cupo Nivo: Moderator podforuma Registriran(a): 21-10-2003 Odgovori: 24024 IP: Maskiran
Poèetak rata u Tuzli 15.05.1992 (Brèanska Malta)
Bez chatanja molim
TUZLA UOÈI 15.MAJA 1992.GODINE
13.05.2005
13 maj 1992 : Kompletan snimak razgovora Beslagic - Pracer
Planovi velikosrpskih krugova i bivše JNA prema Tuzli i njenoj okolini bili su više nego oèigledni. Oni su željeli da Tuzlu odvoje od njene matice Republike Bosne i Hercegovine i tako ubrzaju ostvarenje svojih planova. Cilj je dakle bio da Tuzla kao važan centar sjeveroistoène Bosne i industrijski grad nekako uklope u krnju Jugoslaviju i tako izazovu ozbiljan rascjep u Bosni i Hercegovini od kojeg bi se ona, da je uspio, teško održala kao cjelovita i samostalna država. To najbolje potvrðuje tajno snimljeni dijalog koji je voðen 13.maja 1992.godine izmešu predsjednika Skupštine opštine Tuzla Selima Bešlagiæa i majora bivše JNA Tomislava Praèera, zamjenika komandanta vojnog Aerodroma u Dubravama. Dijalog je snimio tuzlanski Centar za obavještavanje i javljanje a da o tome predsjednik Bešlagiæ ništa nije znao. Radi važnosti ovog dijaloga objavljujemo ga u cjelosti:
Praèer: Ja razmišljao a ti æeš sad, možda me otjeraš u materinu. To me uopšte ne interesuje. Imam jedno prijedlog.
Bešlagiæ: Hajde
Praèer: To je za žive ljude koji još nisu popaljeni i pobijeni
Bešlagiæ: Kaži
Praèer: Sa tim tvojim saradnicima u opštinama o kojima si govorio proglasite bre neku autonomiju i izjavite da želite da živite u Jugoslaviji.
Bešlagiæ: Neæu ba, ne dolazi u obzir Praèer
Praèer: Da tražite izvjesnu autonomiju
Bešlagiæ: Ma nema govora, Praèer.Koju Jugoslaviju
Praèer: Jebi ga onda je rat
Bešlagiæ: Neka je rat. Neka je. Ja nemam druge države osim Bosne i Hercegovine.
Mene interesuje gdje su ljudi iz Banoviæa
Praèer: Ko iz Banoviæa?
Bešlagiæ: Pa razumiješ me o èemu govorim. O tebi kao èovjeku koji je roðen u Bosni i Hercegovini- Šta ti imaš sa Srbijom i Crnom Gorom?
Praèer: Slušaj, recimo sada da realnije shvaæam
Bešlagiæ: Nema tu realnije shvaæanja. Jebi ga
Praèer: Hoæeš me slušati.I bez ovoga...
Bešlagiæ: Moram. Dobio sam informaciju da mi je Dubajiæ stavio èetiri C u kasarnu
Praèer: Slušaj ne znam to.
Bešlagiæ: Pa ****** kod nas niko ništa ne zna dok ne doðe odozgo, iz komande, a ja sve pred oèima gledam, ***** mu materina njegova...
Praèer: Gledam odnos sanga
Bešlagiæ: Neka je kakav jest
Praèer: Nemoj tako
Bešlagiæ: Pa neka nas pobiju bolan
Praèer: Nemoj tako, to je Izetbegoviæevo
Bešlagiæ: Biæe u istoriji zapisano da je srpski narod genocidan. A Bosanci to nisu
Praèer: Traži èovjeèe autonomiju. Daj saglasnost da æeš živjeti u novoj Jugoslaviji.
Bešlagiæ: Ne dolazi u obzir Praèer
Praèer: Jebi ga, onda smo najebali svi
Bešlagiæ: Ništa. Vi nemojte pucati na nas avionima. Prepustite. Mi æemo rukama
Praèer: Nema problema. Neæemo avionima. Ali nemoj niko i moje ljude da dira.
Bešlagiæ: Neæe do osamnaestog. Ja æu se dogovoriti za to. Vi piloti ste ipak kulturni ljudi. Ma kakva Jugoslavija? Srboslavija! Ne dolazi u obzir. Ja svoje dostojanstvo ne prodajem, nek me kolju.
Praèer: Slušaj razmišljo sam o tom istom mom ocu koji ostaje, mojoj majci
Bešlagiæ: Bit æeš im na sramotu ili ljepotu. Ti procjeni.
Praèer: Moju rodbinu...Procjenio sam...Zato sam i rekao što jesam
Bešlagiæ: Dobro
Praèer: Hoæeš li jedan apel od mene da ne bude rata ovdje?
Bešlagiæ: Ništa dogovorili smo se. Zdravo.
Razgovor je snimljen na magnetofonsku traku i iz sadržaja, a i naèina kako je voðen, jasno se mogu uoèiti pozicije obje strane, Praèerova koja traži odvajanje Tuzle i njene okoline od Bosne i Hercegovine i Bešlagiæeva koja to kategorièno odbija. I onda kada mu Praèer prijeti da æe doæi do rata, Bešlagiæ svoj stav vrlo decidno i odluèno definiæe rijeèima: «Neka je rat». Ja nemam druge države osim Bosne i Hercegovine.
U ovom odgovoru sadržan je stav ogromnog broja Bosanaca koji se ni u ranijoj svojoj prošlosti nisu mirili sa bilo kakvim diktatima, a pogotovo željom da neko sa strane nad njima ostvaruje svoju vlast.
Saobraæaj vojnih kolona kroz Tuzlu bio je veoma živ. Od 1.maja do 15.maja 1992.godine u Tuzlu su došle ili su preko njene teritorije prošle 83 najavljene vojne kolone. U njima je bilo 1.507 vozila. Prema onome što se moglo vidjeti prevoženi su uglavnom ratni materijali i vojska u 40 raznih pravaca. U ovih 14 dana prolaz ovih kolona ili njihov dolazak u Tuzlu nije bio ravnomjeran. Tako naprimjer od 1. do 8 maja prošlo je ili došlo u Tuzlu 18 kolona sa 384 vozila, dok je u drugom dijelu posmatranog perioda od 8 do 15 maja prošlo 65 kolona sa 1.123 vozila ili tri puta više nego u prvom periodu. Naruèito intenzivan saobraæaj odvijao se prema Bijeljini i Ugljeviku. Od 1.do15 maja za Bijeljinu je otišlo 386 a u Ugljevik 221 vojno vozilo. Frekventan saobraæaj bio je i prema Lukavcu i Doboju, Ljubaèama i Dubravama i još nekim drugim pravcima. Iz ovih i drugih podataka može se zakljuèiti da kako se ratni sukob u Bosni i Hercegovini razbuktavao, prevoz ljudstva i ratnog materijala od strane bivše JNA sve je intenzivniji, a što se Tuzle tièe on se ubrzano odvija naruèito u posljednih osam dana prije sukoba na Brèanskoj Malti.
cupo Nivo: Moderator podforuma Registriran(a): 21-10-2003 Odgovori: 24024 IP: Maskiran
Re: Poèetak rata u Tuzli (B.Malta)
Bez chatanja molim
TUZLA UOÈI 15.MAJA 1992.GODINE
Naoružavanje srpskog stanovništva u Požarnici
Dok su se prije otvorenog sukoba na Brèanskoj Malti mogle èuti vješto ubaèene vijesti kako Tuzli ne prijeti nikakva opasnost od strane Požarnice i susjednih sela, u Požarnici je još u jesen 1991. godine formiran èetnièki odred ½Busija½. Odred je vremenom jaèao i o njegovom naoružavanju brinula se JNA.
