kruh
-vrabac
-golubovi i gugutke
-i druge sjemenojedne ptice (jedu ga èak i kosovi)
NEKI TIPOVI HRANILICA
1. Hranilice za golubove i gugutke
Hrana,pšenica,kukuruz i kruh sipaju se izravno na tlo ili se polažu na neki veæi pladanj.
2. Hranilice na povišenom mjestu (za sitne vrste vrste ptica)
2.1. Hranilicu-kanister,osobito povoljnu za sjenice i brgljeze opisao sam na prethodnoj strani topica. Može poslužiti i za hranjenje drugih vrsta ptica,ali neke vrste osjeæaju nepovjerenje prema hranilicama iz kojih ne mogu u svakom trenutku motriti okolinu.
2.2. Hranilice u obliku platformice natkrivene krovom,povoljne su za sve vrste sitnih ptica. Potrebno ih je svakodnevno puniti hranom (postoje i automatske). Na njih se može polagati svakovrsna hrana,veæ prema vrstama koje dolaze na hranjenje. Potrebno je onemoguæiti krupne ptice kao što su golubovi, gugutke i vrane da jedu iz njih,jer u suprotno za sitne ptice neæe ostati ništa hrane.
3. Kugle loja pomiješanog s drugom hranom
Loj se polagano zagrijava sve dok se ne otopi,a onda se u njega usipaju mak, niger, lan, zobene pahuljice i grožðice. Ta smjesa se još topla usipa u neki kalup,npr. malu glinenu teglu za cvijeæe i ostavi da se ohladi i skrutne. Nakon toga se izvadi iz kalupa i objesi na neku granu.
4. Hranilica na tlu ili pri tlu
Na takvu hranilicu dolaze vrste ptica koje nerado dolaze na visoko postavljene hranilice: crni kosovi, drozdovi bravenjaci, crvendaæi, kraljiæi i ševe kukuljave.
U te hranilice se mogu staviti loj, grožðice, mak, niger, zobene pahuljice, jabuke, sjeckano meso, smrvljeno tvrdo kuhano jaje i nešto prekrupe zobi,pšenice i kukuruza.
Kako bi se onemoguæio pristup velikim pticama, može se oko takve hranilice oviti žièana mreža širokih okaca ( kakva se rabi za ograde).
Registriran(a): 06-01-2007 Lokacija: U mislima Odgovori: 11515 IP: Maskiran
Re: Divlje životinje OPSTANAK
Znam da se u Njemackoj tokom zime u svakom supermarketu moze kupiti gotova hrana za ptice u mrezici. Ljudi kupuju, kacaju hranu na grane drveca i grmlja u parkovima i dvoristima.
Slabi smo i u ovom dijelu brige o zivotinjama i prirodi.
Svako jutro nahranim golubove koji dodju na podest kuhinjskog prozora. Znam da su prlje i sere ali mi zao, nema na snijegu nista za njih. osim mrva hljeba, jedu i rizu, ostatke pure, kukuruz kokicar
Evo ideje (opis i fotografije) za izradu jednostavne hranilice za ptice.
Kos i sjenica u potrazi za hranom. Kosa, inaèe plahu pticu, glad dovela bliže nama. Bacio sam mu malo grožðica, meðutim strah je bio jaèi. Nadam se da æe se vratiti. Inaèe, viðam ih kod grma šipka èije plodove jedu, gutaju cijele.
Sjenice se veæ navikle i uselile, svaku noæ prenoæe.
Kod mene hrana na prozoru vec treci dan...danas dodjose ptice. Golubovi. Pomamili se, guraju se, hoce oci iskopat jedan drugome ali su se najeli, cak nisu ni pojeli sve. Jedan stao u cosak gdje je najvise hrane, jede pa stane, nikad se maknut, konta izgubit ce red
Neki dan došlo veeeliko jato pataka. Doletile u V formaciji. Ne bih znao taèan broj, al' je jato bilo široko preko 100 metara. Sad se patke haman razišle po èaršiji.
Jedan dio jata od 15-ak njih se može vidjeti u Solini kod male pijace.
Poslednja oaza je film koji na dokumentarno-umetnièki naèin predstavlja jedan od retkih pejzaža netaknute prirode koji je smešten izmeðu Dunava i Drave u Jugoslaviji.
Kada se u proleæe klinovi ptica vraæaju s dalekog juga, preleteæe urbane prostore koje stvara èovek, da se nepogrešivo, bez kompasa i geografske karte, naðu van domašaja civlizacije.
U našoj oazi ima preko tri stotine vrsta... Ima tu i druge divljaèi...
Pune tri godine skrivenom kamerom, jer je ovde èovek nepoželjan, beležena su raðanja, borbe, ljubav i smrt stanovnika oaze.
Taj èudni svet divljine, u kome prirodni zakoni neverovatno podsseæaju na ljudske norme i ponašanja, pored stalnog uništavanja, obnavlja se i živi.
Režija: Petar Laloviæ
Proizvodnja:1983 godina.