21.06.2008

Beograd

Izrečena presuda za ratne zločine počinjene na području opštine Zvornik

"Zvornik": Ukupno 31 godina zatvora

Beograd -- Za zločin na teritoriji Zvornika 1992. godine, Veće za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu osudilo je troje okrivljenih, na ukupnu kaznu zatvora od 31 godine.

Jedan okrivljeni oslobođen je optužbe. Dragan Slavković osuđen je na 15 godina zatvora, Ivan Korać na 13, Siniša Filipović na tri godine, dok je Dragutin Dragićević oslobođen optužbe.

Osuđeni se terete da su, od druge polovine maja do polovine juna 1992. godine, počinili ratni zločin nad muslimanskim civilima u domu kulture u Čelopeku, kao i na mestima zvanim ekonomija i ciglana.

Suđenje je počelo krajem 2005. godine, a na optuženičkoj klupi su bili i tadašnji predsednik privremene vlade u Zvorniku i komandant Teritorijalne odbrane tog grada Branko Grujić i Branko Popović.

Sudsko veće je, na predlog tužilaštva, u maju ove godine razdvojilo postupak za njih dvojicu u odnosu na ostale optužene, jer se "protiv njih vodi istraga za novi ratni zločin počinjen na drugoj lokaciji".

Zamenik tužioca za ratne zločine Milan Petrović je na glavnom pretresu 14. aprila ove godine predložio razdvajanje postupka, a taj zahtev je obrazložio time da je pri kraju istraga protiv Grujića i Popovića za nova krivična dela na novoj lokaciji koja su u vezi sa zločinima za koja im se sudi, pa bi, ukoliko se ne razdvoji postupak, to produžilo ovo suđenje i za ostale optužene.

Vukčević najavljuje žalbu

Tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević izjavio je da kazne izrečene u slučaju "Zvornik" nisu adekvatne i najavio da će tužilaštvo podneti žalbu. Posle izricanja presude četvorici članova dobrovoljačkih jedinica "Žute ose" i "Pivarski" Vukčević je rekao novinarima da su izrečene kazne blage i da su morale biti strožije.

http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm=06&dd=12&nav_category=64&nav_id=303389

29.09.2008

Sud BiH: Presuda za ratne zločine počinjene na području opštine Zvornik

Lazareviću i ostalima 27 godina zatvora

Vijeće Suda Bosne i Hercegovine proglasilo je krivim i Sretena Lazarevića (1953.) osudilo na deset, Dragana Stanojevića (1962.) na sedam, a Milu Markovića (1952.) i Slobodana Ostojića (1966.) na po pet godina zatvora po optužnici koja ih tereti za ratni zločin protiv civila na području Zvornika.
Okrivljeni su, istovremeno, a usljed nedostatka dokaza oslobođeni dijela optužbi a u odnosu na prvo i drugoookrivljenog Sud je odbio optužbe od kojih je Tužiteljstvo ranije odustalo.

Kako je Sud utvrdio, optuženi su od maja 1992. do marta 1993. godine u Zvorniku u svojstvu pripadnika oružanih snaga tzv. srpske republike Bosne i Hercegovine - rezervnog sastava policije SJB Zvornik, postupali suprotno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti civila za vrijeme rata.

Prema nepravomoćnoj presudi, prvookrivljeni Lazarević je u svojstvu zamjenika upravnika logora koji se nalazio u zgradi Suda za prekršaje u Zvorniku, a kasnije u zgradi DP "Novi izvor“, te optuženi Stanojević, Marković i Ostojić kao stražari, činili i pomagali, te nisu sprječavali niti kažnjavali namjerno nanošenje snažnih tjelesnih povreda i patnji i pljačkanje protuzakonito zatvorenih civila bošnjačke nacionalnosti.

Optuženi se terete da su u više navrata omogućavali drugim nepoznatim osobama da ulaze u logore i zlostavljaju zatočenike te da su i sami sudjelovali u njihovom premlaćivanju, odnosno fizičkom i psihičkom zlostavljanju.

Sud je prilikom odmjeravanja visine kazne uzeo u obzir olakšavajuće okolnosti na strani okrivljenih - porodično stanje, ponašanje tokom suđenja, pomoć određenom broju zatočenika te okolnost da ranije nisu osuđivani.

