citat:

---

hanumicag wrote:
Danas čitam na tuzlarijama: "Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini organizovala je sastanak na temu Usaglašena primjena Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i izvršenje zaštitinih mjera u ponedjeljak, 03. decembra 2012. godine u Tuzli." (izvor http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/viewnewnews.php?id=50178)

Je li došlo do ikakvog konkretno dogovora o primjeni Zakona o zaštiti protiv nasilja na tom sastanku?

---

16. Dana aktivizma protiv nasilja

Građanima Tuzle podijeljeni edukativni leci

U okviru 16. Dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja i aktivnosti, članice Udruženja građana “Vive Žene“ Tuzla realizovale su uličnu akciju.



U okviru akcije građanima Tuzle podijeljeni su promotivni materijali odnosno edukativne afiše na temu nasilja u porodici, informativne afiše o Sigurnoj mreži BiH, kišobrani sa logom Sigurne mreže BiH i brojem SOS telefona za pomoć žrtvama nasilja u porodici.



Ukoliko želite da prijavite nasilje to možete učiniti pozivom na besplatan SOS telefon za pomoć žrtvama nasilja u porodici. Za Federaciju BiH broj je 1265, a za RS 1264.

(Tuzlarije.net)

Obilježen Međunarodni dan ljudskih prava

„Imam pravo na svijet bez torture”

U povodu obilježavanja Međunarodnog dana ljudskih prava u Tuzli je organizovana javna manifestacija „Imam pravo na svijet bez torture”. Manifestacija je realizovana u okviru projekta „Prevention of torture and Comprehensive rehabilitation of torture victims in Northeast Bosnia and Herzegovina”, koji je finansiran od strane EU, a koji implementira Udruženje građana "Vive Žene" Tuzla u partnerstvu sa Biroom za ljudska prava Tuzla.



Procjenjuje se da u BiH ima oko 200 000 žrtava torture, a država ih još nije prepoznala kao kategoriju koja ima prava.

Kako nam je kazala Aida Sofić, koordinatorica u Birou za ljudska prava Tuzla, cilj današnje manifestacije bio je privući pažnju građana Tuzle, te ujedno ih potaći na razmišljanje o njihovim neotuđivim pravima podsjećajući ih da ista pripadaju svim ljudima bez obzira na rasu, vjersku pripadnost, spol/rod ili bilo koju drugu različitost među njima. "Biro za ljudska prava Tuzla već četrnaestu godinu zaredom organizuje obilježavanje Međunarodnog dana ljudskih prava. Moto ovogodišnje manifestacije je`Imam pravo na svijet bez torture`. Nadamo se da ćemo na ovaj način uspjeti potaknuti građane i sve ostale nadležne institucije da posmatraju ovu temu i riješe status žrtava torture".

Mima Dahić, koordinatorica u Udruženju građana "Vive Žene" je kazala da kroz projekat o rehabilitaciji žrtava torture i pružanju podrške žrtvama torture žele na ovaj dan skrenuti pažnju koja su to prava koja žrtve imaju.



Ljudska prava definisana su državnim Ustavom, UN deklaracija o pravima čovjeka potpisana je 1948. godine, a 10. decembar je dan kada se obilježava. Iako se koncept ljudskih prava spominje i u 18. vijeku svjedoci smo da se i dalje svakodnevno krše čovjekova prava na život, slobodu izražavanja, putovanja, obrazovanja, do ekstremnog oblika ugrožavanja čovjekove slobode. 2010. godine, Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se u svjetlu boraca za ljudska prava protiv diskriminacije koji glasno govore protiv nasilja i zlostavljanja u bilo kojem obliku, zagovara se pravda i traži se zaštita onih čija se prava krše.



U sklopu obilježavanja Međunarodnog dana ljudskih prava upriličen i kreativni ulični program, čiji su učesnici nositelji nagrada za najbolji literarni i likovni rad, pobjednici konkursa za najbolju fotografiju, omladinski bend „Tajna”, Modni studio Fashion, poezija Isa Balkan i mnogi drugi. Također, upriličen je i program koji su pripredili volonteri Omladinskog ogranka, a prisutni imaju priliku čuti izvedbe Međunarodnog orkestra Balsika, zatim Vokalno-instrumentalne grupe Gimnazije „Ismet Mujezinović, kao i predstavu u izvedbi dramske sekcije Opće gimnazije KŠC „Sveti Franjo” pod nazivom „Most”.

