počinje 1.09 a Bajram je 30.09

ja ću se garant porodit il na ramazan il na bajram

Mjesec ramazana u Mevlino vrijeme

Prema pisanim dokumentima, kamena tvrdjava u Prijedoru na Bereku koja je kasnije nazvana Grad Pridor, izgradena je za vrijeme sultana Muhameda I, izmedu 1730. i 1754. godine, u vrijeme kada je formirana i Prijedorska kapetanija. Vjerovatno iz ovog razloga medu starijim stanovnicima ovog grada ali i okruženja, rijec Pridor je još uvijek u upotrebi.


Mevla Horic najstarija je povratnica u Hambarinama kod Prijedora, svratismo do nje kako bi nam ispricala kako se u "njeno" vrijeme u ovim krajevima docekivao i ispracao mjesec ramazan. Nije bilo struje, zapocinje pricu ova starica, nije bilo vaktija i najveci je problem je bio kako na vrijeme obaviti rucak ili, kako se ne omrsiti prije iftara? Za vrijeme iftara opet je bilo lakše, u Pridoru ispaljivao je top jedno dule i to je bio znak da se možeš mrsiti. Opaljivao je on i u vrijeme kad je trebalo završiti s ruckom ujutro, ali kako ustati i na vrijeme obaviti rucak? Samo u Pridoru su gorili kandilji na Caršijskoj džamiji a mi tamo iza brda, nismo mogli vidjeti munaru. Ni pucanj topa se nije mogao cuti u svim dijelovima obližnjih sela.


Naši krajevi imali su jednu prednost jer su na Vehabima živjeli Romi koji su oduvjek željeli biti od koristi, prica Mevla. Tako je Romkinja Nefa sa sinovima sve od Rakovcana išla putem i uz pjesmu i svirku budeci narod na rucak. Jedan je svirao bubanj, drugi frulu a Nefa je prozivala domacine imenom da je vrijeme da ukucani ustaju na rucak trudeci se pri tom da bude što glasnija a noseci torbu . Torba je služila za prikupljanje pita, pogaca za ponijeti kuci. Ovi Romi ravnopravni su sa sugradanima i na onom svijetu. Slucajno zapazih na mezarju na Hambarinama prije neki dan nišan sa imenom Nefa Osmancevic a pored njega i nišan sina joj Šere. Išli su Osmancevici tako od Rakovcana preko Hambarina kroz sve zaseoke, zimi prteci i visoke snježne nanose.
Bajramom bi ova vesela družina bila posebno nagradivana, prica Mevla. Osim raznorazne hrane koja im je djeljena u izbilju, dobivali su i haljinki.

A šta i kako se obicno pripremalo za jelo o ramazanima ? Grah, kuruza pecena pod sacom onako u lugu, kuruza ciji miris bi ispunio svaki cošak kuce, kad bi bilo masirace napravila bi se i livaca. Za rucak bi se obicno razvijala maslenica, domacica bi ranio ustajala i pripremala svježu hranu za rucak. Ukuha se mliko u kotlicu a kajmakom se fino pokajmaci grah. E kakav je to grah bolan bio ? Pogaca bi se malo kad pravila a pekla bi se na ognjišcu ljeti, a zimi na furuni sa petnjacima. Ponekad bi se napravila i jahnija, povrce gdje ima najviše luka i mesom u zemljanom loncu. Lonac se podveže pergamentom i satima se istiha krcka. Caca bi, kad je uzimao meso, kuci obicno donosio cejrek (cetvrt) na ramenu. Skasapio bi to, krhtinu složio u velike zdile pa u drveni sanduk koji se nalazio u kiljeru (špajz). Za iftar za zahladu se obicno služio hošef (kompot od sušenih šljiva, sušenih ili svježih jabuka, krušaka, dunja) a za rucak kiselna (domaci gusti jogurt). E nema toga više sine. Ja sebi sinoc skuhala ripu na mesu. Nije to loše, to je lagana hrana a ripa je baš zdrava. Ali nisam ja. Ustala sam jutros u tri sahata klanjati za primljene sadake i ze vitre što mi narod donosi. Jer valja zamoliti Allaha da svakom od njih u kabul upiše ova dobra djela, veli ova starica.

Bajramski rucak za odabrane

Otac bi nakon klanjanog Bajram namaza u džamiji na bajramski rucak kuci obicno pozvao najuglednije seljane. Na sofri bi se našla jahnija, burek, pogaca, hošef, hurmice od kuruzovog brašna. Mi djeca bi cekali da se završi prva sofra pa da onda i mi omrsimo brke. Tada su nam obicno dolazili Muho Žeric, Ibro Cauševic, Muharem Ferhatovic, Hasan Becin, Omer Ejupovic...