FENA

Slučaj Zvornik

Svjedok tvrdi da zarobljenika nije ubio optuženi

Na suđenju dvojici optuženih za zločine počinjene nad bošnjačkim civilima na teritoriji Zvornika u BiH 1992. godine u ponedjeljak je svjedočio Svetislav Mitrović, koji tvrdi da optuženoga Gorana Savića prvi put vidi, navodeći da je "izvjesni Sava" ubio jednog zarobljenika na poljoprivrednom dobru "Ekonomija".
Goran Savić i Saša Džilerdžić optuženi su zbog zločina nad bošnjačkim civilima u općini Zvornik.

Optužnicom srbijanskog Tužilaštva za ratne zločine oni se terete da su kao dobrovoljci u sastavu TO Zvornika od maja do jula 1992. nečovječno postupali prema bošnjačkim civilima na poljoprivrednom dobru "Ekonomija", kao i u "Ciglani".

Optuženi su pomagali u mučenju i likvidaciji zarobljenih civila, a Saviću se na teret stavlja i jedno ubistvo.

Oni su izvodili zarobljenike iz "Ciglane" gdje su ih prethodno doveli na prinudni rad i naređivali im da za njihov račun pljačkaju napuštene kuće Bošnjaka, ali i Srba.

Na "Ekonomiji" su, kako je navedeno u optužnici, Savić i Džilerdžić rukama i nogama tukli i mučili zarobljene civile, oduzimali im stvari, među kojima i zlatni nakit.

Na glavnom pretresu u ponedjeljak Mitrović je za ubistvo jednog zarobljenika na "Ekonomiji" teretio "izvjesnog Savu", rekavši da to nije optuženi Savić, kojeg i ne poznaje.

Predsjedavajuća Sudskog vijeća Tatjana Vuković rekla je Mitroviću da je sada promijenio iskaz u odnosu na onaj dat na suđenju pripadnicima paravojne formacije "Žute ose" i "Pivarski" (osuđeni su za isti zločine na teritoriji Zvornika) te zatražila od Mitrovića da objasni zašto sada daje drugačiji iskaz.

Mitrović je na tome suđenju izjavio da je prvi zapucao za zarobljenikom koji je bježao s "Ekonomije", da je Sava i dalje trčao za njim, a kada se vratio da je kazao da ga je "dokrajčio".

Svjedok je odgovorio da je na tome suđenju bio uplašen, preumoran, da nije u pitanju različiti iskaz, već "da je sada iznio skraćenu verziju".

Na konstataciju Vuković da se optužnica za Savića zasniva na osnovu toga ranijeg Mitrovićevog iskaza, svjedok je ponovio da Savića prvi put vidi.

Poslije saslušanja Mitrovića sutkinja Vuković je rekla da je svjedok Milorad Jović, koji je trebalo u utorak da svjedoči, odbio doći u sud, pa je sudsko vijeće naložilo da se privede na glavni pretres 10. novembra, za kada je zakazan nastavak suđenja.

Ovo je treća optužnica za zločine u Zvorniku. Pripadnici paravojnih formacija "Žute ose" i "Pivarski" Dragan Slavković, Ivan Korać i Siniša Filipović u junu ove godine osuđeni su na dugogodišnje kazne zatvora, dok je Dragutin Dragićević zbog nedostatka dokaza oslobođen optužbi.

U okviru toga predmeta se od novembra 2005. sudilo i nekadašnjem predsjedniku privremene vlade Zvornika Branku Grujiću i tadašnjem komandantu TO Branku Popoviću, ali je u junu ove godine postupak protiv njih razdvojen.

Tužilaštvo za ratne zločine, prenosi Tanjug, podignulo je protiv Grujića i Popovića novu optužnicu koja ih tereti za zarobljavanje, nečovječno postupanje i smrt oko 700 osoba, od kojih je do sada iz masovnih grobnica na Crnom vrhu i Grbavcima identificirano 270.

