citat:

---

primus inter pares wrote:
Preminuo Boris Mutić, legedna hrvatskog sportskog novinarstva

Stvarno je bio i ostao legenda, na cijelom prostoru ex nam države.
Iskreno saučešće porodici.

 

---

Priroda je najbolji dizajner.

Jutros je nakon duge i teške bolesti preminuo Vladimir Savčić Čobi, pjevač koji je s grupom Pro Arte otpjevao velik broj hitova u bivšoj Jugoslaviji
Vladimir Savčić Čobi u petak rano ujutro izgubio je bitku s rakom debelog crijeva, koja ga je godinama mučio.

Čobi je s također nedavno preminulim Đorđem Novkovićem predvodio grupu Pro Arte, s kojom je prodao gotovo deset milijuna ploča i otpjevao velik broj hitova, kao što su ´Lola´, ´Plačem´, ´Jedna mala plava´, ´Tužno plačem, kuću ostavljam´, ´Tike-tike tačke´. Jedno vrijeme nastupao je u grupi Indexi, kad se ona 1973. spojila sa sastavom Pro Arte, a u njoj su vokalni solisti naizmjenično bili Čobi i veliki Davorin Popović.

´Čobi se dugo godina borio s opakom bolešću, a u pjesmi je vidio najbolju terapiju. Posljednje trenutke u bolnici razmišljao je o ponovnom povratku na ljetne pozornice´, izjavio je Ilija Jovanović, Čobijev menadžer i prijatelj.

Dok smo bili "na okupu" imao je dopadljive pjesmice,nazalost za vrijeme rata otvoreno se deklarisao kao chetnik ...mislim ako se ne varam on je sarajlija. 

citat:

---

Sejtan wrote:
Dok smo bili "na okupu" imao je dopadljive pjesmice,nazalost za vrijeme rata otvoreno se deklarisao kao chetnik ...mislim ako se ne varam on je sarajlija.

---

U Tuzli je preksinoć, u 40. godini, umro pukovnik Armije BiH u penziji i proslavljeni ratni komandant iz Zvornika Senahid Hadžić zvani Doktor. Vijest o smrti ovog neustrašivog borca, koji je veoma mlad prošao ratni put od diverzanta do komandanta brigade, dobitnika najvišeg ratnog priznanja „Zlatni ljiljan“, bolno je odjeknula među njegovim saborcima, a posebno među podrinjskim Bošnjacima.

Pored učešća u najtežim akcijama na ratištima, bit će upamćen i kao jedan od rijetkih komandanata koji je s grupom boraca iz Zvornika četiri puta ulazio u opkoljenu Srebrenicu noseći tamošnjim borcima potrebna sredstva veze, hranu...

Kao komandant 242. motorizovane zvorničke brigade, Hadžić je vodio i operacije prilikom proboja Srebreničana u julu 1995. godine. Preživio je pet ranjavanja. U njegovih 40 godina stala je rijetko bogata biografija. Diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, a kraj rata dočekao na dužnosti komandanta 9. muslimanske brigade.

Kao pripadnik Drugog korpusa Armije BiH, Hadžić je prošao sve faze obuke u jedinicama NATO-a, a dobro poznavanje engleskog i njemačkog jezika doprinijelo je da kao član prvog bh. tima učestvuje u mirovnoj misiji UN-a u Eritreji. Pored brojnih priznanja dobitnik je i Medalje UN-a. Bio je i član aktuelnog saziva Sabora Islamske zajednice BiH. Dženaza-namaz bit će mu klanjana danas ispred Prinčeve džamije u Tuzli, a bit će ukopan na Kula Gradu kod Zvornika. Iza njega su ostali roditelji, supruga, sin i sestra.

A.H.(Avaz)

[Edited by primus inter pares on 26-03-2009 at 22:12 GMT]

Nek´ mu je rahmet..

