice, su takodjer pozvani da se pridruze akciji, a mnoge javne licnosti su se vec i odazvale.

citat:

---

posto sami sebe cesto demantujete nema potrebe da vas ja...

helem, ovaj komentar se ne odnosi samo na tebe vec na vas "cafirsku grupu"
ozlojadjenih komunjara koji zive u proslom vijeku i koji pokusavate omalovaziti svaki probosanski post ovdje,
o bilo cemu da se pise, vi imate protu-stav, na kraju svega cesto imate protu-stav na bilo sta moje postavljeno iako su vam to nevidjeni odroni nebuloza,
fakat je vrijeme da rezimirate svoje stavove i upise...

i naravno okupit cu cijelu familiju, prijatelje, one na koje imam utjecaj i one koje cu velikodusno platiti,
organizovano ih vodim u Srebrenicu na prijavu boravka i registraciju pa onda i na glasanje, Inshallah


P.S. vi ako ne vidite srpsku politiku nastavka genocida ja vidim, takvi nacini razmisljanja izjedaju ovu zemlju iznutra, kako vas nije sramota zivjeti u njoj

---

arnie, prvo, ne znam ko je to u "cafirskoj grupi" ovdje, a jos manje "ozlojedjena komunjara". Drugo, da nije malo pretjerano to sto pises, s malo vise negativizma prema svima onima koji imaju svoj stav, a koji primarno nije antibosanski, a jos manje antibosnjacki?
Inicijativa je odlicna, ali licno ne vjerujem ni da ce sami Srebrenicani se odazvati inicijativi. Zasto? Zato sto je cista egzistencija u pitanju, na zalost, pa se ti sad zapitaj da li je sve bas onako kako nam se servira.
Na kraju, bez obzira sto apsolutno podrzavam sve sto se radi na dokazivanju, pojasnjavanju i ucenju da se DESIO genocid, ne pada mi na pamet da se registrujem tamo za mjesto prebivalista (kao sto ti tvrdis da hoces), jer ne vjerujem da moje iskreno za dobrobit tih tragicnih ljudi vide oni koji ce u svakom slucaju zloupotrijebiti dobre namjere ove inicijative.



[Edited by hurija on 20-06-2012 at 17:41 GMT]

citat:

---

hurija wrote:


arnie, prvo, ne znam ko je to u "cafirskoj grupi" ovdje, a jos manje "ozlojedjena komunjara". Drugo, da nije malo pretjerano to sto pises, s malo vise negativizma prema svima onima koji imaju svoj stav, a koji primarno nije antibosanski, a jos manje antibosnjacki?
Inicijativa je odlicna, ali licno ne vjerujem ni da ce sami Srebrenicani se odazvati inicijativi. Zasto? Zato sto je cista egzistencija u pitanju, na zalost, pa se ti sad zapitaj da li je sve bas onako kako nam se servira.
Na kraju, bez obzira sto apsolutno podrzavam sve sto se radi na dokazivanju, pojasnjavanju i ucenju da se DESIO genocid, ne pada mi na pamet da se registrujem tamo za mjesto prebivalista (kao sto ti tvrdis da hoces), jer ne vjerujem da moje iskreno za dobrobit tih tragicnih ljudi vide oni koji ce u svakom slucaju zloupotrijebiti dobre namjere ove inicijative.

[Edited by hurija on 20-06-2012 at 17:41 GMT]

---

Opstrukcije prijava

Ćamil Duraković, koji je i nezavisni kandidat za načelnika Srebrenice na predstojećim lokalnim izborima, u izjavi za novinare kaže da u tom gradu policija RS opstruira registraciju birača iz FBiH koji žele glasati u Srebrenici.

- Onog momenta kada su se pojavile masovne prijave, oni šalju svoje patrole od adrese do adrese da vide žive li tu Bošnjaci. Krajnje je licemjerno da očekuju da ljudi sjede na zgarištima više od 6.000 porušenih kuća i čekaju policiju.