(FENA)

Zlocin u Drinjaci

1.dio


2.dio


3.dio


4.dio

28.11.2008

Zvornik

citat:

---

Izet ubijen pred očima supruge i kćerke

Sudeći prema pristiglim rezultatima DNK analize, otkrivena je tajna primarne masovne grobnice u novoizgrađenom naselju Ulice u Karakaju kod Zvornika. Od ekshumirana 23 kompletna i sedam nekompletnih tijela, DNK analizom utvrđen je identitet 19 osoba, uglavnom Zvorničana nastanjenih u užem centru grada, ubijenih 8., 9. i 10. aprila
1992. godine. Grobnica je otkrivena u dvorištu kuće jednog Srbina, to jest ispod temelja garaže.

S ekshumacije masovne grobnice Ulice


Kako saznaje "Dnevni avaz", među identificiranima je i veterinar Izet Sabirović, ubijen 9. aprila 1992. na kućnom pragu u prisustvu supruge, kćerke i nekolicine komšija. Snimak iznošenja njegovog tijela iz dvorišta kuće na kamion Komunalnog preduzeća Zvornik, koji su napravile kamere BBC-ja s Martinom Belom na čelu, obišao je cijeli svijet.

Saznajemo da su identificirani i profesor matematike Fehim Kujundžić, kao i nekolicina Bošnjaka iz naselja Zamlaz. Oni su među prvima bili na udaru arkanovaca koji su u Zvornik ušli nekoliko dana prije zvaničnog napada na grad.

Amor Mašović, direktor Instituta za nestale osobe BiH, jučer je za "Dnevni avaz" izjavio da se pokušava doći do porodica identificiranih osoba.

- Porodica rahmetli Izeta Sabirovića saznala je za identifikaciju. Prema našim informacijama, Fehim Kujundžić ima samo sestru koja živi u Malom Zvorniku i koju još nismo uspjeli pronaći. Očekujemo da će identifikacija preostala ekshumirana četiri kompletna i sedam nekompletnih tijela otkriti identitet još jednog broja Zvorničana za kojima se traga 16 godina - kazao je Mašović.

Imena identificiranih

Osim Izeta Sabirovića i Fehima Kujundžića, identificirani su i: Asim (Taiba) Hudović, Taib (Tahira) Hudović, Midhat (Hamze) Halilbašić, Hasan (Mustafe) Duškunović, Nedžad (Adila) Halilović, Sead (Hasana) Čivić, Senad (Hasana) Čivić, Samir (Sabita) Bilalić, Sabit (Šerifa) Bilalić, Šemsudin (Nurije) Avdić, Ivo (Mije) Kojić, Faruk (Abdulaha) Hadžiefendić, Hakija (Rašida) Šehić, Salem (Saliha) Đonlić, Mensura (Hašima) Hadžiefendić, Faruk (Mustafe) Uzunić i Fahrudin (Džemala) Alajbegović.


Autor: A. HADŽIĆ (Avaz)

---

02.12.2008

Srbijanske paravojske protjerale Bošnjake iz Kozluka



Svjedok optužbe Fahrudin Banjanović izjavio je danas na suđenju Vojislavu Šešelju pred Haškim tribunalom da su lokalne srpske vlasti i paravojske iz Srbije u junu 1992. godine protjerale oko 2.000 Bošnjaka iz sela Kozluk kod Zvornika, ali da među njima nije bilo "šešeljevaca".

Lider Srpske radikalne stranke optužen je za višestruka ubistva, mučenje, nezakonito pritvaranje, progon i druga zlodjela nad Bošnjacima iz Zvornika koja su, prema optužnici, počinili dobrovoljci SRS.

Svjedok Banjanović, koji je bio predsjednik Mjesne zajednice u Kozluku, izjavio je da je u tom selu i okolini Zvornika u proljeće i ljeto 1992. godine djelovale srpske paravojne formacije "Arkanovci", "Žute ose"; odredi čije su se vođe predstavljale kao "Pivarski" i "Niški", "Crvene beretke", kojim je komandovao Kapetan Dragan i lokalna Teritorijalna odbrana.

Banjanović je izjavio da su neke od tih srpskih snaga učestvovale u protjerivanju Bošnjaka iz Kozluka krajem juna 1992.

Šešelj je prihvatio da su Kozlučane protjerale "srpske paravojne bande" koje su, kako je rekao, preuzele kontrolu od lokalnih vlasti u Zvorniku, ali je napomenuo da je Banjanović u svojim izjavama pomenuo da je vidio samo jednog "šešeljevca".