Nakon pada Požarnice vojno-istražni organi Okružnog štaba oružanih snaga BiH u Tuzli došli su do interesatnih podataka i dokumentacije koja uglavnom govori o tome kako je bivša jugo-soldatetska sa srpskim ekstremistima u ovom selu pripremala i zapoèela oružanu borbu protiv Tuzle.
Tako su voðeni reversi o podjeli naoružanja pripadnicima èetnièke struje u Požarnici. Još sredinom marta po naredbi potpukovnika Dubajiæa, Duško Pitman je iz VP 7954 Tuzla, lokalnom èetnièkom prvotimcu predao 80 pušaka i 9.515 metaka za njih, osam puškomitraljeza i 3, 985 komada odgovarajuæe municije, te 2 minobvacaèa od 60 milimetara i jedan sanduk granata. Takoðe, Brani Ivkoviæu dato je krajem marta te godine iz magacina VP 2465 180 automatskih pušaka i 18 puškomitraljeza, a koji dan kasnije i 37.800 metaka.
Požarnièki povjerenik Brano Ivkoviæ imao je ½sreæe½ i s majorom Zoranom Jablanoviæem koji ga je iz vojnih magacina ½darovao½ s tri topa trocijevca od 20 milimetara, rapovima za ova oruða i veæom kolièinom odgovarajuæe municije.
Tuzlanski korpus bio je široke ruke i u davanju èetnicima druge opreme koju smo svi zajedno otkidajuæi od usta nabavljali. Iz spremišta VP 2553/7 èetnièikim formacijama u Požarnici dopremljene su veæe kolièine namještaja, kreveta, dušeka, deka, plahti, jastuènica za podzemna utvrðenja.
Veæ kada su neprijateljstva poèela odred ½Busija½ je u junu 1992. godine imao pet èeta ½Požarnica 1½, ½požarnica 2½, ½Kovaèica½, ½VIS½ i ½Potraš½ sa oko 960 èetnika.
Da je stanovništvo Požarnice u velikom broju aktivno pristupilo SDS-u i èetnièkom pokretu najbolje se vidi iz sastava Prve i Druge požarnièke èete. Prisustvo velikog broja pripadnika iz istih porodica pokazuje da je Požarnica ostala onakva kakva je bila u toku drugog svjetskog rata. Tako na spiskovima imamo:
Ivkoviæa 40;
Saviæa 23;
Jovanoviæa 28;
Modrakoviæa 24;
Janjiæa 14;
Lekiæa 7;
Maksimoviæa 6;
Ostojiæa 5:
Stojanoviæa i Gavriæa po èetiri;
Petkoviæa i Joviæa po tri;
Rakiæa, Simiæa, Ðukanoviæa, Toromanoviæa, Miæanoviæa, Todiæa, Jeftiæa i Periæa po dva i tako redom.
Inaèe u ovo vrijeme na podruèju Majevice èesto se primjeæuju manje ili veæe jedinice bivše JNA kako uz pomoæ mehanizacije izvode radove, prave nove ili popravljaju stare puteve, izmještaju sa postojeæih lokacija naoružanje i municiju na bolja i sigurnija mjesta. Svemu tome treba dodati prisustvo znaèajnog broja rezervista koji svojom pojavom i boravkom na ovim prostorima kod muslimanskog i hrvatskog stanovništva unose dodatnu zabrinutost i nezadovoljstvo.
cupo Nivo: Moderator podforuma Registriran(a): 21-10-2003 Odgovori: 24024 IP: Maskiran
Re: Poèetak rata u Tuzli (B.Malta)
Bez chatanja molim
TUZLA UOÈI 15.MAJA 1992.GODINE
Slabljenje Stanice javne bezbjednosti Tuzla od strane SDS-a
Prije nego što su poèela ratna dejstva u Bosni i Hercegovini SDS je nastojala da odbranu Tuzle oslabi slabljenjem Stanica javne bezbjednosti. Osjeæajuæi da ovu stanicu ne mogu razjediniti i razbiti na nacionalnoj osnovi kao u nekim drugim sredinama, aktivisti SDS-a to pokušavaju izvesti postepeno i na naèin koji odgovara prilikama koje postoje na podruèju opštine Tuzla.U stanicama milicije koje postoje u mjestima u kojim živi srpsko stanovništvo, oni to izvode tako što te stanice proglašavaju srpskim stanicama (Požarnica, Kovaèevo selo, Èakloviæi) a koje od tada treba da izvršavaju nareðenja koja dolaze iz tzv SAO Semberija i Majevica. Ovi i svi drugi pokušaji sraèunati na to da se u Stanicu javne bezbjednosti Tuzla unese razdor i stvori nejedinstvo, pravovremeno su onemoguæeni tako da je SJB Tuzla spremno doèekala nastupajuæe dogaðaje.
Od oko 2.200 milicionera koliko ih je bilo prije 15.maja 1992 godine Stanicu su napustila i u najveæem broju prešla na stranu agresora 37 aktivna i 85 rezervna milicionera. Na spisku se nalaze:
Pripadnici MUP-a koju si 15. maja i u nekoliko narednih dana prebjegli na stranu agresora odnjeli su sa sobom 89 komada raznog pješadijskog oružja (44 automatske puške, 27 pištoljam, 2 puškomitraljeza i dr) sa borbenim kompletima i prateæom municijom, 5 motornih vozila, dvije radio stanice i dr.
Pojedinci su takoðe uèestvovali o odnošenju oružja i imovine. Zoran Bogdanoviæ zamjenik Stanice milicije prešao je na stranu agresora 21.maja 1992 i sa sobom je odnjeo 9 snajperskih pušaka, jednu AP, jedan pištolj, 2 borbena kompleta za AP i jedan borbeni komplet za pištolj.
Cijetin Lakiæ napustio je Tuzlu u vozilu marke ½Lada½ vlasništvo Osnovnog suda u Tuzli. Sa sobom je odnjeo automatsku šuku i borbeni komplet sa 300 metaka, pištolj i borbeni komplet za pištolj, 100 metaka za snajper i 50 metaka kalibra 9mm.
Ovo su samo neki primjeri koji pokazuju da je odlazak ovih pripadnika MUP-a ranije pripreman od strane onih koji prema Tuzli i njenim graðanima nisu imali dobre namjere.
cupo Nivo: Moderator podforuma Registriran(a): 21-10-2003 Odgovori: 24024 IP: Maskiran
Re: Poèetak rata u Tuzli (B.Malta)
Bez chatanja molim
TUZLA UOÈI 15.MAJA 1992 GODINE
Napuštanje grada od jednog dijela srpskog stanovništva Tuzle
Raspaljivanje vjerske i nacionalne mržnje prema nesrpskom stanovništvu, naruèito prema Muslimanima, homogenizacija Srba, želja i težnja da Bosna i Hercegovina postane sastavni dio Velike Srbije a ne nikako suverena i samostalna država u kojoj bi Srbi živjeli ravnopravno sa ostalim, samo su neki od uzroka koji su uslovili ovu pojavu. Kako se ovaj èin napuštanja grada nije mogao ostvariti bez pojedinaènih odluka onih koji su to uèinili proizilazi kao logièan zakljuèak da se radi o ljudima koju su to svjesno uradili. Da nisu željeli da odu oni bi ostali u gradu onda kada mu je bilo najteže, a kada su to uèinili o njima se više ne može govoriti kao o graðanima koji ovom gradu i njegovim žiteljima žele dobro. U politièkom i moralnom pogledu njihov ispit zrelosti završen je negativnom ocjenom. Neposredno prije sukoba na Brèanskoj Malti koji se dogodio 15. maja 1992. godine, oko 6.000 Srba otišlo je u pravcu istoka, prema majevièkim šumama.
