@mustajbeg, samo nenormalnog insana ne bi dirnulo tvoje svjedocenje. Primi moje iskreno saucesce.

"Svaka ljudska bol je drukčija, svaka boli drukčije. Neka razara dušu, neka tijelo, neka srce, neka um - ali nijedna nije ista."

Ja sam imala 11 godina kad je pocelo. Tata je odmah pristupio Armiji, a i mama je nakon par mjeseci obukla uniformu. Razduzise se 10.01.1996. Sad na to sve gledam kao na neki film, koji nema ni pocetka ni kraja, svasta se nesto izdesavalo. Meni je najteze padala neimastina, sreca pa je u zgradi bilo samo 12 stanova, pa smo svi sve dijelili. I neizlasci. Kad izadjem iz haustora, sa desne strane bilo sjediste Vojne policije, a sa lijeve 5.OG. Nema plaho hodanja, nikad ne znas kad moze zviznut. U skolu se islo u podrum, teke bile neke plave, tankih korica, na njima pisalo UNHCR. Pa se islo u Srebrenik, mijenjala se nova oceva odijela za kilu graha, pozlacene tacne za kilu brasna, zavjese i ambasadorke za teglicu kajmaka, fen za kosu za teglu pekmeza... "Mati draga, sta cemo bez fena?!" - "Suti, j*** te fen, jedi taj pekmez, vidi kake ste bijele, k'o da nemate kapi krvi u sebi!" Dade mati i burmu, i zarucnicki prsten, al' nikad ne rece za sta, garant je dobila nesto para za njih.


Eto... ma k'o film, reko' ja. Ne ponovilo se.

mustajbeže, brate

da ti dragi Allah olakša bol, kad god je budeš osjetio

jedva i ovo napisah

citat:

---

Aidatuzla wrote:


kad si mi napisao za svoju kcerku i to kako je plakala, neznam zasto ali sjetila sam se (navodno u nekim njemackom novinama izaslo) kako je reagovala tada cini mi se devetnaestogodisnja kcerka onog lika sa snimka kad je ubijeno 6 srebrenicana. glavnog od onih sto su ubijali. nije znala da joj je otac zlocinac. kazu da danima bukvalno nije progovarala

---

ruku na srce,meni je najgore za mene bilo...

a realno,istocna bosna,prijedor,mostar,sarajevo,jebiga predug spisak...

kome je bilo najgore, ne znam, nikome nije bilo lako....

bila sam mala, nisam ni u školu krenula još kad je sve počelo...
sjećam se da smo se krili u podrumu, u komšiluku, pola komšiluka se sjati ( podrum bio k'o dvije sobe), poredaju se spužve, tu se i spavalo... sjećam se da je mati znala odletiti do kuće da nam ispeče šta da se jede, pa trkom se vrati...

sjećam se da je iza komšijine kuće pala granata, da su pucali prozori okolo na kućama od detonacije, sjećam se da smo znali negdje u po puta zaleć jer počne pucat...

sjećam se i ja tih plavih sveščica, starijim učenicima su dijelili i patike...


kao što rekoh bila sam mala pa se ne sjećam puno toga, ali nikad neću zaboraviti one korake, kad me majka vodi ulicom, a dvije djevojčice, blizanke, starije od mene godinu i izlijeću pred nas, govore mi, " tata ti pogin'o" .... čini mi se da sam čitavu vječnost išla onih pedesetak metara do svoje kuće, majka ne progovara, ni ja... a onda pred kućom zatičem more obuće, a iz sobe dopiru plač i jecaji... sjećam se da su mamu tetke kljukale tabletama... ni dan danas ne volim vidjet te cure

ne znam više ništa, rat je bio još malo i hvala Bogu dragom završio se...

citat:

---

cupo wrote:


Nisam znao za ovo. Ima svega. Ono sto sam u prethodnom postu zaboravio spomenuti, ti si eto navela taj primjer ja imam i jedan drugi. Naime, u Bratuncu tokom komemoracije ove godine zena jedna nije htjela nista da prica sta je prezivjela, i samo je odmahivala glavom i ono uzdisala. I vamo tamo, ja uporan kakav jesam, uspijem da progovorim s njom i saznam od nje da na toj komemoraciji, u svojstvu policajca, pristustvuje kcerka od covjeka koji je ubio njenog sina. Taj se ubica danas krije u Srbiji, a njegova kcerka radi u policiji u Bratuncu.

