Obmane teorije evolucije

Pred vama je pozadina najvece naucne zablude u historiji...
Mnogi smatraju da je teorija evolucije Charlesa Darwina jedna dokazana cinjenica. Medjutim, suprotno ubjedjenju masa, naucne grane, koje se svakim danom sve vise razvijaju i napreduju, konstantno pobijaju ovu teoriju. A ideoloska strana teorije je jedini razlog zbog koga se teorija evolucije putem jedne ogromne propagande namece cijelom covjecanstvu. To je zbog toga sto razlicite ideoloske teorije ili sistemi, pozivajuci se na teoriju evolucije, nastoje osigurati svoju ustavnost.
Ova knjiga veoma detaljno, ali, isto tako, na vrlo razumljiv nacin, iznosi bioloski poraz teorije evolucije. Otkrivaju se krivotvorstva i malverzacije za kojima, bez ikakvog ustezanja posezu "naucnici" koji brane teoriju. Nakon toga se, takodjer, daje analiza snaga koje ovu teoriju zele odrzati u zivotu i koji je nastoje nametnuti sirokim masama.
Svi oni koji zele saznati kako je stvarno nastao zivot na Zemlji, a samim time i ljudsko pokoljenje, onda neizostavno mora procitati ovu knjigu.


Stvarni korjeni zivota

U ovoj knjizi mozete procitati kako je naucnim otkricima apsolutno pobijena teorija evolucije.
Neosnovanost Darwinove teorije je u ovoj knjizi objasnjena pozivanjem na naucne cinjenice. Oni, koji u ime nauke brane teoriju evolucije, neodlozno bi se morali suociti sa ovim cinjenicama, a, isto tako, trebali bi preispitati i odredjene predrasude koje su do sada posjedovali. Ako, pak, bjeze od toga, onda ce de facto prihvatiti da je njihova privrzenost ovoj teoriji zasnovana na dogmatskim razlozima, a nikako na naucnim.


Djeco, Darwin je slagao!

Djeco, Darwin je slagao!... Pravu istinu naci cete u ovoj knjizi...
Djeco,
Jeste li uopce razmisljali: "Kako je nastala Zemlja?", "Kako su nastali Mjesec i Sunce?", "Gdje smo bili prije rodjenja?", "Kako su nastala mora, drveca, zivotinje?", "Kako iz zemlje, koja je crna i bez mirisa, nicu banane, tresnje, sljive, jagode, koje prekrasno mirisu i koje veoma mnogo volite? Ko njima daje miris i boju?", "Kako tako malena pcelica zna proizvoditi toliko ukusan med? Kako uspijeva da napravi sace koje ima izuzetno dobro dizajniran oblik celija?", "Ko je bio prvi covjek?", "Vas je rodila vasa mama. Ali, prvi covjek nije mogao imati ni oca ni majke. Kako se, onda, odjednom pojavio prvi covjek?"
Najispravnije odgovore na sva ova pitnja naci cete u ovoj knjizi.


Kraj darvinizma
U ovoj knjizi se, u bogatoj vizuelnoj estetici i sadrzajnim objasnjenjima, iznosi naucno pobijanje teorije evolucije...
Darwinova teorija evolucije odbija kreacionizam (stvaranje) i pretpostavlja da su sva ziva bica nastala u ishodu jednog procesa koji se zasniva na slucajnostima. Darwin i njegove pristalice su mislili da su sa ovom teorijom odgonetnuli najvecu tajnu prirode i vjerovali su da ce se sve njihove tvrdnje ubrzo i dokazati. Medjutim, nauka se razvijala ne u korist, vec na stetu teorije evolucije. Razlicite naucne grane, kao sto su biohemija, genetika i paleontologija, su vremenom sve vise otkrivale kako je neosnovana i nemoguca tvrdnja da je sve zivo nastalo "slucajno". Knjigu cete citati sa velikim uzivanjem, a i sami cete sasvim jasno moci vidjeti zasto je teorija evolucije najveca zabluda u historiji nauke.


Mracna magija darvinizma

Desifrirajuci metode magije darvinizma i stavove darvinista koji ulazu napore kako se ne bi izgubio uticaj ove magije, ova knjiga ima za cilj da spasi ljude od zablude zvane darvinizam i teorija evolucije...
Darvinizam je teorija koja je poput carolije koja je uspricana u ljudski mozak. Ova teorija, koja je krajnje nelogicna i apsolutno daleko od naucnih postavki, se javnosti nastoji nametnuti raznim poucavanjima i propagandama. Odredjeni ljudi koji su izlozeni ovim propagandama, takodjer, ulaze pod uticaj ove magije. Cilj ove knjige je da desifrira ovu magiju i da javnost upozori na cinjenice koje su u totalno razlicite od magije koju propagiraju darvinisti.

Darwinovo neprijateljstvo prema Turcima

Znate li koje svojstvo je Darwin smatrao pogodnim za Turke u "rasnoj hijerarhiji", koju je sam iznio?
Sasvim je nesumnjivo da plan, dizajn i ravnoteza, koji su prisutni pocevsi od nasih tijela do krajnjih tacaka nepojmljivo velikog kosmosa, moraju imati svog superiornog Stvoritelja. Covjek nije u stanju vidjeti tog Stvoritelja, ali Njegovo postojanje, moc i razum moze pojmiti razmisljanjem o onome sto je On stvorio. Svaki covjek koji osjeca iskreni strah od Allaha, dz. s., posjeduje i ovu moc spoznaje. Sto se, pak, tice ove knjige, ona predstavlja poziv na spoznaju. Poziv na razmisljanje o zivim bicima i kosmosu, koje je Allah stvorio, i da se, isto tako, vidi kako je to sve stvoreno u jednom savrsenom obliku...