Kreèuæi se majevièkim brdima ½bjegunci½ iz Tuzle mogli su vidjeti mnoge kamione i šlepere kako prazni èekaju vijest da je Tuzla ½pala½ pa da se upute u pljaèku njenog materijalnog bogatstva. Da su taj dan èlanovi SDS-a i njemu naklonjeni Srbi priželjkivali, svjedoèi i prijem koji je 14.maja 1992 godine priredio u ondašnjem Domu JNA potpukovnik Mile Dubajiæ za uži krug uglednih i ½provjerenih½ Srba, èlanova SDS-a. Prijem je protekao u obostranom nazdravljanju. Te veèeri dogovoreno je da se dio zgrade bivšeg Doma JNA ustupi za potrebe SDS-a s tim da poslije napuštanja Kasarne za tri dana na istom mjestu organizuje nova sveèanost na kojoj bi se proslavljalo ½osloboðenje½ Tuzle i ulazak jedinica jedinica bivše JNA i èetnika u grad. Na ovoj sveèanosti trebalo je odlikovati uèesnike ½osloboðenja½ Tuzle, èlanove SDS-a i njihove pristalice i za to je bilo pripremljeno oko 6kg raznih znamenja i odlikovanja s razlièitim srpskim motivima. Smatrajuæi da æe uskoro ponovo doæi u Tuzlu, znamenje je bilo sklonjeno u preduzeæu Tehnograd, gdje je pronaðeno.
Iako im nikakva opasnost nije prijetila mnogi Srbi iz Tuzle otišli su iz grada a da svojim komšijama o tom odlasku nisu rekli ni rijeèi. Tek kada je napuštanje grada bilo završeno, ljudi u Tuzli su bili ne malo iznenaðeni kad su saznali ko je sve otišao. Pitali su se: zar je moguæe da smo živjeli sa ljudima koji su bili u stanju da takvo nešto urade? Prema do sada prikupljenim podacima zna se da je ovaj masovni odlazak Srba iz grada bio pripremljen i da je njime rukovodio i da je njime rukovodila SDS. Pismena i usmena obavještenja o odlasku dostavljana su posebnim kuririma i neki pojedinci koji su odbili da idu nimalo se nisu zbog toga pokajali, utoliko prije što im niko nije pravio smetnje u njihovom radu i životu. Prešavši na onu drugu, agresorsku stranu, mngoi od tih prebjega stavili su kokarde na kape, dok su drugi, da bi dokazali svoju odanost srpstvu, poèeli da pucaju iz topova minobacaèa i mitraljeza na grad u kome su do tada živjeli.
Odlazak vise stotina zdravstvenih radnika, meðu kojima je bilo dosta ljekara raznih specijalnosti, 79 univerzitetskih profesora, docenata i asistenata, zatim mnogi prosvjetni radnika iz osnovnog i srednjeg obrazovanja te kadrova iz oblasti sudstva, bankarstva, privrede i drugih grana djelatnosti vise je pogodio one koji su otisli nego graðane Tuzle koji su ostali u svom gradu. Meðu onima koji su otišli nalazi se veliki broj onih koji su u ovaj grad dosli iz Srbije i Crne Gore. Oni su se u njemu zaposlili i stekli dodatne kvalifikacije i razne oblike strucnog usavrsavanja, oni su bili ti koji su iz Srbije i Crne Gore u Tuzlu dovlaèili svoje roðake i prijatelje i tu ih zapošljavali u vrijeme kada je hiljade Tuzlaka sa fakultetskom ili drugom diplomom bilo bez posla.
Iza velikog broja graðana srpske nacionalnosti, koji su napustili grad i otišli na neprijateljsku terirotiju, ostao je znatan broj stanova koje je trebalo iz bezbjednosnih razloga pregledati. Pregledom ovih stanova, a bilo ih je oko 8.840, u njima je do kraja 1992.godine pronaðeno dosta oružja i municije i drugog bezbjednosno interesatnog materijala. Pronaðeno je blizu 1.900 raznih vrsta pješadijskog i lovaèkog naorušanja i to: 229 automatskih pušaka, 739 poluautomatskih pušaka, 126 pušaka M-48, 73 puškomitraljeza, 69 ruènih bacaèa, 16 snajperskih pušaka, 126 lovaèkih karabina, 206 pištolja, 76 ruènih bombi, 189.870 komada metaka raznih kalibara, te drugog naoružanja i materijalno-tehnièkih sredstava i opreme. U izjavi koju je u drugoj polovini jula 1992 godine dao za ratno izdanje "Osloboðenja" za tuzlansku regiju Ilija Jurišiæ naèelnik javne bezbjednosti u OSUP-u Tuzla, posebno napominje da je oružje pronalaženo na raznim mjestima u potpuno ispravnom stanju. Interesatno je kaže Ilija Jurišiæ da su radnici OSUP-a Tuzla najviše naoružanja našli u stanovima na èivilucima, na i u regalima, pod kauèima, nepodmazano, dekonzervirano. Spremno znaèi za upotrebu. S metkom u cijevi. Šta bi bilo da su se Dubajiæevi i Miliæevi komandosi vratili s Banj Brda u Tuzlu 16.maja, veliko je pitanje. Zna se šta se dogodilo u ostalim mjestima. Bivša JNA je za cijelu godinu ilegalno naoružavala jedan narod, i to je glavni uzrok sadašnjeg genocida i masakra. U POžarnici i Kovaèevu Selu Dubajiæ i njegovi teroristi davali su seljacima i radnicima i po dvije cijevi po kuæi.
