Ljudi moji,svjedok sam događanja u vezi Srebrenice u vrijeme kad je "padala". U mom vokabularu nema riječi kojima bi se opisao izgled tih ljudi,ponašanje,njihova bol koje ni oni nisu tada bili svjesni (a i kako bi bili)...Trebalo je doživjeti tako nešto i preživjeti. Kad razmišljam o njima, ne mogu a da ne vidim sliku ljudi koji haluciniraju, silne krvi oko njih i pogleda od kojeg bi se normalan čovjek trebao uplašiti.I ne bilo čudo poslije svega.
Ne mogu biti objektivna upravo zbog toga i nikada neću ni biti.
Ljudi se zgražavaju "kako jadni psi lutalice nemaju doma",a tolika ljudska zla kob koncentrisana na jednom mjestu nema pravog odjeka. Svakog mjeseca majke idu sa izvezenim imenima..Kakvo li je njihovo srce?
Imaju li ga poslije svega?
Komentar o drugim sudionicima te tragedije je suvišan i ne priliči ovom topicu.

Moj narod je umro

Moj narod je umro, a ja , još uvijek živeći, oplakujem ga u samoći i povučenosti.
Umrli su moji dragi, pa mi je život poslije njih postao samo stradanje.
Moj narod je umro, suze i krv potopiše visoravni u mojoj zemlji, a ja ovdje živim ...........
Moj narod je umro na raspeću.
Umro je ruku ispruženih i istoku i zapadu, a pogleda uprtih u crnu prazninu.
Umro je ćutke i čovječanstvo nije čulo njegove vapaje.
Umro je jer nisu bili nasilnici.
Umro je jer prema ugnjetačima nisu bili okrutni.
Umro je zato što su bili mirni.
Umro je u zemlji u kojoj je teklo med i mlijeko.
Umro je i moj i vaš narod......

K. Gibran

Neka je vječni rahmet svim žrtvama genocida u Srebrenici

Prije par dana gledala neku emisiju o udruzenju zena Srebrenice ,pricale su o svojim aktivnostima,kada je udruzenje osnovano ,sta rade i tako.Svakog 11. u mjesecu okupe se zene kod Pinge ,i produze do gradske cesme.Niko ne zove clanove porodica sami dodju ,nose zene vezene jastucice ,slike ,i to je uglavnom sve.Gledala sam pred kraj pa nisam cula imena zena koje su govorile.Zalosno je slusati da se o tome sve zna,sva ta silna njihova borba da svijet kao vidi i cuje sta se desavalo a sve se odavno zna je nesto sto nam mora biti krivo i sto boli a kako je njima one znaju.Pricaju kako im do skora u grad nisu dali ni uci ,ali sada kao odu ,gledaju svoja imanje ,mjesta gdje su zivjeli ,ono koji su tamo se zale sto im djeca uce po programu RS i njihovu istoriju .I pored toga sto se ti desio najveci genocid ikad zabiljezen vecina bi se vratila ako moze ,ali uz svu ovo pricu slabo ko pomaze da se zaista i vrate.Tamo nemaju od cega zivjeti.Zrtava iz Srebrenice se vecina sjeti kada su izbori i kada im treba a prave pomoci cini mi se i nema.
Kakav bi to knjiga bila kada bi se saznale muke svake zrtve od njih oko 10 000 .
Evo jedne zene iz Udruzenja,pogledajte kako ona ima neki blag izraz lica .Pricale su jos da ce danas biti ukopano jos 338 zrtava i da se ocekuje oko 20 000 gradjana ,rodbine,prijatelja.


Prica jedne majke me duboko potresla i stvarno ne mogu sebi doci da ovom zemljom hodaju takve zivotinje koje su mogle klati djecu ,da su tu negdje blizu nas i nase djece i da niko kaznjen nije a pitanje je i hoce li .Sramota !
Prica Ramiza Ajsic „moj Amir poginu 1992.Ukopali ga ovdje u selu.Boli dusa.Dodje juli 1995.,kazu valja bjezati.Ja u Potocare za zenskom celjadi i djecom ,a moji blizanci Mujo i Halil sa ocem Camilom odose u sumu.Stigli mi u Potocare ,kad se moji blizanci pomolise.Rekli im,idite vi u Potocare,vi se djeca,nece vam niko nista.U Potocarima sve dusa na dusu.Sutradan krenu konvoj prema Tuzli.Ode snaha sa djecom,odose i njih dvojica.Negdje oko podne ,eto ti mog Muje,nisu mu dali u konvoj,a Halila pustili.Nosi baloncic za vodu ,veli,“odoh ja,mati,donijeti vodu“.Ne,Mujo ,ja cu ti njemu,znam da kolju ljude gore u kuci Mehana konduktera,a on kaze da nece tamo ici,vec se iz rijeke donijeti.Kakve rijeke ,kad je sva krvava kao da je neko obojio,u nju bacaju zaklane ljude.Izadjose cetvorica iz Mehanove kuce,vidim idu prema Muji.Ja utrnula.Ne mogu da pomjerim...Strepim.Krenu jedna zena po vodu,velim joj de zeno vidi ima li mi djeteta.Koliki je pita ona mene ,a ja velim cetrnaesta godina.Kad se vratila nudi mi vode da pijem ,da se umijem.Cucnu pred mene i kaze da mi je dijete zaklano pred Mehanovom kucom.Aaaa zapomagam ,trcim.Ne znam kuda ,znam da nisam putem.Dodjoh gore.Pred kucom,vidim moje dijete,ali samo glava.Zgrabim glavu u svoje ruke,jos je vruca ,po neki damar se osjeti,oci ,valjda kako je u njih pogledao kao da su zive".Sjeca se jos da je pred nju izasao covjek ,na njemu krvava kecelja,kao u mesara."On je klao,a druga dvojica su mu dovodila na klanje.Ja i dalje drzim onu Mujinu glavu ,a on govori puscaj glavu ,velim necu,zakoljite i mene.On mi pusje balijsku majku.Sta je kasnije bilo ,ne znam.Sjecam se samo da sam ,kad sam se otrjeznila,bila sva mokra ,krvava.A u Mehanovoj kuci bilo je glava do vrata.Zaklano je Bog zna koliko ljudi „.