Darvinizam kao religija

Darinizam je sujevjerje koje je u XIX stoljecu naucnom maskom zaogrnulo vjeru u evoluciju koja potice jos iz vremena Sumera i Stare Grcke.
Koji je cilj ovog idolopoklonickog vjerovanja, koje se iz starih vremena proteze sve do nasih dana, njegovog osnivaca, navodne svete knjige, misionera? Skrivene namjere darvinisticke religije su u ovoj knjizi...
Vecina ljudi smatra da je teorija evolucije jedna dokazana znanstvena cinjenica i vjeruju da je ta navodna "znanstvenost" ono sto daje snagu ovoj teoriji da cijeli svijet drzi pod svojim uticajem. Cilj ove knjige je da razotkrije ove zablude, da svijetu dokaze da imidz "znanstvenosti" nije nista drugo do jedna uobrazenost. Teorija evolucije; sa svojim osnivacem, svetom knjigom, pristalicama, navodnim odgovorima o pitanju nastanka zivih bica, idolima, vjerovanjima, sa svojom strukturom koja je zatvorena za razlicita objasnjenja, kritike i naucna dostignuca, je pagana (idolopoklonicka) vjera koja negira postojanje Boga.


Nesrece koje je covjecanstvu donio darvinizam

U pozadini fasizma i komunizma, ideologija koje su covjecanstvu donijele nebrojeno mnogo bola i nesrece, nalazi se darvinizam. Ova knjiga iznosi jednu tajanstvenu stranu historije.
Fasizam i komunizam, koji su svijetu priredile mnogo krvi i mracnih dana, su naizgled dvije oprecne ideje. Medjutim, obje ove ideologije se napajaju sa istog idejnog izvora, zahvaljujuci kome uspijevaju mase privuci u svoje redove. Na prvi pogled, ovaj izvor apsolutno nije privlacio paznju i do danas je uvijek ostajao skriven u pozadini. Taj izvor je materijalisticka filozofija i DARVINIZAM kao njen oblik prilagodjen prirodnim uvjetima. Objelodanjivanje znanstvene neosnovanosti ove teorije, koja je izvor nadahnuca okrutnim diktatorima i nehumanim idejnim strujama, ce predstavljati i kraj ovih pogubnih ideologija.

Zablude evolucionista

U ovoj knjizi cete vidjeti kako evolucionisti posjeduju ubjedjenje koje je u stvarnosti u totalnoj koliziji sa naukom, kako ponekad svjesno negiraju istinu, te kako ponekad pokazuju ogranicenost u poimanju.
U Turskoj se posljednjih godina desava jedan veoma znacajan razvoj. Teorija evolucije i materijalisticka filozofija, koja se zasniva na njoj, su suoceni sa velikim naucnim porazom. Naravno, ova situacija je zadala velike nevolje ateistima koji su decenijama potporu crpili iz teorije evolucije. Ovi krugovi su u jednoj ozbiljnoj atmosferi panike, zive u psiholoskom slomu. Pod uticajem ove psihologije oni se trude da u zivotu odrze teoriju koja je pred apsolutnim padom, ali i pri tome oni, takodjer, pokazuju veoma banalne greske.
U ovoj knjizi se analiziraju ove greske, te se takodjer daju odgovori na evolucionisticke tvrdnje.


Priznanja evolucionista

Ako se zelite uvjeriti da je darvinizam zapravo jedna bajka u koju ne vjeruju cak ni najvatreniji zagovaraci ove ideje, onda neizostavno morate procitati ovu knjigu.
Prema rijecima poznatog profesora molekularne biologije, Michaela Dentona, teorija evolucije je "teorija koja se danas nalazi u jednoj velikoj krizi". Na ovu krizu, u koju je teorija zapala, u svojim priznanjima ponekada upozoravaju cak i naucnici koji brane ovu teoriju. Ovi naucnici su ljudi, koji zbog svojih materijalistickih predrasuda ne negiraju teoriju, ali koji su, isto tako, svjesni da se taorija kosi sa naucnim otkricima. U ovoj knjizi cete procitati priznanja aktualnih evolucionistickih naucnika o pitanju taorije u koju sami vjeruju. Vidjet cete da, unatoc tome sto su svjesni njene neosnovanosti, pogresnosti, pa cak i krajnje apsurdnosti, stotine uglednih znanstvenika, poput Richarda Dawkinsa, Stepaha Jay Goulda ili Richarda Leakeya, ipak vjeruju u teoriju evolucije.

http://www.harunyahya.com/bos/serija.php

Film na tu temu:
http://www.harunyahya.tv/videoDetail/Lang/4/Product/33844/FALSE_PROOFS_OF_EVOLUTION__%281ST_PART%29_

Teorija evolucije nigdje se ne susreće sa većom krizom nego na tački objašnjavanja pojave - nastanka života. Razlog je to što su organske molekule toliko kompleksne da se za njihovo formiranje nikako ne može tvrditi da je bilo slučajno, a očigledno je nemoguće da je jedna organska ćelija bila formirana pukim slučajem.

