Idu slike a poslije ce komentari .

Evo jednog kamiona (ciji vlasnik ima malo neobican osjecaj za lijepo) snimljenog u Kabulu










Slike dobila od prijatelja M.

Prenosim vam dijelove E-maila,kao komentar uz slike


" Najvise sam volio konvoje izmedju Kabula i Bagrama. E to je ludilo. Predio je kao iz filmova. Neka sitna vegetacija, zemlja je sva u nekim brdima sitnim i kao da su neke rijeke tu proticala godinama ali sad presusile. Ostaci 25-njeg rata su vidljivi svugdje. Jako je zalosno vidjeti djecacice od nekih 5 godina kako se igraju u olupini tenka ili iza unistenog transportera, svi umeljanji i prljavi radi nedostatka vode da se redovno kupaju. Stvari kao TV, Internet ili Play Station su kao objekti iz naucno fantasticnih filmova za njih. Mnogi ne mogu ni u skolu nego tako zivotare i provode dan za danom.

Zime su ovdje jako hladne, pa ja sam na 1500 m nadmorske visine a okolo su obronci Hindukusa i najniza planina je oko 4000 m visine. Sad se vec uveliko vidi snijeg na nekim vrhovima. A ovi ljudi u selima spavaju u svojim malim glinenim kucama. Nema struje, nema grijanja, samo puka ljudska zelja za prezivljavanjem i trazenje nacina kako da se zagrije citava porodica. Kuca ima jednu veliku prostoriju, velicine prosjecnog naseg dnevnog boravka, u kojoj se nasredini nalazi jedan metalna tepsija da se tako izrazim. Na nju se predvece stavi zara iz vatre. To se preklopi metalnim poklopcem a iznad toga ide stolic. Preko stolica i citave sobe se prostre nesto kao deka i onda svi ukucani legnu ispod toga i tako se griju i spavaju. Gledao sam dosta reportaza o ovoj zemlji ali osjecaj koji dobijes kad licno dodjes je neuporediv. Prvi put kad sam krocio u Kabul sam prosto ostao baz daha. Ogoroman grad, ali toliko bijede na jednom mjestu nisam vidio. Saobracaj je raven mad max-u drugi dio, mada se sad vec popravilo. Ma stvarno je to nesto za nepovjerovati."

nastavak

"Sjecam se prije sam slusao od ljudi da svaka zemlja ima nesto lijepo pa cak i one za koje svi tvrde da su jednostavno nesto sto se treba zaobici. Koliko su bili u pravu sam uspio da se i sam uvjerim. Dio ljudi kad im spomenes Afganistan to povezuju sa pustinjom i nepreglednim prostranstvima pijeska. Ono sto sam ja vidio je daleko od toga. Predivni planinski lanci koji budu prekriveni snjegom skoro pa citavu godinu. Zelenilo kakvim bi se mogla pohvaliti i Evropa, i naseljima koja se nalaze tamo gdje se i najmanje covjek nada. Ono sto sam vidio iz zraka na jednom od svoji putovanja je nesto nevjerovatno. Predjeli koje gledas prosto izgledaju kao kad trebas da sletis na Sarajevski aerodrom, prekriveni sumom, rastinjem, zelenilom, snjegom a cine ti se beskonacnim i onda u sred toga obradjena polja i kuce gdje jednostavno vidis nekakav put koji ti se cini dovoljan samo za covjeka da prodje, i pitas se da li je ovdje ikada proslo vozilo? Ni traga ni glasa od dalekovoda, satelitskih antenna, velikih dzambo palakata, nicega!!!! Pa jesu li to ljudi dole? Mora da jesu, neko to mora da obradjuje, neko je morao to da napravi, neko tu zivi, neko je utabao tu stazu. Otkud bas tu, kako su dosli, kada, imaju li skolu, bolnicu, radnje, videoteke? Najblize naselje koje lici gradu je udaljeno sjecam se nekih pola sata leta. Gledao sam da nadjem taj put na nekim kartama ali bezuspjesno, a da pitam koga kako se zove, ma nema sanse. Koliko ih zivi dole, kad li su sisli u neki od gradova, bas bih volio da saznam. Ova zemlja je puna iznenadjenja……


...ovaj put mi je bio najdrazi koji sam imao, prosto sam uzivao leteci preko ovih planina……stvarno nesto prelijepo…"

"Cini mi se da je bio septembar mjesec 2003 godine. Dan je bio prelijep. Sunce se rano digne i vec oko pola osam fino zagrije. Krecemo negdje oko 10 sati. Ja naravno spremam sve sto je potrebno da se odradi posao ali usput nosim kameru u nadi da cu moci nesto i zabiljeziti. Krecemo i vrlo brzo se nadjemo na glavnom putu za ulaz u Kabul. Sve mi tako lici na ulaz u neki Evropski grad. Dvije trake u oba pravca krcate kamionima kao da su iz kakvog cirkusa. Kao da ovdje i u Pakistanu postoji neko nepisano pravilo da tvoj kamion mora biti sto vise nakicen i sto neobicnije obojen. Svega se moze vidjeti na njima, od preljepih pejzaza do kojekakvih likova...

