Utoj zgrade su bili neki hećimi, lijevo mom djedu i babi u Tušanj, vam na ouvu stranu taze lepinje i vruć samun a niže dol moja gimnazija.



svim tuzlankama i tuzlacima želim lijep i prijatan dan.



ESALLAMU

svaka cast tuzlarijama, samo tako nastavite

Joj bas je gadan vic...

DRAGI UREDNICI JA CESTO POSJECUJEM TUZLARIJE I DRAGA STE MI STRANICA I VOLIM DA PROCITAM DOBAR VIC ALI OVO STO SAD PROCITA ZGADI MI SE MISLI NA VIC O PEDOFILU I DJEVOJCICI PRVO TO NIJE VIC TO JE ZESTOKA GADOST A DRUGO KAKO TO MOZE NAPISAT JEDNA MIRELA KOJA CE SUTRA I SAMA BITI MAJKA JA SAM MAJKA DVOJE DJECE I PLACE MI SE KAD CUJEM STA SE DANAS S DJECOM DOGADJA A ONDA SE NADJE NEKO DA TO NAPISE KO VIC! JA BIH VAS ZAMOLILA DA IZBRISETE NAVEDENI VIC JER NEMA POTREBE DA VAM JEDNA MALOUMNA OSOBA KVARI TAKO UGLEDNU STRANICU.UNAPRIJED HVALA

Citao sam sijaset zivotni istina i sjecanja ali KAKO SMO ODRASTALI prevazilazi sve do sada .Sejfudine hvalati gdje god dasi i srecati bila uz tebe

Namik Brad

Bas mi se svidjela ova prica o vozovima.

ja doduse nemam toliko godina da pamtim odlaske na more vozom, ali se sjecam da sam s roditeljima negdje pocetkom rata, ili u toku rata dok je Ciro jos bio u upotrebi par puta isla na jezero Modrac. I bas mi je super bilo. Nadam se da ce ovej nacin prevoza ponovo ozivjeti jer sam sigurna da bi mnogi izabrali bas Voz za kraca, a zasto ne i duza putovanja

Poštovani uredniče!

Ovo što napisa o našim prugama koda si mene pito (sječašli se možda K15). Žalostno je pogledat naše stanice u takom stanju, bilo bi možda bolje da su jih naši tuzlaci napravili.

Dobro se sječam pruge uzanog kolosijeka iz Doboja prema Tuzlu. Iako sam bio dijete i nisam mnogo znao o ekonomiji, čudno se mi činilo, zašto ovaj teretni Čiro dolazi prazan u Tuzlu a iznje odlazi pun?, \"šuti budalo i šta te briga\" reče mi babo i ja zaveza.

Al kad je došo ovaj pravi, širi iz Brčkog, mi djeca polomismo se trčeći na otvorenje u Bosansku Poljanu, jer dan prije rekoše da će bit šećerki, sve što smo vidjeli bila su dva vagona unutra sa nekim finim ljudima, a moj babo meni opet: \"zaveži dijete\".

Ovi širi nisu baš bili prazni, paketići sa mlijekom u prahu dodjoše unašu školu a meni je onaj žuti prah bio nekako ukusniji jer bijelog smo imali u tečnom stanju unašoj štali, samo meni je bilo toliko mrsko pomust krave ujutru pa onda uškolu, a i učitelj je mnogo gondrljo, da nevučem te čizme zasobom što ih je babo urudniku fasovo.

I tako nestade paketića al se zato naša kuća nage, babo je moro osjeć najbolje hrastove u našoj šumi, da je podupre i da neupadne jer se je toliko tresla od ovih punih širokih vagona što su išli iz Tuzle pored naše kuće prema Brčkom, pa mi babo opet reče da zaveržem i da me nije briga štoj se je mašina toliko usipila i učadila tegljeći robu zasobom.

Ta roba baš nije bila neznam kaka, crna i nikaka a neka je bila toliko siva da su rekli snjom se čak i željezo može istopit a šljive potušit.

Moj babo umrije inerečemi zašto sam moro da ćutim?, svatio sam to tek kad sam sjeo u taj široki vagon koji me odvuče tam daleko brez povratka, ali tad je to već bilo kasno.



Zato i vi dragi moji tuzlaci i tuzlanke dobro razmslite hoćeteli nešto slično reskirat jer vagoni u životu nisu najbitniji.



Sve vas puno pozdravlja vaš tuzlak!

Posljednjih dana Knjiga utisaka je gotovo neupotrebljiva zbog nebrojenih spam poruka. Izvinjavamo se svima cije smo poruke silom prilika morali da obrisemo.