Orkestar Balsika Tuzla - Makedonsko devojce, nastup na otvaranju 4.Međunarodnog sajma knjiga u Tuzli, maj 2013.

Rotarakt klub Tuzla'99 i Rotarakt klub Bijeljina u saradnji sa Univerzitetom Bijeljina u svrhu unapređenja zdravlja i sprječavanja bolesti, organizovali su danas akciju mjerenja pritiska i šećera u krvi u Omega centru na Slatini.



Građani Tuzle, danas su imali priliku da besplatno provjere nivo šećera u krvi i izmjere krvni pritisak. Preko 50 građana je između 11:00h i 13:00h učestvovalo u ovoj akciji.

Ista akcija se danas održava i u Bijeljini u organizaciji Rotarakt kluba Bijeljina i Univerziteta Bijeljina. I ne zaboravite, zahvaljujući blagovremenoj dijagnostici mnoge ozbiljne bolesti otkrivene na vrijeme su izlječive.

Srednja muzička škola

Dojmljiv koncert bez tuzlanske publike

Učenici Srednje muzičke škole iz Tuzle, koji su u toku 2012. i 2013. godine ostvarili značajne rezultate na muzičkim takmičenjima, održali su tradicionalni koncert u Bosanskom kulturnom centru.



- Na koncertu je izvedeno 17 zahtjevnih muzičkih tačaka, tako da je publika mogla da uživa u zvucima klavira, gitare, harmonike...Učenici koji su nastupili su u proteklom periodu bili izuzetno vrijedni i osvojili su brojne nagrade na takmičenjima, kako u BiH tako i u inostranstvu. Posebno bih izdvojio federalna takmičenja gdje su naši učenici odnijeli nekoliko prvih nagrada – rekao je Zlatan Mujkić, direktor Srednje muzičke škole Tuzla.



Malobrojnoj publici u BKC-u su se predstavili: Ženski hor Srednje muzičke škole, Ajla Tihić (klavir), Orhan Pivčić (gitara), Nadira Ajanović (klavir), Muharem Mašić (harmonika), Armin Ibrahimagić (gitara), Bakir Memišević (klavir), Darko Gajić (gitara), Amila Rančić (klavir), Tarik Kamarić (gitara), Sarah Skopljak (klavir), Belmin Okanović (gitara) i Damir Durmanović (klavir). Na repertoaru su se našla djela poznatih svjetskih kompozitora.













Zagovornici kulture u našem gradu vjerovatno će nabrojane talente hvaliti kad god im se ukaže prilika, no činjenica je da su im istinsku podršku dali tek malobrojni sugrađani.



Tužno je i sramotno da je ove istinske talente slušalo tek pedesetak posjetilaca pri čemu se računaju i članovi njihovih porodica.

(Tuzlarije.net)



[Edited by cupo on 24-05-2013 at 01:07 GMT]

[Edited by cupo on 24-05-2013 at 01:20 GMT]

Bend "Divanhana" u Tuzli promovisao spot za pjesmu "Emina"

Kultna pjesma Alekse Šantića, Emina, otpjevana je u novom spotu sarajevskog benda 'Divanhana', čija je promocija održana danas u Bosanskom kulturnom centru u Tuzli. „Emina“. Produkciju za video spot "Emina" potpisuje Muris Beglerović ispred produkcijske kuće "Gotiva" iz Sarajeva. U spotu se pored članova benda Divanhana, Leile Ćatić i Nedžada Mušovića, pojavljuje još i gost Kenan Glavinić te dvije sjajne sarajevske glumice Ena Kurtalić i Amila Terzimehić.



- U cijeli projekat snimanja Emine smo ušli bez predrasuda, zato što je ovaj projekat neprepoznatljiv za naš muzički izražaj koji smo do sada preferirali. Snimanje spota trajalo je više od šest mjeseci i bilo nam je bitno da ljudi vide i čuju da mi znamo i nešto drugo raditi, osim brze sevdalinke. Ideja za snimanje ove pjesme potekla je od naših prijatelja – navode iz 'Divanhane'.



Pogledajte kako je bilo na promociji u Tuzli.



