Danas će opet
nove pisati rime
poslenik sreće.

Samo me jedan
mali , malecki korak
odveo do dna.

Širokim putem
bez straha sam gazio
vođen snagom sna.

Protivnik beše,
gle čudna li mi čuda
moje drugo ja.

Pred provalijom
bogu tražih povratnu
kartu da mi da.

Odgovor čekah
došao dugo nije,
a ni strpljenje.

San je umoran,
savladan od stvarnosti
postaje starac.

Skorena radost,
zarobljena voda i ti,
duboko u meni

Na kraju dola
diže se brežuljak.
Udaljen, ponekad nestaje
u kopreni kiše, magle -
al' uvijek je tamo.

James Kirkup

grane ih drze
ipak zele poletjeti
u plavi beskraj



nosom ispijam
buket đurđica
iz vinske čaše


s užeta za rublje
vise četiri kvačice
i polumjesec


mami me tepih
od listova lopoča
da zakoračim


škarje med žuli
žuli med vejami
deda štuca brajdu


jana iz štale
nese hamper z mliekom
šmajhla se maček


pretrčal cucek
maček se naježil
na obloku

© Ivica Smolec, 2009.

Otkako sam u
snu vidjela čovjeka
kojeg ljubim,
od tada sam počela
voljeti svoje snove.

Ono no Komachi

Pljusak svjetla
na dlanu vode – labud,
glazba iznutra...

Izvor života

Izvor života
sakriven u šumici.
Ti žeđaš, brate?

Ivica Smolec


Svršeni čin

Cvijet u vazi
objesio glavicu.
Dehidrirao.

Ivica Smolec

Nogometna Haiku poezija

Je li san
Ono sta zaboravih
Pred zoru?

* * *

Od onog dana
Nisam pomerio figure
Na tabli.

* * *

U pustinji se
Radja zora.
Neko to zna.

* * *

Ovo je ruka
Sto je nekad dodirivala
Tvoju kosu.

* * *

Ostarjela ruka
Ispisuje stihove
Za zaborav.

(Borhes)