Da mi je

Uoci ramazana obicno se pržila halva. Upržena halva pošeceri se i ti tuboci su se onda dijelili po komšiluku, To je bio veliki sevap. Da mi je onih cuftica i pileta s rižom pripremljenog u tevsiji ispod saca. Onako, na sac se fino nagrne žera. A kad bude peceno i stavi se na sofru, ne znaš jel´ ukusnija riže il´ pile. Aha, kako je to bilo lipo.

Slike iz Sarajeva tokom Ramazana,da docaramo malo tu "sarajevsku ramazansku atmosferu"

Pred iftar redovi ispred pekare



Bascarsija,iftar







Ramazanske dekoracije nocu







Mostar

zajednicki iftar



[Edited by tesnim87 on 22-08-2008 at 04:03 GMT]

Moja prica iz : "Male price iz djetinstva"

RAMAZANSKE NOCI

Danas je 24. Septembar 2006 godine i prvi dan Ramazana,mjeseca u kojem narod Islama zaposcava.Taj post traje citav mjesec dana,a mene sjeta vuce da vam napisem svoje sjecanje na Ramazanske dane mog djetinjstva u Prnjavoru (Brcko),mahali gdje sam rodjena i odrasla.I nije bitno u koje godisnje doba i kalendarski bi dosao taj Mubarec mjesec u nase domove imao je isti car uvijek(Kriscanski kalendar,koji je prihvatila moderna civilizacija i kalendar po Islami su razliciti).U te dane moja mama bi otisla u podmjeru(kupovinu hrane) i u radnji bi joj cika Camil Bazdar pokazivao nekoliko vrsta rize u velikim vrecama grabeci rizu u veliku trgovacku kasiku,izlizanu na vrhu od silne upotrebe.Mama bi obicno izabrala onu najsjajniju jer je ona bila najljepsa za pravljenje sutlije (rize u zasladjenom mlijeku) kojom bi svako jutro prije Sabaha ona i moja nena zapostile slijedeci dan.U ducanu bi moja mama kupila veliki fisek secera,fidu za obaveznu supu za Juftar te kafe i kocki secera,koji limun i obavezno karanfilcica(zacin sa Madagaskar poluotoka).Naravno nasao bi se i jedan siljati fisek rukom savijen od bijelog papira sa svilenim tvrdim bombonama i za nas djecu u zembilju (pletenom cegeru) da se ponese kuci.Uvijek sam se radovala i volila sa njom otici na cosak u radnju kod Vatrogasnog.Teta Gospava iz Potocara bi nam donosila mlijeko i mlijecne proizvode svakog ponedeljka i cetvrtka,a uz Ramazan i cesce jer je mama stalno pravila sutliju.Ponekad je i njena kcerka Raja donosila samo mlijeko na velikom,crnom muskom biciklu u dvjema kanticama vezanim pored cica.Za rucak(jutarnji obrok kojim se zaposti)moja nena je znala pripremiti svjez sacma pilav koji se jeo uz kiselo mlijeko u koji bi sitno nasjeckala svjezi krastavac i jedno cehno bijelog luka i malo posolila.To sam uvijek volila pojesti,bas je razgaljivalo u svjezim ljetnim zorama kad bi Ramazan bio u ljetnom periodu.A Juftari su bili prava sofra,od kajmakli corbice do slatkog jela.Nekada bi nena napravila corbicu od rize i krompira,nekada od mladih tikvica,nekada od mahuna,a nekada od pileceg odvara sa komadicima pilece djigerice ,srca i zeludca.Obavezno bi bila neka pita na sofri,zatim kuhano jelo a onda konpot i slatka vrsta pite.Nije se uvijek imalo mesa pa je majstorluk bio napraviti Juftar tako bogat da bi se podmirile dnevne potrebe tijela za razlicitim sastojcima hrane.I kada je imala mesa obicno bi za pitu pola mesa mijesala sa krompirom,a od pola napravila neku dolmu ili cufteta u saftu i tako pravila dva jela.Meso se obicno kupovalo svjeze i u malim kolicinama jer tada i nismo imali frizider.Za mene je bila interesantna pita od kuhane rize pomijesane sa przenim mljevenim mesom i takodje pita od dinstanog kiselog kupusa sjeckanog na dasci sa kimom(teskim kuhinjskim sjekacem,sijecom) pomijesanog sa takodje przenim mljevenim mesom.U obje pite je stavljala i biber.Mi smo svaku pitu osim bureka kajmacili.Od kuhanih jela je pravila :bosanski lonac(djuvec),mahune,kupusnu kalju,kalju od mladih tikvica,kalju od krompira,sataras,grasak u saftu,a od dolmi je pravila sarmice od grozdjevog lisca,sarmice od kiselog kupusa,sogandolmu,filovane paprike, patlidjane, paradajz na tepsiji te filovane tikvice.U ljetnom periodu bi imali limunadu od ruzini latica koju smo vec s proljeca stavljali u galone sa prokuhalom,ohladjenom vodom i limuntozom na sunce da pusti boju,a u zimskom periodu bi se limunada pravila od par limunova.Kada bi se sofra postavljala obicno bi se svi omrsili sa cistom vodom,a onda pocinjali sa Juftarom.Na kraju Juftara bi se stavilao slatko jelo.Obicno bi bile hurmasice,strudla od jabuka,nutma ili razvarusa ili halva ili pak havlapita od pravog jabukovog bestilja.Ponekada bi mama napravila sudpitu(hanumin pupak,kako je moj dajdja zvao) ili ako je u ljeto Ramazan,sljivopitu.Bilo je lijepo poslije Aksama cekajuci Jaciju sijeliti uz kafu i sve te price slusati jer bi obicno dosle moje tetke da sa mojom nenom posjede i popiju kafu.Tada bi moja mama iznijela voca,bilo sta da je imala.Ako bi bila zima i vatra u sporetu bi pravila neku neopisivu,prijatnu atmosferu,grickalo bi se sjeme,ili bi bila curta u rerni pecena ili suhi bijeli krompir.Ako ne to bila bi koja jabuka i jedan,dva partokola koje bi nena ogulila i podijelila,a koru stavila na cosak platne na sporetu da zamiri soba jer bi karanfilici vec izgubili miris skoro sagorivsi.Tada bi moje tetke otisle svojim kucama da klanjaju Jaciju,a moja mama bi takodje klanjala i sjela na seciju sa Musafom u ruci,tek toliko da se potsjeti i naglas ucila Jasine mrtvima,poklanjala ih i po zavrsetku bi sklopila Musaf i tri puta polubila i svaki puta na celo stavila.Onda bih ja postavljala pitanja ,kao "zasto ona spominje ta imena i ko je ko i zasto ona spominje komsiluk i ko je kome rod"Mnoge njene price i njena objasnjenja ja i danas dan pamtim i s godinama daju mi jasniju sliku ljepote zivljenja i neprocijenjivu vrijednost roditeljskog strpljenja.Dani Ramazana su me uvijek vezali za kucu,ali bilo je ponekad i prilike da na cosku mog sokaka na samom brdu u nasoj ulici sa djecom cekam da se upale Kandilji na Munari Bijele Dzamije i da svi u glas povicemo "ENO HIIIIIIIIIIIIIIIII" i rastrcimo se u kuce nase i u dvije minute vise nikog nebi bilo na brdu,jer u kucama je bila vec postavljena sofra.










