Danas je bio ispracaj Srebrenicana iz Tuzle.

Zao mi je sto nisam bila u Tuzli medju onima koji su izasli na ulicu da odaju pocast i isprate zrtve genocida iz Srebrenice.

I meni je iskreno zao, voljela bih da sam mogla biti...

U meni ce uvijek ostati ziva slika aerodroma Dubrave jula ´95. i ljudi koji su pristizali sa svojim pricama i tragicnim dozivljajima...... bilo i ne ponovilo se ---- i sto je najvaznije - ne zaboravilo se!!!!

I samo kada mi neko kaze da zivot treba da ide dalje i da ljudi treba da prastaju --- zar se ovoliko zlo moze oprostiti? 

citat:

---

Amelina wrote:
I meni je iskreno zao, voljela bih da sam mogla biti...

U meni ce uvijek ostati ziva slika aerodroma Dubrave jula ´95. i ljudi koji su pristizali sa svojim pricama i tragicnim dozivljajima...... bilo i ne ponovilo se ---- i sto je najvaznije - ne zaboravilo se!!!!

I samo kada mi neko kaze da zivot treba da ide dalje i da ljudi treba da prastaju --- zar se ovoliko zlo moze oprostiti?

---

Duboko, duboko i iskreno potresena slikama posljednjeg ispraćaja, izražavam duboku i iskrenu sućut svim obiteljima i svima koji izgubiše nekog u ovom bezumlju i zločinu za kojeg ne nalazim pravu riječ osude. Vjecito sjecanje i postovanje poginulima za slobodu jedine i voljene, moje Bosne. Smrt neofasizmu - sloboda Bosni i njenim slobodarskim, divnim ljudima.
Volim Bosnu, volim Tuzlu, a njega, njega volim vise od zivota. Mima

citat:

---

mima wrote:
Duboko, duboko i iskreno potresena slikama posljednjeg ispraćaja, izražavam duboku i iskrenu sućut svim obiteljima i svima koji izgubiše nekog u ovom bezumlju i zločinu za kojeg ne nalazim pravu riječ osude. Vjecito sjecanje i postovanje poginulima za slobodu jedine i voljene, moje Bosne. Smrt neofasizmu - sloboda Bosni i njenim slobodarskim, divnim ljudima.
Volim Bosnu, volim Tuzlu, a njega, njega volim vise od zivota. Mima

---

PUT U SREBRENICU: Nož, žica, masovna grobnica

Početkom ove nedjelje u Potočarima pored Srebrenice sahranjeno je šest stotina od osam i po hiljada Bošnjaka zvjerski pobijenih nakon ulaska srpske vojske u julu 1995. godine; naša novinarka u Srebrenicu je putovala u konvoju žena koje su nakon osam godina doživjele da sahrane svoje najbliže

“Profesionalni srpski policajci čuvaju nas od sebe”!

Srebreničanki Ifi Hodžić kojoj su prije osam godina Mladićevi dželati ubili tri sina srce puklo noć uoči dženaze O Zašto su Srebreničanke žene-pauci O Šta Srbi znaju o zavičaju

Piše: Nidžara Ahmetašević

U noći između 30. i 31. marta umrla je Srebreničanka Ifa Hodžić. Oni koji je znaju kažu da joj je srce puklo. “I ne puklo joj! Tri sina je imala i sve trojici i još mužu je taj dan trebala biti klanjana dženaza. Za još više od četrdeset članova familije još nije ništa saznala!” Kažu i da se napokon oslobodila i više je ništa ne boli.

“E imala sam ja dvojicu sinova. Lijepi k’o lutke. Ma toliko lijepi… baš onako kako sam im to i željela. A nego kakvi su kada ih je mati za sebe odgajala!?”, priča jedna Vlaseničanka koju i ne pitamo za ime jer kaže “sve smo ti mi jedno, sine! Imam ja još brata i njegovu porodicu, ali nije to isto meni.Više ne znam ni kako plačem, a suze mi se zavukle pod kožu i ništa osim njih nemam. Nije mi do života, a znam da je velika grehota da se ubijem. Nego ovako plačem bez glasa, i čekam!”