Pjesma je snimana u Studiju 6 na Radio Beogradu u decembru 2012. godine, a producirao ju je jedan od najistaknutijih producenata World Musica, Walter Quintus u svom "Quintus Studiju" u Berlinu tokom marta 2013. godine.



Bend Divanhana je osnovala grupa mladih studenata na Muzičkoj akademiji u Sarajevu početkom 2009. godine .Divanhanu čine: Leila Ćatić, Neven Tunjić, Nedžad Mušović, Azur Imamović, Rifet Čamdžić, Ismar Porić, Danijel Čondrić i Irfan Tahirović. Za sebe kažu da uživaju stvarajući nove aranžmane i da njihove energije najbolje i opisuje sam naziv benda - Divanhana!



Promocija u Tuzli rezultat je dobre saradnje sa menadžmentom Bosanskog kulturnog centra.

(Tuzlarije.net)



[Edited by cupo on 24-05-2013 at 14:28 GMT]

[Edited by cupo on 24-05-2013 at 14:31 GMT]

[Edited by cupo on 24-05-2013 at 14:31 GMT]

[Edited by cupo on 24-05-2013 at 14:33 GMT]

Tuzla ne zaboravlja!

18. godišnjica masakra na Kapiji

Proteklo je 18 punih godina od stravičnog masakra na tuzlanskoj Kapiji. U 20:55h tog 25.maja 1995.godine, iz četničkih brloga na Ozrenu ispaljena je granata na najposjećenije šetalište u gradu, tuzlansku Kapiju. Krvnici sa Ozrena usmrtili su 71 tuzlansko dijete, a više od 240 teže i lakše ranili. Nekadašnji Dan mladosti za Tuzlu i Tuzlake će zauvijek ostati dan sjećanja na tuzlansku mladost i biti upisan u knjige kao najtužniji dan u historiji ovoga grada.



Za zločin nad mladošću Tuzle osuđena je tek jedna osoba, major tzv. Vojske Republike Srpske Novak Đukić, kojeg je Sudsko vijeće Suda BiH proglasilo komandno odgovornim za ovaj zločin i osudilo na 25 godina zatvora. Prema dosadašnjim istragama, pored Đukića, u javnosti su se često spominjala imena i drugih odgovornih, koji se trenutno nalaze na slobodi, a neki od njih su u međuvremenu promijenili identitet. Spominjani su: pukovnik Momčilo Arsić, majori Boro Maksić, Miroslav Ostojić, Nedeljko Pejčić i Golub Panić te niži oficiri Đorđe Petković, Duško Popović i Mladen Mihajlović.





25.maja 1995.godine na Kapiji su ubijeni:

1. Suzan Abulismail, 15 godina
2. Edina Ahmetašević, 20 godina
3. Elvis Alagić Enko, 17 godina
4. Admir Alispahić, 24 godine
5. Lejla Atiković, 14 godina
6. Asmir Bakalović, 19 godina
7. Adnan Beganović, 16 godina
8. Damir Bojkić, 27 godina
9. Indira Borić, 36 godina
10. Ilvana Bošnjaković, 17 godina
11. Elma Brguljak, 20 godina
12. Lejla Bučuk, 16 godina
13. Sanja Čajić, 17 godina
14. Selma Čaušević, 17 godina
15. Amir Čekić, 21 godina
16. Samir Čirak, 18 godina
17. Almasa Ćerimović, 19 godina
18. Zada Dedić, 20 godina
19. Razija Djedović, 19 godina
20. Amir Djapo, 20 godina
21. Suzana Djušić, 14 godina
22. Amir Đuzel, 26 godina
23. Muris Fatušić, 15 godina
24. Ago Hadzić, 20 godina
25. Hamdija Hakić, 48 godina
26. Senad Hasanović, 26 godina
27. Šemsa Hasičić, 20 godina
28. Alem Hidanović, 19 godina
29. Nedim Hodzić, 30 godina
30. Hasan Hrustanović, 25 godina
31. Adnan Hujdurović Kindze, 18 godina
32. Elvira Hurić, 16 godina
33. Almir Jahić Bato, 18 godina
34. Azur Jogunčić, 24 godine
35. Sandro Kalesić, 2 godine
36. Franc Kantor, 24 godine
37. Damir Kurbašić, 20 godina
38. Vanja Kurbegović, 17 godina
39. Vesna Kurtalić Veca, 15 godina
40. Sulejman Mehanović, 28 godina
41. Pera Marinović, 37 godina
42. Nenad Marković Nešo, 19 godina
43. Amira Mehinović, 21 godina
44. Edin Mehmedović, 19 godina
45. Edisa Memić, 19 godina
46. Adrijana Milić, 17 godina
47. Nešet Mujanović, 20 godina
48. Edin Mujabašić Mony, 21 godina
49. Samir Mujić, 28 godina
50. Elvir Murselović, 23 godine
51. Šaban Mustačević, 29 godina
52. Dijana Ninić, 20 godina
53. Selma Nuhanović, 17 godina
54. Indira Okanović, 16 godina
55. Rusmir Ponjavić, 20 godina
56. Raif Rahmani, 22 godine
57. Fahrudin Ramić, 34 godine
58. Nedim Rekić, 27 godina
59. Jasminko Rosić, 32 godine
60. Nihad Šišić, 19 godina
61. Armin Šišić, 19 godina
62. Senahid Salamović, 25 godina
63. Edhem Sarajlić, 20 godina
64. Jasminka Sarajlić, 23 godine
65. Asim Slijepčević Asko, 20 godina
66. Savo Stjepanović, 25 godina
67. Jelena Jezidzić Stojičić, 44 godine
68. Ilinka Tadić, 53 godine
69. Azur Vantić, 19 godina
70. Mustafa Vuković, 23 godine
71. Adnan Zaimović Garo, 27 godina



Protokolom Opštine Tuzla, u subotu 25.maja, održat će se komemorativno obilježavanje posvećeno sjećanju na žrtve zločina na Kapiji i sjećanju na sve civilne žrtve rata.

Protokolom je predviđeno:

11,30 - Polaganje vijenaca i cvijeća civilnim žrtvama (Slana Banja),

13,00 Komemorativno obilježavanje (Kapija),

20,55 Oglašavanje sirena u Tuzli

(Tuzlarije.net)


[Edited by cupo on 25-05-2013 at 00:06 GMT]

Prošlo je 18 godina, sjećanja ne blijede

Izložba fotografija i dokumenata ˝Kapija 25.05.1995˝

U povodu obilježavanja 18. godišnjice stradanja tuzlanske mladosti na Kapiji, u prostorijama Arhiva Tuzlanskog kantona otvorena je izložba dokumenata i fotografija pod nazivom „Kapija 25.05.1995.“.



Cilj izložbe je da se na vjerodostojan način, na osnovu originalne dokumentacije i fotografija, prikaže stvarno stanje i okolnosti vezane za počinjeni zločin na Kapiji, te njegove posljedice.





- Na ovaj način željeli smo se uključiti u obilježavanje sjećanja na žrtve zločina počinjenog na Kapiji. U skladu sa arhivskom teorijom i praksom izložba je bazirana na dokumentima i fotografijama koje smo izložili na 17 panoa. Za izradu izložbe korištena su 29 dokumenta, 54 fotografije i pet novinskih članaka - navode iz Arhiva Tuzlanskog kantona.





Podsjećamo, 25.maja 1995.godine je od granate ispaljene sa srpskih položaja na Ozrenu ubijeno 71, a ranjeno više od 240 građana Tuzle. Prosječna starosna dob ubijenih je 23 godine.



Izložba će biti otvorena do 6.juna. 2013. godine.

(Tuzlarije.net)



[Edited by cupo on 24-05-2013 at 20:48 GMT]

Nekažnjeni zločin nad građanima Tuzle

Granatiranje i ubijanje civila u periodu od 1992. - 1995. godine

Dvadesetpeti maj u Tuzli se obilježava i kao dan sjećanja na sve poginule civile tokom agresije na naš grad. U periodu od 15. maja 1992., kada su jedinice JNA (od 12. maja transformisane u Vojsku Republike Srpske) i paravojne formacije realizovale planirani napad na Tuzlu, jedinice Istočno-bosanskog korpusa Vojske Republike Srpske, posebno one razmještene u rejonu Majevice, permanentno su provodile vojnu strategiju djelovanja artiljerijskih oružja po gradu Tuzli.



