Ko kaze?Bojim se smrti,to je normalno..
Go dodjes go odes....
Sama pomisao da go idem,hladno je,sam sam,nemocan,idem u nepoznato.
Jos se niko nije vratio, i rekao kako je...
Strah od nepoznatog...

BBBBBBBBBBrrrrrrrrrrrrrrr, šta da kažem, bojim se i jednog i drugog, ali ne znam čeg više....

citat:

---

Razmisljanje o smrti nam ukazuje da je nas identitet samo konstrukcija.

---

Svi se mi bojimo smrti i onaj ko kaže da se ne boji laže i želi se prikazati jačim od većine. Strah nas je stvari koje ne poznajemo a smrt je jedna od tih stvari. Ali zašto mi da uopšte razmišljamo o njoj. To je nešto na šta mi ne možemo uticati, a o onom na šta ne možemo uticati ne trebamo ni razmišljati.Nisam religiozan ali nisam ni ateista jer ni za jedan ni za drugi stav ne postoji uporište u naučnim činjenicama, ali mišljenja sam da se u kriznim situacijama kad nas obuzme strah od smrti treba malo i "lagati" da smrt nije kraj.
Logično je da nešto izvan ovoga našeg svijeta postoji jer ništa nije moglo nastati samo od sebe (od nekuda su potrebni sastojci morali doći). Nauka nam može dati odgovore o stvarima koje su joj dostupne. Može dati objašnjenje kako jedna vrsta materije prelazi u drugu stvarajući nešto savršenije. Evolucija je eksperimentalno dokazana ali nauka ne može ni isključiti mogućnost da je evolucijom moglo biti i upravljano.Ali poenta je da čovjek može sa apsolutnom sigurnošću tvrditi da je nešto takvo kako jest samo ako ima čvrste i to materijalne dokaze. Ne možemo samo vjerovati na riječ proroka, vidovnjaka i svetaca, jer oni na isto pitanje daju različite odgovore (koji izabrati kao ispravan). Ljudi sa paranormalnim iskustvima su možda i imali takva iskustva ali su možda to samo bile halucinacije. Možda i postoji nešto što nije neki nama poznati vid materije (kao npr duša) ali za sad ne postoji način da se postojanje toga nečega dokaže.

[Edited by racionalna manjina on 05-02-2010 at 10:57 GMT]

citat:

---

racionalna manjina wrote:
Svi se mi bojimo smrti i onaj ko kaže da se ne boji laže i želi se prikazati jačim od većine. Strah nas je stvari koje ne poznajemo a smrt je jedna od tih stvari. Ali zašto mi da uopšte razmišljamo o njoj. To je nešto na šta mi ne možemo uticati, a o onom na šta ne možemo uticati ne trebamo ni razmišljati.Nisam religiozan ali nisam ni ateista jer ni za jedan ni za drugi stav ne postoji uporište u naučnim činjenicama, ali mišljenja sam da se u kriznim situacijama kad nas obuzme strah od smrti treba malo i "lagati" da smrt nije kraj.
Logično je da nešto izvan ovoga našeg svijeta postoji jer ništa nije moglo nastati samo od sebe (od nekuda su potrebni sastojci morali doći). Nauka nam može dati odgovore o stvarima koje su joj dostupne. Može dati objašnjenje kako jedna vrsta materije prelazi u drugu stvarajući nešto savršenije. Evolucija je eksperimentalno dokazana ali nauka ne može ni isključiti mogućnost da je evolucijom moglo biti i upravljano.Ali poenta je da čovjek može sa apsolutnom sigurnošću tvrditi da je nešto takvo kako jest samo ako ima čvrste i to materijalne dokaze. Ne možemo samo vjerovati na riječ proroka, vidovnjaka i svetaca, jer oni na isto pitanje daju različite odgovore (koji izabrati kao ispravan). Ljudi sa paranormalnim iskustvima su možda i imali takva iskustva ali su možda to samo bile halucinacije. Možda i postoji nešto što nije neki nama poznati vid materije (kao npr duša) ali za sad ne postoji način da se postojanje toga nečega dokaže.