ČEKA SE JOŠ OSAM HILJADA DŽENAZA

“E blago tebi. Makar ti je neko osto. Ima nas što smo same na svijetu!”, govore joj druge majke, supruge i sestre nestalih za vrijeme genocida koji su srpske snage predvođene Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem izvršile nad Bošnjacima koji su u ljeto 1995. godine živjeli u Srebrenici. Samo njih šest stotina je sahranjeno posljednji dan marta 2003. godine, a još oko sto tijela je identifikovano. Za više od 8.000 osoba i dalje se traga.

Na najveću dženazu ikada klanjanu u Bosni i Hercegovini porodice ubijenih, najviše žena, krenule su većinom autobusima iz Sarajeva i Tuzle. Nisu se žalile što nema dovoljno autobusa, niti što su neki putnici u njima morali stajati cijelim putem. Što su autobusi bili stari i neispravni. Ni što su zbog loše organizacije, (iako su pojedinci izrekli pohvale baš za takvu organizaciju), bili zaustavljeni i morali čekati tri sata da krenu, zato što policija nije mogla da razriješi sve nastale probleme koje su one bez teškoća rješavale. Nisu se žalili ni kada su kolonu autobusa usporavali i iskretali ustranu. Pored kolone su prošli luksuzni i sasvim ispravni, novi automobili u brzini pod pratnjom policije dovoljno moćne da njih, diplomate i vjerske velikodostojnike, među kojima je, kažu, i reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić, što prije dovede na mjesto događaja. Tamo su oni koji su se tog dana opraštali od svojih ubijenih trebalo da stignu prvi, a zamalo su zakasnili na dženazu. Bili su mirni. Za njih je bilo bitno samo doći do Potočara.

U jednom od autobusa kočnice su otkazale. Vozač se ponaša kao da vozi navijače na utakmicu u gostima, kao da nikada nije čuo za žene Srebrenice koje vozi na dženazu ubijenoj djeci. U Bratuncu veselo u znak pozdrava trubi nekim prijetaljima koji gledaju kolonu. U autobusu žene i većinom stariji ljudi iz Srebrenice, Žepe, Vlasenice, Milića i drugih sela koja okružuju nekadašnje zaštićene enklave UN-a. Uz njih većinom muškarci koji po prvi put u životu idu u Srebrenicu da bi klanjali, ali i pomogli onima koji ne budu mogli tabute sa umrlim spustiti u zemlju.

ZAPISI IZ MRTVIH DOMOVA

Niko u autobusu ne plače, niko ne kune, niko ne pokazuje emocije. Ipak, primjetna je promjena raspoloženja kako se autobus približava Republici Srpskoj. Nije to strah, nije ni jed, samo neka težina koja pritišće sve više i više. Od Kladnja, oni koji su prošli golgotu srebreničke tragedije, počinju pričati glasno o onom što su preživjeli dok su prolazili istim tim putevima prije nešto manje od osam godina. “Do ovog tunela smo onda pješačili. Kroz šumu, preko brda. Ideš, a oko tebe leže živi, mrtvi, ječe, plaču, mole… A ti ni sam ništa ne možeš, nego ideš!”; “Eno gore su ubili kolonu ljudi!”; “Tamo su šezdesetero strijeljali!” “Ondje je bila Ibrahimova kuća. Zaklali ga u kući!”; “Eno tamo sam ja stanovala, a tamo radila.”; “Gore je bila moja kuća. Ovo su sve bile muslimanske kuće. Vratio se sada poneko, ali malo. Ovo brdo, sve su to bile naše livade, njive, pokoji voćnjak. Sada je zemlja dodijeljena njima i cijelo su naselje napravili. Nema ni našeg greblja više!”…

Putem kroz Republiku Srpsku autobusi prolaze kraj policije. Na nekim mjestima policija ni ne obraća pažnju na autobuse u koloni, neki policajci gledaju u kolonu koja prolazi, neki spavaju, jedu, pričaju sa ljudima koji stoje uz put. Ljudi ispred kuća najčešće ne obraćaju pažnju na kolonu. Kao da ne prolazi 30 autobusa. Poneko pogleda ne spuštajući pogled, neko se smije… Na određenim dijelovima puta do zuba naoružani specijalci. “Čuvaju nas sami od sebe. A Boga mi kad bi jedan opalio slučajno, svi bi rafale u nas istresli i ne bi se ni nasekirali!”