Naravno da ne mogu kriviti njegovu kcerku jer nije ona ubijala, ali isto tako ne mogu da shvatim, obzirom da bratunacki Srbi sve znaju ko je ubijen, da su ljudi ubijani samo zato sto se drugacije zovu, da moze doci na mjesto zlocina u svojstvu policajca i da sve to posmatra. Zamisli tog reda i mira i suzivota i horora za nekoga kome su ubijeni clanovi familije. Ja npr kad bi zamijenili uloge to ne bih mogao od stida i srama. A toga kod njih, u tom gradicu, nakon svega ovoga nazalost nema. Ne kazem da policajka ne treba da zivi ali ne treba ona da cuva red i mir, ja se pored takvih saznanja o njenom ocu u tom gradu ne bih osjecao sigurno. Da je postojalo neko javno izvinjenje, pokajanje, bilo sta ljudski i normalno od Srba iz Bratunaca mozda bih uspio da prezvakam, ali ovako nikako. Jos ono od neki dan javno igranje, pjevanje uz pozive na genocid govori samo jedno o kakvim se poremecenim ljudima radi. Svako onaj ko se vrati u ovakve sredine ja mu zaista skidam kapu.

---

citat:

---

cica wrote:
kome je bilo najgore, ne znam, nikome nije bilo lako....

bila sam mala, nisam ni u školu krenula još kad je sve počelo...
sjećam se da smo se krili u podrumu, u komšiluku, pola komšiluka se sjati ( podrum bio k'o dvije sobe), poredaju se spužve, tu se i spavalo... sjećam se da je mati znala odletiti do kuće da nam ispeče šta da se jede, pa trkom se vrati...

sjećam se da je iza komšijine kuće pala granata, da su pucali prozori okolo na kućama od detonacije, sjećam se da smo znali negdje u po puta zaleć jer počne pucat...

sjećam se i ja tih plavih sveščica, starijim učenicima su dijelili i patike...


kao što rekoh bila sam mala pa se ne sjećam puno toga, ali nikad neću zaboraviti one korake, kad me majka vodi ulicom, a dvije djevojčice, blizanke, starije od mene godinu i izlijeću pred nas, govore mi, " tata ti pogin'o" .... čini mi se da sam čitavu vječnost išla onih pedesetak metara do svoje kuće, majka ne progovara, ni ja... a onda pred kućom zatičem more obuće, a iz sobe dopiru plač i jecaji... sjećam se da su mamu tetke kljukale tabletama... ni dan danas ne volim vidjet te cure

ne znam više ništa, rat je bio još malo i hvala Bogu dragom završio se...

---

citat:

---

cupo wrote:





Ja ne znam mustajbeg jel poznajes ovu zenu ali mislim da ona ima neke veze i sa Bratuncom. Vidio sam je u Bratuncu ove godine za Bajram, tako mi se lijepo javi, upamtila me, a ja se eto skamenim kad je vidim.


[Edited by cupo on 29-09-2013 at 23:27 GMT]

---

jbiga pored mustajbega mi ostali i nemamo pravo na kukanje,realno..
ono,kad covjek shvati tvoju pricu,onda je bespredmetno polemizirat i o drugim temama,jer te razumijem,..
ocu reci,ne znam kako ti je,slabo da iko od nas to moze, al te razumijem,kontas...

citat:

---

mustajbeg wrote:
evo ovdje se moze osjetiti djelic uzasa.
puno gramatickih gresaka ali istinito.
ovo sam posvetio rahmetli Berizu Hodzicu.


Postovani forumasi,

Evo po prvi put odaslacu stravicnu pricu u ovaj virtuelni svijet.
Napomena;
Forumasi koji imaju slab zeludac trebalo bi da ovu pricu preskoce.
...............
...............

---