Na rubovima Bosne uzas i strava prevazisla je samu sebe.Tamo se vidjela prava slika, tamo su pale sve iluzije...

Pitanje se moglo prosiriti, mislim tema je mogla biti nesto drukcija, ali nejse...

31-05-1992 zadnji put sam vidio roditelje, istog dana su izgorjeli u kuci Osmana Hodzica.
Danas je 29 sep-2013 od mog rahmetli oca nista nije pronadjeno.Od majke samo tri kosti.

citat:

---

mustajbeg wrote:
Na rubovima Bosne uzas i strava prevazisla je samu sebe.Tamo se vidjela prava slika, tamo su pale sve iluzije...

Pitanje se moglo prosiriti, mislim tema je mogla biti nesto drukcija, ali nejse...

31-05-1992 zadnji put sam vidio roditelje, istog dana su izgorjeli u kuci Osmana Hodzica.
Danas je 29 sep-2013 od mog rahmetli oca nista nije pronadjeno.Od majke samo tri kosti.

---

citat:

---

yugi wrote:


Definitivno ću se složiti sa ovim jer znam da sam se za vrijeme agresije prilikom boravka na liniji uvijek više brinuo za porodicu koja je u gradu nego za sebe.Naravno tu je sad i ona priča o nedostatku hrane i elementarnih potrebština koje roditelji nisu mogli obezbjediti svojoj djeci a o brigama i patnjama vezanim za ranjavanja i pogibiju djece da i ne govorimo.

---

citat:

---

sunce wrote:


Zao mi je . Pretuzno

---

citat:

---

mustajbeg wrote:


hvala ti @sunce

Najgore je ipak bilo 11 jula 2006 kad sam svojo kcerki (od tada set godina) morao priznati istinu.Kako je kcerka plakala mislio sam da ce se ugusiti.

---

Prosle godine je organizovan Javni dijalog o seksualnom nasilju. Bile su i silovane zene, njih par, doktori i malo novinara. Ostalo mi u sjecanju koji stid te zene osjecaju, one osjecaju stid a ne zlikovci. Toliko mi je zao tih zena, jer njihov je zivot unisten, kako jedna rece "osjecam se prljavo" .

citat:

---

sunce wrote:

Prosle godine je organizovan Javni dijalog o seksualnom nasilju. Bile su i silovane zene, njih par, doktori i malo novinara. Ostalo mi u sjecanju koji stid te zene osjecaju, one osjecaju stid a ne zlikovci. Toliko mi je zao tih zena, jer njihov je zivot unisten, kako jedna rece "osjecam se prljavo" .

---

citat:

---

laly wrote:

stid i krivnja jako su prisutni... kod osoba koje su prezivjele i izgubile svoje najmilije krivnja je prisutna, osjecaju se krivim to su prezivjeli..

---

evo ovdje se moze osjetiti djelic uzasa.
puno gramatickih gresaka ali istinito.
ovo sam posvetio rahmetli Berizu Hodzicu.


Postovani forumasi,

Evo po prvi put odaslacu stravicnu pricu u ovaj virtuelni svijet.
Napomena;
Forumasi koji imaju slab zeludac trebalo bi da ovu pricu preskoce.

