" ...Bukvalno kao da je neko jedan dobar dio planine ravno odsjekao i u njemu napravio stotine malih prostorijica a izmedju ostalog i mjesto za veliki spomenik Budi…….Dosao je dan da idemo i do samog mjesta. Naravno uzbudjenje je tu. Prvo prolazimo kroz naselje, tipicno za Afganistan. Jako siromasno i pomislis kako samo ovi ljudi tesko zive. Minijaturne radnjice u nekim modifikovanim kontejnerima ili malim niskim kucicama, od kojih cak jedna ima i natpis “welcome”, dosta ljudi je tu i svi su negdje krenuli ili se vracaju, ma kao svako drugo mjesto na svijetu… Prosli smo i pored bolnice koja ima izgled kao i neke nase bolnice, na putu srecemo malu djevojcjcu koja nam mase……ne zadrzavamo se vec idemo pravo ka nesem odredistu, koje na nase opste iznenadjenje i danas neki ljudi koriste. U vrijeme kada ljudi idu na mjesec, bogati sebi uplacuju putovanja u svemir kao izlete, ljudi u jednom djelu planete jos uvjek zive u pecinama.."

"……Stigli smo tu, ali se ne mozemo puno zadrzavati. Stizemo ispred mjesta gdje je bio kip, i cudan neki osjecaj se budi u meni, neko strahopostovanje za ljude koji su ovo morali generacijama da rade i klesu u ovim planinama……okolo su sve same male “sobice” od kojih je dobar dio povezan tunelima izmedju, odmah mislim ma ovo je neka podzemna rijeka stoljecima radila, ali se ipak vidi da su ljudske ruke tu odradile dobar dio posla……neki djelovi su tako precizno isklesani i vidim da je dosta paznje posveceno radu….iako je bilo jako hladno hodali smo okolo ali na moju zalost nismo imali puno vremena tako da sam jako brzo dobio poziv za povratak……na odlasku nisam mogao da skinem pogled sa ovog jako impresivnog mjesta, koje ce zauvjek ostati urezano u mom sjecanju…..mislim da je vrijedilo prevaliti hiljade kilometara i doci u ovu zemlju koja me je stvarno iznenadila onim sto ima za pokazati…

...turizam bi jednog dana ovdje mogao cvjetati….. "