Naravno, provjeravaju samo prijave Bošnjaka, dok nekoliko hiljada fiktivnih prijava Srba njih ne zanima - kaže Duraković.

citat:

---

arnie wrote:


U Srebrenici se dnevno prijavi od 10 do 15 Bosnjaka, Elhamdulillah, (srpski mediji izvjestavaju i do 20-oro), sto Srebrenicana sto "ovakvih kao ja"

priznajem da ponekad pretjerujem u svojim postovima i zao mi je ako su se u istim nasli neki na koje fakat nisam mislio, imena ne navodim osim onih cafira koji znaju sta za njih mislim, ne znam kako si se ti nasla u svemu tome, mozda da ti smeta termin "komunjare"...

jednostavno sam izrevoltiran anti-srebrenickim, anti-bosnjackim i sl. stavovima nekih forumasa,
znam da nisam ni ja njima drag, pogotovo jugonostalgicarima i na zalost nekim Srbima ali ja sa svog puta ne skrecem niti od Srebrenice ovaj put odustajem,

prilijevo sam krv za ovu zemlju i svoju i agresorsku i opet cu ako bude trebalo, to je cinjenica koju oni kraj cijih glava nisu zvizdali cetnicki kursumi, granate i sijevale kame i oni koji nisu osjetili miris baruta i krvi i na sebi dijelove tijela svojih prijatelja i familije, nece NIKAD shvatit,

jednom su nas zajebali upravo ovakvi i slicni njima, svojom gluposcu sprijecili da se spasi progon i genocid neduznog naroda, danas pokusavaju ponovo, opstruiraju ovu inicijativu spasa i time kolaboriraju sa Didikovim sprovodjenjem konacnog plana "pada Srebrenice i ovjera genocida"

da su kojim slucajem malo veci Bosanci i Bosnjaci, pridruzili bi se se ovoj i slicnim inicijativama i generalno inicijativama za dobrobit i spas ovog naroda i ove zemlje,
ali NE, uvijek imaju neke kontra-stavove i misljena koja ovu zemlju drze u vakumu crne rupe, znaci ni zraka ni prostora za bosnjacki narod u ovoj zemlji sve dok se ne napravi cistka u vlastitim redovima i dok se Bosnjaci ne budu smatrali ravnopravnima na sirem planu a ne samo proglas konstutivnosti kao etnicke grupa a ovamo opet opleti, rastrgaj, raspameti (ko sto reko Mladic) do konacnog tzv. diskreditiranja Muslimana na ovim prostorima...


e nece moci, izginut cemo svi ako treba ali ugnjetavnja vise trpit necemo i Bosne NEDAMO!!!

---

Eto...

KOMENTAR ČITATELJA/SREBRENIČKE DILEME - LAŽI I ISTINE: Zašto se SDA bori za načelnika Bošnjaka u Srebrenici?!
Petak | 22.06.2012.
Zašto je, navodno, važna funkcija načelnika Srebrenice u unitarnoj i centraliziranoj Republici Srpskoj, funkcija i položaj koji ustvari i nemaju nikakva stvarna i važna ovlaštenja kako u Republici Srpskoj, tako i u Federaciji?

Piše: Nermin BAJIĆ

Pisati o Srebrenici a ne pomenuti rahmetli Izetbegovića je isto kao pričati priču u kojoj se nikako ne pojavljuju glavni glumci (namjerno nisam napisao „junaci“). Ignorisati Hakiju Meholjića (vođu srebreničke delegacije) i njegove razgovore sa Alijom Izetbegovićem septembra 1993. godine u podrumima sarajevskog holiday-inna je guranje glave u pjesak. Vrijedi podsjetiti da je tada „naš“ predsjednik Izetbegović srebreničkoj delegaciji ponudio razmjenu Srebrenice za Vogošću, što su Srebreničani sa gnušanjem odbili.