Banjanović je to potvrdio, rekavši da je u aprilu 1992. godine sreo izvjesnog Zorana Subotića koji mu se predstavio kao "poslanik SRS" i komandant TO, ali se prema njema odnosio "korektno" i nije se dugo zadržao u Kozluku.

Svjedok je ispričao da su početkom juna 1992. mještani Kozluka, na zahtjev komande "srpske TO", predali svo oružje koje su posjedovali, uglavnom lovačko.

Prema njegovim riječima, selo je tada bilo u potpunoj blokadi srpskih snaga.

Nedugo zatim, 26. juna 1992, Banjanoviću su došli predsjednik opštine Zvornik Brano Grujić i još jedan njegov saradnik i prenijeli mu naređenje da se svi kozlučki Bošnjaci okupe "za sat vremena", jer moraju napustiti selo.

- Rekli su mi da ne možemo da ponesemo ništa i da moramo da idemo, jer nemaju kontrolu nad nekim paravojnim formacijama koje hoće da nas ubiju, svjedočio je Banjanović.

On je izjavio da je organizovao okupljanje 1.820 stanovnika koje su zatim paravojnici pretresli i ukrcali u 17 autobusa i tri kamiona s prikolicom.

- Posebno nam je ponižavajuće bilo što su pretresali naše majke i sestre... Na jednog muškarca su pucali i ranili ga, napomenuo je svjedok.

Tvrdio je da su svi Bošnjaci morali da potpišu izjave da svoju imovinu u Kozluku dobrovoljno ostavljaju srpskim vlastima.

Kada je Šešelj u unakrsnom ispitivanju tvrdio da takvi dokumenti ne postoje, Banjanović je objasnio da su te izjave bile na jednom od spiskova protjeranih, ali da ga on nije vidio.

Svjedok je rekao i da su im vođe lokalnih Srba u autobusima predočile dokument prema kojem im se "odobrava dobrovoljno iseljavanje kako bi izbjegli mobilizaciju u muslimanske snage".

- To je bila gnusna laž, nikakve mobilizacije nije bilo, a nama je bilo naređeno da odemo, naglasio je.

Banjanović je rekao da su Kozlučani zatim prebačeni u okolinu Loznice, gdje su ih nakratko verbalno maltretirali paravojnici koje je zatim rastjerala policija. Od lokalnog Crvenog krsta dobili su pomoć, a po pristizanju dozvole iz Beograda, nastavili su put do Rume.

Na željezničkoj stanici u Rumi, prema svjedočenju Banjanovića, napala ih je grupa ljudi motkama i kamenjem, ali je policija i njih rastjerala.

Zatim su Kozlučani ukrcani u voz koji su većinom činili stočni vagoni i prebačeni u Suboticu.

Svjedok je kazao da su na slijepom kolosijeku na subotičkoj željezničkoj stanici proveli dan i po, a tada se jedna žena i porodila, dok je lokalno stanovništvo donosilo hranu i sokove.

Potom su mještani Kozluka transportovani na Palićko jezero u šatorsko naselje koje je bilo "okruženo bodljikavom žicom" i "više ličilo na koncentracioni logor".

Banjanović je, međutim, svjedočio da su prisilno raseljeni Bošnjaci dobijali redovno hranu i slatkiše i da su vlasti Srbije izdale pasoše onima koji ih nisu imali.

Poslije desetak dana, Kozlučani su u grupama odlazili u Njemačku, Austriju i Mađarsku kod rodbine ili u izbjegličke logore.

Šešelj je tokom unakrsnog ispitivanja rekao svjedoku da je njegov iskaz "korektan".

Pored toga što je potvrdio da u Kozluku nije vidio "šešeljevce", Banjanović je, na sugestiju optuženog, rekao da je tačno i da su Bošnjaci prije protjerivanja više puta pokušavali da odu iz Kozluka u Tuzlu, ali da nisu mogli.

Na Šešeljevu tvrdnju da u Subotici nije bilo boljeg smještaja od kampa za tako veliki broj ljudi koje niko nije očekivao, svjedok je odgovorio da to ne zna.