[Edited by racionalna manjina on 05-02-2010 at 10:57 GMT]

---

Isto tako smrti se ne bojim, kad umrem umrem samo da to bude brzo, znachi bojim se nekog pacenja, muchenja i tako toga.

I bice mi zhao umrijeti naravno hahahahahah!!!

svi se boje,nema ga kom se grlo ne stegne datom trenu,toj normalno...

ne mogu citat sta je pisano, bojim se iskrivit cu svoje misljenje koje imam kad procitam naslov... a mozda cu, tako, fulat poentu, pa cu procitat poslije i korigovat, ako treba

zivota se ne treba bojati, jer zivot je lijep. u njemu treba uzivati i iz njega treba uvijek izvuci ono najljepse. cak i kada nas udaraju gromovi, bure bacaju na razne strane, vjetar puse kroz sve kosti, ne treba stati i ne smije se posustati, jer sta je zivot drugo do plovidba morem, a ono nekad mirno, nekad valovito.

a smrt... sta je smrt? nistavilo za neke, za druge prelazak u novi zivot. ponovno, nista cega se treba bojati.

u smrti, ljudi se ne boje odlaska i susreta sa smrcu, nego se boje napustanja zivota i svega onoga sto cini zivot zivotom.

bojim se neiskrenih ljudi, zla, lazi i dvolicnosti.

ZA ČIME biste najviše žalili da vam je danas posljednji dan života? Medicinska sestra Bronnie Ware iz Australije cijeli svog radni vijek posvetila je njegovanju ljudi na samrti, brinući se za teške bolesnike kojima je preostalo najviše 12 tjedana života. Na svom blogu objavila je pet stvari zbog kojih ljudi pred kraj života najviše žale. Svoja opažanja planira objaviti i u knjizi, a Guardian ukratko prenosi čemu je sve Bronnie svjedočila.

1) "Volio bih da sam imao hrabrosti živjeti život onako kako želim, a manje ugađao drugima i radio što se od mene očekuje"

"Ovo su ljudi najčešće navodili. Kad bi shvatili da je njihov život pri kraju i pogledali unazad, shvatili bi koliko svojih snova nisu ostvarili, koliko toga se dogodilo jer su ugađali drugima. Shvatili bi da nisu svoje izbore temeljili na vlastitim željama i potrebama", ispričala je Ware.

2) "Volio bih da nisam radio toliko"

"Ovo je izjavio skoro svaki muški pacijent kojeg sam liječila. Nedostajala su im njihova djeca i partnerice. Žene su također navodile ovaj razlog", navela je medicinska sestra.

3) "Volio bih da sam imao hrabrosti izraziti svoje osjećaje"

"Mnogi ljudi su zatomili svoje osjećaje kako bi bili u miru sa ostalima. Kao rezultat toga, nastavljali su živjeti osrednjim životom, pomireni s onim s čim već jesu. Mnogi su se razboljeli jer su bili ogorčeni i nesretni".

4) "Volio bih da sam ostao u kontaktu sa svojim prijateljima"

"Ljudi jako često ne shvaćaju vrijednosti svojih prijatelja sve dok ne dođu do kraja života. Mnogi su postali toliko zauzeti svojim životom da su na kraju ostali bez brojnih prijateljstava. Svima na kraju života nedostaju prijatelji", otkrila je Bronnie.

5) "Volio bih da sam si dopustio biti sretniji"

"Mnogi do kraja života ne shvate da je sreća stvar izbora. Ostali su zarobljeni unutar starih odluka i navika. Tješili su se onim poznatim, a strah od promjene spriječio ih je da budu sretni do kraja. Na samrti žale što se nisu više smijali i uživali", zaključila je medicinska sestra


[Edited by kagemusha on 14-02-2012 at 01:22 GMT]