Hakija Meholjić takođe navodi, i kune se da je istina, da mu je Izetbegović rekao sljedeće: „Clinton mi nudi da Srbi ubiju 5000 Muslimana, a da će onda uslijediti vojna intervencija“. Kaže dalje Hakija da nije siguran šta je Clinton rekao Izetbegoviću, ali da je siguran šta je Izetbegović Alija rekao njemu. Riječ je o Aliji, ocu Bakira, sadašnjeg člana predsjedništva BiH, izabranog nedavno od bošnjačkog naroda... Koje li ironije. Najčudnije od svega je da negiranja izjava Hakije Meholjića skoro pa da i nema, ili ako ih ima, neuvjerljivo su mlake. Još više čudi opšta nezainteresovanost bošnjačke populacije da se konačno utvrdi prava istina oko ovih izjava i događaja.


Da li se ikada povela javna debata o tome zašto je Srebrenica pala?... Kako to da je jedan osrednji srpski napad pregazio cijelu enklavu u ljeto 1995, samo koji mjesec prije potpunog sloma srpske vojske u BiH, a da se tokom 92. i 93. Armija BiH uspješnije brani u Srebrenici od mnogo jačih napada, i to sa manje oružja? Ne samo da se brani, nego izvodi i ofanzivna dejstva u dubinu oko srebreničke enklave.
Da li je Srebrenica „razmijenjena“ i bez saglasnosti njenih stanovnika tog famoznog septembra 1993. u nekoj polumračnoj prostoriji pomenutog hotela, nakaradno, neustavno i na neformalnim sastancima (čitaj sijelima) polupismenih ljudi (sjetite se onog mlinara iz Ustikoline), onako kako su se tada donosile sve važne odluke u ime Predsjedništva BiH?

Da se ne lažemo, tadašnji srpski i hrvatski članovi predsjedništva su bili obične ikebane i to treba jednom konačno javno reći. Više je težine nosila riječ i „savjet“ nekvalificiranih i neiskusnih Alijinih ćerke Sabine i sina Bakira, nego intelektualaca kalibra Muhameda Filipovića, Šaćira Filandre, Adila Zulfikarpašića ili junaka britkog uma Nijaza Durakovića i Bogića Bogićevića. Sramotno ali istinito.

Ta famozna SDA, koja je tih ratnih godina vedrila i oblačila, skupljala (kao za Armiju BiH) po svijetu i posebno Njemačkoj, pare, zlato, oružje, i to isto poslije prodavala svom narodu, zatvarala i nevine i krive, odlučivala o ljudskim sudbinama, i stvarala tajne jedinice mučitelja i ubica (prvenstveno bošnjaka), danas se nalazi na izdisaju. Hvala Bogu. Božanska milost nikada ne dolazi kasno. Mogu im samo poručiti da će biti sretni ako ne prođu kao Ben-Ali, Gadafi i Mubarak sa saradnicima. Žao mi je jedino što će onaj zlotvor od Harisa Silajdžića, koji je odbijanjem Aprilskog paketa ustavnih promjena 2006. uništio svaku nadu o normalnoj državi BiH, iz svega ovoga pokušati izvući neku sitnu političku korist. A vidjećete da će pokušati.