Evolucionisti su se suočili sa pitanjem porijekla života u drugoj polovini XX stoljeća. Jedan od vodećih autoriteta teorije o molekularnoj evoluciji, ruski evolucionist Aleksandar Oparin, u svojoj knjizi Porijeklo života, koja je objavljena 1936., rekao je slijedeće:
"Na nesreću, porijeklo ćelije ostaje pitanjem koje je u stvari najtamnija tačka cijele teorije evolucije."1
Od Oparina, evolucionisti su izveli bezbrojne eksperimente, proveli mnoga istraživanja i izvršili mnoga promatranja da dokažu da je ćelija mogla biti formirana slučajno. Međutim, svaki takav pokušaj jedino je još jasnijim učinio kompleksni dizajn ćelije i tako, čak još više, pobio teze evolucionista. Profesor Klaus Dose, predsjednik Instituta biohemije na Univerzitetu "Johannes Gutenberg", izjavljuje:
"Više od 30 godina eksperimentiranja, u vezi s porijeklom života, na poljima hemijske i molekularne evolucije vodili su do boljeg opažanja neizmjernosti problema porijekla života na Zemlji prije nego što su doveli do njegovog rješenja. Sada sve diskusije o glavnim teorijama i eksperimentima na ovom polju, ili završavaju u patu ili u priznanju neznanja."2
Slijedeća izjava od strane geohemičara Jeffreya Badaa, sa San Diego Scripps Institute, čini očiglednom bespomoćnost evolucionista što se tiče ovog problema:
"Danas kada napuštamo dvadeseto stoljeće, još uvijek se susrećemo sa najvećim neriješenim problemom koji smo imali kada smo ulazili u dvadeseto stoljeće: kako je život na Zemlji započeo?

DA LI SU KITOVI EVOLUIRALI IZ MEDVJEDA?
U Porijeklu vrsta Darwin je ustvrdio da su kitovi evoluirali iz medvjeda koji su pokupali plivati! Darwin je pogrepno pretpostavio da je mogućnost varijacije unutar vrsta neograničena. Znanost XX stoljeća je dokazala da je ovaj evolucioni scenario samo produkt mašte.

DARVINIZAM I MATERIJALIZAM

Charles Darwin

Jedini razlog da se Darwinova teorija jop brani uprkos njezinog pobijanja od strane znanosti, bliska je veza između ove teorije i materijalizma. Darwin je primjenio materijalistčku filozofiju na pri-rodne znanosti tako da zagovornici ove filozofije, među kojima su najistaknutiji marksisti, nastavljaju braniti darvinizam, bez obzira na sve.
Jedan od najčuvenijih savremenih pobornika teorije evolucije, biolog, Douglas Futuyma, napisao je: "Zajedno sa Marksovom materijalističkom teorijom historije... Darwinova teorija evolucije bila je krucijalno načelo u osnovi materijalizma." Ovo je veoma jasno priznanje razloga zbog kojih je teorija evolucije doista toliko važna njezinim braniteljima.

Leon Trotsky


Jedan drugi čuveni evolucionista, paleontolog Stephen J. Gould, rekao je: "Darwin je primjenio jednu konzistentnu filozofiju materijalizma u svojoj interpretaciji prirode". Leon Trotsky, skupa sa Lenjinom, jedan od velikih umova Ruske komunističke revolucije, komentirao je: "Darwinovo otkriće je najveći trijumf dijalektike u cijelom polju organske materije."
Međutim, znanost je pokazala da darvinizam nije bio pobjeda za materijalizam nego, radije, znak rupenja te filozofije.

EVOLUCIONISTIČKA BAJKA O KITU

Jedna od najčudnijih evolucionističkih bajki je ona o "evoluciji kita", koja je objavljena u časopisu National Geographic, naširoko prihvaćen kao jedan od najznanstvenijih i najozbiljnijih publikacija u svijetu:
"Uspon kita na današnju veličinu očito je započeo prije 60 miliona godina, kada se dlakavi, četveronožni sisar, u potrazi za hranom ili utočištem, odvažio da uđe u vodu. Vremenom su se dešavale lagane promjene. Zadnje noge su nestale, prednje noge su se promijenile u peraje, dlaka je ustupila mjesto debelom glatkom pokrivaču od kitove masti, nozdrve su se premjestile na vrh glave, rep se proširio u krakove i u plovnim vodama svijeta njegovo tijelo postalo je ogromno."*
Pored činjenice da ne postoji nijedna jedina znanstvena osnova za bilo šta od ovoga, takvo dešavanje je, također, suprotno i principima prirode. Ova bajka, objavljena u National Geographicu, vrijedna je pažnje jedino zato što je dobar pokazatelj opsega zabluda naizgled ozbiljnih evolucionističkih publikacija.
* Victor B. Scheffer, "Exploring the Lives of Whales", National Geographic, vol. 50, Decembar 1976, str. 752

Većina evolucionističkih knjiga ne kaže "kako" se nešto desilo. Čak i u "najznanstvenijim" izvorima, apsurdnost ove tvrdnje sakrivena je iza takvih rečenica kao "postignut je transfer iz vode na kopno".
Kako je ovaj transfer postignut? Mi znamo da riba ne može živjeti više od nekoliko minuta izvan vode. Ukoliko pretpostavimo da se navodna suša i desila i da su se ribe morale kretati prema kopnu, šta bi se desilo sa ribama? Odgovor je očigledan. Sve ribe koje bi izašle iz vode umrle bi, jedna po jedna, za nekoliko minuta. Čak i kad bi se ovaj proces dešavao tokom perioda od 10 miliona godina, odgovor bi još uvijek bio isti: ribe bi umrle jedna po jedna. Razlog tome je činjenica da jedan takav kompleksan organ kao što su kompletna pluća ne može postati iznenadnim "slučajem", to jest mutacijom, a, sa druge strane, pola pluća uopće nisu od koristi.