cupo Nivo: Moderator podforuma Registriran(a): 21-10-2003 Odgovori: 24024 IP: Maskiran
Re: Poèetak rata u Tuzli (B.Malta)
Bez chatanja molim
Odbrana Tuzle od agresora 15.maj 1992.godine
Položaj Tuzle uoèi sukoba na Brèanskoj Malti
Odlucnost koju su gradjani Tuzle pokazali sa zeljom da brane grad, bila je tako masovna i snazna da se nije smjela oglasiti ni jedna petokolonaska grupa u gradu. Da je bivsa JNA naoruzala znatan broj gradjana srpske nacionalnosti u gradu znalo se od ranije i o tome su, u ostalom, u odredjenim sluzbama postojali odgovarajuci podaci. Što do njihovog oglašavanje nije došlo, zaslužni su pripadnici milicije koji su se tih dana mogli vidjeti kako u manjim ili vecim grupama krstare po gradu obezbjedjujuci zivote i imovinu njegovih stanovnika. U Tuzli se nije moglo dogoditi ono što se dogadjalo u Sarajevu i još nekim gradovima. O svemu što je bilo sumljivo u gradu, na ulici ili na radnom mjestu, gradjani su obavještavali odredjene sluzbe koje su to brzo i efikasno provjeravale
U kakvom je položaju bila Tuzla uoèi sukoba na Brcanskoj Malti Sead Delic komadant opštinskog štaba TO Tuzla u to vrijeme kaže slijedece:
«Grad je bio prakticno okupiran. U Garnizonu je bila 92.brigada JNA, inzinjerski puk i više prištapskih jedinica 17.korpusa koji je ovdje imao sjedište. To je ukupno tri hiljade vojnika, vrhunski obuèenih, do zuba naoružanih. Uoèi samog sukoba iz Pirota je doveden bataljon mladih vojnika, koji su okonèali obuku. Osim toga, pripadnici SDS-a u gradu i okolnim selima sa srpskim življem, bili su naoružani, sa magacinima oružja i municije za mobilisanje novih pripadnika u èetnièke jedinice. Mnogi bunkeri bili su potpuno pripremljeni, planovi za okupaciju Tuzle razradjeni....Praktièno gradu je bila svezana omèa oko vrata. Na Badrama (Skojevska) i Kozlovcu bili su ukopani minobacaèi, iz kojih su se bez po muke mogli gaðati svi objekti po gradu. Graðani nisu bili svjesni u kakvoj su se situaciju nalazili.
cupo Nivo: Moderator podforuma Registriran(a): 21-10-2003 Odgovori: 24024 IP: Maskiran
Re: Poèetak rata u Tuzli (B.Malta)
Bez chatanja molim
Odbrana Tuzle od agresora 15.maj 1992.godine
15.maj u jutarnjim èasovima
Osvanuo je 15.maj 1992.godine. Bio je to dan koji se ni po èemu nije razlikovao od ostalih majskih dana. Sunèano vrijeme izmamilo je mnoge graðane Tuzle da izaðu iz svojih kuæa i uživaju u proljetnom danu.
Meðutim, toga dana dogodiæe se sukob sa bivšom JNA koja je mnogo ranije po svom sastavu bila srpsko-crnogorska-vojska. To više nije bila Armija koje je uživala povjerenje nesrpskog stanovništva i kao takva ona je morala da ode sa teritorije èiji je stanovnici nisu željeli da gledaju u svojoj sredini. Kao strano tijelo na tuðoj zemlji, ona je od poèetka jugoslovenske krize gubila realno tlo pod nogama i sve više se pretvarala u vojsku zadojenu velikosrpskim nacionalizmom i šovinizmom. Opredjeljujuæi se na stranu fašistièko-policijskog režima Slobodana Miloševiæa, bivša JNA postaje njegova udarna pesnica, pomoæu koje on nastoji da stvori veliku Srbiju koja bi po njegovoj zamisli trebalo da bude najjaèa na Balkanskom poluostrvu. Takva Armija MORALA JE DA ODE IZ TUZLE kao dijela jedinstvene BOSANSKOHERCEGOVAÈKE teritorije.
U jutarnjim èasovima 15.maja 1992.godine u Kasarni «Husinska buna» dogaðale su se èudne stvari. Prema svjedoèenju Hamze Šariæa kapetana bezbjednosti bivše JNA koji je ranije sa još nekim oficirima prešao na stranu TO BiH stanje je bilo slijedeæe:
Tog petanestog u jutarnjim èasovima dobio sam zadatak od Meše Bajriæa da kao organ bezbjednosti snimim situaciju u Kasarni. Saznao sam da je kod onih 350 rezrevista koji su došli 13.maja 1992. godine sa Ozrena došlo do neke podjele i da je njih tridesetak bacilo oružje. Bilo mi je jasno da tog dana treba nešto da se desi. Izašao sam ispred kasarne i vidio dva kamiona kako se pale i kreæu. Otišli su prema Brèanskoj Malti i dalje ka Šièkom Brodu. Primjetio sam da su to bili oni rezervisti koji su napustili jedinice i koji nisu htjeli da idu tamo gdje ih je Dubajiæ htio poslati.
Istog dana oko 10 sati dvojica stražara Okružnog zatvora Pero Lovriæ i Izet Atiæ obavještavaju telefonom sa Kozlovca naèelnika SJB Mešu Bajriæa da su rezervisti bivše JNA provalili u magacine i da iz njih izvlaèe oružje i municiju i da ih tovare u kamione i picqauere. Nakon kraæeg vremena u SJB Tuzla došao je Pero Lovriæ koji je u dvorištu SJB rekao Rasimu Hadžiæu komandiru Specijalne jedinice da ima važnu informaciju da saopšti Meši Bajriæu.
Rasim Hadžiæ o tome kaže slijedeæe: Zajedno smo otišli naèelniku i Lovriæ je saopštio da èetnici na Kozlovcu izvlaèe oružje iz skladišta. Pošto nije mogao da povjeruje u takvo nešto, Bajriæ je mene poslao da provjerim dojavu. Došao sam na Kozlovac i stupio sam u vezu s Izetom Atiæem, radnikom na prijavnici. Prošetali smo se dvorištem ugostiteljskog objekta i uvjerio sam se u istinitost dojave. Vratio sam se naèelniku i potvrdio tu informaciju. Od njega sam dobio nareðenje da odmah sa jedinicom krenem i sprijeèim iznošenje oružja iz skladišta što sam i uradio.
Polazeæi od riješenosti da se ne dozvoli izvlaèenje oružja iz magacina na Kozlovcu, kao i svaki drugi oblik djelovanja koji bi mogao ugroziti grad, svim manevarskim jedinicama i ratnim milicijskim stanicama izdato je oko 11 sati nareðenje da se zaspojednu odreðene taèke i pravci na podruèju grada i opštine. Tako je i uèinjeno
Jedinica komandira Specijalne jedinice milicije je negdje oko 13h èasova izvršila napad na skladište oružja na Kozlovcu. Uplašeni su se èetnici nakon nekoliko rafala razbježali, a mi smo zaposjeli skladište oružja. Na prvom magacinu smo pucali u bravu i na taj naèin otvorili vrata i ugledali puno oružja i opreme, što je do sada bio naš san.
Pripadnici Specijalne jedinice su vatrom štitili graðane koji su u naruèju nosili iz magacina oružje i odlagali ga u obližnjem objektu i nakon toga u zgradu Mjesne zajednice u II krajiškoj ulici. To smo radili dok nam nije došlo pojaèanje u ljudstvu i prevoznim sredstvima. Bilo je to veliko oduševljenje i zadovoljstvo za graðane Tuzle, pripadnike MUP-a i TO.