Ali vratimo se Srebrenici. Da li je sve onako kako su nam govorili više od deceniju i po? Da li je istina univerzalna? Da li se ikada povela javna debata o tome zašto je Srebrenica pala? Zašto se Srebrenica nije mogla odbraniti? Srpski napad je krenuo iz pravca juga – jugoistoka. Ono nekoliko srpskih tenkova nije moglo preko šume nego su morali putem ili drugim tenkoprohodnim terenom koji oko Srebrenice skoro da i ne postoji, sa izuzetkom jednog pravca, odakle su na kraju koljači i došli. Dalje, ustanovljeno je da je u tom trenutku u Srebrenici bilo dovoljno protivoklopnog oružja i da su se tenkovi mogli zaustaviti/uništiti i bez pomoći onih holandskih kukavica. Omjer pješadijskih jedinica je bio na strani 28. Divizije Armije BiH. I na kraju, srpski napad na grad je izveden samo jednim glavnim pravcem (očekivanim), koji se mogao braniti, što nedvojbeno implicira da je u redovima 28. Divizije Armije BiH vladala nedisciplina, haos i panika. Nije postojao vojnički ustrojen lanac komandovanja, vojnička subordinacija je bila skoro pa nepostojeća kategorija. Dijelovi nekih jedinica su otkazali poslušnost komandirima i komandatima što je sa krajnje neodgovornim napuštanjem linije fronta neminovno vodilo u katatstrofu koja je zadesila narod Srebrenice.


Znajući za harizmu, fizičku snagu i uticaj Nasera Orića, za divljenje ili strah koji su pripadnici 28. divizije osjećali prema njemu, jer je Naser kažnjavao kukavice, dezertere i one koji ne izvršavaju naređenja – da li je Nasera i još neke komandire i komandante iz Srebrenice vrh Armije BiH namjerno helikopterom prebacio do Tuzle, pretpostavljajući da će odsustvo takvih ljudi, vjerovatno u kombinaciji sa srpskim napadom, izazvati domino efekat kojim bi se srušio cijeli lanac zapovijedanja i komandovanja, sistem veze, i ono što se na kraju kao posljedica svega toga desilo?
Napoleon je rekao da je 'moral najvažnije oružje vojnika'. Očigledno je da je moral Armije BiH bio na nedopustivo niskim granama a da je odsustvo Nasera Orića i njegove harizme kao komandanta stvorilo uslove za sveopšti raspad sistema. Srpska vojska je znala da Naser Orić nije u Srebrenici. Od koga su saznali? I koji se idiot sjetio da šalje prekaljene borce (komandante i komandire) iz Srebrenice na neke kurseve za oficire u Zenicu baš pred pad Srebrenice? I kako to da je jedan osrednji srpski napad pregazio cijelu enklavu u ljeto 1995, samo koji mjesec prije potpunog sloma srpske vojske u BiH, a da se tokom 92. i 93. Armija BiH uspješnije brani u Srebrenici od mnogo jačih napada, i to sa manje oružja? Ne samo da se brani, nego izvodi i ofanzivna dejstva u dubinu oko srebreničke enklave. Zbog tih je ofanzivnih dejstava Naser Orić završio u Hagu, ali su ga 03. jula 2008., odlukom Apelacionog vijeća Tribunala u Haagu, oslobodili krivice. Vratio se kao slobodan čovjek u BiH.

Znajući za harizmu, fizičku snagu (što je vrlo važno sa psihološkog aspekta) i uticaj Nasera Orića, za divljenje ili strah koji su pripadnici 28. divizije osjećali prema njemu, jer je Naser kažnjavao kukavice, dezertere i one koji ne izvršavaju naređenja – da li je Nasera i još neke komandire i komandante iz Srebrenice vrh Armije BiH namjerno helikopterom prebacio do Tuzle, pretpostavljajući da će odsustvo takvih ljudi, vjerovatno u kombinaciji sa srpskim napadom, izazvati domino efekat kojim bi se srušio cijeli lanac zapovijedanja i komandovanja, sistem veze, i ono što se na kraju kao posljedica svega toga desilo? Da li se time ostvario plan iz septembra 1993.? Da li je time vrh SDA dobio ono što je tražio od Meholjića i srebreničke delegacije? Kritičari misle da je SDA imala uvijek dvostruke standarde po pitanju Srebrenice (i ratne i poražene poratne). To nije istina. Ta stranka je uvijek imala jedan i samo jedan poguban plan i standard za Srebrenicu, a naš je grijeh što to nismo razumjeli mnogo ranije.