(Tuzlarije.net)

Novogodišnji pir po mjeri djeteta

Paketići i predstava za dječiji osmijeh

Povodom novogodišnjih praznika, uposlenici Udruženja građana „Vive Žene“ iz Tuzle, danas su u našem gradu ugostili mališane sa područja opštine Bratunac i Brčko Distrikta. Cilj je da se kroz druženje mališana različitih sredina doprinese izgradnji kulture sa akcentom poštivanja ljudskih prava i dostojanstva svih ljudi.



Udruženje građana „Vive Žene“ kroz programske aktivnosti na području opštine Bratunac i Brčko Distrikta već provodi pedagoške programe u svrhu podrške procesu povratka i obnove povjerenja u zajednici, a sve sa ciljem uspostave socijalne mreže među različitim etničkim skupinama.

- Na kraju svake godine za mališane koji učestvuju na našim radionicama organizujemo podjelu paketića. Do sada smo praktikovali da paketiće dijelimo u mjestima gdje držimo radionice, no ovoga puta smo odlučili da naših 130 gostiju razveselimo u Tuzli. Najvažnije od svega je da se djeca međusobno susreću i druže, kazala je za naš portal Stela Đug, koordinator rada u zajednici i voditeljica pedagoških radionica u radu sa djecom.



Za djecu je organizovana pozorišna predstava pod nazivom „Kontrolni“ koju su premijerno izveli članovi Pozorišta mladih Tuzla. Djeca su bila više nego sretna obzirom da je većina njih po prvi put u životu imala priliku da vidi pozorišnu predstavu. Nakon toga, svim mališanima su podijeljeni novogodišnji paketiće i po jedan „happy meal“ da mališani ne bi ostali gladni.











Ovaj događaj mališane je uveselio i barem na kratko uljepšao vrijeme praznika na način kako to oni najviše vole.

(Tuzlarije.net)

Zakonom riješiti status žrtava torture

Država, osamnaest godina nakon završetka rata, još nije prepoznala žrtve torture kao kategoriju koja ima prava. Ne postoji zakon na nacionalnom nivou koji bi štitio žrtve torture, niti sveobuhvatna strategija koja bi implementirala ta prava. Procjenjuje se da u Bosni i Hercegovini trenutno ima oko 200.000 žrtava torture i njihovih porodica, koje još uvijek čekaju da država prizna njihova prava i omogući im dostojanstveni život.

Krovni zakon koji bi garantovao minimalna prava i beneficije logorašima i drugim žrtvama torture u BiH je neophodan za dostojanstven život ove populacije koja je već godinama obespravljena, rečeno je na današnjoj press konferenciji održanoj u Bosanskom kulturnom centru.



U sklopu projekta „Zajedno protiv torture u BiH - Mreža“, krajem prošle godine, na području cijele Bosne i Hercegovine, realizovane su ulične akcije prikupljanja potpisa građana u cilju podrške javnosti za donošenje Zakona o pravima žrtava torture na državnom nivou. Prema riječima Šaćira Srebrenice, predsjednika Saveza logoraša BiH, tokom kampanje akciju je svojim potpisima podržalo preko 50.000 građana, a akcija će biti nastavljena i u ovoj godini.

Predsjednik Saveza udruženja logoraša Tuzlanskog kantona Jasmin Mešković je rekao da se žrtve torture u BiH suočavaju sa različitim oblicima diskriminacije. „To se prije svega odnosi na pristup pravdi i dobijanju statusa te dostupnosti različitih oblika zaštite. Bivši logoraši su jedina kategorija proizišla iz proteklog rata, koji nemaju zakonsko uporište na nivou BiH. Parlamentarcima smo uputili pismo sa prijedlogom teksta Zakona u nadi da će zakon ući u parlamentarnu proceduru i bio usvojen u ovoj godini“.

Budući da u Udruženju "Vive Žene" također nastoje ubrzati donošenje Zakona o pravima žrtava torture, iz ovog Udruženja se nadaju da će se u ovoj godini konačno riješiti status ove populacije.

Jasna Zečević, direktorica Udruženja "Viva žene", istakla je da žrtve torture i njihove porodice teško žive i uglavnom nemaju pravo na osnovnu zdravstvenu i socijalnu zaštitu, niti pravo na rehabilitaciju i reparaciju. „ Ukoliko se ne usvoji Zakon o statusu žrtava torture smatram da ćemo svi skupa biti odgovorni za posljedice koje će nas čekati u smislu retraumatizacije ove populacije“.