Malo podsjecanja:
Nedavno ste mogli procitati u "Avazu" Da je u Phoenixu kupljena crkva i preradjena u dzamiju.Pa eto to je prva cestitka za mubarec dane iz te dzamije.




[Edited by Bina52 on 22-08-2008 at 15:53 GMT]

citat:

---

Nedavno ste mogli procitati u "Avazu" Da je u Phoenixu kupljena crkva i preradjena u dzamiju.Pa eto to je prva cestitka za mubarec dane iz te dzamije.

---

Reisova poruka povodom ramazana 1429/2008. godine



Na Fakultetu islamskih nauka (FIN) je 20. avgusta održana sjednica Savjeta reisu-l-uleme, na kojoj je usvojena Ramazanska poruka, koju će hatibi u svim džamijama u BiH i dijaspori pročitati sutra, 29. avgusta.

Savjet reisu-l-uleme Islamske zajednice (IZ) u BiH, kojeg, prema Ustavu IZ, čine reisu-l-ulema, zamjenik reisu-l-uleme, dekan FIN-a i muftije, sastaje se u slučaju potrebe da se muslimanima saopći važna poruka, javila je MINA.

Prvi put Savjet se sastao 7. marta 2000. godine, povodom hadža, i tom prilikom je usvojio Izjavu o moralnoj obavezi, a drugi put povodom vojne intervencije SAD i Velike Britanije na Irak, 20. marta 2003. godine.