Niccolo Machiavelli u svom djelu „Vladalac“ u jednom dijelu piše: “Treba napomenuti kako se mržnja zadobija kako dobrim tako i lošim djelima. I zato, vladar koji hoće da sačuva vlast u državi često je primoran da ne bude dobar. Jer kad ti je narod koji ti je potreban da bi se održao na vlasti pokvaren, vladar mora da ide za njegovom ćudi da bi ga zadovoljio, te su tada dobra djela samo na štetu vladara.“

Sudeći po tome kako smo mi Bošnjaci prošli u zadnjem ratu, SDA (koja je vodila državu i rat) sigurno nije imala visoko mišljenje o narodu koji predstavlja i važnija joj je bila vlast od sudbine desetina hiljada ljudi. Pitanja vise u zraku a odgovori su na vrhu jezika.

Znajući sve ovo, komičnim se čini „briga“ koju ispoljava prvenstveno SDA za mjesto načelnika u općini Srebrenica. U Dejtonu, da su razmišljali o Srebrenici, sigurno su je mogli dobiti za zelenim stolom. Već tada se znalo za razmjere zločina, masovne egzekucije, strijeljanja i masovne grobnice. Amerikanci su imali satelitske snimke masovnih grobnica ali je Srebrenica bila nevažna za SDA. Niko je nije ni tražio od bošnjačke delegacije (u kojoj su, da ne bude zabune, odlučivali SDA-ovci Izetbegović i Silajdžić).


Čak i ako se uspije (čisto sumnjam) izabrati načelnik Bošnjak u Srebrenici, a ako Skupština opštine bude većinski srpska (vjerovatnija opcija), načelnik će imati samo dvije nadležnosti i neće ustvari niti imati nikakvu vlast i korisna ovlaštenja.
Mnogo je važnija i interesantnija druga strana ove borbe. To je borba za glasače, naročito one koje još drma patriotizam i koji bi kao trebali da prepoznaju kako se „naše“ stranke bore za „naše“ interese u „mrskoj nam Republici Srpskoj“
Sad je ,navodno, važna funkcija načelnika Srebrenice u unitarnoj i centraliziranoj Republici Srpskoj, funkcija i položaj koji u stvari i nemaju nikakva stvarna i važna ovlaštenja kako u Republici Srpskoj, tako i u Federaciji. Simplificirano, načelnik općine u Srebrenici je interesantno mjesto zato što još uvijek dolaze (istina, dosta manje nego prije), određene donacije pa se tu može nešto „zavrnuti“. Stvarne nadležnosti su načelniku takve da može predstavljati općinu - ali Dodiku, pošto je Republika Srpska jedina unitarna tvorevina u BiH, (kojeg li apsurda, s obzirom da se Dodik tako vatreno bori protiv centralizacije i unitarizacije), i može upravljati općinskom administracijom (u prevodu „glavni“ je u jednoj zgradi u Srebrenici).

Uz odluku i saglasnost većine u skupštini opštine, opština (a ne načelnik općine ili opštine), može skupljati lokalne poreze (ali nema od koga), može izdavati urbanističke saglasnosti i građevinske dozvole (sjetite se nelegalno izgrađene crkve iznad Memorijalnog centra Potočari), može da propisuje kućni red u ono nekoliko stanbenih zgrada (smiješno), ima neke beznačajne nadležnosti (podijeljenje sa Republikom Srpskom) na polju kulture i sporta, može određivati erozivna područja i način korištenja pašnjaka (vrlo „važno“ za povratnike) i slična minorna ovlaštenja. Sve lijepo piše u zakonu o lokalnoj samoupravi Republike Srpske. Načelnik općine u Republici Srpskoj, pored samo dvije (2) nadležnosti koje po zakonu o lokalnoj samoupravi ima, može još kukati OHR-u i onom anemičnom predstavniku EU, kojem treba 10 minuta da na karti BiH nađe Srebrenicu...