Kategorija žrtve torture podrazumijeva bivše logoraše iz prethodnog rata, ali i žrtve torture sadašnjeg sistema. Dakle, to su svi, bez obzira na starost i spol, koji su bili izloženi nehumanom, ponižavajućem i degradirajućem ponašanju.

Kroz projekat "Zajedno protiv torture u BiH - Mreža" cilj je osnažiti udruženja koja rade sa žrtvama torture da bi bili sposobni odgovoriti potrebama žrtava, te zastupati uspostavu prava za njih i sudjelovati u kreiranju politika. Projekat „Zajedno protiv torture u BiH - Mreža” provodi Udruženje građana „Vive Žene“ u partnerstvu sa udruženjima: Savez logoraša u Bosni i Hercegovini, Hrvatska udruga logoraša domovinskog rata u Kantonu Središnja Bosna, Savez udruženja logoraša Tuzlanskog kantona i Udruga zatočenih - Udruženje logoraša Brčko Distrikta.

(Tuzlarije.net)


[Edited by cupo on 08-01-2013 at 17:06 GMT]

ISPOVIJEST SILOVANE ŽENE: Najteže mi je bilo kad me je sin vidio golu

Četrdesetpetogodišnja I. Z. samo je jedna u nizu silovanih Bošnjakinja iz zloglasnog logora Sušica. Tokom tromjesečnog boravka u tom kazamatu silovana je bezbroj puta. O strahovitim traumama malo kome govori, a za njih znaju tek rijetki članovi njene porodice.

Pomoć je prvi put tek prije dvije godine potražila u tuzlanskom Centru za terapiju i rehabilitaciju “Vive žene”.

- Bude mi puno lakše nakon terapija. Dok nisam krenula na terapije, hodala sam ulicama Tuzle sama, samo kako ne bih poludjela od razmišljanja o strahotama iz logora. Na terapiju su me nagovorile komšinice koje su prošle iste strahote u Sušici – ispričala nam je I. Z. tokom naše posjete Centru.

Osim s terapeutkinjom, o preživljenim torturama priča još samo sa snahom i bratičnom. Kako nam je ispričala, svom suprugu ne želi dopustiti da o tome razgovaraju.

- Muž zna šta mi se desilo, ali ja mu i dan-danas tvrdim da to nije istina. Jednostavno mu ne dam za pravo da u to vjeruje – govori ona.

U logoru je bila sa sinom od sedam godina i kćerkom od samo godinu i po. Teže, čak i od brojnih silovanja, pada joj sjećanje na dan kada ju je sedmogodišnji sin vidio golu u logoru.

- Najteže mi je kada se sjetim izraza na licu sina koji me je s ostatkom žena vidio golu. Tjeranje da pjevamo četničke pjesme, udarci, ponižavanje… To su slike koje me proganjaju više od silovanja – kaže I. Z.

Na stotine žena od ratne 1994. godine do danas prošle su kroz terapije Centra “Vive žene”. Primarni cilj ove organizacije jeste unapređenje mentalnog zdravlja osoba koje su bile pod torturom tokom i nakon rata u Bosni i Hercegovini. Tu se provode psihoterapije, psihosocijalna, socijalna, medicinska i pravna savjetovanja. Samo u protekloj godini kroz terapiju je prošlo 60 žena silovanih u ratu.

Dugotrajan oporavak

- Mi pokrivamo dio sjeveroistočne Bosne. Proces oporavka tih žena dugo traje. Situacije kroz koje su prolazile su kao iz filmova strave i užasa, ali gore od samog silovanja su torture i ponižavanja. Jedna od njih nam je ispričala da joj je teže bilo kada su je tjerali da zajedno s kćerkom i ostalim ženama gola hoda u krugu logora – ističe Jasna Zečević, direktorica Centra “Vive žene”.

Iako je od kraja rata u BiH prošlo 18 godina, terapije i liječenja traju i danas. Najveći problem, kako kažu stručnjaci, jeste osjećaj krivice i stida, uz nezaobilaznu nebrigu države o silovanim ženama.