Šešelj je tvrdio i da su zahvaljujući pasošima koje su dobili u Srbiji, protjerani mogli da se vrate u zemlju, "što su mnogi i činili".

Banjanović je potvrdio da se, poslije godina u izbjeglištvu u Mađarskoj i Austriji, vratio u Kozluk, gdje i sada živi. Na sugestiju Šešelja, kao tačno je prihvatio da je odnos Vlade RS prema povratnicima dobar.

Suđenje Šešelju, optuženom za zloccine nad nesrbima u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH 1991-93. godine, biće nastavljeno sutra.


Autor: ONASA

24.12.2008

Nijednom silovatelju iz Liplja nije suđeno

Prekjučerašnji protest članica Udruženja "Žena-žrtva rata" pred Sudom BiH u Sarajevu, koje su negodovale zbog položaja u kojem se nalaze, otvorio je i bolno pitanje koliko će njihovih zlostavljača i silovatelja izbjeći suđenje.

Dokumenti u ladicama

Saznajemo da su podaci o zločinima silovanja, u većini slučajeva, i nakon 16 godina još pohranjeni u ladicama ovdašnjih tužilaštava i kojekakvih udruženja osnovanih da se, navodno, brinu o sudbinama zlostavljanih žena.

- Krajem 1992. i početkom 1993. godine Policijska stanica Sapna podnijela je nekoliko krivičnih prijava protiv poznatih i nepoznatih izvršilaca, silovatelja iz logora Liplje u kojem je bilo zatočeno više od 500 ljudi, među kojima najviše žena, djece i staraca. Silovano je više od 60 žena i sa skoro svima sam obavio razgovor kada su izlazile iz logora.

Većinu njih sam uz pomoć ljekara Ratne bolnice Sapna prevezao u UKC Tuzla na pregled. Dokumentaciju o pregledima i njihove izjave, kao i izjave svjedoka, uredno sam dostavio u tadašnje Vojno tužilaštvo u Tuzli. Koliko znam, niko za ove zločine još nije procesuiran - kazao je za naš list jedan od nekadašnjih inspektora Policijske stanice Sapna, koji je govorio pod uvjetom da ostane anoniman.

Bespomoćni pogledi

Prema tvrdnjama Muharema Sinanovića iz Zvornika, logor Liplje oslobođen je upravo zahvaljujući bijegu dvije djevojke.

- Kada smo ušli u logor, zatekli smo strašno stanje. Još se sjećam bespomoćnog pogleda zlostavljanih žena nad kojima su se danima iživljavale njihove komšije, ali i drugi srpski vojnici koji su iz Zvornika mahsus dolazili da ih siluju.

U kući u koju sam ušao vidio sam kako leži gola djevojčica. Misleći da spava, pokrio sam je jednim komadom odjeće, ali sam tek tada shvatio da je mrtva. Imala je nekih 12 godina i saznao sam da je zadavljena dok su je silovali - ispričao nam je Sinanović, koji je učestvovao u oslobađanju logora.

Subotić: Istraga protiv 36 osoba

Jasna Subotić, portparol Kantonalnog tužilaštva Tuzla, za naš list je izjavila da je u toku istraga protiv 36 osoba zbog sumnje da su od 20. maja do 2. juna 1992. godine u Liplju počinile ratni zločin protiv civila Bošnjaka.

- Žene su zatvarane u prolazne logore i više puta silovane, a među njima su se nalazile i maloljetnice. Prema našim podacima, silovano je najmanje 57 žena. Do sada smo saslušali veći broj svjedoka i istraga se nastavlja - kazala je Subotić.

http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme/nijednom-silovatelju-iz-liplja-nije-sudjeno

09.01.2009

Svjedok uklanjao leševe Bošnjaka po Zvorniku

Sudsko vijeće Haškog tribunala saslušalo je danas na suđenju Vojislavu Šešelju iskaz zaštićenog svjedoka koji je 1992-93 učestvovao u transportu leševa ubijenih Bošnjaka iz Zvornika.

Svjedok, za kojeg su tužioci naznačili da je Srbin, iskaz je dao putem video veze iz Beograda.