Čak i ako se uspije (čisto sumnjam) izabrati načelnik Bošnjak u Srebrenici, a ako Skupština opštine bude većinski srpska (vjerovatnija opcija), načelnik će imati samo dvije nadležnosti i neće ustvari niti imati nikakvu vlast i korisna ovlaštenja.

Mnogo je važnija i interesantnija druga strana ove borbe. To je borba za glasače, naročito one koje još drma patriotizam i koji bi kao trebali da prepoznaju kako se „naše“ stranke bore za „naše“ interese u „mrskoj nam Republici Srpskoj“. Bošnjačke stranke (a posebno SDA koja je vladala u Srebrenici od rata) znaju da su proćerdali četiri godine jer je na prošlim općinskim izborima u Srebrenici jasno rečeno, dogovoreno, i sve su se stranke saglasile da će to biti zadnji izbori u Srebrenici po „posebnom režimu“. Čekala je SDA (koja je držala vlast) opet zadnji čas i nadala se da će stranci opet nametnuti gotovo rješenje. Ovi možda i bi, posebno Amerikanci, ali su izgleda bili iznervirani neaktivnošću i nebrigom cijele stranke SDA i ispijenim sivim dosadnim demagogom Tihićem i odlučili su da njemu i mlađem Izetbegoviću okrenu leđa. Opravdano.


Ostaje još samo 11. juli i kolektivna dženaza. Ostaje tim jadnim ženama, žrtvama genocida, da istrpe SDA licemjerne političke lešinare koji će nad kostima njihovih najmilijih, bezobrazno i bez stida. opet skupljati političke poene. Svi se nadamo da neće imati obraza da dođu.
I ko je sad kriv? Naravno SDA, predvođena Alijom Izetbegovićem, Tihićem i mlađim Izetbegovićem, jer je prvo prodala Srebrenicu još septembra 1993 i to rekla njihovoj delegaciji sa Hakijom Meholjićem na čelu. Dalje i najtužnije, kada je svima bilo jasno da se više od 10.000 ljudi kreće šumom prema Tuzli od 11. do 16 Jula 1995, SDA, koja je tada suvereno vladala vojskom, nije skoro ništa učinila da im pomogne. Da nije Naser Orić skoro pa samoinicijativno sa svojim ljudima 16. jula 1995. otvorio koridor kod Baljkovice i držao ga otvorenim od 14 pa skoro do 18 sati popodne tog dana, umjesto 8372 žrtava genocida, bilo bi ih sigurno još par hiljada više. Naser Orić, junak koji je tog dana spasio više hiljada vojnika Armije BiH zarobljavanja i sigurnog strijeljanja, nagrađen je od strane 2. Korpusa Armije BiH tako što su ga najurili iz Armije BiH. Bio je sposoban a ne podoban, a to lopovima i „stratezima“ iz SDA nije nikakako odgovaralo.

I na kraju, ta ista SDA u Dejtonu na pregovorima uopšte se nije interesovala za Srebrenicu, ali zato jeste za Ustikolinu, rodno mjesto mlinara, Alijinog zatvorskog ahbaba i „savjetnika“. Tamo je Bakirov jaran Šaja (onaj što prijeti da će dovesti crnca da nekom siluje ćerku), napravio „Šajine dvore“. Naravno, sve pošteno i sa suzama u očima zbog tragedije, zločina, genocida koji je zadesio Srebreničane i sve ostale izbjeglice iz istočne Bosne, koji su tada utočište nalazili u Srebrenici kao „sigurnoj zoni“.

Majke, žene, sestre i ćerke Srebrenice moraju ovo znati. Većinu i znaju jer sam im lično neke stvari rekao. Druge su stvari one znale same, pa su meni rekle. Mogu se pohvaliti da sam za neka srebrenička udruženja lično uradio više (pro bono), nego svi SDA-ovci zajedno.