U periodu od 15.05.1992. pa do 25.08.1995. Tuzla je tučena sa 1420 projektila raznih vrsta i kalibara. Oko 90 odsto tih projektila ispaljeno je sa lokaliteta Majevica, a ostalih 10 odsto sa lokaliteta Ozren. Tuzla je u tom periodu granatirana minobacačima 120 mm; haubicama 105mm, 122 mm i 155 mm; topovima 76 mm, 85 mm i 130 mm; tenkovima i raketama zemlja-zemlja tipa «Volhov», ali i kasetnim projektilima.

Hiljadu devetsto devedeset druge godine od posljedica granatiranja civilnih ciljeva u Tuzli su ubijeni:

Emir Malohodžić, Fuad Mehinović, Hatidža Rizvanović, Bego Milkunić, Zineta Fišer, Mejra Kalfić, Muhamed Selimović, Afan Nalić, Mirsada Kamerić, Aiša Mešanović, Ismet Muslimović, Jasmin Softić, Zinka Tifić, Enisa Mitrović, Milica Terzić, Rado Nikolić, Vaskrsije Jovičić, Mevludin Đedović, Adem Dugalić, Admir Mujkanović, Zikret Brković, Amer Handanović, Drago Ćazić, Amir Sinanović, Vlado Pranjić, Jasmin Hasančević, Mirko Banović, Ejub Hodžić, Jasmin Bećirović, Šefket Palavrić, Nijaz Emkić, Ibrahim Sinanović, Ademir Salković, Sulejman Bašić, Sead Alečković, Abaz Bijedić, Alija Nukić, Zilija Avdić, Mehmed Fačić, Miralem Junuzović, Admir Džagić, Ševala Mujaković, Husein Arapović, Muhamed Pozderović, Hazim Fazlić, Sead Jugović, Zejneba Kumrić, Asim Huremović, Milan Janković, Nedžad Selimović, Edina Lolić, Mevlida Hodžić, Salih Hadžiselimović, Hanifa Kovačević, Fatima Bećirović, Selmir Smajlović, Ljiljana Marjanović, Izet Suljić, Anto Pečenko, Mira Pečenko, Mirjana Imamović, Adem Muratović, Refik Aljić, Fehim Avdić, Nedžad Altumbabić, Vera Mott, Leo Mott, Sead Sprečić, Danica Čekanović, Rizah Guber, Nura Topalović, Begajet Ahmetović, Osman Kupinić, Branko Grabovica, Zehra Pašić, Nevenka Ostojić, Hajrudin Hadžić, Senada Osmanović, Mirsad Memić, Damir Muharemović, Daniela Miholić, Šefika Bajić, Amir Mujačić, Amel Žunić, Ivica Bajtal, Emira Sarajlić sa nerođenim djetetom, Milena Ljubojević, Faruk Šakambet, Hasnija Jusufović, Blagoje Jović, Almasa Omerčić i Esma Šljivić.



Većina projektila je ispaljivana sa Majevice – lokaliteti Ostojići, Cviljevina, Makin stan, Površnice, Ploče, Modrašnica, Kapljevac, Greda. Tenkovi su uglavnom djelovali sa puta koji povezuje Površnice sa Modrašnicom. Put se nalazi oko 10 km sjeveroistočno od centra Tuzle, na nadmorskoj visini između 600 i 700 metara što je oko 350 do 400 metara iznad Tuzle. Upravo projektilima iz tenkova sa ovog lokaliteta djelovalo se 2.12.1992 oko 12, 30 časova po mjesnim zajednicama Slatina i Batva. Tom prilikom ubijeno je 10, a ranjen 31 civil.







Hiljadu devetsto devedeset treće od posljedica granatiranja civilnih ciljeva u Tuzli su ubijeni:

Nedim Demirović, Edin Dedić, Ivica Šimić, Aida Šimić i Muharem Feukić.