Treći put Savjet se sastao u Zenici 9. februara 2008. godine, povodom napada na zakonom utvrđena vjerska prava, posebno pravo na predškolski vjerski odgoj, dok je četvrta sjedenica Savjeta održana 20. avgusta 2008. godine, sazvana povodom važnosti povijesnog trenutka za muslimane da budu kooperativni i jedinstveni na zajedničkom putu do željenog cilja.


- Polazeći od kur´anskog načela da ´su vjernici braća, te od kur´anske naredbe da ´se muslimani uvijek drže zajedno´, kao i od kur´anske zabrane da ´muslimani ne budu kao oni koji su se razišli i podijelili nakon što im je sve postalo jasno´ , te od kur´anskog upozorenja ´da se muslimani međusobno ne isključuju, jer će im se tako uspjeh pretvoriti u poraz´ i od kur´anskog poziva da ´među muslimanima uvijek bude jedna grupa ljudi koja će pozivati na dobro´;

Nadalje polazeći od sunnetskog načela da ´je vjernik vjerniku kao zgrada koja čvrsto stoji´, te od sunnetskog učenja da ´čovjek nema vjere dok ne bude volio svom bratu ono što voli samome sebi´, kao i od sunnetskog upozorenja muslimanima da ´se ne razilaze, jer oni koji su se razišli prije njih, propali su´ i od sunnetske naredbe da ´muslimani budu predani zajedničkom dobru nasuprot ličnog interesa´;

Uvažavajući ustavno načelo IZ u BiH da je institucija reisu-l-uleme ´simbol jedinstva dina i ummeta´, te naglašavajući islamsku tradiciju Bošnjaka da ´sloga kuću gradi a nesloga kuću razgrađuje´;

Osjećajući se pozvanim i odgovornim da ukaže na pojave koje kod muslimana izazivaju nemir;

Izražavajući zabrinutost zbog ne postojanja jedinstva oko bitnih pitanja za opstanak i razvoj naroda i države;

Vjerujući u blagodati mubarek Ramazana i učeći iskreno dovu da nam Allah Uzvišeni omili jedinstvo na Božjem putu istine i pravde, Savjet reisu-l-uleme IZ u BiH, kojeg čine reisu-l-ulemea, zamjenik reisu-l-uleme, dekan Fakulteta islamskih nauka i sve muftije na dan 19. šabana 1429, odnosno 20. avgusta 2008. godine, objavljuje:

Ramazanska poruka

Mubarek Ramazan je najbolje vrijeme a post je najbolji način da se osnaži muslimansko bratstvo kroz savladavanje pojedinačnog ega i osobnog interesa što slabi sposobnost Zajednice. „Primjer bratstva muslimana je kao jedno tijelo u ljubavi, samilosti i suosjećanju pa kada je jedan dio bolestan cijelo tijelo pati od nesanice i groznice" - kaže Alejhisselam. Bratstvo u vjeri je blagodat koja se očituje u međusobnom pomaganju na dobrom putu. Graditi, razvijati i čuvati bratstvo muslimana u različitosti je farz svakom muslimanu i muslimanki.

Jedinstvo sudbine je prednost koja se očituje u međusobnom dogovaranju na putu do zajedničkog cilja. Jedinstvo u različitosti mišljenja je bogatstvo koje snaži Zajednicu. Isto tako, jedinstvo u različitim mogućnostima je pravi put koji drži zajednicu na okupu oko sudbonosnih pitanja za opstanak i napredak.

Slobodno i pošteno dogovaranje je uvjet za jedinstvo riječi i djela. Zato se kaže, nemoj ići ispred mene, jer ne znam hoću li te slijediti. Nemoj ići iza mene, jer ne znam hoću li te voditi. Već budi uvijek uz mene, jer znam da te uvijek trebam. Alejehisselam kaže: - Allah je uz čovjeka sve dok je čovjek uz svog brata!

Nema jedinstva bez pravde i međuljudskog povjerenja. Pravda donosi jedinstvo, kao što odgoj i obrazovanje doprinose pravdi. Da bi ljudi bili sposobni da aktivno sudjeluju u izgradnji društva i države, potrebno je da budu na takvom stupnju obrazovanja koje im omogućava da razumiju pitanja s kojima se suočava njihova zemlja. Potrebno je omogućiti razvoj društvene pravde i jednakopravnosti, a ne pustiti da se neki nezakonito bogate, dok drugi pate zbog siromaštva. Postoji način da se ljudi oslobode od bijede i siromaštva.

