Rade Serbedzija - Vec sam ti pricao to

Da li znas, i ja sam nekada imao grad, ulice...
draga lica u dvoristu... pod kestenom stol...
nekada...
prasnjava slika i cesta od sna... curice...
drugova pjesma... u dusi se budi djetinjstvo...
zamisli... mirise lipa.... i ljeto je tu...
kasnije snijegovi...
pramen sam magle pod neonskim svijetlom u zimu...
pricam ti... imao sam druga ko brata ja...
sada pustinja...
ceznjiva pisma... Pacifik od tuge i sjecanja...
kazu sudbina...
ta kurva bol ime mora imati... i razlozi...
milion prica, al´ svaka vodi samo do pustosi...
pitam da li znas...
a znam da ne znas niti ces ikada shvatiti...
a i zasto bi...
oprosti, to gorka tecnost iz mene gluposti govori...
nije nostalgija...
ta je romanticno, nevino cedo, spram ovih stanja...
necu da spominjem, rat i uzase,
politiku, i slicna sranja...
necu da ponavljam... pravda ne postoji...
ta to je jasno bar...
hocu da dopustim suzu ljubavi,
sa njom sam divan par.
kasno je, znam... curi noc...
svaka je mala vjecnost za mene.
da, znam, moras poc,
o kako nervira kad zadnji autobusi se izgube...
pitam, ...da li znas i ja sam nekada imao grad, ulice...
draga lica u dvoristu... pod kestenom stol...
ah, vec sam ti pricao to.  

HAIKU error messages for Windows: ...

A file that big?
It might be very useful.
But now it is gone.

You seek a web site.
It cannot be located.
Countless more exist.

Chaos reigns within.
Stop, reflect, and reboot.
Order shall return.

ABORTED effort:
Close all that you have worked on.
You ask way too much.

Yesterday it worked.
Today it is not working.
Windows are like that.

First snow, than silence.
This thousand dollar screen dies
So beautifully

With searching comes loss.
The presence of abstence.
"June Sales.doc" not found.

The Tao that is seen
Is not the true Tao
Until you bring fresh toner.

Windows NT crashed.
The Blue Screan of Death.
No one hears your screams

Stay the patient course.
Or little worth is your ire.
The network is down.

A crash reduces
Your expencive computer
To a simple stone.

Three things are certain:
Death, taxes, and lost data.
Guess which has occured

You step in the stream
But the water has moved on.
Page not found

Out of memory.
We wish to hold the whole sky,
But we never will

Having been erased,
The document you are seeking
Must now be retyped.

Serious error.
All shortcuts have disappeared.
Screen. Mind. Both are blank. 

Visoki jablani – Tin Ujevic

Oni imaju visoka cela, vijorne kose, siroke grudi;
od gromora njina glasa suma i more se budi,
a kada rukom mahnu, obzori svijeta se sire
i bune, i prodiru u vis, u etire.
Ali, za svoju snagu oni su zahvalni patnji,
bijedi, suzanjstvu, gladi i njinoj crnoj pratnji.
Oni imaju snagu vjere sto zivi u smaku
i vrelo svjetlosti sto tinja u mraku
i sunce u oblaku...

Oni imaju polet orlova, srcanih zracnih ptica,
oni poznaju pjesmu nasih najdubljih zica,
uzdusni piloti, nebeski piloti,
za svijet u slobodi, za svijet u ljepoti,
ljudi svojih djela, djeca svojih ruku,
rodjena u placu, sazrela u muku.

Njina muska desna neprestano zida
dvore covjecanstva. Dom Prometejida!
i gdje tinja savjest, kao iskra sveta
oko njih se kupi orijaska ceta
za slobodu prava.

Ali u samoci njihova je glava
ispravna i cista povrh mracne rulje
gdje ih ne razumiju glupani i hulje.
Kao vrsak divnih, zelenih jablana
rezuci do munje vedri obzor dana.

Tako, uistinu do njih vode puti,
gdje se pojas rijeke u dolini sluti,
gdje se sitno cvijece plavi, ruji, zuti;
nagnuti u ponor nebeskoga svoda
dok crvena jesen drumovima hoda.

Mi stupamo bijelim dolom u tisini,
oni, sami, gordi, drscu u visini,
muce zednu zjenu ili revnu opnu;
sto ne mogu, sto ne mogu da nas u vis popnu.