Ali, upravo je to ono što evolucionisti predlažu. "Transfer iz vode na kopno", "transfer sa kopna u zrak" i još mnogo drugih navodnih skokova, "objašnjeni" su ovakvim nelogičnim izrazima. Što se tiče formiranja izuzetno kompleksnih organa, kao što su oko i uho, evolucionisti preferiraju da o tome uopće i ne govore, da ne kažu ništa.

Lahko je, uz pomoć paketa "znanosti", utjecati na običnog čovjeka na ulici. Nacrtate jednu imaginarnu sliku koja predstavlja transfer iz vode na kopno, izmislite latinske riječi za životinju u vodi, njegovog "potomka" na kopnu, i "prijelaznu intermedijernu formu" (što je zapravo jedna životinja), i onda proizvedete elaboriranu laž: "Eusthenopteron se prvo transformirao u Rhipitistian Crossoptergian, zatim u Ichthyostega u dugom evolucionom procesu." Ako stavite ove riječi u usta nekog znanstvenika s debelim naočarima i bijelim mantilom, uspjet ćete ubijediti mnoge ljude zato što bi mediji, koji su se posvetili promoviranju evolucije, sa velikim entuzijazmom oglasili dobre vijesti svijetu.

Zaključak: Evolucija je jedna obmana

Postoji još niz naučnih činjenica koje pobijaju teoriju evolucije. Međutim, čak i ono što smo iznijeli u ovoj knjizi je sasvim dovoljno da se dođe do sasvim jasnog zaključka. Teorija evolucije je jedna obmana koja je zaogrnuta maskom nauke, a koja se brani samo radi oživotvorenja materijalističke filozofije. Obmana koja se ne zasniva na nauci, već na metodama ispiranja mozga, propagandi i raznovrsnim falsificiranjima...
Temeljne činjenice do kojih smo došli i izložili ih na prethodnim stranicama možemo rezimirati u slijedećem:

Teorija evolucije je pobijena u prvom stadiju

Teorija evolucije je teorija koja je pobijena u samom startu. Ovaj zaključak zasniva se na činjenici da evolucionisti još nisu u stanju objasniti čak ni nastanak samo jednog proteina neophodnog za život. Proračuni mogućnosti, fizičke i hemijske formule su dokazale nemogućnost slučajnog postanka života.
Dok još nije postojao niti jedan protein koji bi mogao slučajno nastati, da li smatrate razumnom i logičnom tvrdnju da su se ovi proteini, kao produkt miliona slučajnosti, spajanjem u jedan red oformili živu ćeliju, da su ove ćelije, opet trilionima slučajnosti, međusobnim udruživanjima oformili živa bića, od kojih su potom nastale ribe, da su ribe izašle na kopno i da su se preobratile u reptile, ptice i sisare i da su tako nastali milioni različitih vrsta?
Čak iako vi i ne vjerujete u to, evolucionisti su zaista ubijeđeni u istinitost ove bajke.
Ovo je, međutim, zasnovano samo na jednom pukom ubjeđenju i vjeri pošto ne postoji nijedan dokaz koji bi potvrdio ovu priču. Nisu mogli naći prijelazne forme pola riba-pola reptil, pola reptil-pola ptica, a niti su u krajnje razvijenim laboratorijama uspjeli dokazati da je moguć nastanak jednog proteina, pa čak i jedan molekul aminokiseline iz građe proteina, u, kako to oni nazivaju, uvjetima primitivnog svijeta. Naprotiv, svim svojim naporima evolucionisti su sami dokazali da se ni u jednom periodu historije nije, a niti će se ikada dogoditi proces evolucije.

Teorija evolucije neće biti potvrđena ni u budućnosti

Suočeni sa ovakvom situacijom, evolucionistički naučnici jedinu utjehu vide u snu o nauci koja će vremenom odgovoriti na ovu bezizlaznost. Međutim, nauka ni nakon miliona godina neće dokazati jednu krajnje neosnovanu i nelogičnu tvrdnju. Naprotiv, razvojem nauke neosnovanost ovakve tvrdnje sve više postaje jasnija i otvorenija.
Doista je tako bilo i do danas: otkrivanjem, naprimjer, detalja vezanih za građu i funkciju žive ćelije postignuta je mnogo veća kategoričnost da ćelija nije toliko proste građe da bi se, kao što se to smatralo u vrijeme primitivne nauke iz Darwinova vremena, mogla oformiti sama kao produkt nekih slučajnosti.
Nakon ovako kristalno jasne situacije odbijati fenomen stvaranja, početak života temeljiti na krajnje nelogičnim slučajnostima i uporno insistirati na tome će ubuduće predstavljati veliko poniženje za čovjeka. Pozadina i neutemeljenost teorije evolucije svakim danom postaje sve jasnija i za svega nekoliko godina fanatični i slijepi zagovarači evolucije neće se smjeti pojavljivati pred javnošću koja će biti upoznata sa stvarnom situacijom.