- O brutalnom zlostavljanju, vezivanju lancima, silovanjima mnoge žene i danas šute. Osnovni je problem osjećaja krivice i stida koji je kod njih i dalje prisutan. Glavni uslov da terapija uspije jeste da ih oslobodimo toga. Neke od žena prošle su terapije 1994. godine, ali su krile da su silovane, pa tek sad ponovo dođu na tretman. To je razlog zašto se još i danas liječe. Kad bi država malo obratila pažnju i povela računa o silovanim ženama, bili bismo u puno boljoj situaciji – ističe Zečević.

Centar za terapiju i rehabilitaciju “Vive žene” osnovan je u vrijeme rata, kao potreba za liječenje žena koje su prošle ratnu traumu. Iz istočne Bosne kroz ovaj centar prošlo je oko 20.000 uglavnom žena i djece, ali i starijih muškaraca.

Terapije su se provodile i u kolektivnim centrima, ali nakon toga i u lokalnoj zajednici gdje žene-žrtve rata žive. Program liječenja i integracije u zajednici krenuo je zajedno s povratkom izbjeglih osoba. Sada se rad odvija na tri nivoa. Riječ je o stacionarnom tretmanu u samom Centru, ambulantnom tretmanu te oporavku u zajednici na terenu.

Posljednjih pet godina aktivisti Centra “Vive žene” bore se i za promjenu zakonskih regulativa radi što bolje zaštite žrtava rata.

- Kad radimo s jednom osobom i pomognemo joj da se vrati u normalan život u zajednici, vrlo često imamo slučaj da je društvo odbija i onda se ponovo vraća u situaciju traumatskog događaja, koji se zove retraumatizacija. Stoga je veoma bitno da se država ovim problemom mnogo više pozabavi – zaključuje Zečević.

Budžet od 450.000 eura

- Naš godišnji budžet iznosi oko 450.000 eura. “Vive žene” od osnivanja 1994. godine uglavnom su finansirane od međunarodne zajednice sa oko 90 posto sredstava te organizacija iz Švicarske, Lihtenštajna i Švedske, Soroš fondacije. Vrlo mali dio sredstava dobivamo iz kantonalnog i federalnog budžeta – navodi Zečević.

Izvor: Dnevni avaz

[Edited by cupo on 13-01-2013 at 01:38 GMT]

Dječija lica kao umjetničko platno

Šta šaraju "Švare?"

Kako dati svoju podršku u obilježavanju Međunarodnog dana podrške žrtvama torture? To su se pitale i dvije djevojke još 2008. godine i stoga su ovaj dan podržale na sebi svojstven način - crtanjem na dječijem licu. Potaknute oduševljenjem djece, „Švare“, kako sebe nazivaju ove mlade djevojke, saradnju sa Udruženjem građana „Vive Žene“ nastavile su i narednih godina što se svojevremeno utkalo i u druge dječije manifestacije.



Ukrašavajući dječija lica ekološkim bojama koje se lako skidaju i nemaju štetnog dejstva na kožu, „Švare“ su željele i uspjele dječije rođendane učiniti još ljepšima, drugačijim i šarenijim, a njihove roditelje zadovoljnijima.





"Ukoliko su vam dosadili madžioničari i klovnovi na dječijim rođendanima, a želite nešto novo, drugačije i maštovitije za vašu djecu, Švare su tu za vas. Učinit ćemo rođendan vaših mališana za pamćenje. Švare su jedine u zemlji koje crtaju bojama bez hemikalija, a uklanjaju se vodom ili vlažnim maramicama, kazala je Lana Nikić, jedna od idejnih tvoraca „Švara“.

Osim dječijih događaja, „Švare“ su spremne svoje kreativne usluge crtanja ponuditi navijačima uoči fudbalskih utakmica reprezentacije Bosne i Hercegovine, kao i drugim zainteresovanim za ovaj vid umjetnosti.





Ukoliko vas zanima kako ovaj vid umjetničkog izražaja izgleda u konačnici najbolji način je da pogledate arhivu fotografija na njihovoj facebook stranici. Tu ćete sa oslikanih, nasmijanih i zadovoljnih dječijih lica vidjeti svu čaroliju naših kreativki. http://www.facebook.com/svareLN

(Tuzlarije.net)

Obespravljeni logoraši pitaju predstavnike bh. vlasti:

'Kada ćete riješiti pitanja žrtava torture u BiH'

Pozvali ih da se javno očituju

Udruženje Vive žene iz Tuzle i Savez logoraša u BiH zajedno sa svojim partnerima u projektu ‘Zajedno protiv torture u BiH-Mreža’ još jednom su pozvali predstavnike vlasti u BiH da uvrste u svoj rad u 2013. godini rješavanje pitanja logoraša donošenjem Zakona o zaštiti žrtava torture na državnom nivou.