In memoriam

Mevla Pirić

Mevla Pirić, djevojački Lampa, sa 82 godine živahno i stabilno se kreće. Svakodnevno radi po bašti, sama održava kuću i sprema sebi hranu. Kaže da dobro čuje i vidi. Svakodnevno obavlja svih pet namaza.Tvrdi da joj je vjera pomogla da lakše podnese teret i bol utisnut u nju još u djetinjstvu, iako je utisak na prvi pogled da je nani Mevli u životu sve bilo potaman. Eh moj sine. Kako potaman. U meni je nestalo radosti i veselje još u djetinjstvu.Cijeli život na duši nosim golem jad i teret, počinje Mevla životnu priču. Potom, neočekivano iz očiju joj potekoše suze.Uz tihi jecaj, Mevla priča da su joj u Drugom svjetskom ratu u jednom danu četnici ubili oca Hamida, majku Hadžiru, te mlađu braću Ibri i Hasiba, koji su imali samo nakoliko godina. Sestru Zejnu spasio je komšija Srbin. Rođena sam u Godijenu, kod Foče.U tom mjestu četnici su mi poklali većinu porodice.Niko od njih nije ni pronađen.Našli su samo očevu glavu pored Ćehotine. Tu, pored Ćehotine, sa još nekoliko komšija, koje je voda izbacila. Sahranili su ih Srbi. Mlađa sestra Zada i ja smo tada spašene, jer sam boravila u Foči kod tetke Hadžire, očeve sestre. Poslije četničkih divljanja po Foči i okolini, Mevla je sa tetkom krenula dalje, gdje su se osjećale sigurnije.Iz Foče smo pobjegle u Sarajevo.Sve preko brda. Kad smo tamo došle, smjestili su nas na Alipašino polje, gdje je bilo još izbjeglica, koje su bježale od četnika. Tu smo ostale neko vrijeme, priča Mevla. Potanko i detaljno Mevla opisuje strahote „ onog anam“ rata. Nakon nekog vremena u Sarajevo su došli neki ljudi i pozvali izbjeglice u Tuzlu i Bijeljinu. Krenula sam i ja sa nekim komšijama. Vozili su nas dugo u nekim kamionima. Skrasim se u Bijeljinu.Kada je poslije izvjesnog vremena čula da omladinu pozivaju u partizane, krenula je i ona. Prijavila sam se u partizane 1944. Pošalju me u Šesnaestu muslimanksu brigadu. Komadant mi je bio Omer Hodžić.Nisam bila punoljetna, pa sam radila pomoćne poslove. Moja jedinica je krenula za Kladanj. Bili smo napadnuti iz bacača. Tada sam ranjena. Noga mi je bila prebijena. Liječena sam u Bijeljini u bolnici oko godinu. Noga mi je ostala kraća dva centimetra, a u tijelu su mi još dva gelera.U bolnici je nena Mevla dočekala kraj rata. Kaže da je bio fin neki upravnik Vojko Popović, koji ju je ostavio da radi u bolnici, pošto nije imala nikoga svoga. U školu nije išla. Iz bolnice su je uputili na analfebetski kurs, a zatim u školu za bolničarke u Sarajevu, koju je završila odličnim uspijehom. Vratila se u Bijeljinu i tu radila tri godine. Nakon toga, prešla je u tuzlanku bolnicu.Na Internom u Tuzli su tražili bolničare.Prijevila sam se i primili su me. Sjećam se, primio me je Mustafa Tinjić. U Tuzli sam na mjestu bolničarke radil sve do 1992. Skupila sam punih 40 godina staža i uoči ovog posljednjeg rata otišla sam u penziju. Dok priča, Mevla ne pokazuje ni trenutka bijesa ili mrženje prema onima koji su joj još u djetinjstvu ubili radost. Tvrdi da joj je vjera u Boga pomogla da ostane „ pri pameti“.Uvijek sam klanjala i postila. Radila sam to i kada sam bila zaposlena. Neki su gunđali, ali šefovi na poslu mi nikad nisu pravili problem. Naravno, na poslu nisam mogla klanjati. Danas slušam neke, kažu u onom sistemu se nije smijelo vjerovati, postiti, klanjati, vjerovari... lažu, brate moj, ja sam vjerovala i nisam imala problema. Previ vjernik koji vjeruje u Božije riječi. Da je bilo više pravih vjernika u ratu, bilo bi manje zla, smatra ona.Mevla ima jednog sina Šabana. Kaže da joj je on jedina istinska sreća i radost. Dobar joj je , jedino se spore što bi ona više radila, a on joj zabranjuje.U posljednje vrijeme, mimo njene volje je našao ženu koja joj sedmično generalno čisti kuću. Sin joj je želio „ oduzeti“ pravo na još neke poslove, ali se nana Mevla ne da. Kaže da bi bez zanimacije oboljela.Od bližnje familije ima još sestru Zadu, koja je učiteljica. Školovana je u domovima za ratnu siročad. Zada je učiteljevala u rodnom selu, a stan ima u Foči. SOMUNI I MEDENJACI „ Sjećam se dobro oca i matere. Bila sam im najstarije dijete. Otac je sedmično išao u Foču.Ko sad se sjećam da nam je donosio somuna, kolača, medenjaka... Eh, koliko je to nama značilo. Medenjake i kolače smo grickali, da što duže traju, a somune smo prismakali sa prohom. Tako je vrijeme bilo.Imali smo dosta koza i ovaca, ali i krava. Zato je bilo mlijeka i mlijećnih proizvoda koliko duša želi. Ti i takvi prizori iz djetinjstva su mi cijeli život često pred očima.Od ovog zadnjeg rata i nakon njega, u meni se pojačala tuga. Koja je cijeli život hodala pored mene. Kad god vidim ove masovne dženaze, grobnice, iskopavanje posmtrnih ostataka, uvijek mi se misli vrate na moje drage roditelje i braću, za koje na znam ni gdje su ukopani, suznih očiju govri nena Mevla.

