U Njemackoj sam vec 5 godina treba mi jos dvije da podnesem zahtjev za njihovo drzavljanstvo namjeravam to uraditi ovdje zivim, radim, polacam porez. U Bosni imam prijatelje i roditelje (dva roditelja i dva prijatelja).
Naravno lijepo je kad Dzeko da go , isto tako lijepo je kad Hrvatska pobjedi Njemce (fudbal)
Hrvatski pasos imam od 1990 dobio sam ga zato jer sam zasluzio (ne rodjenjem).
Bosanski nisam nikada izvadio i ne treba mi.

Rado bih ga imao da traje 15 godina i da kosta 20 Eura kao svaki drugi.

Na izbore ne izlazim jer ne zelim da se mijesam (niti u BiH niti u Hr). Zasto bih ja sa strane (glasajuci ) krojio politiku nekom covjeku koji tu zivi radi i placa porez.
 

citat:

---

Jazo wrote:
U Njemackoj sam vec 5 godina treba mi jos dvije da podnesem zahtjev za njihovo drzavljanstvo namjeravam to uraditi ovdje zivim, radim, polacam porez. U Bosni imam prijatelje i roditelje (dva roditelja i dva prijatelja).
Naravno lijepo je kad Dzeko da go , isto tako lijepo je kad Hrvatska pobjedi Njemce (fudbal)
Hrvatski pasos imam od 1990 dobio sam ga zato jer sam zasluzio (ne rodjenjem).
Bosanski nisam nikada izvadio i ne treba mi.

Rado bih ga imao da traje 15 godina i da kosta 20 Eura kao svaki drugi.

Na izbore ne izlazim jer ne zelim da se mijesam (niti u BiH niti u Hr). Zasto bih ja sa strane (glasajuci ) krojio politiku nekom covjeku koji tu zivi radi i placa porez.

---

devedeset prve,kad su hrvati davali hrvatske pasose(putovnice)...jaran,katolik,(budzica u opstini) mi ponudi hrvatski pasos ....zato sto mi je otac rahmetli bio za vrjeme drugogs vjetskog rata u ustasama....glatko sam ga odbio,i rekao mu....NECU KAD BI MI PONUDILI DA BUDEM GRADONACELNIK

tad se on naljutio dobro na mene,a ja sam i dan danas ponosan na samog sebe sto tu nemoralnu ponudu odbi

Evropska društva



Ne poželi ženu bližnjeg svog, osim ako je on poslanik u parlamentu

Britanski ministar useljeništva Phil Woolas iznio je 2. augusta glavne crte reforme zakona o državljanstvu. Glavna novina: uspostavljanje bodovanja za ocjenu sposobnosti, znanja i rada kandidata za državljanstvo. Na taj projekt reagira u The Guardianu glumica i publicist Shazia Mirza



Velika Britanija upravo se pretvara u veliku televizijsku igru. Dobrodošli u "Ko želi da postane državljanin?" Skupite bodova što više možete i okušajte sreću za glavni zgoditak, britanski pasoš. Voditelj vaše emisije je ministar useljeništva Phil Woolas, koji je 2. augusta otkrio svoj sistem bodovanja za "zasluženo državljanstvo". Da biste postali trajni britanski državljanin, morate zaslužiti bodove i - pažnja, ovo treba upamtiti - za loše ponašanje bodovi će vam biti oduzeti. Kao u privatnim školama.

Smatram da je za ovo odgovoran Tesco. Ovaj lanac samoposluga prvi je pokrenuo cijelu tu stvar s bodovima. Ako nemate njihovu karticu, osjećate se isključeni. Sada znamo kako izgleda kada se državom upravlja kao trgovinskim lancem. Osim što Tesco ne prijeti da vam oduzme bodove.

Prema Woolasovom sistemu, novi useljenici koji se ponašaju "aktivno prezirući vrijednosti Velike Britanije", morat će jako da se trude kako bi dobili britanski pasoš. Bilo bi u najmanju ruku nerazborito za svakoga ko je kandidat za britansko državljanstvo da sudjeluje u kakvim prosvjednim skupovima, ili da ga primijete na manifestacijama za povratak naših vojnika. Bilo bi mu mnogo pametnije da se upinje kako pridonio "demokratskom životu naše zemlje" - uostalom, kao i svakom Dobrom Britanskom Građaninu vrijednom tog imena.