Logoraši više ne mogu čekati

Ukoliko predstavnici vlasti ni nakon 18 godina od završetka rata ne žele riješti ovo pitanje, neka se javno očituju o tome jer logoraši više ne mogu čekati i spremni su da se svim raspoloživim sredstvima i metodama bore za ostvarivanje svojih prava, rečeno je, između ostalog, za okruglim stolom koji je u četvrtak održan u Vitezu.

Nakon što su krajem prošle godine uputili predstavnicima vlasti na svim nivoima u BiH pismo sa tekstom prijedloga Zakona o zaštiti žrtava torture, kojeg su izradili u saradnji sa Ministarsvom za ljudska prava i izbjeglice BiH, do sada su se očitovali samo predsjedavajući Vijeća ministara BiH koji je 'vrući krompir' prebacio resornom državnom ministarstvom, dok su pozitivn odgovor dobili samo od ministra sigurnosti BiH Fahrudina Radončića i nekoliko federalnih ministarstava.

˝Ukoliko se Zakon ne donese ovom našom inicijativom mislimo da ćemo svi zajedno biti odgovorni za posljedice koje će nas čekati u smislu retraumatizacije ljudi koji nisu riješili svoj status, koji ne mogu da se brinu o svojim porodicama i stvaraju jednu novu generaciju osoba koje će razvijati u nekom pravcu koji nije adekvatan za zdrav život, a i mentalno zdravlje je upitno˝, kazala je direktorica Udruženja Vive Žene iz Tuzle Jasna Zečević.

Krovni Zakon koji garantuje minimalna prava i beneficije logorašima i drugim žrtvama torture u BiH je neophodan za dostojanstven život ove populacije. ˝Mi očekujemo da će Zakon o zaštiti žrtava torture biti došen u 2013. godini i da će država nakon toliko godina napokon zaštitit žrtve torture. Ovo je naša zemlja, dali smo dio svojih života i zdravlja za nju, te očekujemo da država prizna naša prava˝, izjavio je predsjednik Udruge logoraša u kantonu Središnja Bosna Anđelko Kvesić.

Više od 50 hiljada bh. građana dalo podršku donošenju Zakona

U okviru projekta ‘Zajedno protiv torture u BiH-Mreža’, u samo dva mjeseca prikupljeno je više od 50 hiljada potpisa podrške građana BiH za donošenje Zakona o zaštiti žrtava torture na državnom nivou. ˝Mi imamo podršku javnosti, medija i našeg članstva, tako da je ostala još samo politika koja odlučuje o sudbinama svih nas. Podrške donošenju Zakona su sigurno i tužbe koje vode logoraši širom BiH, koje bi trebala izvršiti jedan pritisak na entitetske vlade da rasterete svoje budžete. S obzirom da je veliki broj tužbi pritislo budžete sa ogromnim iznosima. Ja se nadam da će biti političke volje da se Zakon usvoji u toku ove godine˝, kazao je član Saveza logoraša u BiH Murat Tahirović.

Hoće li tužbe logoraša natjerati državu da donese Zakon?

˝Ništa mi tim Zakonom posebno ne tražimo. Tražimo da se prizna da je bilo logora u BiH. Da su logoraši u tim logorima ubijani, mučeni, silovani itd. Da onaj ko je izašao iz logora živ, ima pravo na penziono-invalidsku zaštitu, da ima prava iz radno-pravog odnosa. To sve normalne države svijeta priznaju svojim građanima. Ključna stvar je zdravstvena zaštita, priznavanje invalidnosti fizičkog oštećenja, kao i formiranje fonda za kompenzaciju˝, istakao je Mešković i dodao: ˝Nepostojanje zakona je natjeralo logoraše da počnu podnositi tužbe protiv entiteta i zemalja u okruženju. Da je Zakon donešen na vrijeme ne bi bilo potrebe za tužbama. Vlade entiteta će morati prihvatati presude sudova, to će po svemu sudeći na kraju dovesti do blokade i kolapsa svih budžeta˝.