Dok se ovo dogaðalo na Kozlovcu Mile Dubajiæ komandant Kasarne «Husinska buna» nalazio se u komandi Tuzlanskog korpusa u Ugljeviku. Saznavši da su snage MUP-a zaposjele sve važnije taèke oko kasarne on se brzo vraæa u Tuzlu i veæ oko 12, 30h zove Mešu Bajriæa, naèelnika SJB Tuzla, kojem preko telefona govori: «SRAVNIÆU TUZLU ZBOG OVOG ŠTO ÈINITE» Bajriæ mu odgovara: «Ne sikiraj se potpukovnièe, neæe biti nikakvih problema ako naše oružje bude vraæeno od rezervista koji su ga uzeli iz magacina na Kozlovcu»
Na ovo Dubajiæ odgovara:»nije istina da su rezervisti provalili u magacine s oružjem, pozivam te da doðeš na lice mesta i da se uveriš»
Sjeæajuæi se toga Bajriæ dalje nastavlja: «prihvatio sam poziv i odmah u pratnji èlana Operativnog štaba SUP-a Milenka Milièeviæa i policajca Mirzeta Bukvara otišao u Kasarnu. Pri ulasku u zgradu gdje je bio Dubajiæ primjetio sam veliku kolonu vojnih vozila i vojnika kako navrat.nanos tovare naoružanje, opremu i druga tehnièka sredstva. Pred samim ulazom u zgradu stojala je grupa vojnih policajca od kojih jedan kaže: «Bolje je sad ubiti kera nego sutra». Nisam se osvrtao na ovu provokaciju nego sam nastavio ka kancelariji Dubajiæa. U prijemnoj kancelariji puno oficira, koji su me mrko gledali, dok me je jedan od njih uvodio kod Dubajiæa. Dubajiæ je odmah poèeo vikati i prijetiti da æe uništiti Tuzlu. Smirivao sam ga a onda smo zajedno pošli prema magacinu na Kozlovcu. Nakon nepunih stotinjak metara sav usplahiren i skoro plaèuæi prišao mi je Dubajiæev bezbjednjak potporuènik Tešiæ i rekao: «nemoj iæi gore, ubiæe te»oteli su se rezervisti ne slušaju komandu»
Okrenuo sam se Dubajiæu i saopštio: Potpukovnièe predlažem da formiramo zajednièku komisiju koja æe snimiti situaciju oko magacina na Kozlovcu, Pogledao me i rekao: Imaš rok od 15 minuta.
Odmah se vraæam u SUP zovem gradonaèelnika Bešlagiæa i tražim da uputi naša tri èlana. U komisiji su bili Jasmin Imamoviæ, Enver Delibegoviæ i Benjamin Fišekoviæ koji æe otiæi u kasarnu.
cupo Nivo: Moderator podforuma Registriran(a): 21-10-2003 Odgovori: 24024 IP: Maskiran
Re: Poèetak rata u Tuzli (B.Malta)
Bez chatanja molim
Odbrana Tuzle od agresora 15.maj 1992.godine
Incident na punktu u Slavinoviæima
15. maja 1992.godine oko 14, 30 èasova dogodio se na punktu u Slavinoviæima jedan incident. Naime prilikom kontrole jednog putnièkog vozila milicioner-dobrovoljci vidjeli su da se u njemu nalazi èetiri oficira i jedna žena. Kada je Mustafa Hukiæ, pripadnik Ratne stanice milicije u Slavinoviæima zatražio od njih dokumenta radi legitimisanja, žena koja je sjedila u zadnjem dijelu vozila rekla je da je ona supruga naèelnika Meše Bajriæa. Pošto je Hukiæ poznavao Bajriæa i njegovu suprugu, uz saglasnot zamjenika komandiraAhmeta Taletoviæa, putnici iz ovog automobila privedeni su u prostorije Ratne stanice milicije u Slavinoviæima. Nakon što su oficiri bili prethodno razoružani na osnovu legitimisanja ustanovljeno je pravo stanje: žena koja se lažno predstavila ustvari je bila supruga potpukovnika Mileta Dubajiæa, komandata Kasarne «Husinska buna». O svemu što se desilo i što je utvrðeno u vezi s identitetom privedenih lica, komandir Ratne stanice milicije Ekrem Selimoviæ obavijestio je Operativni štab SJB Tuzla odakle mu je Meša Bajriæ, komandant tog štaba naredio da oficire i ženu Dubajiæa pusti da odu tamo gdje su naumili. Oni su preko Simin Hana otišli u Požarnicu. Mada se u poèetku s ovom odlukom više pripadnika ove stanice nije složilo, Selimoviæ je na insistiranje Bajriæa, da se oko toga ne stvaraju nikakvi problemi, odluèio da izvrši nareðenje koje mu je u vezi s putnicima izdato.
Èinjenica je da se Milena Dubajiæ lažno predstavila kao supruga Meše Bajriæa. Zašto je to uèinila i da li je odluku o tome donjela sama donjela, pitanje je na koje se može jednostavno odgovoriti. Radi bezbjednosti njenog putovanja, njen suprug i organi KOS-a odluèili su da se time posluži kako bi u sluèaju nekih komplikacija ta vijest odmah bila saopštena naèelniku SJB Meši Bajriæu. S obzirom na okolnosti da se iz Tuzle vojska još nije pokrenula, oni su raèunali da reakcija Bajriæa i ljudi koji o tome odluèuju ne može biti drugaèija od ranije pomenutog nareðenja da se Dubajiæka s pratnjom propusti i nastavi put. Odbacujuæi svako reagovanje koje nije vodilo raèuna o realnom stanju stvari, odluka Operativnog štaba bila je u tom trenutku ispravna.
Tog dana do 14h mnogi graðani srpske nacionalnosti užurbano su napuštali grad. Bili su to èlanovi SDS-a i svi oni koji su podržavali njenu politiku i Miloševiæev režim u Srbiji. Neki od tih èlanova SDS-a su i dalje ostali u gradu, ne zato što nisu htjeli da odu iz njega, nego zato što su ih KOS i ta Stranka za svaki sluèaj ostavili da i dalje rade kao peta kolona u gradu. Prema svemu što se tada moglo vidjeti oèigledno je bilo da æe se nešto ubrzo dogoditi.
cupo Nivo: Moderator podforuma Registriran(a): 21-10-2003 Odgovori: 24024 IP: Maskiran
Re: Poèetak rata u Tuzli (B.Malta)
Bez chatanja molim
Odbrana Tuzle od agresora 15.maj 1992.godine
Pokušaj izlaska prve vojne kolone u 14:30h
Poslije odlaska Milene Dubajiæ i oficira u pravcu Požarnice, kontakti sa potpukovnikom Dubajiæem nisu prekinuti. O tome Meša Bajriæ navodi slijedeæe: «Samo nekoliko minuta kasnije telefonom razgovaram ponovo sa Dubajiæem i predlažem mu da se odmah naðemo ispred Kasarne. Bio je nepovjerljiv ali je prihvatio moj prijedlog. Pred Kasarnom sam primjetio mlade vojnike pod punom borbenom opremom: zolje na leðima, a vojnièki snajperi u rukama. Oznojeni su žurili prema vojnim lamelama – zgradam u Skojevskoj. Meni se tog trenutka digla kosa na glavi! Na kapiju Kasarne stiže Dubajiæ u pratnji tri vojnika, koji su na automatskim puškama imali noževe, a na glavi šljemove. Odmah me Dubajiæ upitao: «Šta hoæeš»? Prišao sam mu sasvim blizu u želji da niko ne èuje i rekao: Molim te Dubajiæu imam na dva mjesta provjernu informaciju da ne ideš na Ozren jer æe te èetnici ubiti! Ništa nije prokomentarisao samo se okrenuo i vratio nazad u Kasarnu.