Hiljadu devetsto devedeset četvrte od posljedica granatiranja civilnih ciljeva u Tuzli su ubijeni:

Dževida Feukić, Vahida Čičak, Elvira Jamaković, Nazif Sefedini, Nusret Hrnjić, Alis Hadžihrustić, Mevludin Huskić sa sinom, Sead Smajić sa sinom, Jusuf Hamidović, Nataša Čvrljak, Hajrudin Baraković, Emir Hadžić, Vezira Selimović, Suljo Džaferagić, Damir Plavšić, Sakib Babović, Azem Selimović, Zarifa Hašimović, Enes Hodžić, Asmir Hodžić i Suad Đelilović.



Na urbano područje grada Tuzle - naselja Batva, Bukinje i Kužići – palo je i nekoliko kasetnih projektila koji su ispaljeni sa Majevice. Način granatiranja Tuzle kao i vrste ispaljenih projektila ukazuju na osnovni cilj agresora, a to je usmrtiti i raniti što veći broj civilnog stanovništva. Haubički, topovski i tenkovski projektili kojima je najčešće tučena Tuzla pripadaju skupini parčadno-rušećih projektila koji se nakon aktiviranja, zavisno od kalibra i kvaliteta čelika, rasprskavaju u prosjeku na 1000 do 1.500 parčadi od kojih oko 25 procenata ima ubitačno dejstvo. Opasnost djelovanja ovakvim projektilima se uvećava zbog toga što padaju na čvrstu – asfaltnu podlogu koja nije bila u stanju da apsorbuje dijelove ubitačnih parčadi.





Da je granatiranje Tuzle predstavljalo sistematsko terorisanje stanovništva svjedoči i činjenica da je agresor često primjenjivao metodu ispaljivanja samo po jednog projektila u nepravilnim vremenskim razmacima od 45 do 60 minuta. Zna se da je prvi projektil najopasniji i od njega civili u urbanim zonama masovno stradaju. Od ukupnog broja projektila kojim ja gađana Tuzla samo 5 odsto odnosi se na selektivno djelovanje po lokalitetu Kasarne u Solini, industrijskoj zoni i releju na Ilinčici. Ostalih 95 odsto projektila ispaljeno je na urbano područje opštine.



Stambeni objektu u naselju Mandići gađani su (24.11.1994. godine oko 5, 20 do 23, 30) čak i sa pancirnim projektilima kalibra 130 mm koji mogu da probiju armirani beton debljine pola metra. Očigledna namjera je bila načiniti što veću šteta i dodatno zaplašiti civilno stanovništvo. Pancirnim projektilom kalibra 85 mm agresor je 18.04.1995. u 11, 15 časova djelovao sa Površnica (Majevica) i tom prilikom pogodio zgradu Gimnazije i dvorište Osnovne škole Centar (nekada «Albin Herljević»).Na područje grada 4.12.1993. godine pala su i četri kasetna projektila čija je upotreba zabranjena međunarodnim konvencijama. Svaki od ovih projektila sadržavao je više od 20 bombica – «zvončića». Ove bombice, zahvaljujući kumulativnom lijevku, mogu da probiju čeličnu ploču debljine 2 cm, a detonacijom eksploziva rasturaju 400 čeličnih kuglica koje ubijaju i ranjavaju stanovništvo.





Na području opštine Tuzla, nakon djelovanja kasetnim bombama, ostalo je oko 350 neaktiviranih «zvončića» koje su demontirali i uništili pirotehničari Jedinice specijalne namjene za neeksplodirana ubojna sredstva – NUS. Tokom granatiranje Tuzle sa položaja koji su bili pod neposrednom kontrolom osumnjičenih oficira (Novica Simić, Mile Dubajić, Momir Zec i Veljko Brajić) Istično-bosanskog korpusa Vojske Republike Srpske život je izgubilo od 100 civila, a lakše i teže ranjenih bilo je više od 207. Civilne žrtve su bile svih starosnih dobi, od djece rođene 1992. do penzionera; od srednjoškolaca do radnika; od domaćica do izbjeglica koje su, prognani iz svojih gradova, utočište našli u Tuzli. Ovim žrtvama treba dodati i žrtve granatiranja Tuzle sa Ozrena, što je predmetom posebne tužbe i istražnih radnji Tužilaštva Bosne i Hercegovine, jer 25. maj 1995 kada je jedna granata ubila 71 građanina Tuzle, a teže i lakše ranila 124, predstavlja najveći zločin nad civilnim stanovništvom.