Što smo bliži Potočarima, sve je teže i teže biti putnik u autobusu. “Ovdje su strijeljali naše ljude”, kaže jedna od saputnica dok prolazimo kraj zgrade na čijem zidu se još vide tragovi metaka nevješto prikriveni malterom. Na jednoj kući kraj puta piše “Nož, žica, Srebrenica”. Na ulazu u Potočare više nemaju šta reći. Većina ih je tu bila zatočena i čekala na milost i nemilost. Putnici su tu postali nestrpljivi da što prije izađu iz autobusa.

Dženaza je trebala početi dva sata prije nego je kolona autobusa iz Sarajeva sa ožalošćenom rodbinom stigla do Potočara. Dženaza je počela neposredno po njihovom izlasku iz autobusa, ne ostavljajući im vremena ni da se okrijepe, uzmu abdest, predahnu od puta. Ni to im nije smetalo. Ljudi izlaze iz autobusa i trče ka mjestima na kojima će klanjati. Nema načina da se žene odvoje od muškaraca, kako je pravilo kod muslimana, da samo muškarci mogu klanjati dženazu. Nema pravila koja predviđaju dženazu 600 ubijenih ljudi nakon što se za njihovim tijelima godinama tragalo. Masa izgovara molitvu zajedno, a potom hita ka 600 poredanih tabuta koje treba spustiti u zemlju. Dok se za govornicom mijenjaju svi koji su imali izgovoriti velike riječi taj dan, većina je uz tabute. Među onima koji nisu, poneko sluša govornike. U masi stoji starija žena. Stoji kao da nema osjećaj da se 20.000 ljudi kreće oko nje, da svi nešto rade, da neko govori. “Ne znam sine, šta mi je!? Kao nisam dobro, a Boga mi nije mi ništa. A ne mogu reći da mi je loše. Nego eto ne mogu dalje!”

“JA SAM TI, SINE, PAUK”…

Nešto dalje mlada žena tiho plače. “Ja nisam našla svoje. Nema ih. Nema mi više čojeka ni brata!” Nešto dalje od nje dječak, bolje reći mladić. Skoro osam godina čeka oca. “Osto je u Potočarima. Ništa ne znamo. Imam ja mamu i brata, ali nemam babu!” Sjedi na zidiću, gleda u masu, pogleda ka dženazi. Na trenutak se čini kao da čeka da mu neko priđe. “Nemam šta da pričam. Šta ću, ja sam tada bio mali i jedva se i sjećam. Znam samo da je babo osto ovdje!”

Nešto više od pet minuta vožnje autom od Potočara je Srebrenica. Na pustim ulicama svuda smeće. Rijetki prolaznici su većinom starci. Dvojica izgledaju kao borci iz vremena Prvog srpskog ustanka – maslinasta unoforma, vojnička kapa, opanke i debele vunene čarape skoro do koljena u koje su utrpane pantalone. Na tri mjesta u gradu tijela uginulih životinja koje, čini se, tu stoje duže vrijeme. Kao da jeza tumara pored polusrušenih zgrada i neuglednih prodavnica u kojim malo šta ima i ne da ni zračku dobrog da uđe u grad. U samom centru dvije kafane u kojima ima ljudi, čuje su muzika i smijeh. Oni kao da ne znaju šta se dešava kilometar od njih.

Krećemo nazad među ljude. Nailazimo na putu na grupu djece. Najstariji kaže da ima 14 godina. Svi su se, kažu, rodili u Srebrenici. Kažu i da znaju šta se dešava u Potočarima: “Pa neka sahrana. To su neki ljudi koji su poginuli kada je ovdje bio rat. Znamo da su muslimani, ali ne znamo kako su poginuli. Mi nismo otišli jer djeca ne idu na sahranu!” Najmlađi sahranjeni na dan kada je ubijen imao je isto toliko godina koliko dječak koji nam ovo kaže – 10,5. Pronašli su samo njegovo obezglavljeno tijelo.

Ne mogu zaboraviti riječi koje sam čula prije više od pet godina, od žene koja je izgubila cijelu porodicu u Srebrenici: “Ja sam ti sine, kao onaj pauk što visi na mreži. Sve čeka. Pašće. A ostaje da visi. Tako i ja čekam. A vrijeme prolazi”. Skoro osam godina porodice hiljada nestalih u Srebrenici čekaju da čuju neku vijest o svojim najbližim. Čekaju i da budu uhapšeni zločinci koji su krivi za sve što im se desilo. Vrijeme prolazi. Za one koji svoje ne pronalaze kao da stoji. Samo njihova bol postaje sve jača i teža. Njihova srca sve manje mogu da nose neizmjernu tugu. (iz Slobodne Bosne )

Nisam ovo trebala sad ni citat,osjecam se jadno.Nemogu ni zamislit kako je bilo tim ljudima.Tuga bozja. 