Kud sam i suslala i citala sad sam se pravo nasekirala.

SREBRENIČKI INFERNO" POSVEĆEN NEZNANOJ BOŠNJAKINJI KOJA ŽIVI DA BI POBJEDILA

Devet godina srebreničke tragedije bit će obilježena premijernim izvođenjem predstave "Srebrenički inferno" rađene prema istoimenoj poemi autora Džemaludina Latića. Riječ je o poetsko-muzičkom performansu za koji je, inspirisan srebreničkom poemom, muziku komponovao Đelo Jusić.Predstava će biti izvedena u Domu kulture Srebrenica, u subotu, 10. jula. - Đelo Jusić napisao je veliku kompoziciju, vjerovatno svoje životno djelo kojim se odužuje i Srebrenici i našoj Bosni. Predstava i sama poema predstavljaju umjetničko svjedočanstvo o Srebrenici, kao simbolu stradanja muslimana na Balkanu, a priča je posebno vezana za silovanje žena i ostale zločine agresora. U predstavi, pored brojnih učesnika, nastupa i djevojčica Nerina Buzaljko, kojoj su ubijeni njeni najbliži. Njena izvanredna solaža čini posebnu tačku u predstav. Poemu je posvetio neznanoj Bošnjanki, ženi kojoj ubijaju muža i sina te odvode kćerku u nepoznato. Ona će, kao i njena kćerka, doživjeti silovanje, a bit će i prinuđena da gola klanja kako bi spasila svoju kćerku. - Najstrašniji motivi knjige "Molila sam da me ubiju", u izdanju Saveza logoraša BiH, zasnovani na istinitoj dokumentaciji, inspirisali su me za moje djelo. Neznana Bošnjanka u njemu živi da bi pobijedila i nakon što sagleda stradanje Srebrenice, ona će se naći u Raveni. Taj grad sam odabrao zato što je tamo sahranjen Dante Alighieri, s kojim ja vodim jedan mali početni disput, komunikaciju. Ona će se tamo susresti sa Marijom, kršćankom, kada i kreće most komunikacije između islama i kršćanstva, kao jedini mogući spas ovog kontinenta, koji je dopustio inkviziciju, Aušvic i Srebrenicu, ističe Latić. Poruka poeme je, prema autoru, poziv na razgovor ljudi svih vjera - ljudskih bića koja univerzalno znaju da se raduju i pate. Treba da se osjetimo kao jedna porodica i dio cjeline čovječanstva te da ne dopustimo da ljudi stradaju zato što su druge vjere i što se Bogu mole na drugačiji način. - Želim da se kulturom borim protiv barbarizma. Jer ovo je put da se ne zaboravi, ali da ne pozivamo na neke osvete. Borba kulturom je najbolji način da pobijedi dobro nad zlom, zaključuje Latić. "Inferno" se prevodi na turski jezik, a rad na tome trebao bi biti završen za tri mjeseca. Prevod je povjeren jednom od najboljih prevodilaca turskog jezika Sua Tungulu. Prevod svog djela na talijanski jezik, Latić, smatra svojim najvećim snom, želeći da "u srce kršćanstva prenese pomenutu poruku iz Bosne". U predstavi će učestvovati Mješoviti omladinski hor iz Zenice pod rukovodstvom Milenka Karovića, koji će izvesti dijelove iz poeme te sedm glumica Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice. Dramaturgiju potpisuje Hasan Džafić, dok je za režiju zaslužna Tanja Miletić-Oručević. Koreografiju je uradila mlada balerina sarajevskog Narodnog pozorišta Belma Čečo. Ona je za FENU kazala da se radi o multimedijalnom projektu koji uključuje sve vrste scenskog izražavanja. U performansu se ne koriste baletni elementi niti virtuozne dionice, već je u pitanju unutrašnji doživljaj prenesen u pokret. Glumci se izražavaju više simbolički, pomoću mimike i gesta. Kaže da se koreografija odnosi ne samo na glumce, već i hor, koji ne nastupa samo koncertno, već je aktivni sudionik predstave.- Raditi koreografiju za ovu predstavu za mene znači da sam sudionik jednog svjedočanstva, jer ljudi treba da se sjećaju. Kada mi umjetnici istupimo na taj način, to je veliki korak za sve nas. U koreografskom smislu, rad na "Infernu" za mene predstavlja veliki rad, jer je u pitanju tako obiman i značajan projekt, kazala je Čečo u razgovoru za FENU. Zeničku premijeru predstava će imati u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica 12. jula.


˝Proslost ce se ponoviti onom narodu koji je zaboravlja˝, parola je jedne jevrejske organizacije koja se bavi istrazivanjem i hvatanjem njemackih zlocinaca iz II svjetskog rata. Ova parola morala bi nas zabrinuti i ne dopustiti da zaboravimo o svijetu i okruzenje u kojem zivimo.

Srebrenica u ovim trenutcima

Srebrenica u ovim trenutcima

Srebrenicki inferno

Sulejman Tihic/Cliford Bond americki ambasador u BiH

majke srebrenice

U ovim trenutcima zavrseno je klanjanje dzenaze i tabuti se nose do mjesta vjecnog pocivalista

zar je potrebno ista vise reci