Prema sažetku njegove ranije date pisane izjave, koji je u sudnici pročitao tužilac Ulrich Mussemeyer, svjedok je u proljeće 1992. pokušao da napusti Zvornik i ode u Srbiju, ali je u tome spriječen, a zatim mu je Željko Ražnatović Arkan naredio da skuplja leševe ubijenih Bošnjaka po gradu.

Za nedjelju dana, nakon što su srpske snage preuzele kontrolu nad Zvornikom, svjedok je kamionom sa ulica Zvornika sakupio oko 50 leševa, od kojih je polovina bila u uniformama.

Kako je izjavio, pretpostavljao je da su te ljude tokom napada na grad početkom aprila 1992. ubili Ražnatovićevi ljudi.

Naznačio je da su leševe zatim pregledali patolozi iz Srbije.

Svjedok je opisao i kako je u aprilu i maju više puta prevozio leševe na groblje, gdje su sahranjeni u masovnu grobnicu.

Tokom tog ljeta je deset do petnaest tijela Bošnjaka koji su umrli u pritvoru u školi u Karakaju prenio do lokalne klanice.

Sredinom 1992., svjedok je kamionom transportovao četrdesetak leševa iz karakajske škole i doma kulture u Čelopeku do klanice.

Precizirao je da su svi ti ljudi bili ubijeni iz automatskog oružja.

Kasnije je, kako je izjavio, učestvovao u prebacivanju tijela iz klanice do muslimanskog groblja u Šah-Bašći.

Svjedok je potvrdio i da je bio očevidac dovoženja leševa u masovnu grobnicu na Crnom vrhu, napomenuvši da je, na osnovu toga što je na nekim od tijela bila zemlja, zaključio da su prethodno bila već pokopana na drugim mjestima.

Šešelj je optužen za ubistva i progon Bošnjaka iz Zvornika, kao i za druge zločine nad nesrbima u BiH, Hrvatskoj i Vojvodini 1991-93.

(ONASA)

02.02.2009

Beograd

citat:

---

Nastavak suđenja za zločin u Zvorniku 1992.

U Vijeću Okružnog suda u Beogradu za ratne zločine, saslušavanjem svjedoka, u utorak će biti nastavljeno suđenja Branku Grujiću i Branku Popoviću koji se terete za zločine u Zvorniku, u BiH, 1992. godine.

Prema optužnici, Grujić i Popović se terete za zarobljavanje, nečovječno postupanje i smrt oko 700 ljudi, od kojih je do sada iz masovnih grobnica na Crnom vrhu i Grabavcima identificirano 270.

Grujić, kao predsjednik privremene vlade Zvornika i Popović kao komandant Teritorijalne odbrane grada, kako je navedeno u optužnici, "smišljeno i sinhronizirano su preduzimali akcije i radnje iz svojih ovlaštenja u cilju prinudnog razdvajanja i nezakonitog uzimanja za taoce muslimanskih civila koji su potom masovno lišavani života".

Protiv Grujića, Popovića i još četvorice okrivljenih, već je vođen postupak za zločine na teritoriji Zvornika 1992. godine - prinudno iseljenje stanovnika sela Kozluk, zločine u Domu kulture u Čelopeku i mjestima zvanim "Ciglana" i "Ekonomija", ali je juna prošle godine sudsko vijeće razdvojilo postupak protiv njih dvojice.

U Vijeću za ratne zločine, juna prošle godine, za prinudno iseljenje stanovnika sela Kozluk, zločine u Čelopeku, "Ciglani" i "Ekonomiji" tri pripadanika "Žutih osa" i "Pivarski" osuđena su na ukupno 31 godinu zatvora, prenio je Tanjug.

Dragan Slavković osuđen je na 15 godina zatvora, Ivan Korać na 13 godina, Siniša Filipović na tri godine, dok je Dragutin Dragićević oslobođen optužbe.
(FENA)

---

Kolektivna dženaza za 40 i više osoba - 01.06.2009

U organizaciji Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica općine Zvornik i Medžlisa Islamske zajednice Zvornik, dana 01.06.2009. god. na šehidskom mezarju u Gornjoj Kalesiji biće obavljena kolektivna dženaza za 40 i više identifikovanih tijela bošnjaka ekshumiranih iz grobnica na području općine Zvornika.



Spisak tijela za dženazu sadrži 41 identifikovanu osobu i nije kompletan (biće još identifikacija)