Povrh njina vrska gdje se pjesme gnijezde!
samo vile lete, ili bure jezde;
a nad njima sunca: samo zvijezde, zvijezde!
 

nakon dugo vremena ´gostovanja´ i virenja na forumskom prozoru, natjera me ovaj posljednji post da napisem i ja nesto... jako mi se svidio text. ako nista, barem je natjerao ´gosta´ da ne viri vise na prozoru tnx
a ovo malo pesimisticnih misli ispod, ma ne zamjerite obecavam da znam biti i vesela

pozdrav svima...

tisina. iscezava sve...
nada, iskra, plamen plamti tiho.
zvijezda pada. sija nova, al´ sjajnija

ili se to meni samo cini?
a sutra? nema ni sjajne ni sjajnije.
nestale u tisini...

31.03. davne 1998  

Dobro nam dosla, andrea...



Evo jos jedne malo "crne":

Mati čovjekova - Vesna Parun

Bolje da si rodila zimu crnu, o mati moja, nego mene.
Da si rodila medvjeda u brlogu, zmiju na logu.
I da si poljubila kamen, bolje nego lice moje,
vimenom da me je dojila zvjerka, bolje bi bilo nego žena.

I da si porodila pticu, o mati moja, bila bi mati.
Bila bi sretna, krilom bi ogrijala pticu.
Da si porodila drvo, drvo bi oživjelo na proljeće,
procvala bi lipa, zazelenio šaš od pjesme tvoje.

Do nogu bi ti počivalo janje, da si mati janjetu.
Da tepaš i da plačeš, razumjelo bi tebe milo blašče.
Ovako sama stojiš i sama dijeliš muk svoj s grobovima,
gorko je čovjek biti, dok nož se s čovjekom brati.


 

Svakidasnja jadikovka - Tin Ujevic

Kako je tesko biti slab,
kako je tesko biti sam,
i biti star, a biti mlad!

I biti slab, i nemocan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i ocajan.

I gaziti po cestama,
i biti gazen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.

Bez sjaja zvjezde udesa
sto sijase nad kolijevkom
sa dugama i varkama.

- O Boze, Boze, sjeti se
svih obecanja blistavih
sto si ih meni zadao.

O Boze, Boze, sjeti se
i ljubavi, i pobjede,
i lovora, i darova.

I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju, i po kamenju,

od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.

I kosti su mu umorne,
i dusa mu je zalosna,
i on je sam i zapusten.

I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.

I nema nigdje nikoga
do igle draca u srcu
i plamena na rukama.

I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamracenom pucinom,

i komu da se potuzi?
Ta njega nitko ne slusa,
ni braca koja lutaju.

O Boze, zeze tvoja rijec
i tijesno joj je u grlu,
i zeljna je da zavapi.

Ta besjeda je lomaca
i duzan sam je viknuti,
ili cu glavnjom planuti.

Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!

O Boze, tek da dovrsi
pecalno ovo lutanje
pod svodom koji ne cuje.

Jer meni treba mocna rijec,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.

Gorak je vjenac pelina,
mracan je kalez otrova,
ja vapim zarki ilinstak.

Jer mi je mucno biti slab,
jer mi je mucno biti sam
(kad bih mogao biti jak,

kad bih mogao biti drag)
no mucno je, najmucnije
biti vec star, a tako mlad!



 

budim je
mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu
sigurno je rekla: neka me trazi i vidi da me nema
ta zena sa rukama deteta, koju volim
to dete koje je zaspalo ne obrisavsi suze koje budim
uzalud, uzalud, uzalud
uzalud je budim
jer ce se probuditi drukcija i nova
uzalud je budim
jer njena usta nece moci da joj kazu
uzalud je budim
ti znas, voda protice, ali ne kaze nista
uzalud je budim
treba obecati izgubljenom imenu necije lice u pesku

G. Lengyel  

ILUZIJA
Trazili smo se po tuđim zalutalim osmjesima
blesavo razvučenim i praznim...
Jurili po ranjivim slikama blijedih uspomena,
otrovnom dahu sosptvene sjetve...
Upijali bezvezne riječi u nijemim odjecima
zamorno tupim i neprolaznim...
I snili uzdah zjenice, oblik i miris koljena...
San koji uzlijeće iznad kletve...