Hiljadu devetsto devedeset pete od posljedica granatiranja civilnih ciljeva u Tuzli su ubijeni:
Hamdija Jelkić, Nedžad Gluhić, Pero Pekić, Fatima Zoletić i Mevludin Halilović.

25.maja 1995. godine, u 20 sati i 55 minuta, ubili su sedamdesetjednog(71) građanina i građanku, a ranili više od dvjestočetrdeset (240). Prosječna dob ubijenih i ranjenih bila je 23 godine.





Na Kapiji su ubijeni:
1. Suzan Abulismail, 15 godina, 2. Edina Ahmetašević, 20 godina, 3. Elvis Alagić Enko, 17 godina, 4. Admir Alispahić, 24 godine, 5. Lejla Atiković, 14 godina, 6. Asmir Bakalović, 19 godina, 7. Adnan Beganović, 16 godina, 8. Damir Bojkić, 27 godina, 9. Indira Borić, 36 godina, 10. Ilvana Bošnjaković, 17 godina, 11. Elma Brguljak, 20 godina, 12. Lejla Bučuk, 16 godina, 13. Sanja Čajić, 17 godina, 14. Selma Čaušević, 17 godina , 15. Amir Čekić, 21 godina, 16. Samir Čirak, 18 godina, 17. Almasa Ćerimović, 19 godina, 18. Zada Dedić, 20 godina, 19. Razija Djedović, 19 godina, 20. Amir Djapo, 20 godina, 21. Suzana Djušić, 14 godina, 22. Amir Đuzel, 26 godina, 23. Muris Fatušić, 15 godina, 24. Ago Hadzić, 20 godina, 25. Hamdija Hakić, 48 godina, 26. Senad Hasanović, 26 godina, 27. Šemsa Hasičić, 20 godina, 28. Alem Hidanović, 19 godina, 29. Nedim Hodzić, 30 godina, 30. Hasan Hrustanović, 25 godina, 31. Adnan Hujdurović Kindze, 18 godina, 32. Elvira Hurić, 16 godina, 33. Almir Jahić Bato, 18 godina, 34. Azur Jogunčić, 24 godine, 35. Sandro Kalesić, 2 godine, 36. Franc Kantor, 24 godine, 37. Damir Kurbašić, 20 godina, 38. Vanja Kurbegović, 17 godina, 39. Vesna Kurtalić Veca, 15 godina, 40. Sulejman Mehanović, 28 godina, 41. Pera Marinović, 37 godina, 42. Nenad Marković Nešo, 19 godina, 43. Amira Mehinović, 21 godina, 44. Edin Mehmedović, 19 godina, 45. Edisa Memić, 19 godina, 46. Adrijana Milić, 17 godina, 47. Nešet Mujanović, 20 godina, 48. Edin Mujabašić Mony, 21 godina, 49. Samir Mujić, 28 godina, 50. Elvir Murselović, 23 godine, 51. Šaban Mustačević, 29 godina, 52. Dijana Ninić, 20 godina, 53. Selma Nuhanović, 17 godina, 54. Indira Okanović, 16 godina, 55. Rusmir Ponjavić, 20 godina, 56. Raif Rahmani, 22 godine, 57. Fahrudin Ramić, 34 godine, 58. Nedim Rekić, 27 godina, 59. Jasminko Rosić, 32 godine, 60. Nihad Šišić, 19 godina, 61. Armin Šišić, 19 godina,62. Senahid Salamović, 25 godina, 63. Edhem Sarajlić, 20 godina, 64. Jasminka Sarajlić, 23 godine, 65. Asim Slijepčević Asko, 20 godina, 66. Savo Stjepanović, 25 godina, 67. Jelena Jezidzić Stojičić, 44 godine, 68. Ilinka Tadić, 53 godine, 69. Azur Vantić, 19 godina, 70. Mustafa Vuković, 23 godine i 71, Adnan Zaimović Garo, 27 godina.