Tekst iz Oslobođenja, pripremio Vahid Jahić.

KOLEKTIV RTV SLON OSTAO BEZ NAJSTARIJE ČLANICE

Kolektiv RTV Slon danas se oprašta od najstarijeg i počasnog člana kolektiva Mevle Pirić. U 83 .godini, dana 02.05.2009. godine iznenada je preminula počasna i najstarija članica kolektiva RTV Slon, naša majka Mevla Pirić. Njenim odlaskom ostala je velika praznina i tuga u srcima svih uposlenika. Posljednji ispraćaj obavit će se danas u 16 sati ispred komemorativnog centra u Tuzli. Dženaza će se klanjati ispred Jalske džamije poslije ikindije namaza, a ukop je na mezarju Goli Brijeg.

(RTV SLON)

IN MEMORIAM - Michael Jackson 1958 - 2009

Michael Joseph Jackson je rođen u američkoj saveznoj državi Indiani 29. augusta 1958. godine. Svoju glazbenu karijeru je započeo još kao sedmogodišnji pjevač u grupi The Jackson 5. Svoj prvi solo album "Got to Be There" snimio je 1971. godine, ali je iz benda izašao tek osam godina kasnije. Jackson je s punim pravom nosio titulu "kralja popa", jer je njegov album "Thriller" iz 1982. godine najprodavaniji pop album svih vremena.



I jedna od njegovih meni najdrazih pjesama sa snažnom porukom....





[Edited by cupo on 26-06-2009 at 02:06 GMT]

gledam cnn i ne mogu cudom da se nacudim jos jednom dokazu o ljudskom licemjerju... sjetimo se raznih skandala oko m.j., pedofilija kao onaj "najstalniji", koji ga je pratio dugo vremena... dugovanja i bankrot... sve su to stvari koje su mediji jedva docekali, stvari kojima su se punili stupci i minute, cekajuci na svaku (pa i najmanju) naznaku necega vezanog za njega, da ga predstave u negativnom kontekstu...

shvatajuci da "o mrtvima sve najbolje", covjek ipak ne moze da se ne zapita: otkud (odjednom) toliko lijepih rijeci i toliko tuge i zala...

neosporiv je njegov talenat, njegovi hitovi, njego dopirnos pop muzici... ali... kako ih nije stid nakon toliko pljuvanja po njemu, sada da toliko placu!

r.i.p.

R.I.P KING OF POP




[Edited by primus inter pares on 26-06-2009 at 00:14 GMT]