Ne, nisi ti iluzija... Tako nešto ne postoji.
U iluziju vjeruju samo izgubljene duše.
U svakoj dozi nemira koja bojom tjelo žesti
oživljavaju dubine što te vidješe i čuše
kako izranjaš iz svemira
kroz paučinu svjesti...

Izgubljeni trenuci slažu se u memljive kule
otežalih eona vremena...
Ustalasani se oblici stapaju s okolinom
i prelivaju posljednje kapi...
I one što su sve vidjele, i one što su čule
posrću pod teretom bremena...
Hoće li se bar jedna obojiti svojom silinom
prije no što se stopi, ishlapi...?

Ne, nije sve iluzija... Tako nesto ne postoji.
U iluziju vjeruju samo umorni i stari.
U svakoj sjenci trajanja nazirem nešto o tebi
što mi zjenice boji i ćutanje osmjehom zari
dok te u moru kajanja
nalazim negdje u sebi...

Dragana Konstantinovic

Musa Cazim Catic

Bosna zubori

Bosna zubori; nad pitomim krajem
Andjeo mira siri laka krila -
I lahor pirka, ko da sitnom cvijecu
Misticne price sapce vecer mila.

Bosna zubori i ko rujne usne
Cvijetne tiho obalice ljubi,
Pa tamo negdje, poput moje misli,
Kraj tvog se dvora u daljini gubi.

Bosna zubori, a s barcicom mojom
Nestasno sitni igraju se vali;
Ah, cini mi se, moj andjele, tako
Da ljubav tvoja srcem mi se sali.

 

Mustafa Firaki ( 1775 - poslije 1827 )

Mazhar bosanske fukare Visokoj Porti

Mazhar pise bosanska fukara,
Ter se mole svoga gospodara,
Gospodara cestitioga cara:
Sultan care, sunce ogrijano!

Pisem ti sitna arzuhala,
Nu poslusaj i naseg halala:
Sto imasmo siromaskog mala,
Potrosismo, sunce ogrijano!

Bosna ti je svem serhatu glava:
S jedne strane tece voda Sava,
Su tri strane kaurska je lava,
Za to znades sunce ogrijano!

Ovo nije nista za besjedi,
Od kako nam postanuse djedi,
Dosti su se napili ijedi,
Od kaura, sunce ogrijano!

Cuvajuci rata i krajine,
I po Bosni velike planine,
Oblaceci krvave haljine,
Sultan care, sunce ogrijano!

Da pocutis velikog hala:
Ima care, dvadeset godin dana
Nije ti se Bosna nasmijala
Od nevolje, sunce ogrijano!

Upitaj nas sto smo i kako smo,
Sto imasmo ono i dadosmo,
Sad vece nicice padosmo,
Aman, care, sunce ogrijano!

Svakakvije muka naucili,
Petnaest godin gladim nsmucili,
Sto nas nijesu jos crvi tocili,
Sultan care, sunce ogrijano!

Tri godine mori nas morija,
Sto bijase zemlja orija,
Sada po njoj poraste korija,
Neka znades, sunce obasjano!

Od kako je Bosna postanula,
Nije ovako ona propanula,
Gotovo je posve potonula,
Znas li za to, sunce obasjano!

Bosna ti se moli i poklanja,
Dovu cini kada namaz klanja,
Od postanka s kaurima ganja,
Za tvoj obraz, sunce ogrijano!

Dvanaest godin bijuci sijake
Pogubismo po izbor junake,
Sad him placu ostarile majke,
Za sehitim, sunce ogrijano!

Petnaest hiljad dali smo sehita,
Za to danas nitko i ne pita,
Koga nije ter da se ne skita?
Cujes ovo, sunce ogrijano!

Ranjenika - ni hesaba nejma,
U kog ruke, u kog noge nejma,
U kog uha, u kog oka nejam
Sultan care, sunce ogrijano!

Ako ne slusas ove rici nase,
Ti upitaj Mehmed Selim pase,
Sto se od njeg svi dusmani plase,
Sadriazam, sunce ogrijano!

On je u Bosni mrve posidio,
Bosanske harekete vidio,
U Bosansku vojsku dohodio,
Upitaj ga, sunce ogrijano!