[Edited by momak on 27-08-2016 at 23:38 GMT]

Kraj smjene

Laku noc, lijepi snovi i puno ljubavi

Sjećanje na današnji datum od prije 40 godina

Može pjesma i bez muzike

DOĆI ĆU TI U SNOVIMA

Jedina,
ponoć odzvanja,
jesi li zaspala
na ruci dragoga?

Znaš li, tu sam ja,
provodim noć bez sna,
ispod tvoga prozora
kraj tvojih uzdaha.

Hajde, sklopi oči,
nestani u san,
doći ću ti u snovima,
kad noć proguta dan.

Doći ću ti u snovima,
kad noć proguta dan,
pašću, kao kaplja rose,
nježno na tvoj dlan.

Doći ću ti u snovima,
da ti ukradem poljupce,
neka vrijeme samo leti,
još uvijek volim te.

Onda – jutro je,
tiho budiš se,
pogledaš čovjeka
što spava kraj tebe.

Onda zaplačeš,
jer to nisam ja
koga si voljela.

Prekasno, jedina.

Ali, ne plači,
čekaj do večeri,
kad zvijezde na nebu zasjaju,
mi ćemo se ljubiti.


Jura Stublic, Film

Goran Karan - Od jubavi san dusa ranjena

Pod mojon provon olujno je more
A nigdi svitla da mi snage da
Sva jidra spustan, zasto da se bore
Od jubavi san dusa ranjena
I neću nazad, nek me vitar nosi
Jer nisan za te moga zivit ja
Kad bog me primi, kad me pita ko si
Od jubavi san dusa ranjena

Kad jednom bude kasno za sve riči
Jer nije jubav rana ča se liči
Kad tilo drće ka da vitar puse
Ti dođi meni, ti dođi meni
Da ti skinen kriz sa duse

I sve san daje, sve je veća tama
I ne znan vise kako san se zva
Jer samo pantin to ča ne bi tija
Od jubavi san dusa ranjena