Nepremostivi problem evolucije: duša

Na Zemljinoj površini postoji niz živih vrsta koje međusobno nalikuju. Mogu postojati različite vrste koje, naprimjer, liče na konja ili na mačku. I mnogi insekti, također, imaju izglede koji međusobno nalikuju. Ove sličnosti, međutim, ni kod koga ne izazivaju zbunjenost.
Površna sličnost između majmuna i čovjeka, međutim, iz nekog razloga kod određenih ljudi pobuđuje krajnju pažnju i zainteresiranost i to u tolikoj mjeri da ih to dovodi do usvajanja apsurdnih scenarija teorije evolucije. Međutim, površna sličnost između majmuna i čovjeka ne znači apsolutno ništa. Nosorog i insekt nosorog (Oryctes nasicornis) veoma mnogo liče jedan na drugog, ali bilo bi krajnje komično uzimati ovu sličnost kao osnovu za uspostavljanje bilo kakvog evolucionog odnosa ovih dvaju različitih vrsta životinja od kojih je jedna sisar, a druga insekt.
Osim površne sličnosti, bliskost majmuna i čovjeka nije ništa veća od bliskosti ostalih životinja. Ako se usporedba napravi čak sa pozicije inteligencije, onda je čovjeku bliža pčela, proizvođač geometrijskog fenomena - saća, ili pauk, proizvođač inžinjering čuda - mreže, mnogo više nego što je majmun. U određenom smislu su čak i iznad...
To nije sve. Između čovjeka i majmuna postoji jedna velika razlika. Na koncu, majmun je životinja i, sa pozicije razuma, ne razlikuje se od konja ili od psa. Čovjek je, pak, svjesno biće; posjeduje volju, moć razmišljanja, govora, moć donošenja odluke, rasuđivanja... Sve ove odlike su funkcije duše koju čovjek posjeduje. Duša je najveća razlika koja stvara jaz između čovjeka i ostalih životinja. Nikakva fizička sličnost ne može nadomjestiti ovu najveću razliku između čovjeka i ostalih živih bića.

Allah stvara onako kako to On hoće

Dobro, kakve veze ima čak i da se odigrao scenario kao što predviđaju evolucionisti? Nikakve... pošto svaki stadij koji predviđa evolucija i koji se zasniva na slučajnostima je moguć jedino kao produkt čuda (mudžize). Da je život, dakle, i nastao putem ovih stadija, svaki stadij bi se mogao realizirati jedino uz pomoć fenomena stvaranja. Apsolutno je nemoguće da se ovi stadiji odvijaju zahvaljujući slučajnostima.
Čak i ako je i nastao u primitivnoj atmosferi, matematički proračuni mogućnosti, fizičke i hemijske formule su dokazale da protein nije nastao slučajno. Ako se tvrdi da je on sigurno nastao, onda ne postoji druga alternativa osim priznanja da je stvoren od strane Stvoritelja. Ista logika važi i za sve ostale teze koje brane evolucionisti. Ne postoji, naprimjer, nijedan paleontološki dokaz o nastanku kopnenih živih bića izlaskom riba na kopno, nijedan fizički, hemijski, biološki, a ni logički zakon ne potvrđuje jedan ovakav prijelaz. Ako će se, pak, po svaku cijenu stajati iza tvrdnje da su "ribe izašle na kopno i da su se preobratile u reptile", onda, iznad svih zakona i pravila, mora prihvatiti postojanje Uzvišenog Stvoritelja koji sve stvara kada kaže "budi!". Svako drugo mišljenje mimo ovoga je u protivrječnosti sa sobom i neuskladivo sa bilo kojim logičkim pravilom.
Istina je sasvim očita. Apsolutno besprijekoran dizajn svih živih bića je produkt jednog superiornog stvaranja. A to je za nas dokaz postojanja Jednog Stvoritelja, postojanja Stvoritelja neograničene moći, znanja i pameti. Taj Stvoritelj je Gospodar svega na Zemlji, nebesima i onoga između. Taj Gospodar je Allah.

Realnost stvaranja

U prethodnim poglavljima knjige analizirali smo i ustanovili kako je teorija evolucije, koja tvrdi da život nije stvoren, jedan paralogizam koji je u totalnoj oprečnosti sa naučnom realnošću. Vidjeli smo da je uz pomoć moderne nauke, kao paleontologija, biohemija i anatomija, ustanovljena jedna kategorična realnost. Ta realnost je činjenica da su sva živa bića stvorena od strane Allaha.
Zapravo, da bi se došlo do ovog saznanja, nisu bile neodložno potrebne biohemijske laboratorije ili složeni rezultati geoloških iskopina. Ako čovjek analizira bilo koje živo biće iz svog okruženja vidjet će dokaz da je to živo biće djelo jednog izvanrednog Genija. U tijelu jednog insekta ili u tijelu jedne male ribe morskih dubina postoji jedan veliki dizajn i tehnologija koju čovjek nikada neće postići. Određena živa bića, koja ne posjeduju čak ni mozak, sa tako velikom nepogrešivošću obavljaju toliko složene poslove koje ponekad čak ni čovjek ne uspijeva.
Ovaj veliki mozak, plan i dizajn je svakako dokaz postojanja gospodara prirode, Uzvišenog Stvoritelja - Allaha. Allah je svemu živom podario izvanredne odlike i na taj način čovjeku pokazao jasne dokaze Svoje moći i Svog postojanja. Na narednim stranicama ćemo se osvrnuti na samo neka od nebrojeno mnogo dokaza stvaranja.