Osim što u Woolasovom traganju za Dobrim Britanskim Građaninom postoji problemčić: pojam "britanskog". Ja sam jako Britanka. Volim sport i navijam za Britaniju u svemu - osim u kriketu, gdje navijam za Pakistan. Imam prijateljicu koja za sebe kaže da je i ona Britanka: nosi hidžab, i tanga-gaće s bojama britanske zastave. To je prava integracija.

Naš ministar useljeništva našao bi se unezgođen i ako bi morao definirati "britanski način života" koji trubi unaokolo. Za neke, to se sastoji u tome da se napiju svakog petka navečer, i da voze sredinom autoputa s četiri trake pjevajući I will survive. Ali isto tako da uskoče u taksi koji vozi momak po imenu Muhamed, da se zaustave i kupe cigarete u radnji otvorenoj 24 sata na dan koju drži izvjesni Mehmet prije nego što se vrate kući, pod svoj krov koji je postavio čovjek po imenu Tomasz. Eto, i to je vrlo britanski način života.

Ne treba daleko tražiti pa da otkrijemo kakvo ponašanje vlada zapravo želi da prihvate svi njeni građani, novi kao i stari. Nemojte se žaliti. Ne osporavajte odluke vlasti. Ne prosvjedujte. Ova vlada ponaša se na zabrinjavajući način, što podsjeća na pedofila koji na internetu oblikuje i priprema svoje žrtve. Vlada uobličava cijelu jednu populaciju da se pokorava ne postavljajući pitanja. Ne samo useljenike - svi kroz to prolaze.

Trebalo bi iznova napisati Deset zapovijedi, kako bi se pomoglo novodošlim useljenicima ali i djeci školskog uzrasta. A najvažnije zapovijedi su ove: poštuj majku i oca, i svog ministra unutrašnjih poslova. Ne poželi ženu bližnjeg svog, osim ako je on poslanik u parlamentu. Ne ukradi, osim ako imaš račun za reprezentaciju. I ne ubij, osim ako ne radiš za londonsku policiju.

A za sve one jadnike pune nade koji stoje u redovima pred pasoškim odjeljenjima: ne laprdaj o slobodi izražavanja. Podnesi zahtjev i začepi dok ne dobiješ pasoš u trajno vlasništvo. Kada pasoš jednom bude u džepu, možeš se izjednačiti s okolinom i kao dobar Britanac proslaviti događaj popivši desetak krigli od jedne funte, i povratiti na pločnik izlazeći iz pivnice kasno navečer.

Shazia Mirza

Nisam htio sve dok me ne vratise k'o kera ispred saltera na granicnom ulazu Gibraltara. Bili mi na jugu Spanije i obisli mi i Granadu i Kordobu i dzamije i crkve, i hajd' kad' smo vec tu u blizini Gibraltara da i njega vidimo. Tu nekakvu stijenu, sto je, k'o biva, najbliza AfriKi. Pun autobus turista pred salterom, svi izvadise pasose, il' licne. I ja izvadih moj bosanski. Prolaze svi, ja dodjoh na red. Uze Britanac moj pasos, okreci, listaj, prevrci. Kaze nemRe, nema vize. Rekoh, tu je njemacka stalna boravisna viza. NemeRe, kaze on. Pasos je bosanski, a Bosne nema na listi. I pokaza mi nekakvu listu punu drzavnih imena. Nema Bosne stvarno. Prolazi svijet kraj mene, mahne licnom il' pasosem i ode da vidi stijenu s majmunima. Gibraltar. Ja ko pokislo 'seto, okrenu se, turi moj bosanski pasos u dzep i nazad. Pita mene spanski granicar sto se vracam. Rekoh nema vize u pasosu. On pogleda pasos, prevnu ga, prelista, vrati i slegnu ramenima. Dva sata sam ja hod'o okolo, doke se moji saputnici nisu vratili. Tad' sam rek'o sebi da cu uzet' njemacki pasos.

Bosanski pasos je definitivno los za ljude koji zele putovati, ali za ljude koji se zele ponositi bosanskim drzavljanstvom je izuzetno dobar.
Tako bih ja sazeo u par recenica ovu diskusiju

Zivimo vani,radimo vani,odgajamo djecu vani,umiremo vani.Dosta je toga,sto se ne bi ukopali vani i koristili njihove pasose.Svi smo ko Bosanci dok Bosni ne zatreba a kad zatreba nademo hiljadu nacina da je zaobidemo.Ja sa tudim pasosem mogu reci ko je Bosanac u srcu taj ce imati i Bosanski pasos i zivjeti probleme Bosanca.A mi ostali da nije komsija da ih malo zadivimo ne bi imali ni kuce u Bosni a kamoli pasos.

Stvar individue i licnog opredeljenja.