Građani Tuzle su stradali prilikom odlaska na posao, čekajući autobuse gradskog saobraćaja, prilikom ispraćaja poginulih i umrlih (sahrane), a neki čak i u svojim kućama i stanovima. Iz navedenog je jasno da je osnovni cilj Istočno-bosanskog korpusa Vojske Republike Srpske bilo terorisanje cjelokupnog civilnog stanovništva Tuzle i nanošenje što veće štete. Zbog svega toga stanovništvo je živjelo u stalnom strahu i napetosti.

U nekoliko navrata granatiran je i kompleks hemijske industrije sa očiglednom, namjerom da se izazove havarija sa nesagledivim posljedicama, jer su u rezervoarima bile stokirane velike količine otrovnih materija, a ta činjenica je bila dobro poznata osumnjičenim licima (Informaciju o mogućim posljedicama djelovanja po kompleksu hemijske industrije Komandi 2. vojne oblasti na ruke general-pukovnika Milutina Kukanjica uputio je, 8.4.1992. pod brojem 01/4-7/92., Savjet za narodnu odbranu Skupštine opštine Tuzla. Tom informacijom komanda 2. vojne oblasti je informisana o količinama opasnih materija koje se nalaze stokirane u neposrednoj blizini grada: 1200 tona hlora, 500 tona propilena, 150 tona propilen-oksida, 150 tona ktilen-oksida, 350 tona lakog benzina, 350 tona toluena i 30 tona DNT-a).

Tokom djelovanja artiljerije Istočno-bosanskog korpusa Vojske Republike Srpske pričinjena je i značajna materijalna šteta na stambenim, privrednim i poslovnim objektima i gradskoj infra-strukturi. Suprotno Ženevskim konvencijama artiljerija Istočno-bosanskog korpusa Vojske Republike Srpske djelovala je i po objektima Univerzitetsko-kliničkog centra na Gradini.

Fondacija «Istina-Pravda-Pomirenje» podnijela je krivičnu prijavu protiv četvorice starješina bivše JNA a potom Vojske Republike Srpske.

Protiv:

1. Novice Simića, general-majora i komandanta Istočno-bosanskog korpusa Vojske Republike Srpske sa nepoznatom adresom prebivališta.

2. Mileta Dubajića, potpukovnik JNA, rođenog u Zrenjaninu sa boravištem na nepoznatoj adresi u Republici Srbiji, prije rata bio na službi u Tuzli kao komandant Kasarne «Husinska buna», a u periodu od 1992. do 1993. komandovao jedinicama JNA, a potom Vojske Republike Srpske u zoni majevičkog ratišta – komandant Operativne grupe «Majevica».

3. Momira Zeca, komandant Majevičke brigade Istočno-bosanskog korpusa Vojske Republike Srpske sa nepoznatom adresom prebivališta.

4. Veljka Brajića, načelnika Štaba i zamjenika komandanta 92. mtbr. JNA, a potom oficira Vojske Republike Srpske, sa prebivalištem na nepoznatoj adresi u Doboju.

Zbog osnova sumnje da su počinili slijedeća krivična djela:

5. Krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva
6. Krivično djelo povrede zakona i običaja rata
7. Krivično djelo zločin protiv čovječnosti

Za terorisanje građana i granatiranje grada još niko nije kažnjen!

(Tuzlarije.net)

Dokumentarni filmovi o masakru na Kapiji

Večeras ćemo za njih voljeti...

Novinar Dino Durmić autor je dokumentarnog filma "Večeras ćemo za njih voljeti" - Heroji tuzlanske "Kapije", posvećen tragično stradaloj mladosti Tuzle. U filmu govore, ranjeni, roditelji ubijenih, uposlenici UKC-a, Selim Bešlagić i drugi.



Također, Dino Durmić je autor dokumentarnog filma "Ranjeno krilo nastavlja let", koji govori o masakru na tuzlanskoj Kapiji.



