Razisla se raja iz Bosne svuda po bijelom svijetu ,mnogi su otisli jer su morali ,otisli u zemlje ciji izbor nije bio njihov nego vise sticaj okolnosti .
Koja je to zemlja koja po vama najvise odgovara ovome obecana zemlja ,ili je obecana gdje nam je srce ?

Hajde pisite o zemljama u kojima ste ,u koje bi rado otisli i da li vas jos nesto Bosni vuce ?

Da vam ispricam dio iz jedne pricice mada nije direktno vezana za temu ,covjek je imao nesretnog sina ,koju je stalno zelio putovati ,nije ga drzalo mjesto ,gdje god ode u pocetku bude ok a onda mu se nista ne svidja ,hoce promjenu hoce nesto novo ,misli da je sreca negdje drugo .Otac mu je dao pismo koje je on zaboravio procitati ,jednom dok je sjedio na obali u nepoznatom gradu ,tuzan i nesretan otvori pismo a u njemu je pisalo ,sine sreca je u tebi ,ne trazi je po drugim zemljama nego u sebi.

Vjerujem da većina misli o obećanoj zemlji kao o mjestu gdje će riješiti egzistencijalne probleme, a da malo njih, bar u početku, i ne pomišlja na ono šta će biti kad ga jednom "povuku" korijeni. Ovdje je puno ljudi iz dijaspore. Mogu pričati šta hoće, ali ja mislim da ih "vuče" onaj bosanski duh i da im nedostaje, ako ništa, ono bar naše domaće začkoljice. Nadam se da me nećete shvatiti pogrešno kad ovo kažem. Našli ste sreću tamo negdje, a da li je potpuna?
Moram reći da se ponekad i divim ljudima koji su skupili hrabrost, i na kraju krajeva, koji su spremni rizikovati i napustiti "sebe iznutra". Onda sam ja kukavica i priznajem to. Mogla bih živjeti bilo gdje, ali mi to ne bi bila Obećana zemlja.

Hurija potpuno si u pravu, nama ce uvijek faliti ono malo bosne, nekima vise nekima manje, ali uvijek barem malo. Ja sam odrasla ovdje, slabo mi sta zafali od tamo, slabo sta pozelim, ALI opet pozelim evo ovo kako se na svom jeziku istarlakusem i ismijem. Onu kahvu zalivenu, polahku, i ono Biziiii ba, i De baaaa jesil´ ti cula... to mi zafali.

A opet ima li iko da je potpuno srecan? Oni koji su ostali nekad pozele da su drugdje ako nista zbog onog sto se naplacas da nesto zavrsis, sto i pored silnog truda nekad jednostavno nemas sansu da uspijes jer ili nema prilka ili je neki guzonja vec udomio svog sina, itd...

Sve je to na vagu, barem ja tako mislim. A obecana zemlja za mene je upravo to, obecana zemlja ´ trazena a nikad ne nadjena, mozda cak nepostojeca´ gdje su svi ljudi jednaki u ocima zakona, i gdje nisi posmatran kao crnac, musliman, zena ili homosexualno nastrojena osoba, nego kao jedinka, dobar ili los, vrijedan ili lijen covjek - to je za mene obecana zemlja!

Ja ne znam jesmo li mi jedni narod koji pati ovoliko za svojom drzavom, ali smo jedini koji kad su ovdje zele vani, kad su vani pate za ovim ovdje. Eto ja sam bila tipican primjer. Bila sam samo mjesec odsutna, i jedva sam cekala da se vratim. Nista nije ko kod nas. Golub velicine manjeg pileta, a macka...pa nas DODZ (Domaca Obicna DZukela ) bi se zbunio velicinom. Gledam kroz prozor i samo kontam kad cu kuci da mi mati pitu napravi.

Ko zna kako bi se zavrsilo da sam ostala duze. Bila sam mladja 5 godina i drugacije zavrsila, a sad MISLIM da bi bolje znala.

Sreca je tamo gdje si ti, a zar je bitno koja je zemlja?

Nikad se niko od nas nece vratiti, ostarit cemo i umrijeti po starackim domovima po bijelom svijetu, sanjajuci zemlju iz koje smo otisli i u koju se nikad nismo smjeli vratiti. Samo zbog vlastitog kukavicluka, unuci nas nece razumjeti kad svojim jezikom budemo govorili. I nikad nam vise nece behar zamirisati ko´ sto nam je u Bosni mirisao. Dobili smo sto smo trazili. Ali neka smo, i zasluzili smo.

Nahodao se po bijelom svijetu - u Bosni najljepse...

Recently odbio jednu ponudu za posao zato sto je zahtijevala relociranje na duze vrijeme....
 

Obecana zemlja je - kako za koga.
Za mene obecana zemlja, kao takva, ne postoji. Zemlja u kojoj imam vise mogucnosti, bolju perspektivu i sansu da djetetu omogucim normalnu egzistenciju i dobro skolovanje - e to vec postoji.

Moji su svi ovdje, tako da sto se tice rodbine, nemam nikoga u Tuzli, pa ne mogu reci da mi je srce tamo, a ja ovdje. Ali, neko spomenu korijene, i to je ono sto nas sve vuce. I ne mogu reci da patim za tim prostorom (zgrade k´o zgrade, svugdje iste), ali za vremenom, izgubljenim vremenom, onim sto je bilo i nikada vise nece biti, e to je nesto sto ima samo u Bosni i nigdje drugo.

Home is where the heart is, a moje je srce ovdje sa mojom porodicom. A vi ste mi svi, veza sa mojim porijeklom a svaki covjek to treba da bi mogao da se identifikuje ko je i sta je u ovom ludom svijetu.

citat:

---

Anna wrote:
A vi ste mi svi, veza sa mojim porijeklom a svaki covjek to treba da bi mogao da se identifikuje ko je i sta je u ovom ludom svijetu.

---

Ma to je ti je tako, Hurija, kad si tamo ti bi ´vamo, kad si ´vamo onda bi tamo . Nije se rodio ko je svijetu ugodio.

A to za korijene, to ti je otprilike ovako:
Ja mogu biti samo ono sto jesam, Bosanka, pa gdje god da sam. E sad, neki ljudi odu iz Bosne i ne zele da imaju nikakve veze s njom, postanu nesto drugo, pa na kraju nisu ni ovo ni ono.
Ja sam s druge strane pisala vise u kontekstu da me tamo zaista nema sta vuci, osim korijene, a kada kazem korijeni, mislim na godine zivota koje sam ja prozivjela tamo, kao i na moje pretke koji su dosli ko zna odakle i zapoceli zivot tu u Bosni.
Ljudi se pomjeraju s mjesta na mjesto od postanka svijeta, nismo mi otkrili Ameriku sto to kostatujemo. Ali je bilo pitanje sta je obecana zemlja, a ja vec rekoh da takve nema.
Meni je Bosna kao majci neposlushno dijete, znam da ima hiljadu mana, al´ je moja i zato je volim .