Oko 14, 30 èasova naišla je prva kolona. Na èelu kolone bile su dvije prage. Na Brèanskoj Malti, na poèetku Skojevske ulice, u blizini semafora, pripadnici milicije zaustavili su kolonu da bi je pregledali. Nakon kraæeg pregleda ustanovljeno je da se u kamionima nalazi oprema i oružje koje je bilo vlasništvo Teritorijalne odbrane. Pošto je ovo oružje s opremom trebalo da ostane u Kasarni, koloni je nareðeno da se vrati u bazu odakle je pošla. Poslije kraæeg objašnjavanja s milicionerima vozaè prve prage, oèigledno nezadovoljan s onim što je reèeno, baglo je svoje vozilo okrenuo i tom prilikom polomio dvije mlade breze i udario u dva putnièka automobila koja su tu bila(VIDI SLIKU ISPOD TEXTA). Ostala vozila polako su poèela da se okreæu i vraæaju. Meðutim, iz tako okrenute kolone nekoliko kamiona je skrenulo na prostor na kome se nalazi objekat za tehnièki pregled vozila, pokušavajuæi da se preko njega zaobilazno probije na glavni put koji vodi prema Simin Hanu i dalje(VIDI SLIKU ISPOD TEXTA). Èim je ova namjera otkrivena oko tridesetak pripadnika milicije i manevarskih jedinica brzo su se uputili na to mjesto, a kada su oni iz kamiona vidjeli da im je put presjeèen, ponovo su se vratili i uklopili u kolonu koja je nastavila da se kreæe prema Kasarni.
Poslije povratka ove kolone, pripreme za odlazak jedinica bivše JNA užurbano se nastavljaju. Grupa pripadnika Prve manevarske èete uspjela je nakon pretresa terena na Kozlovcu, da se približi Kasarni i da s jedne livade u blizini kafane «Makedonka», na udaljenosti od oko 70 metara, posmatra šta se u Kasarni dogaða. Osmatranjem prostora ispred izlaza zapazili su da se tu nalazi oko 350 pripadnika bivše JNA, od kojih su mnogi imali velike brade i na glavi šajkaèe s kokardama, dok su drugi na rukavima imali oznake «belih orlova». Ponašali su se nedisciplinovano i bahato. Mnogi su bili pijani i izmeðu njih èesto su kružile flaše sa piæem. Galamili su i pjevali. Na prostoru koji je posmatran bio je spreman dio kolone u kojem je bilo 5 do 6 vojnih kamiona, 5 do 6 pincgauera, 2-3 oklopna transportera i dvije prage. Prilikom ulaska u vozila, vojnici i èetnici poèeli su nekontrolisano da pucaju u vazduh, a 5-6 snajperista otvaralo je vatru prema bolnici na Gradini, vojnoj lameli u Skojevskoj ulici i drugim mjestima. To su èinili i poslije ulaska u kamione, koji su bili spremni za pokret.
Okretanje praga na raskrsnici
Vozaè prve prage je polomio brezu i oštetio automobile parkirane desno od breze.
Isto je uèinio i vozaè druge prage
Nakon okretanja kolone, agresor se pokušao probiti do glavnog puta, preko prostora Tehnièkog pregleda vozila
cupo Nivo: Moderator podforuma Registriran(a): 21-10-2003 Odgovori: 24024 IP: Maskiran
Re: Poèetak rata u Tuzli (B.Malta)
Bez chatanja molim
Odbrana Tuzle od agresora 15.maj 1992.godine
Sukob na raskrsnici Brèanska Malta
Nakon upozorenja Meše Bajriæa da æe biti ubijen ako ode na Ozren, Dubajiæ mijenja odluku i jedinice bivše JNA se povlaèe iz Tuzle prema Majevici. U kojoj mjeri je ovo upozorenje uticalo na promjenu odluke o izmjeni pravca kretanja to se za sada ne zna, ali se pouzdano može pretpostaviti da je Dubajiæ o tome konsultovao više vojne organe i da je od njih dobio odobrenje da tako postupi. Iako su izlazi na zapadnom i istoènom dijelu grada bili dobro osigurani, ova promjena tražila je od branilaca istoènog dijela grada da se brzo i efikasno prilagode novonastaloj situaciji.
Na podruèju Slavinoviæa položaje su držali pripadnici Èetvrte manevarske èete i Ratna stanica milicije Slavinoviæi. U blizini njih, iduæi prema gradu bili su pripadnici Ratne stanice milicije Sjenjak, èije je odjeljenje u Grabovici dio svog ljudtsva rasporedilo duž šume ispod Badri.
Kao pojaèanje Stanici milicije na Sjenjaku, iz Ši Sela je oko 19 èasova stigla veæa grupa pripadnika tamošnje milicije, koji su zajedno sa jednim pridodatim vodom iz Ratne stanice milicije Kula zaposjeli liniju do benzinske pumpe u Slavinoviæima.
Na Brèanskoj Malti i u Skojevskoj ulici pored pripadnika iz više manevarskih jedinica, na odgovorajuæim položajima bili su rasporeðeni svi pripadnici Ratne stanice milicije Brèanska Malta.
Dva odjeljenja iz èete Poštari Prvog tuzlanskog odreda, zauzela su položaj izmeðu kula G i G, dok su ostala dva to isto uèinila od raskrsnice Hotela «Bristol» do Pošte.
Prije nego što je kolona krenula, iz Stanice «Brèanska Malta» upuæeno je pet ljudi Muhamedu Brkiæu, naèelniku policije, koji se nalazio na prostoru prve vojne kapije. Nedaleko od raskrsnice Brèanska Malta, na putu koji vodi prema Ši Selu, bilo je postavljeno oklopno vozilo vlastite izrade tzv «mrgud», koji je u to vrijeme predstavljao znaèajno odbrambeno sredstvo.
Kada je u poslijepodnevnim èasovima došla u Kasarnu Komisija SO Tuzla, njeni èlanovi su zakljuèili da meðu oficirima postoji velika nervoza i napetost. Posebno je bio arogantan i neprijateljski raspoložen potpukovnik Dubajiæ, koji je u više navrata prijetio da æe sravniti Skojevsku ulicu. Prema jednima, Komisija je imala zadatak da snimi stanje u vezi sa provaljenim magacinima na Kozlovcu, dok Jasmin Imamoviæ, sekretar SO Tuzla i predsjednik te Komsije, istièe da je ona imala zadatak da izvrši primopredaju Kasarne koju je vojska napuštala.
Da bi se objezbjedio miran prolaz kolone Jasmin Imamoviæ, sekretar SO Tuzla i èlan njenog Kriznog štaba, nazvao je iz Kasarne Centar veze: «Uzmem radio i nazovem Halida Tabukèiæa u Centar veze. Kažem da prenese Meši da kolona u toliko i toliko sati izlazi, da izaðe bezbjedno, da je sve dogovoreno, da sam ja ispred Kriznog štaba tu u Kasarni. Oni su se svi okupili oko mene da vide da li ja to nešto foliram ili govorim ozbiljno. Ja sam mislio da æu na kraj kolone, pa kad oni krenu negdje æu kliznuti, meðutim, govorim im kako im garantujem bezbjednost. Kaže meni onaj Maks: Jel garantuješ, e sad æeš ti u sredinu kolone. Sad sam ja vrebao da se uklopim u kolonu izmeðu nekih vozila koja vuku nešto što nije oružje, municija i vojska. Našao sam sebi jedno pogodno mjesto i rekao Blagoju (Blagoje Stankiæ-vozaè): Iza ovog kamiona. Vidim Brko je tu (Muhamed Brkiæ), nema nikakvih problema, nema govora o nekom incidentu.