Suha-Bratunac,maj 1992
Slucaj B.Hodzica,prvog rodjaka po majcinoj liniji.
Tenkovi JNA nadirali su prema Suhoj,pravili su tzv sendvic,jedna kolona isla je prema Burnicama(zaseok)druga kolona isla je od ciglane prema Simicima(zaseok)i tako je bilo planirano da zatvore Suhu.Sivo maslinaste ubice na gusjenicama milile su ka svom odredistu kao da im se nije puno zurilo,da,sigurno im se nije zurilo,znali su oni da je iscekivanja smrti gore od same smrti.Ja brat i jos petnaestak rodjaka skupili smo se kod moje kuce.Brat je samo nekim cudnim prosto zapovjednickim glasom rekao,pravac Spasovnica(MALO BRODO IZNAD SUHE)neko se usprotivio, medjutim, on je rekao pravac Spasovnica.Tamo gore su bili domaci cetnici i on je to znao.Od naoruzanja imali smo jedan noz,bombu,napravljenu pusku i nista vise.Nastalo je komesanje,strah,prkos,ponos sve se pomjesalo i uzburkalo tako da ti se cini da u tebi ima pet razlicitih osoba.Odjednom se pojavi rahmetli efendija Bratunacki Mustafa Mujkanovic(ubijen u OS Vuk Karadzic na svirep nacin,bezbol palicom su mu prosuli mozak,prije toga su ga tjerali da se u fiskulturnoj sali penje uz konopac i da pjeva od Topole pa do Ravne Gore)onako blagog izraza lica bez trunke straha,brat ga upita,efenija ides li sa nama,ne,idem ja kod mojih eno ih kopaju kropmpir,idem da im kazem da se neplase.Krenusmo,nesjecam se trkom ili kao puz kad gamize,mozda je bilo ovo drugo da razvucemo vrijeme do smrti koja nas je gore cekalo.Otprilike 150 metara od moje kuce vidjesmo cetnike,Spasovnica je bila zatvorena.Brat naredi;svi u onu zaru pomjesanu sa ostrugom(ona bodljikava biljka sto radza maline.Puzeci da se uvucemo sto dublje u tu malu prasumu od korova osjetih potoke krvi sa lica,nisam znao da li sam pogodjen ili me to ostruga izgrebala.Brat koji je predvodio grupu sa nozem u zubima onako puzeci dade znak da se zaustavimo.Zvizde meci na sve strane,cujem skolskog druga od brata kako vice mom skolskom,pucaj.pucaj,pucaj.Nije se moglo razanati sta vise puca.Tisina.Strah me uhvati da se neko ne zakaslje.Oni su znali da smo tu negdje,napravili su pauzu ocekujuci da pomislimom da su otisli,mozda i da oslusnu jel'neko jauce.Ponovo je zatrestalo,puskomitraljez,ubitacna stvar,meci od puskomitraljeza fijucu i taj reski zvuk prosto ubija i vazduh.Opet tisina.Opazih na nekih set sedam metara sa moje lijeve strane cetnika.Bio je nizak,nekako zgoljav,kretao se tromo vjerovatno pod teretom redenika bobmbi i pancirke.Poznavao sam ga,isli smo zajedno u skolu.Odjenom se okrenuo u pravcu zbunja gdje smo lezali i uperio u nasem pravcu.Stravicno krestanje kalasnjikova i zadah baruta izazivao je rad mozga brzinom svjetlosti.Smrt.Zivot ti u sekundi proleti kroz glavu,vidis djetinstvo,roditelje,dogadjaje,prvu simpatiju,prvu pohvalnicu na kraju skolske godine...
Nisam ni primjetio kad je prestalo trestanje,tek kasnije cu saznati da nas je spasila neka zivotinja koja je na dugoj strani zasuskala tako da se taj cetnik okrenuo kontra od nas i ispraznio sanzer.Odjednom tisina.Odlaze sapnu neko tiho...
----------------------------------------------------------------------------------------
Preskacem dalje detalje previse je dugacko.
-------------------------------------------
Otac B.Hodzica bio je slogiran i nepokretan.Kad su cetnici tog dana tjerali zene i djecu prema igralistu(tamo su radvajali muskarce koji su im pali u sake i zenue i djecu)njega i njegovu zenu su ostavili kod kuce,za kasnije.Moj rahmetli otac iskopao je sebi neku zemunicu blizu kuce.Njega su u drugom sv ratu kao sedmogodisnjaka cetnici prebili i na kraju upucali u vrat ostavljajuci ga otisli su misleci da je mrtav.Otac je prezivio ali je citav zivot nosio na ljevoj strani vrata oziljak o metka,oziljak je bio dubok i mogao je orah stati u njega.Pricao mi je moj rahmetli otac da ga je djed 14 dana zamotavao u ovcije koze da izvuku bol i podlive krvi.