Svi ljudi treba da imaju jednaku priliku u društvu i svima mora biti dostupno elementarno obrazovanje i nužno zdravstveno osiguranje. U demokratskom društvu pravosuđe mora biti pošteno i neovisno od politike ličnih interesa i isključivih političkih ideologija. Pravedni zakoni se ne donose da bi se kršili, već da bi se štitila ljudska prava na život, vjeru, slobodu, imetak i čast.

Nema jedinstva bez jasne vizije budućnosti. Nije mudro stalno mijenjati glavne pravce u politici tako da narod ostaje u nedoumici gdje treba da ide. Mora postojati vizija naše budućnosti oko koje nema neslaganja. Jer, narod koji nema viziju za svoj opstank i razvoj, osuđen je na propadanje. Sudbina bošnjačkog naroda, ne samo u Bosni i Hercegovini, već ma gdje Bošnjaci bili nije u nadmoćnosti pojedinca i njegovoj ličnoj ambiciji, već u našoj pojedinačnoj sposobnosti da budemo neodvojivi dio cjeline koja zna šta hoće, koja može kad hoće, uz Allahovu pomoć, i koja je jedinstvena u hodu prema jasno određenom cilju.

- Rukovovodeći se izrekom Hazreti Alije: - Najupućeniji čovjek u duh vremena je onaj kojeg ne iznenađuju događaji njegovog vremena, Savjet reisu-l-uleme poziva sve misleće ljude u bošnjačkom narodu da ih „događaji ne iznenađuju, već da se aktivno uključe u definiranju smisla naše sloge i osmišljavanju naših različitosti u jedinstvu vizije za našu bolju budućnost.

Savjet reisu-l-uleme posebno apelira na imame, hatibe, muallime i vaize da svojom riječju i djelom budu najbolji primjer jedinstva muslimana, posebno u mubarek mjescu Ramazanu.

Savjet reisu-l-uleme poziva muslimane u domovini i dijaspori da zajednički učimo ovu dovu:

Allahu Svemogući, neka ramazanski ibadeti osnaže u nama volju za istinom, pravdom i međusobnim povjerenjem. Osposobi nas, Bože, da volimo brata i da mu oprostimo ako je prema nama grijeh počinio. I obdari nas, Bože, snagom da od brata oprost tražimo ako smo mi prema njemu pogriješili.

Allahu Sveznajući, pouči nas da vidimo dobro koje je ispred nas a ne zlo koje je iza nas. Nauči nas da govorimo lijepe riječi jedni drugima. Uputi nas, Bože, da nađemo otvoreni put do srca našega brata. Pokaži nam, Bože, znak Tvoje milosti koja će nas voditi do milosti našega brata.

Allahu Plemeniti, daj da iz tvrdih srca naših poteče bratska ljubav kao što daješ da iz tvrdog kamena voda teće. Osvjetli nam, Bože, um mudršću koja će nas voditi do hrabrog i istinskog povjerenja. Jer mi znamo da si Ti zadovoljan da živimo u slozi i ljubavi. Ti nisi zadovoljan da živimo u mržnji i zavađi. Allahu Milostivi, obaspi nas bereketom Tvoje milosti, Tvoje upute i Tvojeg oprosta kojeg si obećao onima koji se raduju u ibadetima mjeseca Ramazana. Amin!".

Autor: ONASA

Ramazan 2008

Ramazanska vaktija za Tuzlu

Klikom na sliku dobijate veci format vaktije

vaktija za Bagdad

Održana svečanost "Nur s munara"

Sinoć je u BKC-u u Tuzli održana Centralna predramazanska svečanost pod nazivom „Nur s munara“ u organizaciji Muftijstva tuzlanskog. Manifestacija je održana u povodu nastupajućeg mjeseca Ramazana, a učešće su uzeli Ansambl duhovne muzike „Dah ljubavi“ iz Sarajeva, Hor „Gazija“ iz Bužima i Hor „Behram-begove medrese“ iz Tuzle.

Hor dah ljubavi - Biserna suza BKC 30.08.2008

Odrzana svecanost "U susret Ramazanu"

Nekoliko stotina Tuzlaka sinoc je na Sonom trgu prisustvovalo manifestaciji "U susret Ramazanu". Prisutne je izmedju ostalih zabavljala i Hanka Paldum sa svojim hitovima "Voljela sam voljela", "Mojoj majci" te "Zvijezda tjera mjeseca" itd. Nastupio je i nas Tuzlak Safet Dedajic te KUD Panonija iz Tuzle itd...