Po odobrenju Kriznog štaba Predsjedništva SO Tuzla, koloni je dozvoljeno da napusti Kasarnu. Na èelu kolone bio je oklopni transporter u kome je bio potpukovnik Mile Dubajiæ. Na njegovo insistiranje u ovaj transporter smješten je Enver Delibegoviæ. Na transporteru su se nalazili snajperisti spremni da otvore paljbu. U ovoj koloni bio je i Jasmin Imamoviæ sa vozaèem Blagojem Stankiæem. Ovaj dio kolone bezbjedno je prošao raskrsnicu i put prema Slavinoviæima. Drugi veæi dio kolone kreno je odmah iza prvog i na èelu ovog dijela bili su u milicijskim kolima Muhamed Brkiæ i Mato Divkoviæ. U nastojanju da stignu prvi dio kolone, njih dvojica krenuli su nešto brže i zaèelje te kolone stigli u Gospiæu.
Nakon što je jedan dio ove kolone prošao u Slavinoviæima zaposjednute položaje, oko 18:50 èasova, radio-vezom dato je upozorenje da vojnici bivše JNA pucaju ispod cerada i da se o tome vodi raèuna. Pošto je uskoro došlo do prekida u ovoj koloni i otvaranja vatre sa jednog oklopnog vozila po benzinskoj pumpi u Slavinoviæima o èemu Operativni štab SJB Tuzla prvi obavještava Rahman Šabanoviæ, komandir Ratne stanice milicije Sjenjak, svima koji su to vidjeli bilo je jasno da æe do sukoba doæi. Da se puca po milicionerima, Operativni štab su iz Slavinoviæa obavijestili komandiri Ekrem Selimoviæ i Kadro Pekariæ, ali ni tada nije izdata nikakva naredba za dejstvo.
Tek kada je sa Brèanske Malte stigla obavijest da vojska puca po graðanima i stambenim objektima, Meša Bajriæ je, kao komandant Operativnog štaba SJB Tuzla, rekao Iliji Jurišiæu, koji je pored radio-stanice, da prenese pripadnicima milicije i manevarskih jedinica njegovo nareðenje: ODGOVORITI VATROM NA VATRU!. Sukob, koji je 15.maja 1992.godine poèeo u 19, 02 èasova na Brèanskoj Malti, bio je najbolji dokaz da graðani Tuzle i njene okoline ne žele da svoju slobodu zamjene za neslobodu koju bi im donio srpski i svaki drugi hegemonizam.
Trenutak kada je poèela sudbonosna bitka za odbranu grada
Pojedina vozila iz vojne kolone umjesto na istok krenuli su prema Sjenjaku i Ši Selu (prema gradu)
Naši borci su ih sprijeèili u tome. Vozilo iz kolone na trotoaru, na ulasku u naselje Sjenjak
Brèanska Malta 15.05.1992.godine vojna kolona je stala. Ubrzo æe uslijediti explozije do duboko u noæ, jer se u kamionima nalazila municija i oružje
Zapaljeni su i pojedini stanovi, na slici zgrada superbloka (Mahmuta Bušatlije)
Sekretar Imamoviæ, koji je bio u prvom dijelu kolone, umjesto da ide do Požarnice, naredio je vozaèu Blagoju Stankiæu da vozi do Simin Hana, a kada tamo doðe da se okrene i vrati u Tuzlu. Meðutim, kako je uskoro došlo u Simin Hanu do otvaranja vatre iz vojnih vozila, Imamoviæ je uspio da se skloni i nakon više teškoæa i opasnosti sutradan vrati u Tuzlu. Njegov vozaè Blagoje Stankiæ ostao je u Simin Hanu, gdje se prikljuèio koloni koja je odlazila iz Tuzle.
Negdje na ulazu u Kovaèevo Selo, Dubajiæ je saznao za dogaðaj na Brèanskoj Malti. Kolona je tada zaustvljena, a vozila koja su dovozila ranjenike sa Brèanske Malte bila su razlogom da je poruènik JNA Maksimoviæ repetirao pištolj i prislonio ga Enveru Delibegoviæu na èelo rekavši mu da je on kriv za sve. Na intervenciju Mileta Dubajiæa, Delibegoviæ je ponovo vraæen u transporter a kolona je nastavila put do Kovaèevog Sela. Indikativan je podatak da su pripadnici UNPROFOR-a veæ tada boravili u Kovaèevom Selu i da su obavili razgovor sa Miletom Dubajiæem i njegovim oficirima. Po rijeèima Envera Delibegoviæa, Dubajiæ je upozorio policajce JNA da æe mu za život Delibegoviæa lièno odgovarati. U kuæi izvjesnog Bojiæa, Enver Delibegoviæ boravi zajedno sa grupom èetnika koji su prièali o svojim «podvizima» u Vukovaru. Uskoro je uslijedilo granatiranje Tuzle. Ujutro oko 11 èasova, Enveru Delibgoviæu je dozvoljeno da uspostavi vezu sa Selimom Bešlagiæem koji kako kaže Delibegoviæ nije znao da sam ja u Požarnici. Do evakuacije Aerodroma Dubrave, Delibegoviæ je ustvari bio taoc kojeg su držali dok kolona sa Aerodroma ne stigne na podruèje koje kontrolišu jedinice bivše JNA i èetnici. Aerodrom je evakuisan 18.maja 1992.godine, Nakon prolaska kolone kroz Simin Han pojavili su se Nihad Mahmutoviæ i Vukosav Ašanin. Tek tada je Delibegoviæu dozvoljeno da se, zajedno sa njima, vrati u Tuzlu.
Prema izjavama oèevidaca, do sukoba je došlo na slijedeæi naèin: Kada je èelo drugog dijela kolone bilo u visini autobusne stanice na Brèanskoj Malti, iz Skojevske ulice je sa jednog vojnog vozila otvorena vatra. Smatrajuæi da je to uobièajna provokacija, na ovo nije odgovoreno. Meðutim, kada je ustanovljeno da se djejstvuje po civilima i stanovima, kao i po braniocima, na vatru je odgovoreno vatrom. Sa obje strane strane Skojevske ulice i svih drugih zaposjednutih položaja, pripadnici milicije i manevraskih jedinica otvorili su takvu vatru da je kolona veæ u prvim minutama bila razbijena. Dva vojna kamiona, koja su se pokušala probiti prema Ši Selu, preciznom paljbom, sprijeèena su da to uèine. Srednji dio kolone bio je blokiran u Skojevskoj ulici, dok je zadnji dio pokušao da se probije prema Kasarni.