Mama ikao tesko bolesna toga se dana uspjela izvuci iz kolone djece i zena koje su cetnici tjerali prema fudbalskom stadionu u Bratuncu i vratila se kuci.Zena B.Hodzica sa dvoje maloljetne djece bila je vracena posto su autobusi bili prepuni zena i djece koje su cetnici vozili prema Kladnju,Olovu...
Iste noci vratili smo se kucama.Pokupilai smo malo hrane i povukli se prema Spasovnici u nadi da cemo nesto do sledeceg dana smisliti.Sutrasnji dan se razvukao kao hiljadu godina,grmi,tutnji,pucnjava na sve stane.Stize noc.Krecemo njemo prema nasim kucama.Na nekih 150 metara od nasih kuca brat vrisnu."Nema nam kuce".Brzinom leoprarda bili smo tu ja i brat,ostali pristigose koji minut kasnije.Nase kuce nije bilo vise samo poneki betonski stub strcio je okovan jos uvjek dimom.Brat je poce da doziva;baboooooooooooooooooo,mamaaaaaaaaaaaaaaaaaa,od tog glasa koji se nemoze razaznati ledi se krv u zilama.Kuca B.Hodzica dogorjevala je,kao bez glave uletjeli smo u dim i pepeo,zar i vatru,poceli smo golim rukama da rovimo po rusevini i pepelu.U jednom trenu B.Hodzic uzdize ljudski grudni kos,Safet rodzak rahmet mu dusi okrenu dzepnu lapmpu prema B.Hodzicu,grudni kos raspade se i ispade iz ruku B.Hodzica.Vrisnu.Zapalili su mi djecu,glas je bio drhtav,jeziv izletio je vani izvadio bombu jedinu koju smo imali u namjeri da se ubije.Moj brat zgrabi ga za prsa i dize ga iznad sebe.Protrese ga i ostrim glasom koji se mjesao sa necim misticnim rece;
Hoces da se ubijes,je li?Hocu,zapalili su mi djecu,zenu i roditelje nije ni spominjao u tom casu.Brat rece,ako hoces da se ubijes hajmo u Bratunac ubiti bar jednog cetnika pa nek' nas pobiju sve.Bila je to sok terapija koju je moj brat primjenio.Izgubljeni u vremenu i prostoru otupjeli od straha i boli krecemo ka kuci moje teteke.Probijajuci se do tetkine kuce koja je bila blize Bratuncu culo se rikanje gladne stoke,cudno zavijanje pasa,neke crne ptice kruzile su iznad kuca koje su dogorjevale.Stigosmo do tetkine kuce.Nisu je zapalili.Mrak.Ulazimo u kucu,Safet napipa mlaku ringlu na sporetu,tu su pomislismo.Uletjesmo u jednu sobu,Safet upali dzepnu lampu.Dva kauca postavljenja u obliku slova L i na njima dva bjezovita tjela.Na jednoj strani tetak sa krvavom rupom na celu na drugom kaucu moj dajdza isto sa rupom na celu,mrtvi.Obadvoica su bili bolesni(rudarski radnici obolili tesko)tako da su vjerovatno smrt docekali lezeci.Safet poce da povraca,neko ga izvede vani.Ja mu zgrabi dzepnu lampu i uleti u kuhinju.U cosku kuhinje kao slomljena mlada biljka u polucucnju presjecena vjerovatno puskomitraljezom bila je moja tetka.Pola tjela je visilo ka podu dok su joj noge bile kao kad covjek cucne.Izletio sam vani.Hotel Fontana u Bratucu vazdusnom linijom bio je jedno 300 metara udaljen.Muzika je iz tog hotela trestala,Oj Vojvodo SindZelicu...
Odjenomm zapuca iz pravca pilane.Cini mi se da smo se povukli bez puno zurbe,bilo nam je svjedno,smrt bi bila mozda nagrada u tom casu.
Kad smo dobro odmakli prema sumi dogovorili smom se da se sledece veceri vratimo i da ukopamo tetka tetku i dajdzu.Medjutim sutradan ih nismo nasli.
----------------------------------------------------------------------------------------
Preskocicu probijanje do Srebrenice.
B.Hodzic po dolasku u Srebrenicu bio je van sebe,morali smo da mortrimo na njega.Nakon izvjesnog vremena ubjedili smo ga da se ozeni posto djecu nije mogao preboljeti.Poslusao je.Ozenio se i dobio dva sina.B.Hodzic nije prezivo Srebrenicu.

p.s
Izvinjavam se na mogucim greskama,dok sam ovo pisao tastertura je naprosto podrhtavala.
@cupo
Hvala ti!

citat:

---

Aidatuzla wrote:
mustajbeze, ne mogu sebi da dodjem
je li ta osnovna skola bila ona u kopjoj ej brutalno ubijala jedna uciteljica? mislim da je tog efendiju spomenuo Jasmin Imamovic u knjizi "Ubijanje smrti" (ako se dobro sjecam naslova). jos mi je u glavi ostao opis jednog svjedoka kako su ubili tog efendiju i druge u toj skoli

---