Pčele radilice i arhitektonski fenomen – saće

Kao što je poznato, pčele proizvode mnogo više meda nego što im je potrebno i skrivaju ga u saću. Šestougaoni oblik saća je specifičnost koju svi znamo. Da li ste, pak, razmišljali zašto pčele grade baš šestougaoni geometrijski oblik saća? Zašto to, naprimjer, nije osmougaonik ili petougaonik?
Matematičari koji su istraživali odgovor na ovo pitanje došli su do zanimljivog zaključka: "Najprikladniji geometrijski oblik za maksimalnu upotrebu jedne površine je oblik šestougaonika." Šestougaona ćelija je oblik u koji se najviše može deponirati meda, a za čiju izgradnju treba najmanje voska. Pčele, dakle, koriste najprikladniji mogući oblik.
A, što se tiče metoda izgradnje saća, on je veoma zapanjujući: Izgradnju saća pčele započinju sa dva-tri različita mjesta i istovremeno pletu saće u dva-tri niza. Dakle, startujući sa različitih mjesta, veliki broj pčela prave šestougaonike identičnih dimenzija vezujući ih jedan za drugi, da bi se na kraju sastale na sredini... Mjesta spajanja šestougaonika su urađena tako majstorski da ne postoji nikakav trag da su se šestougaonici naknadno spajali.
Suočeni sa ovako izvanrednim poslom pčela, nezaobilazno moramo prihvatiti postojanje jedne nadnaravne volje koja usmjerava ova živa bića. Preko ovog fenomena evolucionisti prelaze objašnjavajući to pojmom "instikt" i suhoparnim isticanjem kako je to specifičnost svojstvena pčeli. Ako, međutim, postoji neki "instikt", ako on gospodari svim pčelama i ako osigurava skladni rad međusobno nepovezanih pčela, to znači da postoji jedan perfektni Mozak, koji gospodari i upravlja svim ovim malim bićima.
Drugim riječima, stvoritelj ovih malih bića, Allah, "inspirira" ih zadatkom koji trebaju obavljati. Ova realnost je prije 14 vjekova u Kur'anu ovako obznanjena čovjeku:
Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: "Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!" Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju. (An-Nahl, 68-69)

