citat:

---

ANABELA wrote:




jeste vala, dobro si rekla...
i to na slamku...

---

citat:

---

Dea wrote:



i znas sta je najtuznije sto smo svi mi isto to radili svojim roditeljima, a postali smo toga svjesni tek onda kad smo i sami postali ocevima i majkama

---

Ah zaboravih ispričati , kako sam dovela drugaricu u stan , dok su bili na poslu , pa je nagovorila da palimo ko fol one baklje kojima pale Olimpijsku vatru Onda fino napravimo od novina baklju , zapalimo je i nosimo do posude u koju smo kao palili tu vatru ( sva sreća pa smo u posudu sipali vodu , inače ) ...šta li mene čeka još

Ja sam još davno rekla,
malo dijete mala briga-veliko dijete velika briga
kad su mali piju mlijeko-kad su veliki piju krv.
Na kraju krajeva i sa nama odraslima, kad smo bili mali ili mladi, u većini slučajeva je bilo tako.
Sa mnom jeste i to znam za sigurno.
Kao bebica od jedno 10 mjeseci sam progutala rajsneglu,i sad samo mogu nagađat kako su se moji roditelji tad osjećali.
Ali ,evo me, preživila sam.Imala sam dvije sestre starije po godinu dana od mene,ali ja sam uvijek bila pravi nestaško spram njih.
Tata mi je sa 33 godine već uveliko bio sijed,a evo i ja sam.
Sjećam se mnogih detalja koji su prošli,
ali evo i sad imam sinove i i sad i dalje imam veliku brigu,što,,kako,zašto,gdje,kad itd.
Samo jedan detalj kad su bili mali:
Malecki imo oko 4 mjeseca,negdje oko 11h prije podne dijete plače,kenjka,uznervozilo se,neznam šta mu je.
Mlijeko,kamilica,voda,suhe pelene,ma jok,
ništa ne pomaže.
Nosamo ga,ljuljuškamo,mazimo,pazimo,masiramo stomačić,ma ni to jok,ništa ne pali..
Negdje oko 5h poslije podne-hajd reko da ga okupamo (mada smo ga kupali oko 7)pa ako ni to ne upali,onda ćemo doktoru.
Kad ono vidi čuda...
Kad smo ga počeli kupat,tek tad primjetim kod djeteta gumicu od viklera koja se urezala u vratić.
Stavio mu stariji sin,koji je bio stariji nepune 4 god.Uh,uh,uh..
Kasnije,stariji sin imo oko 7 god.
Igro se i klizo na gelender na stepeništu,zapeo na donji dio rukohvata,sav se pocijepo,krpili mu testise...
Ma bolje da se ne sjećam,nije da ću osijedit,ostaću bez kose.
A briga i sikiracija sad kad su poodrasli-svaki dan..
i dalje mislim
malo dijete mala briga-velko dijete velika briga
ha ja.
Uglavnom da završim,
djeca su uvijek briga-a roditelji postanu sijedi uglavnom zbog briga,sikiracije i naravno
godina
i naravno sve to valja izdržat,i naši roditelji su

Kad sam prvi put svojoj kcerki rekla "Kad budes imala svoje dijete...." morala sam se nasmijati da bi me ona pitala sta mi je
Toliko puta sam cula tu recenicu i nikad mi nije nista znacila do tad.
I sve ono sto smo dozivljavali kao djeca, sto nama u biti nije bilo strasno ...padanje s drveca, poderana koljena, lomljenje nogu i ostale budalastine nasim roditeljima je bilo uzasno.

Valjalo je to sve prezivjeti

A sad, kad vidim kcerku da je nesto boli meni hoce nesto da bude a da ne govorim dok je bila manja....nemoj to udarices se, pa nemoj ovo...pa nemoj ono sve ono sto je meni bilo normalno da radim k'o djetetu nije mi normalno za moje dijete  

[ sve ono sto je meni bilo normalno da radim k'o djetetu nije mi normalno za moje dijete

citat:

---

Dea wrote:



i znas sta je najtuznije sto smo svi mi isto to radili svojim roditeljima, a postali smo toga svjesni tek onda kad smo i sami postali ocevima i majkama

---

Evo jos jedne situacije:


Malom bilo oko 8-9 mjeseci a starijem 4 godine..proljece i vrijeme lijepo, toplo...ja im iznijela dekicu i stavila ih da sjedu pod sljivu ispred kuce...

Prodje malo a moj ti stariji dotrca na vrata i onako usplahiren poce..." mama, mama, bato jede ono...ono...pa zamuckuje i pokusava da objasni...
Ja vec trcim do malog i usput pitam "ma koje ono...!!!
"ma , kaze, ono sto ima kucu.."
" a sta to ima kucu...
Dodjem ja do malog a on nesto stavio u usta pa premece s jednog obraza na drugi, a sve zvekece po ono malo zubica sto je imo...
Ja otvorim usta a on strpo puza, citavog onako s kucicom ...

Ja sam ionako gadljiva pa mozes mislit kako sam mu oprala usta poslije toga...



;hanka ;hanka ;hanka  

Izgubila sam oca, pa onda majku bilo mi je tako da sam mislila da mi se nista teze ne moze desit, opet nisam osjedila, a kad se prije par godina moje dijete tesko razboljelo ne da sam za sedmicu dana skoro potpuno osjedila, vec sam dosla ko daska ne znam da sam imala 25 kg onako s kunduricama, tjelo se samo istopilo. Samo neka su nam zivi i zdravi sve je ostalo nebitno

jel u medjuvremeno jos ko osjedio....

il su nam djeca postala mali andjelcici...