Puno tema o životinjama uglavnom kucama i macama, a nijedna o kornjačama.
Nama je svojevremeno poklonjena jedna šumska kornjača. Ostala je kod nas nekoliko godina. Svuda smo je sa sobom nosili. U prethodnom stanu je ona s jeseni do sredine marta bila u hibernaciji (dubokom snu, usporenog metabolizma), a u novom stanu to nije bilo moguće zbog grejanja.
I tako smo primetili da bi najbolje bilo da je vratimo u prirodu, pa smo je ostavili u parku neke ovdašnje firme koja je okružena zidom i sa puno zelenih površina i šumicom. U dogovoru sa jednim njenim radnikom. Ostavili smo je prošlog leta, dugo nam je trebalo da se naviknemo na život bez Kornija. I stalno smo pitali ovog prijatelja da li ga je video? I onda, neki dan sam on kaže:
- Video sam vašu kornjaču, lepo se snašla, porasla je.
Sad nam je pao kamen sa srca, kad znamo da se privikla na svoju sredinu i da se više ne pati u stanu.

http://www.pet-centar.rs/content/view/4534/70/

Lepo smo mi njega negovali, u skladu sa mogućnostima koje pruža stan ali prirodno stanište se ne može zameniti nikakvim veštačkim uslovima. Kretao se po celom stanu. Boljeg uređaja za predviđanje vremena nismo imali od njega. Kad se sprema loše vreme, on se zavuče u neki ugao i niti jede niti se pomera dok nevreme ne prođe.

Zebra:

Mačka i zmija :

Opstanak žaba pod pitanjem.

http://www.b92.co.rs/zivot/vesti.php?yyyy=2011&mm=07&dd=29&nav_id=528935

Moj bivši kućni ljubimac, Korni šumska kornjača Hermanii testudo snimljen početkom septembra, što je dokaz uspešnog privikavanja na za njega prirodniju sredinu. Prošla zima (2010/11) je imala duže periode izuzetno hladnog vremena i niskih temperatura pa se prema izgledu i vitalnosti kornjače da pretpostaviti da je adaptacija prošla uspešno. Kao i da je zimu proveo u hibernaciji (zimskom snu), za njega je to period od 10. meseca do sredine marta).
Čak je i porastao.



Uploaded with ImageShack.us

Riješena misterija "bezgriješnog začeća"

citat:

---

Istočna dijamantna zvečarka uspješno je, nakon "samo" pet godina od posljednjeg parenja, na svijet donijela prinove. Naime, radi se o najdužem slučaju skladištenja sperme u životinjskom svijetu, a da nije reč o insektima. Studija objavljena u Biological Journal of the Linnean Society, opisala je sličnu pojavu, s tim da se u tom slučaju zmija nije nikada parila, implicirajući tako na tezu da neke životinje mogu stvarno da bezgriješno zatrudne ili, još vjerovatnije, mogu da sačuvaju spermu jako dugo. "Zapravo, ova pojava se još i naziva partenogeza, i primjećeno je da se javlja kod određenih kičmenjaka, izuzev sisara", izjavio je koautor studije Warren Booth za Discovery News i dodao da su nedavno vidjeli i genetsku potvrdu kod nekih vrsta poput boa, nekoliko vrsta ajkula, Komodo zmaja, običnih domaćih ćurki, itd. Booth je objasnio i kako je zmija iz njihove studije uhvaćena u dobi od godinu dana, kao još uvijek polno nezrela. Od tada je držana u izolaciji od mužjaka, a ipak je na svijet donijela 19 zdravih mladunaca. Kasnija DNK analiza potvrdila je da mladunci imaju oca, što znači da se zmija parila u divljini, a začela je tek kada je dostigla spolnu zrelost, prenosi Radiosarajevo. Kod sisara je ova pojava primjećena kod velikog azijskog Yellow House šišmiša, čije ženke mogu da skladište spermu po nekoliko mjeseci. Primjera radi, žene mogu da je skladište na samo nekoliko sati ili dana.

Izvor vijesti: http://www.24sata.info/lifestyle/nauka/75645-VIDEO-Rijesena-misterija-bezgrijesnog-zaceca.html#ixzz1bF9O1jm5

---

Krokodili se naselili u kanalima oko nuklearne elektrane

citat:

---

HOUMSTED - Ugrožena vrsta krokodila u SAD našla je idealno stanište u kanalima sistema za hlađenje nuklearne elektrane na jugu Floride. Agencija AP navodi da je ostvarena neočekivana, ali korisna veza između više stotina američkih krokodila i nuklearne elektrane Turki point (Turkey Point) oko koje se nalazi 270 kilometara kanala. Prema federalnim zvaničnicima za okolinu, ta nuklearna elektrana zaslužna je za petostruko povećanje populacije tih krokodila koji mogu dostići veličinu do 4,5 metra i masu do jedne tone. Postoje još dva skloništa za krokodile, ali se ona smatraju ugroženim. "Ispostavilo se da je način na koji je osmišljen sistem za hlađenje prilično pogodan za gniježđenje krokodila", rekao je Džon Vrublik, biolog zaposlen u Servisu za zaštitu riba i divljih životinje SAD. Američke krokodile ljudi često miješaju za srodnim aligatorima. Aligatori su crni, imaju široke, zaobljene njuške i mogu se naći širom juga SAD. Za razliku od njih, krokodili su sivkasti, imaju zašiljene njuške i toliko su osteljivi na hladnoću da na teritoriji SAD mogu opstati samo u južnoj Floridi. Industrijski razvoj na jugu Floride decenijama je uništavao staništa krokodila. Do sedamdesetih godina prošlog vijeka, u toj saveznoj američkoj državi bilo ih je manje od 300. Federalna vlada klasifikovala je tu vrstu kao ugroženu, pošto joj prijeti istrebljenje. Zaposleni u Florida pauer (Florida Power), koja drži nuklearnu elektranu, našli su 1977. krokodilsko gnijezdo u sistemu za hlađenje nuklearne elektrane. Godinu dana kasnije, sproveden je program za nadziranje čiji je prvobitni cilj bio zaštita krokodila od mogućih opasnosti. Taj program je kasnije preuzeo vođenje evidencije o uticaju koji elektrana ima u razvoju populacije krokodila. Desetine drugih zaštićenih vrsta takođe je naselilo okolinu te nuklearne elektrane, među kojima i morske krave. Na jugu Floride trenutno živi 1.500 krokodila. Kanali poput onih iz elektrane obezbjeđuju staništa koja su "u izvjesnoj mjeri nadoknadila njihov nestanak na drugim mjestima" rekao je Frenk Macoti, profesor ekologije i zaštite sredine na univerzitetu u Floridi. Voda koja cirkuliše kanalima kreće se slično kao u sistemu za hlađenje u automobilima. Snažne pumpe ovode vodu iz kanala u elektranu i poslije prolaska kroz kondezator voda ponovo teče kroz zatvorenu mrežu kanala koji u djeluje kao džinovski radijator. Stručnjaci nisu kod krokodila pronašli tragove radijacije. Biolozi nadgledaju rast i razvoj populacije krokodila prema uputstvima koja su postavili državni i savezni nadležni organi odgovorni za taj program. Životinje se mjere, obilježavaju mikročipom i potom vraćaju u vodu. Mikročipovi služe za identifikaciju - kako bi uhvaćena životinja mogla da se skenira i bude pronađena ako postane plijen drugog krokodila. Biolozi su naveli primjer jednog krokodila u čijem je stomaku nađeno osam čipova drugih krokodila. Krljušti životinja se buše prilikom prvog hvatanja. Oznake su trajne i predstavljaju broj životinje i jednu od tri lokacije na kojoj je uhvaćena, među kojima je i Turki point. U prosjeku, stručnjaci godišnje uhvate 350 mladunaca iz tačno 22 gnijezda. Oko 400 odraslih i adolescentih krokodila mogu se naći u sistemu za hlađenje u svakom trenutku. Ta nuklearna elektrana je udaljena i ljudi imaju ograničen pristup životinjama i njihovom staništu. Ta izolacija takođe je doprinijela rastu populacije, rekli zu zvančnici. Biolog Mario Aldekoa rekao je da krokodili nisu ni blizu toliko agresivni koliko ljudi misle. "Oni su stidljivi i osjetljivi na zvuk i kretanje. Do te mjere da biolozi često imaju samo jednu šansu da im postave omču oko vrata prije nego što pobjegnu. I kao i svi reptili, shvaćeni su vrlo pogrešno. Mnogo su pametniji nego što ljudi misle. A još i liče na dinosauruse, što je baš fino," rekao je Aldekoa.

---

Kako fenomenalno iskustvo!

Tata gorila poveo mladunčad u razgledanje

Čopor srebrnih gorila iz Bvindija se jednog dana opušteno ušetao u kamp, baš kao što ljudi ušetaju u zoološki vrt, i malo razgledao. Mladunčad su uživala u snimanju američkog turiste Johna Kinga, koji je mirno sjedio, istovremeno preplašen i oduševljen nesvakidašnjim doživljajem.

Kako je objavio "National Geographic" na svom site-u, i lokalni vodiči su bili šokirani. Oni su rekli Kingu da, iako su poznati rijetki slučajevi da bebe gorila ponekad komuniciraju s ljudima, njima nije poznat slučaj da su starije životinje iskazale ovakvo interesovanje.

Pogledajte snimak susreta...



[Edited by Crvena starka on 24-01-2012 at 17:46 GMT]

citat:

---

MelMel wrote:

Garant.

Mozes misliti kako je zivotinjama u ZOO vrtu, kad mi u njih buljimo, pa kad jos hocemo da ih dodirnemo!

Ljetos sam pokusavala uslikati gorilu u jednom ZOO vrtu, uspjela samo jednu sliku napraviti jer me je pogledao mrko i tuzno, samo se premjestio iza drveta da se skloni od kamere. Tek sam se tad zapitala kako je njima zivot u ZOO vrtu dokundisao od ljudi, jer to su zaista inteligentne zivotinje.

---