Materijalisti su upali u najveću historijsku klopku

Panična atmosfera koja se pojavila u materijalističkim krugovima Turske i čijih smo se samo nekoliko simptoma ovdje dotakli, zapravo, pokazatelj je da su materijalisti suočeni sa jednom opasnošću od egzistencijalne vrijednosti. Činjenica da je materija sačinjena o percepcije dokazana je od strane moderne nauke i to na jedan kategoričan, snažan i jasan način. Materijalisti su svjesni da materijalni svijet, u koji su slijepo vjerovali, oslanjali se i vjerovali u njeg, apsolutno nestaje odnoseći sa sobom i sve ono što je u njemu, a nisu u stanju uraditi ništa kako bi to onemogućili.
Materijalističko mišljenje je stalno postojalo tokom historije čovjeka, a, sigurni u sebe i svoju filozofiju, ovi ljudi su se suprotstavljali svome Tvorcu, Allahu, dž. š. Materija je, prema njihovom scenariju, oduvijek i zauvijek, što znači da nije mogla imati svog Stvoritelja. Odbijajući Allaha samo iz svoje oholosti, oni su su se krili iza materije za koju su mislili da postoji. Toliko su bili sigurni u ovu filozofiju da su vjerovali da se nikada neće moći dati objašnjenje koje će dokazati suprotno.
Upravo iz tog razloga činjenice vezane za bit materije, koje su iznesene u ovoj knjizi, izazvale su toliku zabrinutost kod ovih ljudi. Pošto, sve što je izneseno ovdje u temelju ruši njihovu filozofiju, da čak apsolutno ne ostavlja ni mogućnost rasprave. Materija, koju baziraju na svim svojim stanovištima, životima, oholostima i poricanjima, nestala je u jednom zamahu ruke. Nema materije da bi postojao materijalizam!
Jedna od Allahovih osobenosti je i priređivanje zamki za nevjernike. Ovu činjenicu On ističe u slijedećem ajetu: "I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli, a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije." (Al-Anfal, 30)
Tako je Allah priredio zamku za materijaliste učinivši da oni misle kako materija postoji i tako ih degradirao na način kakav još nije zabilježen u historiji. Vjerovali su u postojanje svoje imovine, svog položaja, titule, zajednice kojoj pripadaju, cijelog svijeta i svega što se, zapravo, sastoji samo od imaginacije i, povrh svega, oslanjajući se na sve to, bili su oholi pred Allahom. Prseći se, pobunili su se protiv Allaha, te napredovali u svom nevjerovanju. Jedino iz čega su crpili snagu u ovim poslovima je bila materija. Ali su zapali u tako manjkav način razmišljanja da uopće nisu razmišljali da ih je Allah okružio sa svih strana. Ovako nas Allah u Kur'anu obavještava o situaciji koja će zadesiti nevjernike kao rezultat njihove ograničenosti:
Zar oni zamke da postavljaju?! Ta u zamku će se uhvatiti baš oni koji ne vjeruju! (At-Tur, 42)
Ovo je, možda, najveći fijasko koji je historija zabilježila. I dok su se šepurili, materijalisti nisu ni bili svjesni da su upali u veliku zamku. Nesumnjivo su poraženi u ružnom ratu kojeg su poveli protiv Allaha i u kojem su pokazivali drsku hrabrost. Naš Stvoritelj nas sasvim jasno obavještava o nerazboritosti onih koji poriču, te o tome kakav ih kraj očekuje:
I isto tako Mi učinismo da u svakom gradu velikaši postanu grješnici i da u njemu zamke postavljaju, ali oni samo sebi zamke postavljaju, a da i ne primjećuju. (Al-An'am, 123)
Ista činjenica u drugom ajetu ovako se ističe:
Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajući, samo sebe varaju. (Al-Baqarah, 9)
I dok su nevjernici mislili da postavljaju zamke, oni, kao što se u formulaciji iz prethodnog ajeta kaže, "ne primjećuju", nisu mogli uočiti jednu veoma bitnu činjenicu da je imaginacija sve ono što doživljavaju, te da je, također, i postavljanje zamki, poput svih djela koja čine, samo slika oformljena u njihovom mozgu... Zbog nepoimanja ove činjenice, te zaboravljajući da su sami sa Allahom, oni su sami sebe uvukli u jedan lukav poredak.
Kao i u svim periodima, tako će i u ovom periodu Allah nevjernike suočiti sa činjenicom koja će do temelja porušiti sve njihove lukave poretke. Ajetom "...Zaista je šejtanovo lukavstvo slabo" (An-Nisa', 76), Allah nas obavještava o prirodi njihovog poretka, a time i o poražavajućem kraju koji ih očekuje. A ajetom "...Njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi" (Al-'Imran, 120) Allah vijernicima saopćava radosnu vijest.
U drugom ajetu Allah poručuje da su "djela nevjernika kao varka u ravnici u kojoj žedan vidi vodu, ali kad do tog mjesta dođe, ništa ne nađe". (An-Nur, 39) Materijalizam, također, kao i u prethodnom ajetu, predstavlja "fatamorganu" za nevjernike; kada ispruže ruke, vjerujući u ono što vide, oni shvate da je sve samo imaginacija. Allah ih je prevario sa jednom ovakvom fatamorganom, cijeli sklop percepcija je učinio kao da stvarno postoje. "Ogromni" ljudi, profesori, astronomi, biolozi, fizičari, ljudi bilo kojeg položaja i titule su obmanuti zbog toga što su materiju pretvorili u svoje božanstvo, prevarili su se kao djeca i izgubili autoritet. Svoju filozofiju, ideologiju izgradili su na sklopu percepcija koje su smatrali apsolutnim; ulazili su u ozbiljne polemike, koristili "pseudointelektualna" objašnjenja. A zbog svega toga sebe su smatrali pametnim, mislili su da mogu donositi mišljenja o pitanju realnosti univerzuma, i, što je najbitnije, smatrali su da, sa svojim ograničenim rasuđivanjem mogu komentirati Boga. Stanje u kojem se oni nalaze Allah je ovako formulirao:
I nevjernici počeše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje. (Al-'Imran, 54)
Možda se moguće izvući iz nekih ovosvjetskih zamki, ali zamka koju je Allah priredio za one koji poriču je toliko čvrsta da je nemoguće izvući se iz nje. Bilo šta da urade, bilo kome da se obrate, oni ne mogu, mimo Allaha, naći pomoćnika koji će ih spasiti. A, to je Allah u Kur'anu najavio i obećao: "... oni neće naći sebi, mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagača." (An-Nisa', 173)
Materijalisti uopće nisu očekivali da ih očekuje jedna ovakva zamka. Dok su u rukama imali sve mogućnosti XX stoljeća, smatrali su da se sa lahkoćom mogu inaditi i da i ostale mase sa sobom mogu povući u nijekanje postojanja Boga. Allah nas također obavještava o ovakvom mentalitetu koji nevjernici nose tokom cijele historije i kraju koji je pripremljen za njih:
I smišljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali, pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve - i njih i narod njihov. (An-Naml, 50-51)
Jedno značenje činjenice iznesene u citiranom ajetu je i slijedeće: saopćeno je da je imaginacija sve ono što materijalisti posjeduju, dakle zajedno je uništeno sve ono što su imali u svojim rukama. Dok su svjedočili nestanku svega onoga za što su bili ubijeđeni da postoji, imovine, fabrika, zlata, dolara, djece, supružnika, prijatelja, položaja i titula, pa čak dok su im i njihova tijela izmicala i gubila se, na izvjestan način su i "oni uništeni". Prestali su biti materija i konačno su došli u položaj duhovnog bića.
Nesumnjivo je da uočavanje ove činjenice predstavlja nešto krajnje užasavajuće što je ikako moglo zadesiti materijaliste. Pošto, činjenica da je sve ono što imaju samo imaginacija, za njih, njihovim formuliranjem, predstavlja presudu "smrt prije smrti" i to dok su još na dunjaluku.
Zajedno sa ovom činjenicom ostao je jedino Allah i oni. Ajetom "Meni ostavi onoga koga sam ja izuzetkom učinio" (Al-Muddaththir, 11) Allah nas upozorava na činjenicu da je, zapravo, svako sam samcat pred Njim. Na ovu izuzetnu činjenicu Allah upozorava na više mjesta u Kur'anu:
A doći ćete Nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivši dobra koja smo vam bili darovali... (Al-An'am, 94)
I svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno. (Maryam, 95)
Jedno od značenja navedenih ajeta je i slijedeće: oni koji su od materije načinili božanstvo došli su od Allaha i Njemu će se vratiti. Predati su Allahu, htjeli to oni ili ne htjeli. Sada čekaju Dan obračuna i taj dan će svi pojedinačno biti pozvani na ispitivanje. Ma koliko to oni ne htjeli shvatiti...