Ja sam ljudi bio u Konjevic Polju,Novoj Kasabi,prolazio sam kraj tvornice akumulatora u Potocarima,jos `96,godinu dana nakon modernog evropskog holokausta.
UN je tek poceo raditi na pronalazenju i otkopavanju masovnih grobnica.
Nisam sujevjeran,ni lakovjeran,al u sustanju lisca i zuboru Jadra,ja sam osjetio duse onih cija su tijela bila razbacana po okolnim sumama.
Nekako mi je drugaciji bio i miris te istocne Bosne.Ponovo sam ga osjetio kada sam
prolazio pokraj Foce,nakon par godina.
Ni plakat,od muke,nisam mogao.Ni govorit,ni jest.
Jadni narode moj. 

Iz Oslobodjenja:
-----------------
Namjera

Masakr nad Srebrenicanima prije osam godina najuzasniji je dokaz o namjeri. Ubijanje na hiljade muskaraca Bosnjaka, od djecaka do staraca, pakleni je kresendo namjere s ciljem zatiranja jednog naroda, ubijanja jedne drzave. Srebrenica pravi krvavo jasnu distinkciju medju ucesnicima rata i ratnim zlocinima. Jeste bilo ratnih zlocina na sve tri strane, ali o njihovoj nesrazmjeri svjedoci srebrenicka tragedija. Srebrenica je bila planirana i to ne koji mjesec prije pokolja, vec u dane pripreme srbocrnogorske agresije s nacifasiziranim ostacima JNA na celu. Namjera je bila i medjunarodnih autoriteta da se pitanje Bosne i Hercegovine rijesi oruzjem. Jedan narod i jedna drzava smatrani su suvisnim. Medjunarodne snage usle su u BiH prije pocetka rata i u osnovi radile u korist agresora. Bila je namjera komandanata vojske UN da neupotrebom sile dozvole masakr (i) u Srebrenici. Jer reakcije nije bilo ni kada je pokolj poceo. Nije ubijanje trajalo nekoliko sati, vec je trajalo. No, iz usta svjetskih nazovibranitelja demokratije - muk. Da genocidna namjera traje porucuje u RS sveprisutni slogan, najmracnija poruka pocetka 21. stoljeca - "Noz, zica, Srebrenica". To govori o sustini tog entiteta. Poruku o namjeri salje i predsjedavajuci Predsjednistva BiH Borislav Paravac ne htijuci odati postu ubijenim pri prolazu kolone smrti kroz Sarajevo za Potocare. O namjeri svjedoci i to sto je, inace, takav covjek na celu drzave.

Zija DIZDAREVIC

-Kako su mi zabili Srebrenicu u srce-

Postoje stvari kojih se covjek u životu nikako ne želi sjecati, a opet, nikako ih nije u stanju izbaciti iz glave. U mom je slucaju jedna od njih svakako prizor što sam ga vidio pocetkom srpnja 1995. godine. Dobro se sjecam, bilo je vruce, gledao sam Dnevnik, izvještaj iz Srebrenice... Vidio sam gradic u dolini, a put njega, gazeci nekavim zemljanim serpentinama, u pravilnom razmaku, u besprijekornoj koloni, spuštali su se Mladicevi cetnici.

Dok sam živ necu zaboraviti nelagodu koja se tog trenutka srucila na mene i doslovno me zakucala u fotelju na kojoj sam sjedio. Pokušao sam ustati, a samo sam nemocno, poput kukca tvrdih krila okrenutog na leda, mlatarao rukama i nogama po zraku. Prilog je završio, poceo je novi, ja sam se primirio, ali još mi je neko vrijeme trebalo da dodem k sebi.

Bio je to doista strašan prizor. I nije u njemu bilo ni kapi krvi, ni mrtvih tijela, nije nam prikazivao kako granate u plamenu i dimu razvaljuju zgrade; samo kolona vojnika koja se lagano spušta prema gradu kojeg su prethodne tri godine držali u pravoj srednjovjekovnoj opsadi. Vidio sam tijekom rata i naoko strašnijih stvari: kolonu Vukovaraca, ubijene Škabrnjane, razbacane dijelove tijela po sarajevskoj ulici Vase Miskina, Markalama, pa onda Ahmice...