Iz zgrada i drugih zaklona u pravcu kolone ispaljeno je hiljade kuršuma i iz prvog kamiona, koji je bio zaustavljen u blizini kafiæa «Papagaj», poèeo je da se pojavljuje veliki plamen. U kamionima su se nalazile velike kolièine eksploziva, municije i granata. Zapaljeno je 13 kamiona iz kojih su potom èitava tri sata odjekivale detonacije i eksplozije. Projektili i druga eksplozivna sredstva letjeli su na sve strane, a požar koji je iz zapaljenih kamiona sukljao osvjetljavao je mnogo šire podruèje od onog na kome se dogodio sukob. Koliko su bile snažne eksplozije artiljerijske i druge municije vidjelo se kasnije kada je ustanavljeno da su geleri padali i u stanove na osmom spratu u Skojevskoj ulici. Te veèeri, osim kamiona, zapaljeno je i devet stanova dok je broj razbijenih prozora, izloga i ošteæenih fasada bio mnogo veæi. Na strani branilaca Tuzle poginulo je pet pripadnika MUP-a, a ranjena su još 34 milicionera i 5 civila. Prema izvršenoj identifikaciji, u ovom sukobu poginulo je 34 pripadnika bivše JNA, a 39 ih je ranjeno i svi su lijeèeni u Klinièkom medicinskom centru na Gradini.
Na pravoslavnom grobulje ½Puèile½ u Bijeljini sahranjeno je 29 agresorskih vojnika.
cupo Nivo: Moderator podforuma Registriran(a): 21-10-2003 Odgovori: 24024 IP: Maskiran
Re: Poèetak rata u Tuzli (B.Malta)
Bez chatanja molim
Laži o lijeèenju ranjenika i položaju Srba u Tuzli
Poslije sukoba na Brèanskoj Malti svi ranjenici su bili, bez obzira na vojnu ili nacionalnu pripadnost, brzo i efikasno zbrinuti. Meðutim, na zvaniènoj srbijanskoj televiziji emitovane su vijesti kako se u Tuzli bolesnici lijeèe ½po imenu u prezimenu½ i prema vojnoj formaciji kojoj su pripadali, a ne onako kako bi to trebalo da bude sluèaj.
O tome kako su primani i tretirani ranjenici prof.dr Božina Radoviæ, šef Hirurške klinke kaže slijedeæe: Od petka 15.maja pa do 19.maja na Hiruršku klinku je primljen 31 povrijeðeni. Osim toga na Traumatološko ortopedsku kliniku primljeno je još 47 pacijenata. Svi pacijenti koji su uspjeli stiæi na operacioni sto za sada se osjeæaju dobro, spašeni su. Dvojica ranjenika su podlegla i prije stizanja na operacioni sto. Ranjenici su pripadnici Armije, rezervisti i pripadnici Teritorijalne odbrane Tuza. Svi su zbrinjavani na isti naèin, veoma profesionalno i humano poštujuæi Hipokratovu zakletvu.
Odbijajuæi svaku pomisao o razlièitom tretmanu ranjenika dr Bono Markoviæ šef Ortopedske klinke kaže slijedeæe:
½Nikakvih razdvajanja ovdje nije bilo. Apsolutno je iskljuèena bilo kakva diskriminacija. Svi ranjenici koji su ovdje došli zbrinuti su munjevito i vrlo organizovano iako se uglavnom radilo o teškim povredama½
Blagoje Lazareviæ iz Špionice jedan od ranjenih rezervista kaže: Kada smo pošli u petak sjedio sam do vozaèa jednog kamiona s èela kolone. Siguran sam da je prvi zapucao jedan rezervista iz kolone. Skoèio sam s kamiona i sklonio se iza nekih vreæa sa pijeskom. Vozaè je rekao da se vratimo u kamion i bježimo. Kad sam krenuo pogoðen sam, a u bolnici je utvrðeno sa èetiri metka. Izvukli su me civili, graðani Tuzle i to nas èetvoricu ranjenika. Hvala im, kao i ljekarima koji se mnogo trude oko našeg lijeèenja.
Pošto nisu postigli ono što su željeli, zvanièni krugovi iz Srbije i Crne Gore i njihovi propagandisti nastavili su da šire razne laži i dezinformacije o Tuzli i njenim graðanima. Nije prošlo nekoliko dana od sukoba na Brèanskoj Malti Televizija Novi Sad i Radio Semberija u Bijeljini objavili su vijest kako je navodno srpsko selo Crno Blato u tuzlanskoj opštini spaljeno od strane ½hosavaca½. Uznemireni ovom viješæu stanovnici ovog sela došli su u studio FS-3 sa zahjevom da jedna ekipa TV FS-3 doðe u njihovo selo i da snimi i o tome napravi jednu reportažu iz koje bi se vidjelo da je to obièna laž koju su ove dvije informativne kuæe namjerno plasirale u javnost. Po obièaju ovaj demant nije objavljen.
Tada i poslije širene su i druge laži, u namjeri da se ovaj kraj predstavi kao podruèje u kome se mimo organa legalne vlasti ili uz njegovu saglasnost, vrše razne represalije prema srpskom stanovništvu koje tu živi. Objavljena je vijest da je samo za Srbe zavedena radna obaveza u preduzeæima i ustanovama, ali ne i za sve ostale stanovnike grada, što jasno govori šta je cilj takve informacije.
U dnevniku TV Beograd objavljena je 31.maja i 2. juna 1992 vijest da je u Tuzli na Stadionu Tušanj zatoèeno 5 000 Srba.Da bi vijest uvjerljivo djelovala izreèene su tvrdnje kako se tim zatoèenicima ne daju hrana i voda, da ih se maltretira i odvodi u grupama na likvidaciju.Ili šta reæi na onu vijest koju je objavila srpska televizija da rjeèica Jala više potok nosi leševe ljudi srpske nacionalnosti.
Vijesti koje su tih dana objavljivane o Tuzli i ugroženosti Srba u njoj ogorèile su ogromnu veæinu graðana Tuzle. Bili su naruèito ogorèeni dvjema vijestima onom o stadionu Tušanj i rjeèicom Jalom. Tvorcima takvih vijesti nuðeno je da doðu u Tuzlu. Nisu se pojavili ni tada ni kasnije.
I dan danas se pricaju lazi o Tuzli i njenim gradjanima. Najglasnija u interpetiranju lazi je Bijeljinska televizija. Sjetimo se navodnih srpskih skeleta u tuzlanskoj solani informacija objavljena na BN TV, pa onda o ubijenim srpskim bebama sahranjenim na Trnovcu, pa provociranje graðana Tuzle polaganjem cvijeæa na Brèansku Maltu, pa još jedna odvratna laž objavljena nedavno kako i doaena sevdalinke našeg uvaženog sugraðanina Nedžada Salkoviæa terete za ratne zloèine. Sve te optužnice naravno nisu istinite, a neke su i smiješne u Nedžadovoj optužnici navodi se da je pjevao sevdalinke na uho zarobljenim Srbima i time ih provocirao.
Nikada niti jedan demant nije upuæen od Bijeljinske televizije.
A Tuzli našoj koja nam je svima na srcu i njenim graðanima svaka èast na dostojanstvu, multietniènosti i što smo èitavoj Bosni i Hercegovini pokazali da se može živjeti zajedno.
_________________________________________________
Temu Brcanska Malta pripremila ekipa Tuzlarija. Za priloge su koristeni podaci iz knjige "Zemlja izmedju istoka i zapada", "podaci iz novina Front Slobode", "podaci televizije Tuzlanskog kantona", podaci godinama sakupljani na Tuzlarijama, snimci napravljeni sa privatne video kasete.
Poèetak rata u Tuzli 15.05.1992 (Brèanska Malta) 
Re: Poèetak rata u Tuzli (B.Malta) 