[Edited by bosno_moja on 29-11-2010 at 13:51 GMT]

Relativitet u Kur'anu

Sasvim je neosporno da nas ova otkrića moderne nauke dovode do zaključka da vrijeme nije apsolutna činjenica, kako to smatraju materijalisti, već da je to jedna relativna percepcija. Zanimljivo je da je ova činjenica, koju nauka nije primjećivala do XX stoljeća, saopćena u Kur'anu koji je objavljen prije 14 stoljeća. U svojim ajetima Kur'an sasvim jasno čovjeku stavlja do znanja da je vrijeme relativan pojam.
Naučno potvrđenu činjenicu da je vrijeme jedna psihološka percepcija, da se, shodno događajima, mjestu i uvjetima, različito percipira moguće je pročitati u dosta kur'anskih ajeta. Prema kur'anskom saopćenju, naprimjer, jedan cijeli ljudski vijek je veoma kratak period:
Bit će onog Dana kad vas On pozove, i odazvat ćete se, hvaleći Ga, i pomislit ćete da ste ostali samo malo vremena. (Al-Isra', 52)
A na Dan kada ih On sakupi učinit će im se da su boravili samo jedan čas u danu, i jedni druge će prepoznati... (Yunus, 45)
U određenim ajetima ističe se da su ljudske percepcije vremena različite, te da je čovjek u stanju, u biti, veoma kratak period percipirati kao veoma dug. Kao ilustracija ovome mogu poslužiti ajeti koji govore o polaganju računa na ahiretu:
A koliko ste godina na Zemlji proveli?" - upitat će On. "Proveli smo dan ili samo dio dana" - odgovorit će -, "pitaj one koji su brojali." "Pa da, kratko ste proveli" - reći će On - "da ste samo znali!" (Mu'minun, 112-114)
A, u drugim određenim ajetima upozorava se na činjenicu da vrijeme u različitim okolnostima protiče u različitim brzinama toka:
...A samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina, po vašem računanju. (Al-Hajj, 47)
K Njemu se penju meleki i Džibril u danu koji pedeset hiljada godina traje. (Al-Ma'arij, 4)
On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraća u danu koji, prema vašem računanju vremena, hiljadu godina traje. (As-Sajdah, 5)
Citirani ajeti predstavljaju sasvim jasna svjedočenja o relativitetu vremena. A, činjenica da se ovaj zaključak, do kojeg je nauka stigla tek u XX stoljeću, obznanio Kur'anom prije 14 stoljeća jedan je od dokaza da je Kur'an objavljen od Allaha, apsolutnog Gospodara mjesta i vremena.
Kur'anski stil, koji je korišten u još dosta ajeta, sasvim jasno ističe da je vrijeme jedna percepcija. Na ova izražavanja naročito je moguće naići u pričama. Naprimjer, prema jednoj kur'anskoj priči, Allah je jednu grupu vjernika, ehl-i Kahf, u dubokom snu držao preko 300 godina. Kada su, potom, bili probuđeni, mislili su da su u snu proveli jedan veoma kratak vremenski period; nisu bili u stanju tačno procijeniti koliko su spavali:
Mi smo ih u pećini tvrdo uspavali za dugo godina. Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja će od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili. (Al-Kahf, 11-12)
I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. "Koliko ste ovdje ostali?" - upita jedan od njih. - "Ostali smo dan ili dio dana" - odgovoriše. - "Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostali" - rekoše. (Al-Kahf, 19)
Situacija iznesena u slijedećem ajetu je, također, jedan vrlo značajan dokaz da je, u biti, vrijeme psihološka percepcija:
Ili za onoga koji je prolazeći pored jednog do temelja porušenog grada, povikao: "Kako će Allah oživjeti ove što su pomrli?" I Allah učini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga oživje i zapita: "Koliko si ostao?" - "Dan ili dio dana" - odgovori. "Ne", reče On -, "ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i piće svoje, - nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga - da te učinim dokazom ljudima -, a pogledaj i kosti, - vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblažemo." I kad njemu bi jasno, on povika: "Ja znam da Allah sve može!" (Al-Baqarah, 259)
Kao što se vidi, ovaj ajet otvoreno naglašava da je Allah lišen vremena, za razliku od čovjeka koji mu je zavisan. Glede primjera iz prethodnog kur'anskog ajeta, čovjek nije u stanju čak ni poimati dužinu vremena provedenog u snu. Bilo bi, u ovom slučaju, krajnje iracionalno tvrditi da je (kao u iskrivljenoj materijalističkoj logici) vrijeme apsolutno.



[Edited by bosno_moja on 29-11-2010 at 13:54 GMT]

Da li da vjerujemo u čudo po kojem je živi svijet nastao od neživog, pa su jednostavnije forme života evoluirale u složenije, ili da vjerujemo u čudo po kojem je Bog stvorio čovjeka i ostale vrste "ćiribu, ćiriba" principom? Meni je ipak čudo evolucije prihvatljivije,zato što za to čudo postoje i brojni materijalni dokazi u vidu fosilnih ostataka, a još je to čudo i eksperimentalno dokazano. Za ovo drugo čudo postoje jedino dokazi u vidu riječi i rečenica napisanih u vjerskim knjigama.

citat:

---

bosno_moja wrote:
Relativitet u Kur'anu

Sasvim je neosporno da nas ova otkrića moderne nauke dovode do zaključka da vrijeme nije apsolutna činjenica, kako to smatraju materijalisti, već da je to jedna relativna percepcija.

---