Ne znam kako bih to uopce rekao, ali svi su ti prizori bili nekako gotovi, konacni, posljedica neceg strašnog. A u meduvremenu, gledajuci takve stvari godinama, rat nas je naucio prepoznati i doživjeti iskustva koja zapravo nismo imali. I tad sam shvatio zašto mi je srebrenicki prizor bio tako strašan. Imao sam to iskustvo klanja koje ce uslijediti. Ma, mogao sam fizicki osjetiti metalnu hladnocu noža na grlu, udar pušcanog metka u tijelo, pa kako su mi ruke vezane žicom... To su kasnije nazvali ´Najvecim pokoljem u poslijeratnoj Europi´. Eh, kasnije. Mi smo to znali dok se još nije ni dogodilo.

U nekoliko dana nakon 11. srpnja 1995. u Srebrenici je pogubljeno više od 10.000 ljudi, mahom muškaraca svih životnih dobi. Broj žena koje je Mladiceva vojska silovala do danas nije poznat. Bilo je to takvo klanje da se vidjelo cak i iz svemira – humke masovnih grobnica u nastajanju snimili su tih srpanjskih dana i americki špijunski sateliti. A iz neposredne blizine promatrali su ga nizozemski vojnici u sklopu UN-ovih snaga, poslani u Srebrenicu da nekog štite.

Pred njihovim ocima su unezvjereni Srebrenicani, sabijeni na malom prostoru, iza nekakve žicane ograde, cekali da ih razvrstaju, ovisno o spolu i dobi: u grupu za klanje, u grupu za silovanje, u grupu koja ce još malo poživjeti i pouzdano poludjeti od užasa koji ih je snašao... Ravnodušno su Nizozemci s plavim kacigama na glavama sjedili na svojim bijelim oklopnim vozilima, neki su pušili, neki žvakali žvakace gume, sve kupljeno po super povoljnim cijenama u duty free shopu unutar njihove vojarne, i promatrali kako ljudi nestaju zauvijek...

Ipak, nisu nizozemski vojnici bili tako ravnodušni prema svijetu u kojem su se našli. Nakon što su napustili bivšu tvornicu akumulatora, u Potocarima, kraj Srebrenice, gdje je bila njihova baza (Srebrenica je bila jedna od pet zona u BiH pod zaštitom UN-a), poput pecinskih su ljudi na zidovima svojih spavaonica, blagavaonica i još kojekuda ostavili zapise, crteže, potvrdu da su bili tamo...

Tako je jedan iznio opservaciju o lokalnom stanovništvu: ´Moja guz.ica je poput ´lokalaca´ – jednako smrde´. Drugi, potpisao se kao Frogman, je pak promišljao o svom poslu: ´Ubijanje je moj posao, a posao je dobar!´. Ipak, najstrašniji grafit, svojevrsna pitalica, odnosi se na zapažanja anonimnog Nizozemca o Bosankama: ´Nema zuba?... Ima brkove?... Smrdi kao g***o?... Bosanska djevojka!´.

Ja ne vjerujem u Boga. A zbog Srebrenicana bih silno želio da ga ima. Nekako sam siguran da su svi u raju. Na njihove krvnike cu trošiti rijeci onda kad Ministarstvo prosvjete Srbije i Crne Gore u školske udžbenike, tik do ´Krvave bajke´ Desanke Maksimovic, stavi još krvaviju bajku koju su svijetu ispricali Mladic i njegovi cet.nici...

Opet, želio bih da 10.000 srebrenickih andela barem jedanput dodu u san francuskom generalu Phillipu Morillonu i podsjete ga na neispunjeno obecanje. Osobno im je, u centru Srebrenice, koji mjesec ranije, obecao da im se ništa nece dogoditi, a oni su mu, nesretnici, bilo toliko zahvalni da su htjeli (možda i jesu, više ne znam) nazvati glavnu gradsku ulicu po njemu. I na kraju, onom nizozemskom nesretniku želim da si negdje, u najdubljem kutku amsterdamske Cetvrti crvenih svjetiljki pronade ženu svog života, koja ima zube, nema brkove i ne smrdi kao g***o. Eto, to želim!

Nebojša Taraba, urednik vijesti HTnet-a

Preuzeto sa www.htnet.hr .