Država na potezu

Država BiH još nije prepoznala žrtve torture kao kategoriju koja ima prava. Ne postoji zakon na nacionalnom nivou koji bi štitio žrtve torture, niti sveobuhvatna strategija koja bi implementirala ta prava. Prema analizama oko 80 posto žrtava torture ne može ostvariti svoja prava jer u postojećim entitetskim zakonima postoje određene diskriminatorske odredbe koje su u suprotnosti s Europskom konvencijom za prevenciju torture i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja koju je ratificirala i BiH. Glavni problemi sa kojima se susreću žrtve torture u BiH su pristup pravdi i dobijanju statusa, te dostupnosti različitih oblika zaštite. Žrtve torture nemaju adekvatno riješenu zdravstenu zaštitu, redovna primanja, kao ni prava na povlastice po osnovu lišavanja slobode i pretrpljene torture.

Projekat ‘Zajedno protiv torture u BiH’ implementiraju Savez logoraša u BiH i UG ˝Vive žene˝ iz Tuzle, uz pomoć Evropske unije, a u saradnji sa Hrvatskom udrugom logoraša domovinskog rata u kantonu Središnja Bosna, Savezom logoraša TK i Udrugom zatočenih-Udruženjem logoraša Brčko distrikt.

Održan okrugli sto na temu:

„Izricanje i primjena zaštitnih mjera u okviru Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH”

U posljednjim decenijama nasilje u porodici prepoznato je kao ozbiljan društveni problem i vid kršenja osnovnih ljudskih prava kako u Bosni i Hercegovini tako i šire. U cilju suzbijanja ovog problema doneseni su brojni međunarodni dokumenti koji definišu nasilje u porodici, te ga istovremeno zabranjuju i od države zahtijevaju da poduzme odlučne mjere kojima će sankcionisati počinioce ovih djela. Upravo na temu „Izricanje i primjena zaštitnih mjera u okviru Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH” razgovarano je na okruglom stolu koji je održan u Tuzli, u organizaciji Udruženja “Vive Žene”. Učešće u radu okruglog stola su uzeli predstavnici centara za socijalni rad iz Tuzlanskog kantona, policijskih stanica i uprava TK, tužilaštva, predstavnici centara za mentalno zdravlje i drugih nevladinih organizacija koje se bave ovom tematikom.



Cilj okruglog stola bio je da se razmjene iskustva i razgovara o teškoćama i problemima u dijelu primjene Zakona o zaštiti od nasilja u porodici u Federaciji BiH. Ujedno, ovo je bila prilika da se sagledaju konkretne obaveze, mogućnosti i kapaciteti kao i teškoće sa kojima se susreću nadležne institucije u sprovođenju izrečenih zaštitnih mjera.

Prema riječima Fatime Bećirović, socijalnog radnika i koordinatorice psihosocijalnog programa u Udruženju „Vive Žene“, u 2012.godini na području Tuzlanskog kantona zabilježeno je ukupno 183 krivičnih prijava u slučajevina nasilja u porodici.



- Od tog broja ukupno je podnešeno pedeset zahtjeva za izricanje zaštitnih mjera, a izrečeno ih je ukupno trideset. Neke su još u toku tako da ne znamo tačan broj koji će biti konačan. Ne možemo govoriti o povećanom ili smanjenom broju žrtava nasilja, zato što nemamo relevatne pokazatelje, odnosno jedinstvenu bazu podataka. Razgovarali smo o Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici, zapravo o načinu na koji možemo popraviti samu njegovu primjenu u FBiH. Novi Zakon je usvojen u decembru 2012.godine, međutim još nije objavljen u Službenim novinama, čeka se da se završi ta procedura i onda će uslijediti primjena, kazala je Bećirović.

Kako je istakla Alma Kovačević, istražitelj u MUP-u Tuzlanskog kantona u odjeljenju za maloljetničku delikvenciju i nasilje u porodici, na okruglom stolu se pokušala razriješiti dilema oko podnošenja i izricanja zahtjeva za zaštitnu mjeru.

- Podaci sa kojima mi raspolažemo u MUP-a TK koji se odnose na podnešene zahtjeve za zaštitne mjere, a koje podnosi policija shodno praviliniku o postupanju, su zapravo tri zaštitne mjere. To su udaljavanje iz kuće, zabrana približavanja žrtvi nasilja i zabrana uvođenja uznemiravanja žrtve. Ne možemo reći da je primjena Zakona o zaštiti od nasilja zadovoljavajuća, desile su neke promjene koje su usvojene, ali nisu objavljenje u Službenim novinama. Čim se ta procedura završi, uslijedit će primjena i realizacija novog Zakona. To će zapravo otkloniti nedostatke sa kojima smo se mi u MUP-u TK do sada susretali, istakla je Kovačević.