...Kamioni su nesto sto ostane urezano u sjecanje dugo vremena. Vozimo se a sa desne i lijeve strane se vide niske kuce okruzene zidovima koje izgledaju kao da su iz nekog stoljeca prije i na momenat pomislim da smo se vratili u proslost. Prolazimo pored nekih improviziranih radnji koje bi trebalo da budu nesto kao nase prodavnice mjesovitom robom. Saobracaj je gust, a sa strana prolazimo pored dosta ljudi na biciklima i pjesaka koji se krecu u raznim pravcima. Naravno odmah se pitam gdje idu, ali svi mi izgledaju kao u zurbi.



Muskarci obuceni u njihove tradicionalne nosnje od tanke tkanine. Gornji dio je dug i predje koljena a ima kragnu sa malim reverom i nekoliko dugmica. Naravno dugi rukavi, a pantalone su ustvari jedno 10 brojeva vece od onog sto ti treba ali se tako prave. Kroz njih je provucen nesto sto mene podsjeca na konopac i to sluzi kao kajs da se fino stegnu. Ono sto je zanimljivo ja da kad ovi ljudi moraju da mokre, oni to rade cuceci da ne bi doslo do prljanja nosnje. Neobicna nacija. Zene su naravno skroz pokrivene……"

"Negdje oko prve raskrsnice smo svi uglas povikali “pogledaj”. Tamo smo vidjeli grupu lokalinh djevojaka obucene kao nase djevojke kod kuce. Farmerice, majice kratkih rukava a glava skroz otkrivena. Kako dublje ulazimo u Kabul vidimo sve vise slicnosti ostatku svjeta. I dalje se prosto osjeti neimastina, ali odjednom se vide natpisi ma metalnim tablama “restaurant” ili “Internet Cafee”. Zivot se polako budi i u ovom dijelu svjeta. Grad je prepun ljudi. Uz put vidimo i lokalne mesnice. Meso onako visi uz put ili ga cak neki ljudi prevoze u modifikovanim motorima koji su skoro kao nase trokolice. Nigdje ne vidim velike zamrzivace za to meso. Idemo dalje ka nasoj destinaciji. Na nekim raskrsnicama se moze vidjeti i policajac koji pokusava da regulise saobracaj, ali je njegov napor uzaludan. Sve vrvi od ljudi, sto na biciklima sto onako pjeske hodaju. Na ulicama se vrsi preprodaja a koristi se Afgani (odnos 1$ je 35 Afganija). Dosta robe iz Pakistana dolazi koja se ovdje prodaje. "

"Citavim putem se cuje muzika, vecinom Indijska koja je jako popularna a ima tu i domacih ritmova. Stajemo na trenutak u jednoj ulicici i tamo vidim grupu muskaraca ispred jedne kuce kako jedu. Jede se uobicajena lokalna hrana, lepine (koje sam imao priliku probati u drugom dijelu zemlje i jako lici nasem hljebu) riza i meso. Jede se vecinom rukama. Bili su jako gostoprimljivi i ponudili da sjednemo da jedemo. Naravno morali smo produziti. Ubrzo smo prosli i pored sto bih ja nazvao ekskluzivnog dijela grada i na moje iznenadjenje tu smo i stali. Kuce su prelijepe (Evropski stil) i svaka je ogradjena velikim zidom a na nekim se vide i kamere. Unutra trava, neko nize drvece i bazeni!!!!. Ovdje mora da su zivili neki bogati Rusi ili cak Afganistanci. Citava jedna ulica je takva. Put kroz sredinu a sa strane te velike vile. NEma sta, ovaj grad stvarno ima sta da pokaze. Nedugo zatim smo isli dalje i prosli pored kraljicine palate, koja je bila predivna ali ju je rat prilicno razrusio. Sa strana se vide ostaci rata i razrusavanja. Usput smo vidjeli i citava naselja prosto urezana u strme litice okolnih brda. Moram priznati da me je Kabul fascinirao, stvarno je zanimljiv i ima se sta vidjeti……………"

"……mnogima kad spomenem Bamyan me ono blijedo pogledaju, mada ima njih koji odmah znaju o cemu govorim. Iako mislim da svi koji su gledali one snimke vandalskog rusenja spomenika Budi, starog nekih 3000 godina, od strane Talibana u Afganistanu ce odmah da skontaju o cemu se radi. Posto inace volim da putujem i obilazim mjesta koja imuju neku istorijsku vaznost, ovaj put sam jednostavno objerucke prihvatio. Opet smo negdje u planinskim masivima Afganistana i dolazimo u jednu lijepu i veliku dolinu. Kao da je neko izravnao taj jedan plato, i dosta vidokruga ti popunjavaju planine. I sve je djelovalo uobicajeno dok nisam ugledao ono sto sam cesto gledao na TV-u i ostao sam bez daha. Djeluje jako impresivno iz daleka, ali u isto vrijeme i minijaturno. Mislim, nemoguce da su to ljudske ruke izgradile jer i danas dobar dio ove zemlje nema one stvari koje ostatak svijeta ima... "