Danas čujem priču kako su roditelji doveli u SHMP trinaestomjesečnu bebu koja se gušila "nečim" što je pokušala progutati , ali nisu znali tačno šta
Mala djeca su mali istraživači , najčešće guraju u usta sve što ime nadje u rukama , tako da roditelji moraju uvijek biti na oprezu!!!! Ja nisam imala neka ekstremna iskustva , osim što se ova starija na nemoguće načine pokušavala popeti na stvari , npr. dogura bicikl koji je dobila za prvi rodjendan do stola i sa tog bicikla se pokušava popeti na sto i sl. Ova mala radi slične egzibicije ... Kad sam bila dijete , sjećam se da je u komšiluku jedna djevojčica ugurala kikiriki u nos i tek kad je počeo bubriti , pri čemu je dijete bilo uznemireno na Gradini otkriju o čemu se radi .... Na Klinici za uho , grlo , nos imala sam priliku vidjeti stvari koje su čuvali , a izvadjene su iz nosa , uha , grla djece koja su to uradila ...
Da li ste sa svojom djecom ima li sličnih iskustava i kakvih tačno

Evo par sličica sa neta kako djeca doživljavaju stvari i dogadjaja oko njih ...

Moj mladji sin nije se niceg bojao, pa smo stalno morali da budemo na oprezu.
Jednom je zamalo uhvatio zmiju pred tenisom..
Setamo mi a on trckara ispred nas, tamo-ovamo..Bilo mu oko 3 godine...Vidim nesto se zabavio oko necega na zemlji i mi pridjemo a ono se zmijurina opruzila pa pokusava da pobjegne od njega(na svu srecu) a on se sageo pa sve ono rukicama pokusava da je uhvati...
Kad me kap nije udarila.. ;hanka

Stariji je bjezo' i od goluba...  

Da taj mladji nema mozda gene na daidzu

E moja Anabela , moja starija kćerka se takodje ničega niti se bojala niti se boji Tako da stvarno smo s njom imali situacija da se naježiš al zato ova mala se boji i miksera

dobra ova slika kad hoce da se suneti

mene su isprepadali upaljacima, vatrom, govorili non stop da je to opasno, da mogu kucu i sebe zapalit, zato sad ne pusim, bojim se upaljaca

citat:

---

Rodjeni wrote:
Da taj mladji nema mozda gene na daidzu

---

Nikad necu zaboraviti...curica mi bilo jedno 4 godine i bila zima...otisli djecaci da se sankaju a ja sam u kuci s mojom curicom koja je zaspala...Bilo negdje oko 6-7 sati poslije podne al posto je zima vec mrak napolju...
Odjednom nestane struje u cjelom djelu grada i sve je u mrklom mraku.Ja znam da ce se djeca prepast i lagano se izvucem s baterijom da odem po njih dvojicu...

Nadjem ja njih i mi se vracamo a ono neko zove, "mamaaa"...pogledam ja gore a ono moja curica se probudila i otvorila prozor pa onako presamicena preko pola prozora zove....
Kad tad nisam dobila srcani udar necu nikad...Kazem ja polako mom sinu da trci na lift i polako je uhvati, da ne galami i da joj smireno pridje...a ja za to vrijeme stojim dole ispod prozora s rasirenim rukama, ako padne da je kao uhvatim...
i pokusavam da je ubjedim da ide otvorit bratu vrata, samo da se udalji od prozora...
nekako sam uspjela da je udaljim od prozora i tada je vec i sin usao i uhvatio je..
Sprat 4 ali je bas visoko, imaju neki medju spratovi, pa kad je gore pogledam, jedva da se vidi...
Nikad je vise nisam ostavila samu ni na trenutak... 

Zašto roditelji postaju sijedi?? Zato što im djeca nakon mlijeka, sišu krv.

citat:

---

kinderlada wrote:
Zašto roditelji postaju sijedi?? Zato što im djeca nakon mlijeka, sišu krv.

---

citat:

---

kinderlada wrote:
Zašto roditelji postaju sijedi?? Zato što im djeca nakon mlijeka, sišu krv.

---