Nasilje prije svega podrazumijeva fizičko, seksualno, psihološko i ekonomsko zlostavljanje, prelazi granice dobi, rase, kulture, bogatstva i geografije. Ukoliko želite prijaviti nasilje to možete učiniti pozivom na SOS telefon broj 1265 za područuje Federacije Bosne i Hercegovine.



(Tuzlarije.net)

Održan radni sastanak na temu:

Povezivanje i jačanje profesionalaca koji rade na suzbijanju nasilja u porodici

Udruženje građana ”Vive Žene” Tuzla, Centar za terapiju i rehabilitaciju u partnerstvu sa Udruženjem građana ”Društvo socijalnih radnika TK”, realizira projekat „Povezivanje i jačanje profesionalaca koji rade na borbi protiv nasilja, kroz implementaciju i monitoring Protokola intervencija u Tuzlanskom kantonu i Kantonu Posavina. U okviru navedenog projekta danas je u Tuzli održan Radni sastanak na temu „Predstavljanje programskih aktivnosti“. Radnom sastanku su prisustvovali predstavnici centara za socijalni rad i policijskih stanica s područja Tuzlanskog kantona, predsjednica Komsije za jednakopravnost spolova pri Skupštini TK i predstavnici OSCE ureda u Tuzli.



Protokol interevencija predstavlja jednu od preporuka predviđenih u Strategiji za borbu i prevenciju nasilja u porodici FBiH. Tuzla je već nekoliko puta bilo domaćin sastanka na kojima se razmatrala problematika nasilja u porodici te pronalaženje načina kako pomoći žrtvama nasilja.

Vive Žene su u toku 2009. pokrenule inicijativu izrade Protokola intervencija u slučajevima nasilja u porodici za Tuzlanski kanton. Protokol je usvojen i potpisan u decembru 2009.g. od strane Ministarstva uprave i pravosuđa TK, Ministarstva rada i socijalne politike TK, Ministarstva unutrašnjih poslova TK, Ministarstva zdravlja TK i Vive Žene, i od tada je u primjeni, kazala je za naš portal Jasna Zečević, direktorica u UG "Vive Žene".



- S vremenom, svakodnevnom komunikacijom i saradnjom sa profesionalcima iz različitih institucija koji se bave problemom nasilja u porodici uvidjeli smo određene nedostatke navedenog Protokola, uglavnom problem prilagođavanja u lokalni kontekst svake opštine. Zbog takvih iskustava i problema u periodu 2011.-2012. Vive Žene su realizirale projekat „Korak bliže ka eliminaciji nasilja u porodici“ kada smo u dvije opštine Tuzlanskog kantona Kalesija i Živinice radili na prilagođavanju kantonalnog Protokola i proveli edukaciju profesionalaca za rad sa nasiljem, dodala je Zečević.

Poučeni takvim iskustvima i pozitivnim rezultatima takvih aktivnosti, Vive Žene su poreknule inicijativu za novi projekat „Povezivanje i jačanje profesionalaca koji rade na borbi protiv nasilja kroz implementaciju i monitoring Protokola intervencija u Tuzlanskom kantonu i Kantonu Posavina“. Projekat finansira Evropska komisija.

Ovim Projektom bit će obuhvaćene opštine Tuzlanskog i kantona Posavina, a aktivnosti će biti realizirane u periodu od januara 2013. do decembra 2014. Cilj ovog Projekta na području Tuzlanskog kantona jeste prilagođavanje kantonalnog Protokola u opštinama Tuzla, Lukavac, Gračanica, Doboj Istok, Srebrenik, Gradačac, Banovići, Kladanj, Teočak, Čelić i Sapna. Cilj Projekta na području Kantona Posavina je izrada opštinskih Protokola za opštine Odžak, Orašje i Domaljevac-Šamac .



Pored prilagođavanja Protokola u Tuzlanskom kantonu i izrade Protokola u Kantonu Posavina bit će održane i edukacije za ukupno 60 profesionalaca koji rade sa nasiljem u porodici (40 s područja TK i 20 s područja PK).

(Tuzlarije.net)