„Kapija naše mladosti“ naziv je kratkog dokumentarnog filma čiju režiju potpisuje devetnaestgodišnji Emir Hukić iz Tuzle. Naime, ovaj donedavni srednjoškolac uoči obilježavanja 17. godišnjice zločina počinjenog na tuzlanskoj Kapiji, odlučio se da napravi film kako bi na svoj način predstavio tragediju koja je zadesila naš grad. U filmu se pojavljuje Edin Hurić koji je preživio ranjavanje na Kapiji, a o stravičnom zločinu i tragediji koja je zadesila porodicu Hidanović svjedočila je Zineta Hidanović.



Vašoj pažnji preporučujemo i priloge o Kapiji autora Avde Avdića, koji su objavljeni u emisiji "60 minuta".





Nekoliko dana nakon masakra brojni su se Tuzlaci okupljali na mjestu počinjenog zločina. Sve to je svojom kamerom zabilježio Abdurahman Karaosmanović.



"Steglo se srce Tuzlo moja" naziv je pjesme u kojoj je opjevana bol za izbuljenom mladošću Tuzle.



(Tuzlarije.net)

[Edited by cupo on 24-05-2013 at 20:47 GMT]

Čaršija pamti!

Tuga, bol i suze na Aleji mladosti

Polaganjem vijenaca i cvijeća danas je na Slanoj Banji obilježena 18.godišnjica od masakra na tuzlanskoj Kapiji, najtežeg ratnog zločina nad civilnim stanovništovom Tuzle. Rodbina, prijatelji, sugrađani i predstavnici vlasti, prisjetili su se tragedije koja je odnijela nevine živote tuzlanske mladosti.



25. maj u Tuzli je dan kada su svi osjećaju tugu u srcu, doboko suosjećaju sa svima koji su taj dan izgubili svoje najbliže. Ispaljene granate na civile, mlade, djecu govore o načinu ratovanja agresora te ciljanom i sistematskom ubijanu građana Bosne i Hercegovine u minulom ratu.





















Za zločin nad mladošću Tuzle osuđena je tek jedna osoba, major tzv. Vojske Republike Srpske Novak Đukić, kojeg je Sudsko vijeće Suda BiH proglasilo komandno odgovornim za ovaj zločin i osudilo na 25 godina zatvora. Odlukom Opštinskog vijeća iz 2003. godine 25. maj je dan koji je posvećen sjećanju na sve civilne žrtve rata u Tuzli. Tog dana Tuzlaci se prisjećaju svih civila koji su izgubili život usljed granatiranja Tuzle u periodu od 1992-1995.









Uz roditelje, rodbinu ubijenih i ranjenih na Kapiji, danas su vijence i cvijeće položili predstavnici Predsjedništva BiH, Vlade TK, Opštine Tuzla, Oružanih snaga BiH, MUP-a TK, Univerziteta u Tuzli i ostalih javnih institucija i udruženja.

(Tuzlarije.net)





[Edited by cupo on 25-05-2013 at 13:03 GMT]

[Edited by cupo on 25-05-2013 at 13:16 GMT]

Kapija večeras

Pamti 25.maj i taj čas: 20:55

Tužan subotnji izlazak tuzlanske omladine večeras je bio spomen na one koji svoju bezbrižnu šetnju 1995. godine nikada nisu završili, na sve one koje je 25. maj zaustavio u vremenu i našim molitvama svih ovih, ali i budućih godina.



Simbolično, tačno u 20:55h, u vrijeme kada je prije 18 godina na Kapiju pala granata, oglasile su se sirene i podsjetile sve nas na trenutak koji se ne zaboravlja.















Sugrađani su i dalje odavali poštu nastradalima, stavljali cvijeće na Kapiju i u tišini se prisjećali tog dana koji je zauvijek promijenio Tuzlu. Prisjećali su se onih koji fizički nisu tu sa nama, koji bi danas pisali blistave stranice o uspješnim sugrađanima Tuzle da nije bilo te granate, baš tog 25. maja u 20:55.

(Tuzlarije.net)