Ostaje još samo 11. juli i kolektivna dženaza. Ostaje tim jadnim ženama, žrtvama genocida, da istrpe SDA licemjerne političke lešinare koji će nad kostima njihovih najmilijih, bezobrazno i bez stida. opet skupljati političke poene. Svi se nadamo da neće imati obraza da dođu. Ali ako dođu, obećavaće i lagati, slikaće se pored nekog nišana, a onda će sjesti u svoje klimatizirane automobile sa mini barom i požurivati vozača da dođe do Sarajeva prije mraka, kako bi se što prije osvježili u svojim privatnim bazenima. Bez vlasti to ne bi mogli.

E zato – do poslednjeg daha. Do sljedeće dženaze u Potočarima... Jer narod (ne) zna.... narod zaboravlja...

Stavovi u ovom tekstu izražavaju autorovo lično mišljenje i ne predstavljaju nužno uredničku politiku DEPO PORTAL-a.

(DEPO PORTAL)

http://www.depo.ba/nedjeljni-magazin/zasto-se-nase-stranke-bore-za-nacelnika-bosnjaka-u-srebrenici

Srebreničani traže međunarodni monitoring registracije birača: Duraković poručuje da ih policija RS neće uplašiti!


Pripadnici policije manjeg entiteta provjeravaju prebivališta kako bi obeshrabrili Bošnjake da se registriraju

Ovo nije 1995. godina
Građanska inicijativa "Glasat ću za Srebrenicu" nastavit će s procesom registracije birača, uprkos otvorenim prijetnjama koje posljednjih dana dolaze iz Centra javne bezbejdnosti Bijeljina, obavijestili su jučer javnost članovi ove inicijative.

Riječ je o akciji MUP-a RS, čija policija posljednjih dana provjerava osobe koje su prijavile prebivalište u Srebrenici pokušavajući ih tako zaplašiti, odnosno odvratiti od prijave sve one koji se namjeravaju registrirati u ovoj općini, ističu iz srebreničke inicijative.

Kandidat za načelnika Srebrenice Ćamil Duraković potvrdio je ove navode, kazavši da Srebreničane više niko ne može uplašiti.

- Provjere se rade na prepad, ali neka MUP RS zna da ovo nije 1995. godina i da ih se više niko ne plaši.

Odlaze na adrese gdje su se ljudi prijavili, misleći valjda da će ih oni kojima su od nekadašnjih kuća ostala samo zgarišta, čekati na tim zgarištima. U Srebrenicu se prijavljuju ljudi koji su iz nje genocidom istjerani prije 17 godina i nema te policije koja će im to zabraniti - poručio je jučer Duraković.

On napominje da niko nema ništa protiv kontrole nad onima koji se prijavljuju, ali traži da kontrola bude sveobuhvatna, odnosno da bude kontrolirano svih 12.226 osoba koje se nalaze na biračkom spisku za Srebrenicu, a ne samo Bošnjaci.

- U ulici Reufa Selmanagića, naseljima Petriča, Crvena Rijeka, Učina Bašča, Potočarima, u kojima nikada nisu živjeli Srbi, nalaze se adrese nekoliko hiljada Srba koje nikada niko niti je vidio niti je čuo za njih. Ako je ikada bio potreban međunarodni monitoring procesa registracije birača u BiH, onda je to sada u Srebrenici - upozorava Duraković.

Inicijativa će, kako nam je rekao, tražiti postavljanje međunarodnih posmatrača u Policijsku stanicu u Srebrenici, jer je to jedini način da se spriječi nasilje nad građanima.

- Ne bude li to učinjeno, onda je to znak da se u odnosu međunarodne zajednice spram Srebrenice ništa nije mijenjalo od 1995. godine - kaže Duraković.

"Dnevni avaz" saznaje da su međunarodne institucije u BiH došle do spiskova osoba prijavljenih u Srebrenici za koje je MUP RS uporno tvrdio da ne postoje te da su na njima evidentirani samo Bošnjaci. Šta će stranci poduzeti ovom prilikom, ostaje da se vidi.